Prijateljski raspad

M-1980

Iskusan
Poruka
6.821
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.
 
Umiru i ko ih hebe..svaka cast sto si ostala pri svom stavu po cenu tog 'prijateljstva'..mislim da bi se osecala prazno i da bi sebe izdala kad ne bi rekla istinu i svoje misljenje..takodje licno znam x ljudi koji ce uvek izabrati neku hard ili povrsnu kres kombinaciju umesto prijatelja..nisi pogresila i bolje sto si tako 'jeftino' izasla iz takvog odnosa:ok:
 
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.

nažalost umiru.
prošla sam kroz isto to tako da od tada mi ne pada na pamet da ikome otvaram oči.Nije najispravnije,ali je za živce mnogo lakše. Ljudi vrlo često onoga ko im otvori oči surovom istinom (ma kako lepo ona bila upakovana i iz najplemenitijih namera sugerisana) zamrze višeno tu istinu. Ili što je još pgubnije zamrze umesto te istine:rtfm:
 
Шта је истина, то је јако релативна ствар. Људима треба обазривије саопштавати оно што ми доживљавамо као истину, јер за њих је то можда нешто друго. Јако избегавам да људима "отварам очи", то нико не воли. Углавном сам ту да дам подршку и утеху, а не да неког освестим. Исто очекујем од својих пријатеља када сам ја у питању. Мислим да су негативни коментари неукусни и да човек треба да ћути ако нема ништа лепо да каже.

Ако ме неко пита за мишљење, ако је на пример купио неки нови комад одеће, увек ћу га похвалити, чак и ако ми је одвратан. Ако се на мени можда примети недостатак одушевљења, увек ћу рећи да је то зато што то није мој стил, "али теби супер стоји". Та особа која жели да се похвали нечим, па ми то ставља до знање питањем за мишљење, сигурно не жели да чује згражавање.

Слично је и са тим љубавним причама. Мислим да треба пре свега пружити подршку, а време ће увек показати како стоје ствари и све ће доћи на своје место. Некоме ко се лоше осећа због личних проблема, не треба још неко да му додаје уље на ватру, стављајући му до знања да је глуп или наиван или шта већ.:confused:
 
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? ... Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.

izvini, ali kakvo je to onda dugogodišnje prijateljstvo ako puca iz tako bednih razloga? :neutral:
pričamo li ovde o pravom prijateljstvu ili samo o površnom poznanstvu? :confused:

prošla sam kroz jednu gadnu fazu u životu sa svojom najboljom prijateljicom, koja je vrlo slična ovoj tvojoj priči...
ona i ja smo se često razilazile u mišljenjima kada su odnosi sa drugim ljudima bili u pitanju... i to je kulminiralo kada je ona rešila da se "uda"... počela je da živi sa likom koji je bio daleko ispod njenih kriterijuma savršenog dečka, partnera, supruga, kako god... ja sam inače dotičnog znala mnogo duže i bolje od nje... i pokušavala sam da joj skrenem pažnju na to da je samo zaslepljena i luda od želje da pobegne od porodičnih problema koje je imala... nisam uspevala... i na kraju se desilo to da ona moj dobronamerni savet(da ode od njega dok još nije kasno), prepriča njemu do najsitnijih detalja... a krajnji rezultat bio je njegova zabrana da se ona viđa i čuje sa mnom...
u međuvremenu ona je zatrudnela... i rodila ćerkicu... a ja sam je za godinu dana jedva par puta čula i samo jednom videla...
e sad... razlika između tvoje i moje priče je u tome što nakon tih godinu dana ona shvata gde je pogrešila... i odlazi od njega... a ja joj opraštam sve... i to što je moje savete videla kao zlonamarne... i to što nikada nije htela da se suprotstavi skotu zarad našeg prijateljstva...
dugogodišnje prijateljstvo ne umire tek tako... ako prijatelj ne može da ti oprosti neku glupost, ko će onda?
šta znam... možda će se i tvoja priča završiti tako... zavisi od tvoje sposobnosti praštanja... od tvoje mogućnosti da shvatiš da se vrlo lako može desiti da se uloge zamene... da i ti možeš napraviti sličnu grešku... jer... ko god je voleo (ili čak i samo bio lud od dobre "kres šeme") zna da mozak tada lako može da "pobrljavi"... ;)

:bye:
 
Ma šta ste se okomili na tu istinu - ona uopšte nije toliko važna kolika joj se važnost pridaje.
I ne nije mi se dogodilo da mi se ,,istina" obije o glavu jer je ponosno čuvam za sebe i za trenutke and osobe kojima bi, i u kojima bi njeno iskazivanje izazvalo samo i isključivo pozitivan efekat - u suprotnom je stavljam sa strane, imamo valjda još o čemu da pričamo.
 
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.
Након искуства које сам имала са мојом најбољом другарицом, престала сам да саветујем људе у том смислу.
Само одговорим ''време ће показати, а ти ћеш најбоље увидети шта ти прија, а шта не''.

Наиме, моја пријатељица се још из гимназијских дана забављала са човеком који је апсолутно није био достојан.
А није, јер је био и остао типична ленчуга, мушка спонзоруша и неко ко има прецењене идеје о себи.
Није је фермао док није сконтао да су њени родитељи имућнији и онда се одједном сииилно заљубио у њу.
Ја сам покушала, суптилно, да јој саопштим могући исход- наљутила се.
Три месеца није самном разговарала.

Удала се за њега, родила је троје деце и веровала или не пљује крв у том браку.

Баја је одвезе на море у стан њених родитеља и остави је саму са троје деце, по три недеље се не би јавио, да га она не позове!
Набације се њеним пријатељицама.
Неће да ради, живе од помоћи њеног оца.
Ма неће да помогне у купању детета, а камоли да се нешто више уложи.

Сама га је бирала.
Остаје у браку једним делом јерсу то троје мале дечице, а вероватно јер ју је још увек стамота због слепила које ју је обузимало годинама по питању ''човека њеног живота''.

Тек, од пре пар месеци, и ако је у барку већ више година, почела је да се отвара и да прича о проблемима које има.

Суштина је, да се неким људима може рећи, а неким не.
Процени па пуцај, шт друго рећи.:bye:
 
Суштина је, да се неким људима може рећи, а неким не.
Процени па пуцај, шт друго рећи.:bye:

Pa da,mislim da je to poenta.
Ako vidis da je neko zaslepljen i nije u stanju da prihvati dobronameran savet,nema koristi od istine.Bas nikakve.
Imala sam slican problem sa jednom drugaricom,pokusavala sam da joj kazem sta mislim,kad me vec pitala,ali to nam je pokvarilo odnos.
Dugo nismo komunicirale normalno.
Na kraju je i sama uvidela istinu,pa je spustila loptu,ali ostao joj je osecaj sramote u mom prisustvu.
Malo mi je zao zbog toga,jer ne osudjujem ljude,ali eto ona predpostavlja da je ne gledam istim ocima kao pre.
 
a ja nesto ne verujem u raspad prijateljstva zbog dobronamernih saveta...jedno je istina, drugo netakticnost, a mnogo je lako "pametovati" prijatelju sa distance nepogresivog..svi dodjemo, pre ili kasnije, u situacije da prvaimo manje ili vise glupe greske...moje je da kazem sta mislim, ali i da pokazem prijatelju da ga podrzavam, sta god uradila/o...sto sam starija, to sam tolerantnija...kako ono bese izreka :prijatelj ne sluzi da te spreci da padnes, nego da pomogne da ustanes...
 
Pa prijateljstvo čine najmanje dve osobe. Ako ti je stalo do prijateljstva onda treba da razgovarate o tome, a ne da puštate da se stvari gomilaju i na kraju sve ode. Nijedan odnos nije jednostavan, pogotovu ako traje godinama. Ljudi se menjaju. Mislim da njeno nejavljanje nije zbog sramote, već si je verovatno povredila time što nam nisi rekla, a njoj jesi. Uostalom, ko ti je pa rekao da ljudima treba servirati svoje iskreno mišljenje bez pardona. Prvo to je tvoja strana istine. Istina ima više lica. Možda nisi ni sama tako dobra prijateljica kakvom se ovde predstavljaš.
Uostalom, možeš i kazati šta misliš, ali je bitan način. Ima ljudi koji su toliko nadobudni prilikom "otvaranja očiju" da i, mada znamo da su u pravu, ne možemo da im zaboravimo tu gordost.
Prijateljstvo, o kome ti govoriš, je mnogo kompleksniji pojam i što sam starija shvatam da ne postoji takvo prijateljstvo kakvim ga ljudi zamišljaju.
 
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.

Na zalost, ovo je vrlo cesto.
Upravo iz tog razloga negujem drugarstva, a prijateljstvo mi je kategorija samo za odabrane ljude.
A i njima gledam da ne solim pamet previse i da se ne mesam u njihov privatni zivot, jer na kraju krajeva, svako je sam kovac svoje srece.
A ako me pitaju za misljenje, necu lagati, ali cu se ograditi da ja iz svoje vizure mozda imam i nesto drugaciju sliku od one koja je recimo realna i da ja definitivno nisam parametar koji bi trebalo slusati jer je moje vidjenje sveta suvise produhovljeno
 
Pa prijateljstvo čine najmanje dve osobe. Ako ti je stalo do prijateljstva onda treba da razgovarate o tome, a ne da puštate da se stvari gomilaju i na kraju sve ode. Nijedan odnos nije jednostavan, pogotovu ako traje godinama. Ljudi se menjaju. Mislim da njeno nejavljanje nije zbog sramote, već si je verovatno povredila time što nam nisi rekla, a njoj jesi. Uostalom, ko ti je pa rekao da ljudima treba servirati svoje iskreno mišljenje bez pardona. Prvo to je tvoja strana istine. Istina ima više lica. Možda nisi ni sama tako dobra prijateljica kakvom se ovde predstavljaš.
Uostalom, možeš i kazati šta misliš, ali je bitan način. Ima ljudi koji su toliko nadobudni prilikom "otvaranja očiju" da i, mada znamo da su u pravu, ne možemo da im zaboravimo tu gordost.
Prijateljstvo, o kome ti govoriš, je mnogo kompleksniji pojam i što sam starija shvatam da ne postoji takvo prijateljstvo kakvim ga ljudi zamišljaju.
Ух, чему овако критичан коментар? :lol:

Ја баш мислим да ако си с неком особом пријатељ, да није потребно цинцулирати и да је могуће рећи своје мишљење, чак и грубо.
Посебно у ситуацијама у којима је потребно растрежњивање, у којима једна особа не види да је друга искоришћава или чак уништава.

Јер шта је пријатељство онда?

И још нешто, људи се најлакше вређају у ситуацијама у којима су емоције инволвиране, тако да, мени постављачицина прича заиста има основ.
Посебно јер сам и сама имала слично искуство, а на крају се испоставило да је особа која није хтела ни да размисли о ономе шта сам јој рекла, запечатила себи живот изузетно лошим браком, за који је велико питање да ли ће опстати.

Пријатељи нас најбоље познају, самим тим су често у стању да боље од нас самих процене шта је за нас добро.
Наравно, причам о искреном пријатељству.

Мислим да постављачица теме ни са чим није указала да је лош пријатељ, пре бих рекла да свој став базираш на сопственом искуству- искуству изигране девојке.
Опрости ако грешим.;)
 
Grešiš, a ne opraštam, mada to tebi nije ni bitno čim si tako nadobudno i bezobrazno našla da se petljaš gde ti nije mesto.
Vidiš, pričaš o prijateljstvu, a sve vreme govoriš ja mislim, ja, ja, ja... Pravi prijatelji se dobro poznaju. Ipak niko nikoga ne poznaje toliko dobro da bi mogao krvlju da potpiše da je stvar baš takva kakvom se nešto čini. Nema to veze sa stepenom prijateljstva, već sa činjenicom da se ljudi teško otkrivaju do srži čak i najbližima. Ako si dobar prijatelj, a i čovek, treba da znaš na koji način kome šta treba kazati. Istina, (za kojom mnogi kukaju, a koja realno ne postoji u ovakvim situacijama, pošto ti, niti bilo ko ko nije direktno u priči, ne možeš znati sve 100% ( to podrazumeva i ponašanje i dešavanja i osećaje i misli i td.)), može da se kaže na bezbroj načina. Istina, odnosno mišljenje nekoga sa strane, može da se kaže tako sirovo bum tras " ja sam pametna ti si glupa, ništa ne vidiš zbog toga i toga" uvijeno ili ne, a može i da se kaže lepo, ponekad i uz neku aluziju, ako treba.
Što se tiče vređanja i umešanih emocija. Kada razgovaramo sa prijateljima, odnosno onima koje smatramo prjateljima, naravno da nas sve može povrediti, zato što ulažemo emocije. Ne mora uopšte da prijatelj pogodi istinu, suštinu, može i pogrešno da proceni, pročita nas pogrešno. I pogrešna procena povredi, ako je izrečena kao da je istina.
I ne može niko da zna šta je najbolje za nas, osim nas.
Ali dobro. Ljudi svašta nazivaju prijateljstvom, a kada se zagrebe nema tu onoga što bi se time smatralo.
administratorima: E zato mislim da treba da postoji poseban podforum koji će se baviti samo pitanjima prijateljstva. Ljudi različito tumače taj pojam.
 
Poslednja izmena:
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.

Koju istinu? Moju?
Kada se prijatelj smuva sa nekim ja pretpostavljam da za to ima neki razlog :)
Ako me pitaju za misljenje, istaknem pozitivne stvari u vezi osobe, a ako mi se nesto bas ne dopada, spomenem, ali vrlo pazljivo, i onako, neutralno, u smislu "videces jos da li se sa njom/njim moze racunati na duge staze" ili "deluje mi mi mozda malo grubo" ili "nikada nisam upoznala takvu osobu, ne znam sta da mislim" :lol:
Mislim, nikada nekom drugaru nisam rekla Ko ti je ova seljancura, ili Hebote koja kucka, zar je moguce da ne vidis?! To se ne radi: uvek postoji mogucnost da gresim, a takodje postoji mogucnost da mog prijatelja privlaci bas to sto se meni na nekoj osobi ne dopada... U stvari, kada upoznas izabranika/izabranicu svog prijatelja saznajes jos nesto o tom prijatelju (sto ranije mozda nisi znala). Da je mazohista, recimo :lol:
 
Ustvari...ovde mi se cini da tema nema veze sa prijateljstvom, vec o tome, da li se vredi uplitati u tudje veze i " otvarati oci "...

Bilo je vec toliko toga receno, pa se nije doslo ni do kakvog resenja koje ce zadovoljiti siroke narodne mase....ne vredi upadati u vatru zbog toga...svako neka radi po svom nahodjenju...

Prijateljstvo je mnogo slozenije od toga....bila sam u obe situacije...nijedna nije prijatna...trudila sam se da izadjem iz njih na najbolji moguci nacin...neprovedjena ili da nekog ne povredim.... A istina je tamo negde....:mrgreen:

Imate pozdrav od Moldera....:ok:
 
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.

Znam da si joj zelela pmoci ali nisi se trebala mesati jer u takvoj situaciji uvek ce uslovno receno izabrati njega!Sledeci put hanzaplast na ustA!:rtfm:
 
Sad sam se setila: dva prijatejstva sam okoncala, ali tiho i bez drame, samo nikad nemam vremena, jer su se te dve drugarice udale za tipove sa kojima ja nikako ne mogu da budem u drustvu - jedan od tih muzeva me stalno dovodi u neprijatne situacije (a ne mogu da se svadjam sa njim, zbog drugarice), a drugi muz je rasista i divi se kriminalcima i ima cudnu ekipu u kojoj ja ne zelim nikada vise da se nadjem.
 
Замка оваквих ситуација је у томе што људи као траже савете, а у ствари хоће потпору у ономе што су наумили. И није случајно што бирају блиске људе за то, очекују да ће они знати да ослушкују и знаће шта треба рећи. Ако се то не деси, ако наиђу на осуђивање свог става, осећају се изданим.
 
Koliko vam se puta u zivotu obilo o glavu kada ste nekome rekli istinu? Moja sada vec ex prijateljica je bila, a verovatno je i sada, u nekoj vrlo losoj kombinaciji. Tog lika, sa kojim je u kom. ne da nije briga za nju, nego je bilo bolno preocigledno. Kada me je pitala za misljenje i savet, rekla sam da iz te price bezi glavom bez obzira i to sto pre. Naravno, nije poslusala. Kada joj je i sam stavio do znanja da nema nista od "unapredjena" odnosa, htela je da se sveti. Tada sam joj rekla da batali takve ideje jer apsolutno nije u poziciji da mu na bilo koji nacin uzvrati, a da ne ispadne jos jadnija...I tako sam u trenucima prolazne vrtoglavice rekla jos par osvescujucih, i pre svega, dobronamernih, recenica...ali nista. Nesto je, kao, pretila da je gotovo i da vise nema nameru da se ponizava, ali je u stvari otrcala, ako ne na prvi, a ono na drugi poziv. Bedak, shvatala sam da ju je sramota, ali se sve redje javljala...a od skora ne komuniciramo uopste. Svesna sam da je to bio samo povod, a ne razlog...ali, nisam se, iskreno, nadala da dugogodisnja prijateljstva umiru tako lako.

Dugogodišnja prijateljstva ne umiru tek tako.... Jer u osnovi pravog prijateljstva je ljubav. A ne prestaješ da voliš jer ti se ne dopada nečiji momak, društvo ili način života. Naravno, dešava se da se ljudi posvađaju, raziđu, udalje.... Prijateljstvo ,kao i brak, prolazi kroz faze, menja se.....dodaju mu se novi začini i nijanse. Jer i mi odrastamo i menjamo se. Kao i naši prijatelji. Drugačije se družiš sa 15 a drugačije sa 35. U odnosu sa svojim prijateljima trudim se (što ne znači da mi uvek i uspeva) da budem više ona koja sluša i razume a manje ona koja daje savete. Svoje mišljenje govorim samo onda kada me pitaju. I prihvatam da neko može imati loš dan, lošu nedelju ili godinu. I pristaću da budem rame za plakanje. I istrpeću i po koji udarac ako je neophodno. Nije prijateljstvo mleko i kolači. Bude tu i soli i sirćeta. Zato, možda ne bi bilo loše da napraviš prvi korak...
Mene je moja drugarica duboko povredila. Ali onda su joj se dogodile neke užasne stvari. I ja sam jednostavno morala da joj se javim i ponudim svoju pomoć. Jer nije prošao ni jedan dan da nisam pomislila na nju. I da mi nije nedostajala.....
 
Замка оваквих ситуација је у томе што људи као траже савете, а у ствари хоће потпору у ономе што су наумили. И није случајно што бирају блиске људе за то, очекују да ће они знати да ослушкују и знаће шта треба рећи. Ако се то не деси, ако наиђу на осуђивање свог става, осећају се изданим.

Hm..da. Ali svi mi znamo šta je dobro a šta loše za nas. Ne treba niko drugi da nam skida ružičaste naočare. I da bismo umirili onaj racionalni glasić koji zvoca "Grešiš! Grešiš!" odlazimo prijatelju da nas podrži u našem planu da napravimo glupost. I osećamo se izdanim kada on to ne učini.
 
Замка оваквих ситуација је у томе што људи као траже савете, а у ствари хоће потпору у ономе што су наумили. И није случајно што бирају блиске људе за то, очекују да ће они знати да ослушкују и знаће шта треба рећи. Ако се то не деси, ако наиђу на осуђивање свог става, осећају се изданим.

:ok:to su slabici koji u oba slucaja to ispadaju..potrazili poslusali savet ili ne..opet svesni toga slepo idu glavom kroz zid.
 

Back
Top