Emocije kod zivotinja?

Jacob

Buduća legenda
Poruka
49.567
Da li zivotinje imaju emocije ili su to samo instinkt koji mi ljudi tumacimo na nas ljudski nacin?

Dacu nekoliko primera :

Hachiko (Novembar 10, 1923–Mart 8, 1935) je bio pas iz Japanskog grada Odate, rase Akita, poznat po svojoj odanosti prema svom gospodaru.

1924 Hachika je doveo u Tokio njegov vlasnik Hidesamuro Ueno,profesor na Tokijskom Univerzitetu.Svakoga dana Hachiko je ispracao svog gospodara od kuce i na kraju dana ga cekao na obliznjoj stanici Shibuya.Tako je bilo sve dok u Maju 1925 Profesor Ueno nije doziveo mozdani udar na Univeriztetu.Preminuo je i nikad se nije vratio na stanicu gde ga je Hachiko cekao.

Hachika su uzeli drugi vlasnici ali je on redovno bezao i vracao se u kucu profesora.
Posle nekog vremena Hachiko je shvatio da profesor Ueno ne zivi vise tu.Zato je otisao na zeleznicku stanicu gde se profesor uvek vracao.Svakog dana je cekao profesora da se vrati na stanici.Putnici i radnici na stanici koji su znali za profesora Uena i Hachika su poceli da mu donose hranu i poslastice.

Ovo se nastavilo 10 godina,za to vreme se Hachiko pojavljivao tacno u vreme kad je voz kojim se profesor vracao dolazio u stanicu.

Te iste godine,jedan od ucenika profesora Uean (koji je igrom slucaja bio zaljubljenik i poznavalac rase Akita) je primetio Hachika na stanici i pratio ga do njegovog novog doma,gde je saznao celu pricu.Ubrzo posle toga bivsi ucenik je objavio spisak svih pasa rase Akita u Japanu.Njegovo istrazivanje je pokazalo da je u to vreme bilo samo 30 Akita u celom Japanu ukljucujuci Hachika.

Ucenik profesora Uena je cesto dolazio da poseti psa i tokom godina je objavio nekoliko clanaka o Hachikovoj vernosti.1932 jedan od ovih clanaka,objavljen u najvecim novinama u Tokiju,izbacio je Hachika kao nacionalnu senzaciju.

Njegova vernost je impresionirala Japance.Ucitelji i roditelji su koristili njegovu vernost kao primer za decu kome treba da teze.

Hachiko je uginuo 8 Marta 1935.Njegovi preparirani ostaci se cuvaju u Nacionalnom Muzeju u Tokiju.

Bobi je bio Skaj Terijer koji je postao poznat u Edinburgu,Skotska,nako sto je proveo 14 godina na grobu svog vlasnika.

Bobi je pripadao Dzonu Greju,koji je radio za Edinbursku Policiju i dvojac je bio nerazdvojan 2 godine dok je Grej radio u nocnoj smeni.
15.Februara 1858 Grej je preminuo od tuberkuloze.Sahranjen je na groblju zvanom Greyfriars Kirkyard.Bobi je po prici proveo 14 godina spavajuci na grobu svog vlasnika odlazeci samo da dobije hranu iz obliznjih restorana.

1867.kada su se neki pobunili sto pas nema vlasnika Sir William Chambers Predsednik Skotskog udruzenja za sprecavanje surovosti prema zivotinjama i Gradonacelnik Edinburga je platio za obnovu Bobijeve dozvole i tako ga uzeo kao odgovornost grada.

Bobi je uginuo 1872.ali posto po zakonu nije mogao da bude sahranjen na samom groblju,sahranjen je na samom ulazu u gorblje nedaleko od groba svog vlasnika
 
pa dobro..to je lesi se vraća kooći....takav poriv imaju i drooge životinje...da li to neka vrsta ljoobavi...ili težnja da se pripada samo jednom gospodaru..ne znam..ali je izoozetna požtvovanost u pitanju u svakom sl....jedna retka i dragocena osobina........koje emocije imaju živ...sreća, tooga....ljootnja..bes.....strah....
 
Имају емоције, али мислим да примери које си навео нису адекватни постављеном питању. Емоције су: страх, туга, бес, љубав, потиштеност....а ти си навео примере навике.

Ако је у прво време пас долазио на станицу чекајући професора....после му је то постала навика, па сам кажеш да је тамо добијао храну и посластице....
 
Ма да, пас је 10 година одлазио тамо сваког дана мислећи на професора...а не на храну и посластице којима су га обасипали...:mrgreen:

Емоције нестају, мењају се, нису трајне...па ни код паса...

Имала сам псе и знам да пас уме да покаже и нека осећања која не бисмо очекивали: кривицу, увређеност, кајање...али немојмо правити од њих неке моралне величине, типа:''И деца треба да се угледају на тог акиту...'' (ваљда треба сваки дан да чекају своје професоре на станици! :mrgreen::lol:)
 
Poslednja izmena:
Ма да, пас је 10 година одлазио тамо сваког дана мислећи на професора...а не на храну и посластице којима су га обасипали...:mrgreen:

Емоције нестају, мењају се, нису трајне...па ни код паса...

Имала сам псе и знам да пас уме да покаже и нека осећања која не бисмо очекивали: кривицу, увређеност, кајање...али немојмо правити од њих неке моралне величине, типа:''И деца треба да се игледају на тог акиту...'' (ваљда треба сваки дан да чекају своје професоре на станици! :mrgreen::lol:)

Ti se salis ali Japanci su stvarno napravili kult od tog psa i koriste ga kao primer vernosti.

U skoro svakom parku ima po jedna statua Hachika.
To sto mi Evropljani manje cenimo zivotinje od drugih civilizacija je nas problem
 
au da....zaboravih na poslastice :think:
pa svejedno je pas voleo profesora...
a i lepo pise hranu je dobijao kasnije
pa i lutalica koja je mene cekala,je sedela nedeljama ispred ulaza(ne non stop bash) a niko je nije hranio...(niti sam je ja ranije hranila kod ulaza)
kasnije sam je vidjala ponekad kada sam prolazila pored KST-a....izdrala bih se LISA i ona bi dotrchala...cvilela je i lizala me...skakala kao luda...
tuzna je njena sudbina ispala...:sad2:
 
au da....zaboravih na poslastice :think:
pa svejedno je pas voleo profesora...
a i lepo pise hranu je dobijao kasnije
pa i lutalica koja je mene cekala,je sedela nedeljama ispred ulaza(ne non stop bash) a niko je nije hranio...(niti sam je ja ranije hranila kod ulaza)
kasnije sam je vidjala ponekad kada sam prolazila pored KST-a....izdrala bih se LISA i ona bi dotrchala...cvilela je i lizala me...skakala kao luda...
tuzna je njena sudbina ispala...:sad2:

Ja sam jednom samo pomazio lutalicu a on me posle pratio ceo dan :sad2:
 
Da li zivotinje imaju emocije ili su to samo instinkt koji mi ljudi tumacimo na nas ljudski nacin?
Naravno!!!
Moja dusa je uvek bila ljuta kad bih njegovog tatu, komsijskog kera, mazila na ulici pri cemu on to vidi kroz ogradu.
Drama... prvo place dok ne udjem, a onda bukvalno ceo dan se trudi da mi pokaze da je ljut ili uvredjen... sta li?! Dakle ja dodjem do njega on se pomeri, ja se pomerim, on ode dalje i tako :-)
Onda nakon par sati se seca da to treba da radi ali se ne seca sto je ljut, pa ja onda pridjem i pomazim ga, on da signal da prestanem, pa onda kad stanem me udari sapom.
:heart::heart::heart::heart::heart::heart::heart::heart::heart:
Isto tako je znao da meri svoju krivicu i kad smatra da je kriv sam se pokunji i primi grdnju, a kad smatra da nije kriv bas bude ljut i agresivan odakle to meni pravo da vicem na njega.

O ljubomori ne vredi ni pricati...dovoljno je samo da tepam na bezicni i da vec namcorise, ali vecinom se durio.

Nedostaje mi .... mnogo :heart:
 
Ti se salis ali Japanci su stvarno napravili kult od tog psa i koriste ga kao primer vernosti.

U skoro svakom parku ima po jedna statua Hachika.
To sto mi Evropljani manje cenimo zivotinje od drugih civilizacija je nas problem

:???:
''Мање ценимо животиње''?!

Види, обожавам животиње и увек сам их имала....између осталог и три пса у кући, а много оних које сам хранила и о којима сам бринула.
Али, мислим да велику штету животињама праве они ''љубитељи'' који животиње гледају кроз људске особине! Тиме у ствари показују да они не прихватају животињу као такву, каква је природом дата, него да су њима животиње замене за људе!

Због тога не волим ово величање ''моралних'' особина животиња, а нарочито ми смета ова прича о верности... Зашто би то била пожељна особина у људском свету? Умре жени муж, а она треба целог живота само да плаче на његовом гробу? Остави девојка момка а он треба 10 година да јој виси пред кућом?
 
...Том персонификацијом животиња животиње су много изгубиле: тако је вук постао ''зао'' у нашој свести, неко ко ''није добар''....а мачка је постала умиљата љубимица...
А ко је гледао како се мачка иживљава над полуживим мишем видео би да вучије ''жртве'' много боље пролазе....бар краће пате...

Животиње су животиње, немају представу о човековим моралним начелима, и оне се понашају у складу са својом природом, а наше неприхватање њихове природе доводи нас у заблуде које су штетне и по нас и по животиње.
 
А и научно објашњење (по Дезмонду Морису):
Ако помилујете зеца, веверицу, краву или кокошку....они неће поћи за вама...Па ни мачка, чак.
Зашто баш пас?
Зашто што пас друштвено биће и природно живи у чопору који је слично устројен као људска породица. Пси кућни љубимци чланове људске породице доживљавају као свој чопор.
Е сад, пас луталица је сам, он нема свој чопор. Ако му покажете наклоност - желеће да се прикључи вашем чопору...јер осећа снажну потребу да негде припада. Тако му је природом дато.
Стога, то упште не значи да вас је пас ''заволео'' и да има не знам какве емоције према вама....он се понаша у складу са својом природом....а ви сте, тиме што сте га помиловали, показали да нисте опасни за њега и да га прихватате у своје друштво.
 
Poslednja izmena:
А и научно објашњење (по Дезмонду Морису):
Ако помилујете зеца, веверицу, краву или кокошку....они неће поћи за вама...Па ни мачка, чак.
Зашто баш пас?
Зашто што пас друштвено биће и природно живи у чопору који је слично устројен као људска породица. Пси кућни љубимци чланове људске породице доживљавају као свој чопор.
Е сад, пас луталица је сам, он нема свој чопор. Ако му покажете наклоност - желеће да се прикључи вашем чопору...јер осећа снажну потребу да негде припада. Тако му је природом дато.
Стога, то упште не значи да вас је пас ''заволео'' и да има не знам какве емоције према вама....он се понаша у складу са својом природом....

Gledah skoro neku emisiju - Chimpanze nisu uopste kapirale ljudski gest prstom koji im je pokazivao gde se krila poslastica dok su psi odmah shvatali sta im se pokazuje.

Smatraju da je to tako jer su psi evoluirali uz ljude i razumeju ljude bolje od najblizih rodjaka :think:
 
Ja sam naveo ova dva primera ali hteo sam siru pricu.

Naime primeceno je kod Chimpanzi da zale za preminulim clanovima copora na slican nacin kao ljudi.
Takodje su primeceni i znaci animizma - obozvanje nekog predmeta koji nema nikakvu vrednost ili korist - parceta drveta ili kamena.
 
Ja sam naveo ova dva primera ali hteo sam siru pricu.
Па... најбоље би било да научиш немушти језик...:D
само.. онда би могао и да се разочараш... Овако си сигурнији.
Твој љубимац ''мисли'' о теби баш оно што ти одговара...:lol:
 
Па... најбоље би било да научиш немушти језик...:D
само.. онда би могао и да се разочараш... Овако си сигурнији.
Твој љубимац ''мисли'' о теби баш оно што ти одговара...:lol:

Ko kaze da ne znam nemusti? :lol:

Razumemo se pogledom :lol:
 
O emocionalnosti životinja pisali smo i na ovim temama: http://forum.krstarica.com/threads/237931
http://forum.krstarica.com/threads/205939

Možda treba prvo da imamo na umu da se, npr, glista i vrabac prilično razlikuju od, recimo - šimpanze.
Ne očekujem da glista ume da voli, ali ako je bol = emocija, onda i glista poseduje neku "emotivnost".
Za vrapca nisam sigurna ... Ne znam poseduje li sposobnost voljenja, ali i on oseća bol pa je, prema tome, takođe obdaren određenim stepenom emotivnosti.
Za šimpanzu sam sasvim sigurna da ima emocije.
Ali, skloni smo da "vidimo" ljudske emocije u životinjama (a nemamo mnogo saznanja ni o sopstvenim a kamoli životinjskim). Signali kojima životinja manifestuje svoje raspoloženje uglavnom su nam nepoznanica, ili ih pogrešno tumačimo, naročito kad je reč o divljim životinjama.
Ukratko - malo mi znamo, a mislimo da znamo, jer smo sujetniji od ostalih vrsta.
 
a šo ljoodi uvek misle da mož da im prođe...da ako se izjasne kao ljoobitelji životinja...da su odmah "dobri"......da biste voleli životinje, morata da poznajete njihovu prirodu...koja se mnogo razlikooje od ljoodske......pa vernost psa izjednačavati sa vernošću ljoodi samo ukazooje da neko ne zna mnogo o životinjama.........setio sam se mog droogara...koji ima sooper rasno cac cacib kooče...od majke nefretite i oca svevaseljenskog šampiona....i zove me pre nekog vremena sa taša....i žali mi se....kako njegovo kooče ždere izmete po parku...pored sve one vrhoonske rane kod kooće....bolje nego šo jedu deca u etiopiji......zašto pas jede gofna...el ti znaš ša ja njemu koopoojem, zašto se on prema meni tako ponaša...avaj i to......misim, pa prestani da tretiraš psa kao ljoodsko biće....pa ćeš možda i razoometi.....
 
А и научно објашњење (по Дезмонду Морису):
Ако помилујете зеца, веверицу, краву или кокошку....они неће поћи за вама...Па ни мачка, чак.
Зашто баш пас?
Зашто што пас друштвено биће и природно живи у чопору који је слично устројен као људска породица. Пси кућни љубимци чланове људске породице доживљавају као свој чопор.
Е сад, пас луталица је сам, он нема свој чопор. Ако му покажете наклоност - желеће да се прикључи вашем чопору...јер осећа снажну потребу да негде припада. Тако му је природом дато.
Стога, то упште не значи да вас је пас ''заволео'' и да има не знам какве емоције према вама....он се понаша у складу са својом природом....а ви сте, тиме што сте га помиловали, показали да нисте опасни за њега и да га прихватате у своје друштво.

jeste tako :)
 

Back
Top