Podići na nivo "strasti"

...ako je i nezadovoljstvo strast , postujem gore napisano . Strast postujem i visine do kojih moze doci , samo kad krene punom snagom u momentu odredjenosti . Strast je iz oblasti instikata , nagona , iz tamnosti i posjeduje snagu koja se po-nekad moze oteti kontroli i ...
 
ne mora to da bude da se raspametiš od strasti,a i bilo je pod zacima navoda...ajde da kažemo da ne može ništa da se postigne "mlakim" pristupom ...Borac,jeste, ja sam prvo stavila taj"oslobođeni" avatar,pa potom tu aktivnost,sad pominjem strast...ko zna, možda bude nešto i od mene ;)
 
ahh... kod mene je uvek to bila userska sreća... nikad nemogu da opišem ili ponovim nešto kad uradim dobro, pa čak i nadljudski. Sa strašću, ili bez nje, stvari se dešavaju na mnogo čudne načine.
Kada čovek nešto ponavlja, logično je da će sledeći put uradeti to mnogo bolje. Ali uvek postoji faktor sreće, koji može da te usere načisto u pozitivnom ili negativnom smislu.
Doduše je mnogo lakše pogrešiti i uradeti loše. Ali se ponekad i to ispostavi dobro, kao dobro u zlu :D
Najviše utiče to o čemu čovek razmišlja dok obavlja određenu radnju. Nekad kad mislim o neviđenim glupostima ili nečim što mrzim, mnogo bolje uspem u nečemu.
Efikasnost nema nikakve veze sa strašću, ali može da deluje kao pozitivni ili negativni faktor u čovekovom umu.
 
Da li se može nešto uspešno obaviti ako se ne podigne na nivo strasti?..i onda ipak ispadneš pomalo maničan..i da li je zato toliko manija ,raznoraznih opsesivnih potreba i sl

da bi bio uspešan...i zadovoljan....u bilo čemu što radiš...od vožnje bicikla, vođenja ljoobavi, strasti prema profesiji...bilo čemu...mora da postoji strast.....jer ako nema strasti..ša može da te vooče....samo neki nebitni motivi.....strast goora svet nabolje..i na loše, nažalost......strast je opsesivna u meri da te ispoonjava...i čini zadovoljnim...uvek je pozitivna....pa ćeš uvek imati vremena da se baviš i stvarima koje ti nisu toliko važne...kao one prema kojima gajiš strast.....strast nije nešo..šo bi ogranićavalo...već širilo poglede...
 
ahh... kod mene je uvek to bila userska sreća... nikad nemogu da opišem ili ponovim nešto kad uradim dobro, pa čak i nadljudski. Sa strašću, ili bez nje, stvari se dešavaju na mnogo čudne načine.
Kada čovek nešto ponavlja, logično je da će sledeći put uradeti to mnogo bolje. Ali uvek postoji faktor sreće, koji može da te usere načisto u pozitivnom ili negativnom smislu.
Doduše je mnogo lakše pogrešiti i uradeti loše. Ali se ponekad i to ispostavi dobro, kao dobro u zlu :D
Najviše utiče to o čemu čovek razmišlja dok obavlja određenu radnju. Nekad kad mislim o neviđenim glupostima ili nečim što mrzim, mnogo bolje uspem u nečemu.Efikasnost nema nikakve veze sa strašću, ali može da deluje kao pozitivni ili negativni faktor u čovekovom umu.

možda je to ono kao kad u trenutcima opasnosti misliš o banalnim stvarima ...tj. ti negde u dubini duše težiš tom cilju ,pa zato i uspevaš da ga ostvariš...
 
da bi bio uspešan...i zadovoljan....u bilo čemu što radiš...od vožnje bicikla, vođenja ljoobavi, strasti prema profesiji...bilo čemu...mora da postoji strast.....jer ako nema strasti..ša može da te vooče....samo neki nebitni motivi.....strast goora svet nabolje..i na loše, nažalost......strast je opsesivna u meri da te ispoonjava...i čini zadovoljnim...uvek je pozitivna....pa ćeš uvek imati vremena da se baviš i stvarima koje ti nisu toliko važne...kao one prema kojima gajiš strast.....strast nije nešo..šo bi ogranićavalo...već širilo poglede...

zato što je stras' "gorivo" ...hladne glave-kako neko reče ,teško da bi iko uspeo mnoge stvari da uradi..samo što nije ovaj izraz "strast"baš opšte prihvaćen za ovo za šta sam ga ja stavila da označava..a ima u hrišćanskoj terminologiji da je strast greh ..za ovo se upotrebljava kolokvijalan izraz miotivacija ,al taj izraz meni ne odgovora ,jer je suviše "mentalan"ili"mentalni" i vuče na neku puku pragmatičnost,a čovek je biće emocija ...one ga pokreću..uzgred ,munjo ,ti si suviše poetičan u svojim postovima :)...te tačkice -dramska pauza :)
 
Poslednja izmena:
stfarno..??..uu...e, viš..obično kažu da sam dojaja realan...misim, oni šo nisam emotivno vezan za njih...misim, svi osim nekoliko ljoodi...... taki utisak ostavljam.....fala.... misim, ja stvarno..al najstvarno ne radim stvari ako nema strasti.......osim goobljenja vremena...ja i kad dangoobim...to mi je stras.... da dangoobim...i ne znam ša mu dođe to ladna glava...ja to sam imam u trenoocima donošenja formalnih odlooka ...i opasnosti....al nije ti tema hrabros...al dobro..
 
nisam mislila da se podižemo u neke visine ;)...nego ono bilo šta maltene, čime se baviš u životu-bilo koji posao-ne može ako nema izvesne strasti..i neko kad gleda sa strane za nekog ko radi nešto dobro kaže - "Ma on-ona je ludak!":)

neko je više entuzijasta, neko manje, ja sam u ovoj prvoj grupi
i zaista ne samo da mi u trenucima sopstvenog zanosa kažu
da sam lujka, već počnu i da se smeju:lol:
neki put se i postidim i onda ne odradim kako treba, a ako hrabro
nastavim dalje, ispadne fantastično, posle se dive:cool:
 
Postoje mnogi ljudi koji ne mogu drugacije da rade nego "strasno" i njima je nemoguce objasniti ili bilo sta tumaciti bez uticaja i prisustva strasti.....
To distanciranje oni odmah tumace kao neiskrenost i foliranje....jer sve svode na svoje arsine....

Entuzijazam je po meni sasvim druga kategorija i nema iskljuciv/neiskljuciv odnos sa strastnim....
Entuzijazam je elan nastao kao proizvod ideologije osobe i mnogo je siri pojam , a narocito ako se uzme da ljubav prema zivotu moze biti ideologija i onda eto sve ode pod entuzijazam....

Ova tema samo pokazuje zasto je nisko, zlo , poredjenje i pakost ljudska predominantna karakteristika.....i zasto se vera bori protiv strasti....jer ljudi pod strastima vrlo lako podvedu resenje svojih slabosti, a ne zadovoljenje svojih ljubavi sa uzivanjem.....

Cak i svi ucesnici ove teme su , verovatno nesvesno , izmenjali ova dva znacenja reci strast.....
 
Inace je mrznja najveci afrodizijak za napore.....hteli to ili ne hteli da priznamo.....ljudi tek kad primete bol, smetnju, reaguju na situaciju , a mrznja u nekom obliku je prateci deo toga, pa je stoga pocetak recenice svima poznat....

e kao što si ti umesto moje "strasti" upotrebio "entuzijazam" ,sad ja umesto tvoje "mržnje" moram da kažem "neprijatnost" ,al zaista ...i da to jeste motivacija- kad nešto smeta,ali samo u prvom trenutku ,a dalje -ne možeš dugo raditi nešto i sve vreme osećati tu smetnju- ne nego se to pretvori u neko pozitivno osećanje-radosno iščekivanje nekog lepog cilja ...i bolje je uraditi nešto u žaru strasti nego se razvlačiti i-ili i ne uraditi-i tu bi npr religija ,ako bi imala uticaj,imala negativan uticaj,sličan onom koji katoličanstvo ima na seksualnost...možda je to i zbog početne preterane umirenosti kod nekih ljudi ,pa onda entuzijazam časkom sklizne u strast-u tom procesu punjenja energijom...ali mora se dopustiti ljudima da se uravnoteže nekako,nečim,slično kao u homeopatiji ...što je za tebe lek ,za nekog drugog nije, i vice verse..
 
Sve podići na nivo strasti, nego šta. :)
Ali to je toliko lično. Kako očekivati od hladnog, bestrasnog čoveka da živi punim plućima?
Za nekog je strast - bolest, za drugog tek pokret kratkog daha, za trećeg - zamajac, stil, jedini mogući način postojanja.
Ako sa 30 godina, bez nade i skrušeni nad svojim postojanjem, sedimo u fotelji, piljeći u jednu tačku na plafonu i razmišljajući zašto nam je tako smorno ... gde su svi ... zašto nam je sve pobeglo ... zbog čega nismo srećni, onda smo, možda, već mrtvi.
Ako sa 40, 50 ... 70 uživamo u onom što smo bili, onom što jesmo i bez podozrenja gledamo na ono što ćemo biti, onda smo ispunili svoju životnu svrhu - živimo život.
A kako bi uopšte bilo moguće prolaziti kroz život a ne radovati mu se, radovati se čak i patnji ... smejati joj se u lice i na taj način je nadmudriti, pri tom uvek imajući u vidu da je svaki dan bez osmeha izgubljen?
Smena smeha i suza je kao ciklus godišnjih doba. Kako bi ovaj svet izgledao kada bi postojala samo jesen, ili leto?
Ma, pričati o strasti je bespredmetno. Ili je osećaš, ili ne.

p.s. Konačno, ako živimo u strasti, u strasti ćemo i umreti ... a to je, valjda, bolje nego skončati sam u krevetu. :)

 
jes..al' shto ce onaj drugi da oseca posledice celog zivota kad krene solo u krevet pa ce pochne da se grchi il' da mu se kochi ako je onaj/ona krepao/la u njihovom poslednjem bestelesnom kopulaciono otpozadnom zahvatu gde mu/joj chuka prsla il' shlog promenio namenski raspisan trenutni tender za zhivana il' zhivuljku... to nikom nishta a?
 

Back
Top