Дон
Buduća legenda
- Poruka
- 29.456
Drage kolege,
Evo pošto se zahuktava nova sezona pecanja štuke, odlučih da postavim ovu temu.
Ja, retko bacam varalicu (lenj sam), i štuku volim da pecam na žive ribice (kedere), a obožavam da je pecam.
Ponekad kupujem kedere u prodavnici, a ponekad ih napecam na pero. Kupujem ih uglavnom u kasnu jesen i u zimu, jer ih je nemoguće tada upecati.
Ti što ih kupujem su isključivo karasi.
Mada, i kad ih pecam najčešće su to opet karasi. Ali, desi se i poneka crvenperka, babuškica, bodorka, deverika.
U principu, karasi nisu loši. Dosta dugo prežive na udici. Tu su crvenperke najgore. Jedva izvuku sat-dva.
E, sad, dešavalo se meni da kada pecam kedere, upecam i po nekog sunčanog karasa. Ne znam da li se u drugim krajevima drugačije zove, pa da ga malo opišem.
Sunčani karas nimalo ne liči na običnog karasa. Telo mu nije izduženo, nego zdepasto u širinu od stomaka ka grebenu, a pljosnato. Žućkasto zlatne je boje, sa crnom tačkom sa obe strane tela, kod škrga. Leđno peraje mu je izuzetno bodljivo.
Kada sam ja učio da pecam, stariji i iskusniji su mi govorili da nikada sunčanog karasa ne stavljam kao mamac, je njega ništa neće, upravo zbog tog niza bodlji na leđima.
Ja sam se tog pravila i pridržavao. Pošto nije htela čak ni mačka da ga jede, ja sam kada ga upecam, sunčanog karasa bacao nazad u vodu. Sve do jednom...
Pre par godina iziđem ja na štuku. Bio je oktobar, miholjsko leto. Računam, toplo je, pa neću kupovati kedere,nego ću ih napecati.
Ali, vraga. Ništa. Jedino što sam uspevao da upecam beše sunčani karas. Već iznerviran, odlučim, u očaju, da ga kačim i bacam, pa šta mi Bog da. Nastavio sam pecati na pero, sa namerom da kada upecam nešto "redovno" zamenim za sunčanog na udici.
Pošto ja uvek pecam na pampur sa olovom ispod, prvo što mi je palo u oči jeste da pampuri ni jednog momenta ne miruju. Sunčani su prosto ludovali na udicama.
Kad, posle desetak minuta, krenu jedan pampur oko pola metra i zuuum, ode pod vodu. Ne verujem, ali hajde da ispoštujem, pa sam sačekao još nekoliko sec., kontriram i osetim ima nešto. Izvadim štuku 4,5 kg. Nisam ni uspeo da je zakačim na sajlu, kad vidim ode i drugi pampur. Beše to štuka od 3 kg.
Taj dan sam se vratio kući sa šest lepih štuka. Nijedna ispod 2,5 kg.
Od tada samo gledam da upecam nekog sunčanog karasa, pa da ga koristim za mamac. Mada, često se desi da baš taj dan kada ja odem na vodu, slabo se pecaju sunčani, a više ovi drugi kederi, pa sam prisiljen da pecam na njih, i obavezno su rezultati skromniji.
Sunčani je zakon keder.
Da mi se više ne bi dešavalo da nemam sunčanog za kedera, odlučio sam da se malo potrudim. Nabavio sam neku staru kadu, koju sam smestio u dvorište.
Otići ću na jedan kanalić, u kome ni nema ništa sem sunčanih karasa, i da ih napecam što više, dok se ne povuku zbog hladnoće. Lepo ih stavim u tu kadu i održavam.
A, kad krenem na štuku, potrpam u kofu koliko mi treba, i pecam samo na sunčane.
Ima Bog da me pogleda.
Kakva su vaša iskustva sa kederima? Koje vrste najradije koristite?
Evo pošto se zahuktava nova sezona pecanja štuke, odlučih da postavim ovu temu.
Ja, retko bacam varalicu (lenj sam), i štuku volim da pecam na žive ribice (kedere), a obožavam da je pecam.
Ponekad kupujem kedere u prodavnici, a ponekad ih napecam na pero. Kupujem ih uglavnom u kasnu jesen i u zimu, jer ih je nemoguće tada upecati.
Ti što ih kupujem su isključivo karasi.
Mada, i kad ih pecam najčešće su to opet karasi. Ali, desi se i poneka crvenperka, babuškica, bodorka, deverika.
U principu, karasi nisu loši. Dosta dugo prežive na udici. Tu su crvenperke najgore. Jedva izvuku sat-dva.
E, sad, dešavalo se meni da kada pecam kedere, upecam i po nekog sunčanog karasa. Ne znam da li se u drugim krajevima drugačije zove, pa da ga malo opišem.
Sunčani karas nimalo ne liči na običnog karasa. Telo mu nije izduženo, nego zdepasto u širinu od stomaka ka grebenu, a pljosnato. Žućkasto zlatne je boje, sa crnom tačkom sa obe strane tela, kod škrga. Leđno peraje mu je izuzetno bodljivo.
Kada sam ja učio da pecam, stariji i iskusniji su mi govorili da nikada sunčanog karasa ne stavljam kao mamac, je njega ništa neće, upravo zbog tog niza bodlji na leđima.
Ja sam se tog pravila i pridržavao. Pošto nije htela čak ni mačka da ga jede, ja sam kada ga upecam, sunčanog karasa bacao nazad u vodu. Sve do jednom...
Pre par godina iziđem ja na štuku. Bio je oktobar, miholjsko leto. Računam, toplo je, pa neću kupovati kedere,nego ću ih napecati.
Ali, vraga. Ništa. Jedino što sam uspevao da upecam beše sunčani karas. Već iznerviran, odlučim, u očaju, da ga kačim i bacam, pa šta mi Bog da. Nastavio sam pecati na pero, sa namerom da kada upecam nešto "redovno" zamenim za sunčanog na udici.
Pošto ja uvek pecam na pampur sa olovom ispod, prvo što mi je palo u oči jeste da pampuri ni jednog momenta ne miruju. Sunčani su prosto ludovali na udicama.
Kad, posle desetak minuta, krenu jedan pampur oko pola metra i zuuum, ode pod vodu. Ne verujem, ali hajde da ispoštujem, pa sam sačekao još nekoliko sec., kontriram i osetim ima nešto. Izvadim štuku 4,5 kg. Nisam ni uspeo da je zakačim na sajlu, kad vidim ode i drugi pampur. Beše to štuka od 3 kg.
Taj dan sam se vratio kući sa šest lepih štuka. Nijedna ispod 2,5 kg.
Od tada samo gledam da upecam nekog sunčanog karasa, pa da ga koristim za mamac. Mada, često se desi da baš taj dan kada ja odem na vodu, slabo se pecaju sunčani, a više ovi drugi kederi, pa sam prisiljen da pecam na njih, i obavezno su rezultati skromniji.
Sunčani je zakon keder.
Da mi se više ne bi dešavalo da nemam sunčanog za kedera, odlučio sam da se malo potrudim. Nabavio sam neku staru kadu, koju sam smestio u dvorište.
Otići ću na jedan kanalić, u kome ni nema ništa sem sunčanih karasa, i da ih napecam što više, dok se ne povuku zbog hladnoće. Lepo ih stavim u tu kadu i održavam.
A, kad krenem na štuku, potrpam u kofu koliko mi treba, i pecam samo na sunčane.
Ima Bog da me pogleda.
Kakva su vaša iskustva sa kederima? Koje vrste najradije koristite?