kada vas neko naljuti, vi...

  • Začetnik teme nebouroze
  • Datum pokretanja
Nasmešim se i ubijem ga u pojam ...
U međuvremenu i dugo posle besnim u sebi ali to ne pokazujem.
Smatram svojom misijom da ga sačekam i patosiram i dok to ne uradim život mi se buđa, ne vidim boje, nemam apetita ni sna.
Suče mi plamen iz očiju , usta i ušiju.
Kada je to neko od zaštićenih vrsta, npr moj ćale ili svekar, onda ne preduzimam ništa i pohranim svoj gnev u neko žarište neke psihosomatske bolesti.
Pametno? I nije.
Zdravo? Još manje...
 
pa odem do jedna od moja tri bas jako dobra druga i izjadam im se i skontam da cu naravno biti pametnija ako popustim i tako se i zavrsi, naravno ako nisu u fizickom dometu onda ih pozovem telefonom :) ali secam se da sam jednom dosla u sobu i skontala da kumiko, jedna totalno neuredna japanka, je opet prala kosu i da njene dlake leze po celom kupatilu i onda sam normalno sasvim smirena otisla do njenih vrata i kucala dok nije ustala i lepo joj objasnila da to u nasoj kulturi nije ni najmanje pristojno, da bilo je samo 2 ujutru :)
 
anakin:
pa....bez razloga sigurno nije lepo. ali kad neko besni - ima razlog.
ko mi da razlog pa se posle ljuti na reakciju, zbilja me bas briga.

kevo... :lol:
Naravno da uvek mislimo da imamo razlog, inace ne bismo ni reagovali, zar ne?
Ipak, s razlogom ili ne, afekt je za mene potpuno neprihvatljiv i uvek neopravdan. Bez samokontrole nema civilizovanosti.
 
Ja kad se ozbiljno naljutim i ako zelim da ta osoba to zna izvredjam je najstrasnije i vredjam tacno tamo gde znam da najvise boli.bilo da se derem,pricam tiho,uvek izgovaram teske reci i ne kajem se zbog toga.A ako ne zelim da osoba to primeti jednostavno izignorisem.Imam izuzetnu osobinu da svoje ponasanje ne povezujem sa osecanjima nego sa onim sto mi se nalazi u mozgu,i zbog toga retko ko ,cak mislim niko ne zna sta osecam u nekim momentima.
 
nemam moralno pravo (prema samoj sebi) da se kontrolisem kada me neko naljuti. NAPOLJE S TIM BESOM! E onda mi je dobro, a kako je protivniku...pa on je zapoceo. U svakom slucaju uvek treba imati "keca u rukavu" pa ga iskoristiti u pravo vreme. (hm...bes s predumisljajem?)
 
Ne bacam nista okolo, ne lupam vratima i sl., ali zato malo povisim ton i usmerim "otrovne strelice" bas prema onome ko ih je i izazvao. Nije dobro da se prelazi preko nekih stvari, posle moze da dodje do "pomeranja frustracije" ili njene redirekcije ka onom ko nam nista nije kriv.
 
U ovoj dekadi svog zivota (mislim na zadnih 10) ja sam stalno besna! Ko zna zbog cega!? I naucila sam da taj svoj bes kanalisem kroz humor (crni naravno). Salu na stranu, ali ako me neko ono bas uvredi...U svakom slucaju ne ostajem duzna, gledam da vratim istom merom.
 

Back
Top