Konkurs - GLASANJE !!!

Glasajte za pesmu koja po vašem mišljenju zaslužuje da bude pobednička!

  • Teodora

    glasova: 1 3,2%
  • Osvrt na poslednje dekade XX stoleća

    glasova: 1 3,2%
  • Tišina u beskraju

    glasova: 4 12,9%
  • (Pro)Letnji vatromet

    glasova: 9 29,0%
  • Slutnja

    glasova: 10 32,3%
  • Nekako ćuteći uspeh...

    glasova: 3 9,7%
  • Leto u meni

    glasova: 3 9,7%

  • Ukupno glasova
    31
  • Anketa je zatvorena .

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
1.

T....oliko reci ti ne smem kazati ali,
E....vo smogoh hrabrosti da zaustim,zelim ti reci…
O....d mojih silnih snova sa tobom
D....o nasih prvih poljupca
O... d mojih silnih strahova za nas
R... azum ma napusta ali I pak cujem glas
A... ko bacim karte na sto

T... o bice uzmi ili ostavi,
V... odjen svetlima ljubavi
O... stajem tebi na milost
J... ako zeleci da sebe ti dam

S... novi moji puni su koraka za tobom
A... umorno je srce moje ludo dok lutam i setam
M... alena, ti si moj dokaz da sam sretan...

2.

Osvrt na poslednje dekade XX stoleća

Čelične ruke i miris revolucije se
i danas osećaju na Santa Klari.
Građani Kube sa ponosom i
poštovanjem pevaju herojske pesme o
legendarnom revolucionaru,komandantu Če Gevari...

Širom Gdanjska radničke demonstracije,
i tamo je poznata priča,kriva menza,
dok se iz velike grupe ne izdvoji Vođa,
borac za radnička prava,Leh Valensa.

Veliki ledeni rat je konačno završen,
Rusi sada u miru hrle ka Rajhstagu,
gde mladi Nemci već grafitom na Zidu zahvaljuju-
''Hvala Gorbi,ruski majstoru''.

Ipak slučaj Jugoslavije je ostao zamršen,
od cele zemlje bratstva,ostala su kao spomen-muzej
Gola Ostrva,a politika sa sviju strana žari
narode da se pobiju.

XX stoleće,sive boje,
stoleće rata i mira,
nekom svetlo,nekom tamno
otišlo je pod okrilje istorije i ono samo...


3.

Тишина у бескрају

Синоћ сам чуо
твоје шапутање
Твоје тешке усне
никад до краја
посматране
Никад о теби
нисам размишљао
Не онако
како је требало
Била је то само
прича
Речи послагане
у смислени
хаос
Низови слика
или
хронологија
једног времена
Стање ништавила
Расплинутост
Апсолутни лиризам
Време у којем смо
лебедели једно
над другим
Ту не постоје гласови
Само покрети усана
и повремено
''стоп''
које се огледало
у додиривању
иситх
Пантомима
исказана
покретима Исотка

4.

(Pro)Letnji vatromet

I noćas jurišam na Mesečinu.
Zarijem joj zube u grkljan i svu krv posisam.
I opet sam vrela, olujna i smela. Jesam!
Onda stanem na neku zalutalu zvezdu, kao na minu...

Rasprštim se vaseljenom kao karnevalski vatromet,
i tako varničavo, zvezdano ludo, (pro)letnje
imitiram sve svice sveta i njihovo geometrijsko kretanje.
Deca ushićeno prate moj ustreptali let...

Pa prizovem kišu da Ognjen(k)u umiri u meni
i kristali šećera sa Venere se spustiše,
ramena mlada i bela slatkoćom prekriše.
Od lepote koža moja vrela počinje da peni.

Vodeni plamen bih da budem,
da talasam se i uvijam u ritmu voljenja,
da kao belutke brusim nova pokolenja,
da na usnama tvojim izvirem i kroz ruke ti protičem...

Breskve pod prstima tvojim zrele su i sočne,
u ustima nektar njihov odzvanja...
Nikome se u ovoj noći ne sanja!
Zenicama tvojim ispunjene su moje duplje očne.

Ljubav umesto filma na nebeskom platnu neka počne...

5.

Ti me možda opet negde čudno slutiš
usred puste šume u osami mraka
i poludim tada kada bolom drhtiš
darujuć se cela željama dečaka

u mislima mojim.I taj ludi plamen
silazi niz ruke u ponore ledne
da me zlog izleči.Pa bih da ustanem
i da usne suve a ljubavi žedne

prislonim na nebo.A ti dugo ćutis
odlazeći stazom de te greje kamen
da me možda opet u osami slutiš
raznoseći mrakom podivljali plamen

6.

Nekako ćuteći uspeh
da te sakrijem u najneobičniji karagolo
i prstima koji se ne tresu
predam te najmirnijem talasu
Da ne dozvolim kosi da te pogleda sa leve strane
Da utišam ruke
Da te ne ljubim previše
neprestano
mirisno
Da ne vodim ljubav sa morem
Da dam ti da mi ljubiš vrat umesto oči
dok oko nas puca karotikum dodira
i reči
pesama
nas samih
tu negde u zajedničkim svemirima
I sve to
kao slučajno
i kao neminovnost
baš zbog njihovih plavih i ljubičastih daljina...

7.

LETO U MENI
Sanjamo
pod paucinom vremena
i udisemo prasinu puteva
koji se potom u nama
maligno sire.
Staklene smo kugle
koje kada se pokrenu
u njima veju snegovi.
Molim te
ne pokreci me
iz ove postelje
ja bih jos malo
da ovo leto
u meni potraje.
 
Poslednja izmena:
Pozdrav za sve pisce! Svaka čast na trudu i inspiraciji!
moji komentari su presni utisci i vrlo subjektivni, određeni ličnim afinitetima, ali pre svega dobronamerni
i nadam se da će vam biti korisni :)

Teodora tvoj sam - odlična zamisao (akorostih i tema), ali dosta klišea koji bi se mogli izbeći, mislim na kolokacije tipa: rima nas - (čujem) glas, bacim karte (banalno), uzmi ili ostavi, svetla ljubavi, , lutam i šetam (pleonazam)
moja sugestija bi bila - skratiti pojedine stihove, kako bi se kondenzovalo značenje i dobio snažniji, upečatljiviji efekat

Osvrt na poslednje dekade XX stoleća - interesantna tema, sumatraistički utisak - super! Opkoračenja su odlična! u prvoj strofi mislim da je suvišno i revolucionaru i komandantu
Poslednja strofa mislim da malo treba stilski da se dotera - dobra je zamisao, ali imam utisak da je malo na brzinu odrađena (mislim na sive boje, nekom svetlo, nekom tamno)

Tišina u beskraju - svaka čast za ritam; hronologija/jednog vremena - mislim da može bolje da se formuliše; ovako odudara, naročito u odnosu na osatatak pesme koji je stilski odličan; apsolutni lirizam - takođe, malo je prozaično; Zaključni stihovi (osim "istih") vrlo inventivni; III, IV, V stih - odličan izbor reči i formulacija

(Pro)Letnji vatromet - svaka čast za izbor leksike. rekla bih da je ovo osoba koja dugo/mnogo piše poeziju, već ima svoj izraz. mislim da pesma ima materijala da se od nje napravi nekoliko pesama , preopterećena je motivima. Decu i nova pokolenja bih izbacila, mislim da im nije mesto ovde, malo štrče. Treća strofa je malo nategnuta, ali poslednji stih je odličan; oksimoron vodeni plamen isto interesantno rešenje i mislim da se ok uklapa

Ljubavni sonet - najpre imam problem sa naslovom - kako sonet kad nije sonet? Opkoračenje između druge i treće strofe je super. Ideja ženskog lika je odlična; stilski malo mora da se sredi - npr. čudno slutiš, taj ludi plamen,

Nekako ćuteći uspeh... - stilski vrlo lepo; nabrajanja (da...) su odlična, naročito 6 i 7 stih, vrlo upečatljivo; poslednji stih stilski odudara, valjda zbog boja, kao da je suvišan

Leto u meni - naslov mislim da nije najsrećnije rešenje; ideja mi se dopada, inverzije i opkoračenja su super; paučina vremena - ne baš inventivno, ali recimo prašina puteva - mnogo bolje rešenje
 
Nisam neki poznavalac poezije, pa se nadam da niko neće zameriti mom mišljenju koje nije stručno već bazirano samo na ličnom doživljaju pesme.

Od ljubavnih pesama, po meni je treća pesma, Tišina u beskraju, najbolje iznela te emocije. Mogla sam da se identifikujem sa osećanjima koja su opisana jer i sama trenutno prolazim kroz njih. Da znam da ih opišem, bila bi ovakva. Jedino mi nekako odskače kraj pesme, ne razumem taj deo. Možda kada kasnije pročitam još jednom.

Ti me možda opet negde čudno slutiš - ideja mi se jako dopala, pesma je slikovito napisana i dok sam je čitala, tačno su mi se smenjivale opisane slike u glavi. Međutim, imam osećaj da je pesnik hteo toliko toga da kaže, i da se možda izgubio negde između te želje i pravog izraza. Možda kada bi malo proširio pesmu i dao sebi više prostora da kaže to što želi.

Što se tiče 'Teodore', jako slatko. Koja devojka ne bi volela da dobije ovakvu pesmu! Nadam se da je Teodora uzvratila tu ljubav, jer ovaj mladić je prosto divan.

(Pro)Letnji vatromet - razigrana i vedra pesma. Mislim da je pesnikinja osoba slobodnog duha i da je to lepo prenela na pesmu. Jedino da možda pokuša da te neke dublje emocije efektnije prenese u reči.

'Nekako ćuteć uspeh' - ova pesma me je oduševila, iz jednog prostog razloga. Ako znate onaj komad - Jeux interdits ili Romance d'Amour, za gitaru - dok sam čitala pesmu, melodija se sama pojavila u pozadini. Imaju isti ritam, tematiku, toliko lepo pristaju jedna uz drugu. Ko hoće neka potraži melodiju preko interneta i neka ponovo pročita pesmu uz muziku.

Leto u meni - Sviđa mi se početak i uopšte ideja pesme. Ja baš volim volim one snežne kugle, pa me je taj deo raznežio. Da je samo kraj malo upečatljiviji!

Osvrt na poslednje dekade XX stoleća - zbog svoje tematike odskače od ostalih pesama. Jako mi se dopao prvi deo, interesantna tema, ali kao što je jelizaveta rekla, fali mi nešto na kraju, neki 'bum' na završetku, poslednje dve strofe mi ne deluju toliko ubedljivo i upečatljivo kao prve tri. Samo kada bi se one malo doradile.

Nisam ni pesnik, ni kritičar, ali nadam se da su moji komentari bili na mestu i da nisam nikog uvredila, ako jesam stvarno nije zlonamerno. Razmišljala sam da li da uopšte išta napišem ovde, ali mislim da je ipak svakom pesniku važno da dobije neku povratnu informaciju od čitalaca. Ovo je samo moja. :)
 
1.

T....oliko reci ti ne smem kazati ali,
E....vo smogoh hrabrosti da zaustim,zelim ti reci…
O....d mojih silnih snova sa tobom
D....o nasih prvih poljupca
O... d mojih silnih strahova za nas
R... azum ma napusta ali I pak cujem glas
A... ko bacim karte na sto

T... o bice uzmi ili ostavi,
V... odjen svetlima ljubavi
O... stajem tebi na milost
J... ako zeleci da sebe ti dam

S... novi moji puni su koraka za tobom
A... umorno je srce moje ludo dok lutam i setam
M... alena, ti si moj dokaz da sam sretan...
Prijatno, i svaka čast za trud, ali ipak nije oslobođeno nekih "mladalačkih" klišea.

2.

Osvrt na poslednje dekade XX stoleća

Čelične ruke i miris revolucije se
i danas osećaju na Santa Klari.
Građani Kube sa ponosom i
poštovanjem pevaju herojske pesme o
legendarnom revolucionaru,komandantu Če Gevari...

Širom Gdanjska radničke demonstracije,
i tamo je poznata priča,kriva menza,
dok se iz velike grupe ne izdvoji Vođa,
borac za radnička prava,Leh Valensa.

Veliki ledeni rat je konačno završen,
Rusi sada u miru hrle ka Rajhstagu,
gde mladi Nemci već grafitom na Zidu zahvaljuju-
''Hvala Gorbi,ruski majstoru''.

Ipak slučaj Jugoslavije je ostao zamršen,
od cele zemlje bratstva,ostala su kao spomen-muzej
Gola Ostrva,a politika sa sviju strana žari
narode da se pobiju.

XX stoleće,sive boje,
stoleće rata i mira,
nekom svetlo,nekom tamno
otišlo je pod okrilje istorije i ono samo...
Više nabrajanje nego pesma, bez prave "pesničke pomerenosti". I opet klišei...


3.

Тишина у бескрају

Синоћ сам чуо
твоје шапутање
Твоје тешке усне
никад до краја
посматране
Никад о теби
нисам размишљао
Не онако
како је требало
Била је то само
прича
Речи послагане
у смислени
хаос
Низови слика
или
хронологија
једног времена
Стање ништавила
Расплинутост
Апсолутни лиризам
Време у којем смо
лебедели једно
над другим
Ту не постоје гласови
Само покрети усана
и повремено
''стоп''
које се огледало
у додиривању
иситх
Пантомима
исказана
покретима Исотка
Sviđa mi se. Izgrađena pesma.


4.

(Pro)Letnji vatromet

I noćas jurišam na Mesečinu.
Zarijem joj zube u grkljan i svu krv posisam.
I opet sam vrela, olujna i smela. Jesam!
Onda stanem na neku zalutalu zvezdu, kao na minu...

Rasprštim se vaseljenom kao karnevalski vatromet,
i tako varničavo, zvezdano ludo, (pro)letnje
imitiram sve svice sveta i njihovo geometrijsko kretanje.
Deca ushićeno prate moj ustreptali let...

Pa prizovem kišu da Ognjen(k)u umiri u meni
i kristali šećera sa Venere se spustiše,
ramena mlada i bela slatkoćom prekriše.
Od lepote koža moja vrela počinje da peni.

Vodeni plamen bih da budem,
da talasam se i uvijam u ritmu voljenja,
da kao belutke brusim nova pokolenja,
da na usnama tvojim izvirem i kroz ruke ti protičem...

Breskve pod prstima tvojim zrele su i sočne,
u ustima nektar njihov odzvanja...
Nikome se u ovoj noći ne sanja!
Zenicama tvojim ispunjene su moje duplje očne.

Ljubav umesto filma na nebeskom platnu neka počne...
I ovo je "prava", dobra pesma, možda, samo malkice "klesanja" ne bi bilo na odmet.

5.

Ti me možda opet negde čudno slutiš
usred puste šume u osami mraka
i poludim tada kada bolom drhtiš
darujuć se cela željama dečaka

u mislima mojim.I taj ludi plamen
silazi niz ruke u ponore ledne
da me zlog izleči.Pa bih da ustanem
i da usne suve a ljubavi žedne

prislonim na nebo.A ti dugo ćutis
odlazeći stazom de te greje kamen
da me možda opet u osami slutiš
raznoseći mrakom podivljali plamen
Spoj "klasičnog" i "modernog" vrlo dobro ostvaren.


6.

Nekako ćuteći uspeh
da te sakrijem u najneobičniji karagolo
i prstima koji se ne tresu
predam te najmirnijem talasu
Da ne dozvolim kosi da te pogleda sa leve strane
Da utišam ruke
Da te ne ljubim previše
neprestano
mirisno
Da ne vodim ljubav sa morem
Da dam ti da mi ljubiš vrat umesto oči
dok oko nas puca karotikum dodira
i reči
pesama
nas samih
tu negde u zajedničkim svemirima
I sve to
kao slučajno
i kao neminovnost
baš zbog njihovih plavih i ljubičastih daljina...
Još jedna izgrađena, dobra pesma.


7.

LETO U MENI
Sanjamo
pod paucinom vremena
i udisemo prasinu puteva
koji se potom u nama
maligno sire.
Staklene smo kugle
koje kada se pokrenu
u njima veju snegovi.
Molim te
ne pokreci me
iz ove postelje
ja bih jos malo
da ovo leto
u meni potraje.
I ovde, potrebno manje "klesanje", a ima i izvesnog klišea.

I još da napomenem kako mislim da su jelizaveta i ILO dale vrlo dobru analizu, čestitam! :)

Teško je odlučiti se za jednu i dati glas, sve su plod iskreno proživljenog, dubokog pesničkog osećanja, i posvećenosti poeziji. Ipak, na kraju, nek ovaj put bude to za "Nekako ćuteći uspeh".
 
PRIJATELJI, saradnici dragi moji,

Pošto znate da ne mogu i ne želim da bez vas donosim odluke, molim vas da dođete na moju temu koja se tiče predloga, pohvala, žalbi,... da utanačimo neke dogovore.
I molim da pratite tu temu neko određeno vreme.

Unapred vam hvala.
 

Back
Top