O smrti i životu

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
Inercija ili tromost je, po definiciji, jedno od osnovnih osobina svih tela u svemiru koje imaju masu, tj. masa je mera inertnosti fizičkih tela.

To se svojstvo manifestuje kao protivljenje tela promeni stanja svoga kretanja.

U nekom svom razmišljanju došao sam do toga da je inercija - smrt, a ne - inercija je život...

Evo na kojoj osnovi:

Ako se ovo što zovemo normalnim životom, uglavnom kreće po inerciji moralnih pravila (ljudi su uglavnom ukalupljeni u društvene sisteme i kreću se inertno u njima, ne pitajući se previše zašto tako čine...), znači li to da je ovo što uobičajeno zovemo normalnim i moralnim životom, ustvari inertna smrt?

Po tome, ako je ovo što zovemo normalnim životom ustvari inertna smrt, da li to znači da je umiranje ustvari istinsko rađanje, oslobođenje od inercije?

Da li to znači da je ovo što mi uobičajeno zovemo smrt, ustvari istinski – život?

Nije li i Isus Hrist rekao: „ Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace “?

Nije li Isus Hrist bio neko ko se žestoko usprotivio inerciji čovečanstva?

Ne kaže li se da je i Sokrat, čovek koga mnogi često smatraju najvišim mudracem, govorio o smrti kao ozdravljenju?

Nije li ih obojicu, prestrašena od onog što su govorili, progutala inertna masa koju zovemo čovečanstvom?

...

Evo i jedna „pesmica“, rodila se iz ovog razmišljanja...



Tečna smrt

Svemirom vlada tečna smrt...
Tek tu i tamo se pojavi život u obliku neke pobunjene zvezde...
Zvezde su ustvari blok u toku smrti, nešto pobunjeno , rođeno iz tame, da bi je osvetlilo...
Vremenom, i zvezde shvate da nisu imale zbog čega da se bune...
Tada se ponovo predaju velikoj majci – tečnoj smrti, večnoj tišini...
 
Poslednja izmena:
Evo nekih meni zanimljivih pogleda na ovu temu:

“ Sanijasin je jedno uravnotezeno bice - niti tezi ka desnom niti ka levom; nije ni levicar ni desnicar – on je uvek u sredini; uvek je smiren, nepokretan, nije izbirljiv, uvek ostaje u sredistu.Zato nemoj birati smrt : IZBOR je beda.

Nemoj birati: budi samo u sredini. U sredini je Istina. Na jednoj strani je zivot, a na drugoj smrt; ova energija, koja ide sredinom, koja ide izmedju, je Istina. Nikada nemoj birati jer biranje znaci izbor jedne strane na stetu druge. Biti u sredini znaci biti oslobodjen biranja. Ti ces se tako lisiti svih nepotrebnih stvari. Kada nisi okrenut izbirljivosti, ti vise neces patiti. Covek je ojadjen samo zbog mogucnosti izbora. Zato nemoj birati. Samo budi! To je zaista tesko, izgleda nemoguce – ali vredi pokusati. Uvek kada imas dve mogucnosti, pokusaj da budes u sredini. Malo po malo ces doziveti taj osecaj, taj “ukus”.Kada jednom budes spoznao osecanje bitisanja u sredini, ( a to je jedna veoma delikatna stvar :nesto najfinije u zivotu), kada jednom to budes osetio, nista te vise nece moci uznemiriti, nista ti vise nece donositi patnju. Tada ces bitisati bez pacenja. To je upravo pravo znacenje sanijasa: bitisati bez patnje. Bitisati bez patnje znaci ziveti bez izbirljivosti – zato budi u sredini. Buda je prvi to otkrio, izumeo je svesni nacin da budete uvek u sredini. “

Osho, knjiga tajni, 241

“ Meditacija je život I smrt u jednom. “ Osho

“ Dok si živ, umri, onda radi šta god poželiš, sve je dobro. “ Zen izreka
 
Znam, videla sam.
Srednji put me stalno, ali stalno asocira na "zlatnu sredinu". Shvatam da izbor između dve krajnosti znači neslobodu, no, šta ćemo mi koji gravitiramo ka nekoj od krajnosti, alles?

Lepa ti je pesma, vrlo.

Možda da se uravnotežimo.

Hvala za "pesmu", neke delove sam samo zapisao, nisam puno ni razmišljao o njima...malo je čudno to sa inspiracijom. Možda je došlo iz ne - uma...
 
Ljudi se plaše smrti čak više od bola.Čudno je što se plaše smrti.Život boli mnogo više nego smrt.U trenutku smrti,bol je gotov.Da,mislim da je prijatelj.

Najvažnija vrsta slobode je da budeš ono što jesi.Ti menjaš svoju stvarnost za ulogu.Napuštaš svoju sposobnost da osećaš,i u zamenu,stavljaš masku.

Najvoljeniji roditelji i rođaci počinjuju ubistva sa osmesima na licima.
Teraju nas da uništimo naše prave ličnosti : suptilna vrsta ubistva


Francuski Špil.Igrač pasijansa.
Deli sebi ruku.Okreće trenutke prošlosti
u beskrajnim permutacijama,meša i počinje.Slaže
slike ponovo.I slaže ih ponovo.Ova
igra otkriva klice istine,i smrti.

Svet postaje beskonačan,a opet
moguće konačan,igra karata.Kombinacije slika,
permutacije,konstituišu igru sveta.

Mi smo sadržaj sa "datošću" u čulnoj
potrazi.Mi smo metamorfizirani od ludo
plešućeg tela na obroncima brda u par očiju
koji bulje iz mraka.

Izmaštano je rođeno iz gubitka.Gubitka "prijateljskih
vidika".Dojka je uklonjena i lice
nameće svoje hladno,znatiželjno,snažno,i misteriozno
prisustvo.

Između detinstva,dečaštva,
adolescencije i
zrelosti
trebalo bi podvući jasnu liniju sa
Testovima,smrću,podvizima,
obrednim pričama,pesmama,i sudovima

Muškarci koji odlaze na brodove
Da izbegnu greh i mulj gradova
posmatraju placentu večernjih zvezda
s palube,na njihovim leđima
i prelaze ekvator
i izvode rituale za iskopavanje mrtvih
opasnih inicijacija
Da označe prelaz na nove nivoe

Da osećaju na ivici egzorcizma
obred prelaza
Da čekaju,ili traže muško
prosvećenje u oružju

Da ubiju detinjstvo,nevinost
u sekundi

U seansi,šaman vodi.Senzualna panika,
namerno izazvana kroz droge,pojanje,igranje,
baca šamana u trans.Izmenjeni glas,
uzbuđujući trenutak.Ponaša se kao ludak.Ovi
profesionalni histerici,izabrani tačno zbog njihove
psihotične strane,nekada su bili poštovani.Oni
su posredovali između ljudi i sveta-duhova.Njihova mentalna
putovanja formirala su najvišu tačku religioznog života
plemena.


Princip seanse : da izleči bolest.Loše raspoloženje
može ophrliti ljude opterećene istorijskim
događajima ili umiranjem u lošim predelima.Oni traže
spasenje od prokletstva,smrti,straha.Traže kontrolu,
posetu bogova i sila,preotimanje izvora života iz demonskih ruku.
Lek se ekstrahuje iz ekstaze.Leči bolest
ili sprečava njenu pojavu,oporavlja bolesne,i vraća
ukradeno,dušu.

Metamorfoze.Objekat je odvojen od svog imena,
navika,asocijacija.Odvojen,on postaje samo
stvar,u i oko sebe.Kada se ova dezintegracija
u čistu egzistenciju najzad ostvari,objekat
je slobodan da postane beskrajno bilo šta.

Tupi lavovi puze na vodenoj plaži.
Univerzum kleči u močvari
da znatiželjno vidi svoje sirovo
stanje truljenja
u ogledalu ljudske svesnosti.

Odsutno i ljudsko ogledalo,nereflektivno,
pasivno ka svemu što poseti i
zadrži njegov interes.

Vrata prolaza na drugu stranu,
duša oslobađa sebe u velikom koraku.

Okreni ogledalo ka zidu,
u kući novih mrtvaca.​

Jimbo
 
Vecna tema i nikad zadovoljavajuci odgovori. Analogija koju si upotrebio je vrlo zanimljiva. Neki tvrde da rodjenjem zapocinje proces smrti...sudeci po tim razmisljanjima, trebalo bi da se radujemo i bezbrizno zivimo ostatak istog, ali...

Ali, zasto se telo grcevito bori za zivot? U neposrednoj zivotnoj opasnosti sve funkcije u organizmu su spremne u odbrani zivota. Nema ni trunke sumnje da li je potrbno da "organizam" razmislja da li da popusti smrti ili ne...sva snaga organizma je uperena ka odrzanju zivota. Zeli da pobedi smrt. Zasto, ako oni tvrde da "pravi" zvot pocinje nakon smrti? Neko nas je debelo slagao? Mozda.

Ako tvrdimo da je zivot "ziv organizam"...sta ako je mozda i smrt jedan "ziv organizam". Mozda je zato tako dramaticna borba "zivota" da ostane ziv. Ako je sve posle zivota nistavilo, onda ni "zivot" ne bi imao takav poriv za borbom da prezivi... jer jednostavno ne prepoznaje(poznaje) nistavilo...nije neprijatelj... ali zato poznaje svog suparnika odnosno neprijatelja "smrt" i ne dozvoljava mu da pobedi. Vecna borba izmedju zivota i smrti, tame i svetlosti, dobra i zla...
 
Vecna borba izmedju zivota i smrti, tame i svetlosti, dobra i zla...

“ Telo se sastoji od tame, dok se dusa sastoji od svetla i tamo gde se ta tama i ta svetlost sretnu, to je teritorija razuma. Samim tim razum u sebi poseduje malo tame i malo svetlosti; zbog toga je razum uvek napregnut i razapet izmedju ta dva razlicita pravca.”

“ …Um bez podela I razlika je um mudraca – kada razlika uopste nema ! On je slican detetu, ali I razlicit jer je spoznao te razlike. On je prosao kroz podele I preporodio se; on je otisao dalje od toga. On je spoznao mrak I svetlost, ali je otisao I iza toga.Sada on vidi mrak kao deo svetlosti a svetlost kao deo mraka. Za njega vise ne postoji podela.”

Osho
 
bodyexumf, zanimljiva mi je ta pesma koju si poslao.

Evo još jedna meni zanimljiva, ali na engleskom.

“Dinosauria, We” by Charles Bukowski

Born like this
Into this
As the chalk faces smile
As Mrs. Death laughs
As the elevators break
As political landscapes dissolve
As the supermarket bag boy holds a college degree
As the oily fish spit out their oily prey
As the sun is masked
We are
Born like this
Into this
Into these carefully mad wars
Into the sight of broken factory windows of emptiness
Into bars where people no longer speak to each other
Into fist fights that end as shootings and knifings
Born into this
Into hospitals which are so expensive that it’s cheaper to die
Into lawyers who charge so much it’s cheaper to plead guilty
Into a country where the jails are full and the madhouses closed
Into a place where the masses elevate fools into rich heroes
Born into this
Walking and living through this
Dying because of this
Muted because of this
Castrated
Debauched
Disinherited
Because of this
Fooled by this
Used by this
Pissed on by this
Made crazy and sick by this
Made violent
Made inhuman
By this
The heart is blackened
The fingers reach for the throat
The gun
The knife
The bomb
The fingers reach toward an unresponsive god
The fingers reach for the bottle
The pill
The powder
We are born into this sorrowful deadliness
We are born into a government 60 years in debt
That soon will be unable to even pay the interest on that debt
And the banks will burn
Money will be useless
There will be open and unpunished murder in the streets
It will be guns and roving mobs
Land will be useless
Food will become a diminishing return
Nuclear power will be taken over by the many
Explosions will continually shake the earth
Radiated robot men will stalk each other
The rich and the chosen will watch from space platforms
Dante’s Inferno will be made to look like a children’s playground
The sun will not be seen and it will always be night
Trees will die
All vegetation will die
Radiated men will eat the flesh of radiated men
The sea will be poisoned
The lakes and rivers will vanish
Rain will be the new gold
The rotting bodies of men and animals will stink in the dark wind
The last few survivors will be overtaken by new and hideous diseases
And the space platforms will be destroyed by attrition
The petering out of supplies
The natural effect of general decay
And there will be the most beautiful silence never heard
Born out of that.
The sun still hidden there
Awaiting the next chapter.



 
Evo nekih meni zanimljivih pogleda na ovu temu:

“ Sanijasin je jedno uravnotezeno bice - niti tezi ka desnom niti ka levom; nije ni levicar ni desnicar – on je uvek u sredini; uvek je smiren, nepokretan, nije izbirljiv, uvek ostaje u sredistu.Zato nemoj birati smrt : IZBOR je beda.

Nemoj birati: budi samo u sredini. U sredini je Istina. Na jednoj strani je zivot, a na drugoj smrt; ova energija, koja ide sredinom, koja ide izmedju, je Istina. Nikada nemoj birati jer biranje znaci izbor jedne strane na stetu druge. Biti u sredini znaci biti oslobodjen biranja. Ti ces se tako lisiti svih nepotrebnih stvari. Kada nisi okrenut izbirljivosti, ti vise neces patiti. Covek je ojadjen samo zbog mogucnosti izbora. Zato nemoj birati. Samo budi! To je zaista tesko, izgleda nemoguce – ali vredi pokusati. Uvek kada imas dve mogucnosti, pokusaj da budes u sredini. Malo po malo ces doziveti taj osecaj, taj “ukus”.Kada jednom budes spoznao osecanje bitisanja u sredini, ( a to je jedna veoma delikatna stvar :nesto najfinije u zivotu), kada jednom to budes osetio, nista te vise nece moci uznemiriti, nista ti vise nece donositi patnju. Tada ces bitisati bez pacenja. To je upravo pravo znacenje sanijasa: bitisati bez patnje. Bitisati bez patnje znaci ziveti bez izbirljivosti – zato budi u sredini. Buda je prvi to otkrio, izumeo je svesni nacin da budete uvek u sredini. “

Osho, knjiga tajni, 241

“ Meditacija je život I smrt u jednom. “ Osho

“ Dok si živ, umri, onda radi šta god poželiš, sve je dobro. “ Zen izreka

O DOKOLICI:
Ovo je veoma važno – vreme dokolice. To je brz korak ka suštini. Bez potpune stajke i totalne dokolice za sve velike periode u svom životu, izgubićete sve. Bilo da ste glumac, domaćica, ili bilo šta drugo... potrebno je da postoje velike pauze između vrhunaca, gde nećete baš ništa raditi. Jednostavno legnete na krevet i buljite u plafon. Veoma, veoma je važno da se ne radi totalno ništa... A koliko ljudi radi ovo u modernom društvu? Veoma malo. Zato su totalno ludi, frustrirani, besni i puni mržnje. U starim vremenima, pre nego što sam se oženio, ili znao mnogo žena, jednostavno bih spustio sve roletne i ležao u krevetu tri ili četiri dana. Onda bih se obukao i izašao napolje, i sunce bi bilo fenomenalno a zvuci odlični. Osećao sam se moćno, kao da sam ponovo napunio baterije. Ali znaš koje bi mi bilo prvo zapažanje? Kad bih sreo prvu ljudsku njušku na trotoaru, izgubio bih svu svoju novu energiju. Ovaj monstrum; praznjikavi, glupavi, s bezosećajnim licem, napujdan kapitalizmom – ,,radoholik”. I onda kažeš ,,Oh! Skoro da me je s*****o”. Ali je ipak vredelo, jer nisam izgubio potpuno sve. Pa da, dokolica. I ne mislim o tome da se čovek baci u duboko razmišljanje. Mislim da nema nikakvih misli uopšte. Bez razmišljanja o napredovanju, samorefleksija ili promišljanja o budućim potezima. Samo... kao razbijen. To je predivno.

O CINIZMU:
Uvek sam bio optuživan da sam cinik. Ja mislim da je cinizam kiselo grožđe. Mislim da je cinizam slabost. On kaže, ,,sve je pogrešno. SVE JE POGREŠNO!” Znaš? ,,Ovo nije dobro! Ono nije dobro!” Cinizam je slabost koja nas udaljava od prilagođavanja onome što nam trenutna situacija nalaže. Da, cinizam je definitivno slabost, baš kao što je to i optimizam. ,,Sunce sija, ptice pevaju, smejmo se.” To je s... takođe. Istina leži negde između. Što je, to je. Pa ako nisi spreman da se s tim nosiš... j...

Bukowski
 
Evo nekih meni zanimljivih pogleda na ovu temu:

“ Sanijasin je jedno uravnotezeno bice - niti tezi ka desnom niti ka levom; nije ni levicar ni desnicar – on je uvek u sredini; uvek je smiren, nepokretan, nije izbirljiv, uvek ostaje u sredistu.Zato nemoj birati smrt : IZBOR je beda.

Nemoj birati: budi samo u sredini. U sredini je Istina. Na jednoj strani je zivot, a na drugoj smrt; ova energija, koja ide sredinom, koja ide izmedju, je Istina. Nikada nemoj birati jer biranje znaci izbor jedne strane na stetu druge. Biti u sredini znaci biti oslobodjen biranja. Ti ces se tako lisiti svih nepotrebnih stvari. Kada nisi okrenut izbirljivosti, ti vise neces patiti. Covek je ojadjen samo zbog mogucnosti izbora. Zato nemoj birati. Samo budi! To je zaista tesko, izgleda nemoguce – ali vredi pokusati. Uvek kada imas dve mogucnosti, pokusaj da budes u sredini. Malo po malo ces doziveti taj osecaj, taj “ukus”.Kada jednom budes spoznao osecanje bitisanja u sredini, ( a to je jedna veoma delikatna stvar :nesto najfinije u zivotu), kada jednom to budes osetio, nista te vise nece moci uznemiriti, nista ti vise nece donositi patnju. Tada ces bitisati bez pacenja. To je upravo pravo znacenje sanijasa: bitisati bez patnje. Bitisati bez patnje znaci ziveti bez izbirljivosti – zato budi u sredini. Buda je prvi to otkrio, izumeo je svesni nacin da budete uvek u sredini. “

Osho, knjiga tajni, 241

“ Meditacija je život I smrt u jednom. “ Osho

“ Dok si živ, umri, onda radi šta god poželiš, sve je dobro. “ Zen izreka

slažem se. potpuno se poklapa sa hrišćanskim načinom života.
iako se kaže da hrišćanima je sve izbor i od toga im zavisi način života, mislim da to stanje kada više ne moraš da biraš je najdragocenije.
a zašto?
zato što si već izabrao.:D
 
“ Meditacija je život I smrt u jednom. “ Osho


O DOKOLICI:
Ovo je veoma važno – vreme dokolice. To je brz korak ka suštini. Bez potpune stajke i totalne dokolice za sve velike periode u svom životu, izgubićete sve. Bilo da ste glumac, domaćica, ili bilo šta drugo... potrebno je da postoje velike pauze između vrhunaca, gde nećete baš ništa raditi. Jednostavno legnete na krevet i buljite u plafon. Veoma, veoma je važno da se ne radi totalno ništa... A koliko ljudi radi ovo u modernom društvu? Veoma malo. Zato su totalno ludi, frustrirani, besni i puni mržnje. U starim vremenima, pre nego što sam se oženio, ili znao mnogo žena, jednostavno bih spustio sve roletne i ležao u krevetu tri ili četiri dana. Onda bih se obukao i izašao napolje, i sunce bi bilo fenomenalno a zvuci odlični. Osećao sam se moćno, kao da sam ponovo napunio baterije. Ali znaš koje bi mi bilo prvo zapažanje? Kad bih sreo prvu ljudsku njušku na trotoaru, izgubio bih svu svoju novu energiju. Ovaj monstrum; praznjikavi, glupavi, s bezosećajnim licem, napujdan kapitalizmom – ,,radoholik”. I onda kažeš ,,Oh! Skoro da me je s*****o”. Ali je ipak vredelo, jer nisam izgubio potpuno sve. Pa da, dokolica. I ne mislim o tome da se čovek baci u duboko razmišljanje. Mislim da nema nikakvih misli uopšte. Bez razmišljanja o napredovanju, samorefleksija ili promišljanja o budućim potezima. Samo... kao razbijen. To je predivno.


Bukowski

“Mnogo spavati - Šta činiti da bi smo se pokrenuli kada smo umorni I samih sebe siti? Neko preporučuje kockanje, drugi - hrišćanstvo, treći - električnu struju. Ali, dragi moj melanholičaru, ono što je najbolje jeste I ostaje: mnogo spavati, u istinskom I simboličnom smislu! Tako ćemo opet imati svoje jutro! Majstorija životne mudrosti jeste umeti spavanje svake vrste umetnuti u pravi trenutak.”

Fridrih Niče
 
Dusa je neunistiva. Ali ako dusa napusti telo (prilikom smrti) nespremna, onda ce teziti da se vrati
u telo opet, po svoja potrebna iskustva, znanje i fizicko-materijalnu evoluciju.

Telo, treba da se transformise u subtilnije oblike i sve duze da zivi, ne da umre.
Vrlo je potreban balans izmedju duse i tela, ili dusevnog i materijalnog sveta. Smrt je jak razor
tog balansa..... pa cak i kad osoba umre u znanju.

Dusa je prvobitna i superiornija od tela. I svoju energiju, scheme i ideje projektuje u telo.
Telo se stalno menja ili evoluira, shodno znanju i stepenu dusi.
Zapravo, telo je vidljiva manifestacija duse. Dusa je ranjena prilikom smrti.

Fizicko postojanje je neophodno da bi kroz njega Bozji um istrazivao.. kroz duse zivih bica.

Uglavnom, lepa tema druze, al ne dam smrti nikakvo opravdanje... :)
 
Niko ne zeli umreti, zbog strahova da.

Strah da ce izumreti, i potpuno prestati existirati. Ali to je nemoguce, tj nemoguce je prestati postojati,
zato je strah samo iluzija kreacije, on postoji samo kao (ne)znanje duse o sebi.

Telo je (ili trebalo biti) sveto, i cisto, namera mu je da pomaze u nekim procesima spoznaje koje dusa potrebuje.
Telo je namenjeno evoluciji, ne propadanju. Cilj tela je da postane jace, trajnije i subtilnije...
Da postane prilagodljivo svim okolnostima, i fizickim i duhovnim sferama postojanja....

Eto malo mog vidjenja. :)
 

Back
Top