Krematorijum-groblje za kućne ljubimce u BG?

neobaveštena

Primećen član
Poruka
529
Imam psa koji ima 14 godina,i primetila sam da je već počeo da popušta sa zdravljem.Za sve ove godine trudila sam se da mu život bude što lepši,i on što me čini srećnom je to što mislim da sam i uspela u tome.Jer,bez obzira na godine on je još uvek lep,negovan i veseo pas.Međutim,svesna sam toga da će doći i dan kada ga više neće biti,i već polako pokušavam da se psihički pripremim za to.Ono što me između ostalog brine je to što u Beogradu ne postoji niti krematorijum niti groblje za kućne ljubimce.Ili,ako postoji ja nisam čula za to.Užasavam se pomisli da ću morati tajno da ga sahranim na nekoj livadici u urbanoj sredini koja nije za to predviđena.Ni sama ne znam šta da mislim o tome...Iskreno se nadam da taj dan neće doći još skoro,ali valjda me razumete zašto već razmišljam o tome,jer ako se desi iznenada ne želim da se to završi samo nabrzinu,što bi se reklo,tek da se otalja...Vi koji imate kućne ljubimce mislim da me razumete šta sam želela da kažem...To je najmanje što mu dugujem za svu pruženu ljubav za sve ove godine...
Ako iko od vas može da mi pomogne,nadam se ne iz ličnog iskustva,bila bih vam veoma zahvalna.Ja samo tražim neki pristojan način da se jednog dana oprstim od svog psa...
 
Kada sam napisala krematorijum,mislila sam na neki poput onih humanih,gde nakon ceremonije dobiješ urnu koja bi me uvek podsećala na njega...Ne preostaje mi ništa drugo nego da blagovremeno nađem neko odgovarajuće mesto u blizini ali dovoljno daleko od zlonamernika...veoma žalosno da grad poput Beograda još uvek nije rešio taj problem:cry:
 
Znam kako je to kad ti neka draga životinja ugine jer je meni nedavno uginuo mačak koji je bio veoma umiljat i pitao sam se da li negde u NS postoji groblje za životinje i odgovor je bio da tako nešto ne postoji u ovom vilajetu što se naziva Srbija.Na kraju sam ga sahranio kod vikendice.A pitanje šta da rade vlasnici životinjica koji nemaju gde da ih pokopaju?I to je deo našeg nerazvijenog društva.
 
Ko nema svoju kucu sa dvoristem, ili mozda nekog prijatelja, onda se snalazi kako zna. Obicno se ide u Kosutnjak. Naravno, treba imati i kola, lopatu, prijatelje koji ce da iskopaju duboku rupu (vise od 1m) posto sigurno ne mozes sama da je iskopas, i ... da ne nabrajam. I, kao sto rece Mina, pazi da te niko ne vidi i jos da te prijavi posto je to zabranjeno. Tuga.
 
i treba imati psihichku snagu za kopanje te rupe


a sto se groblja tiche,zar nisu rekli da je u planu groblje za ljubimce?kod nas?
zna neko nesto o tome?

to je prica jos od pre, oko 2 god, groblje je trebalo biti negde na potezu od Ledina do Surcina, takva je prica isla... al kao sto vidis nista od toga... u budimpeshti, kolko je znam, postoji krematorijum, al ne znam gde tacno....
 
Ljudi moji ovo je tuga božija...Pa zar nije strašno to da pored sve žalosti koja zadesi vlasnika ljubimca on još mora da razmišlja gde će ga sahraniti,organizovati da se to odradi inkognito,tražiti da mu neko pomogne(već pomenuta kola,lopate....)...ma užas!!!Mi živimo u zgradi i u blizini ne postoji ni jedno normalno mesto koje bi jednog dana moglo da posluži u tu svrhu...Plac nemamo,niti neku zemlju na selu...Na svu muku još moraš da paziš da te niko ne vidi...pa šta smo mi,robijaši,haški begunci...????Dođe mi da odem pravac kod gradonačelnika i da ga pitam:“izvin’te,hoćete li mi molim Vas reći,gde u ovom gradu ja mogu da sahranim svoga psa?“!!!Postoji li iko u ovom gradu ko može konačno da reši taj problem?Aman ljudi,pa znate li vi koliko kućnih ljubimaca ima u Beogradu?Pa zar svi mi treba da tražimo placeve,livade,skrivene šumarke...Svi se bave nekim „bitnim“ stvarima a od ovog problema već godinama okreću glavu!!!Treba li da svi mi izađemo pred skupštinu sa našim ljubimcima i da štrajkujemo?U ovoj zemlji izgleda jedino tako možeš da budeš primećen i uz malo sreće da se tvoj problem nađe na dnevnom redu!A mi hoćemo u Evropu!!!Znam da ovaj forum nema veze sa politikom,ali šta da se radi kada od njih zavise i takve stvari kao što je i ova!Iskreno rečeno,plašim se da kada jednog dana bude rešen i taj problem,da će i od toga neko imati dooobru zaradu,i da će „regularno sahranjivanje“ biti svrstano u „luksuz“ jer će se već naći neko pametan da naplati i zemljište,i komunalne takse i ko zna šta još...I na kraju će to opet biti privilegija bogatih i stvar prestiža...Ne kažem ja da sve to treba da bude za „dž“,mislim,ima tu troškova,ali ako jednog dana budemo morali da platimo između 500 i 1000 €,pa može li svako da izdvoji tu cifru ili će pored groblja podići i ekspozituru neke od milion banaka u kojoj ćeš moći da uzmeš kredit za to?Očigledno još niko nije našao najbolji način kako na tome da što više zaradi pa se zbog toga toliko i odugovlači....Opšte je poznato da se najbolje zarađuje na tuđoj muci...
Baš sam izrevoltirana pa sam se zato malo raspisala...Ali ako neko ima neku novu konkretnu informaciju vezanu za to,neka je podeli sa svima nama,jer,na žalost,jednog dana će nam svima trebati...:cry:
 
sve ja tebe razumem..potpuno..znam kako je..i ja se veruj mi krijem po sumarcima kad sahranjujem moje kucice..jednom me je jedan matori obesni besposleni deda video..poslala sam ga na jedno divno mesto i krenula da ga bijem al je pobegao..
ti bar imas vremena da planiras i razmisljas gde ces..ja nisam..i da me je u tom trenutku neko prijavio ili rekao nesto..veruj mi odrobijala bih ga dozivotno.ubila bih ga sigurno.ako bas nemas gde,ja ne znam sta da ti kazem osim da dodjes kod mene u ovaj moj sumarak
ili uvek trazi mesto gde se nekad u buducnosti nece nesto graditi..tj gledaj da li bi mogli da grade nekad..zato je suma bolja..
 
Da, psihicka snaga se obicno u tom trenutku nema. Ustvari, bolje je mozda reci neka vrsta koncentracije. Ja sam toliko bila izgubljena te noci da sutra nisam mogla da se setim gde smo uopste bili. Drugari koji su mi pomagali nisu iz nase price, tako da nisam mogla na njih da se oslonim i, .... sta da kazem, ja danas ne mogu da nadjem mesto gde je sahranjena .......

Da se vratim u sadasnjost - krematorijumska pec je sklonjena iz Ovce, ne postoji druga, lesevi se nose na stocno groblje u blizini Vince, tako da ostaje jedino suma. Zivotinje eutanazirane na Vet. fakultetu se stavljaju u hladnjacu i takodje odnose tamo, kao i eksperimentalni otpad i humani otpad sa klinika koji nije zavrsio u kontejneru (kazu da se to sada pakuje i ne zavrsava u kontejnerima).
 
Ljudi moji ovo je tuga božija...Pa zar nije strašno to da pored sve žalosti koja zadesi vlasnika ljubimca on još mora da razmišlja gde će ga sahraniti,organizovati da se to odradi inkognito,tražiti da mu neko pomogne(već pomenuta kola,lopate....)...ma užas!!!Mi živimo u zgradi i u blizini ne postoji ni jedno normalno mesto koje bi jednog dana moglo da posluži u tu svrhu...Plac nemamo,niti neku zemlju na selu...Na svu muku još moraš da paziš da te niko ne vidi...pa šta smo mi,robijaši,haški begunci...????Dođe mi da odem pravac kod gradonačelnika i da ga pitam:“izvin’te,hoćete li mi molim Vas reći,gde u ovom gradu ja mogu da sahranim svoga psa?“!!!Postoji li iko u ovom gradu ko može konačno da reši taj problem?Aman ljudi,pa znate li vi koliko kućnih ljubimaca ima u Beogradu?Pa zar svi mi treba da tražimo placeve,livade,skrivene šumarke...Svi se bave nekim „bitnim“ stvarima a od ovog problema već godinama okreću glavu!!!Treba li da svi mi izađemo pred skupštinu sa našim ljubimcima i da štrajkujemo?U ovoj zemlji izgleda jedino tako možeš da budeš primećen i uz malo sreće da se tvoj problem nađe na dnevnom redu!A mi hoćemo u Evropu!!!Znam da ovaj forum nema veze sa politikom,ali šta da se radi kada od njih zavise i takve stvari kao što je i ova!Iskreno rečeno,plašim se da kada jednog dana bude rešen i taj problem,da će i od toga neko imati dooobru zaradu,i da će „regularno sahranjivanje“ biti svrstano u „luksuz“ jer će se već naći neko pametan da naplati i zemljište,i komunalne takse i ko zna šta još...I na kraju će to opet biti privilegija bogatih i stvar prestiža...Ne kažem ja da sve to treba da bude za „dž“,mislim,ima tu troškova,ali ako jednog dana budemo morali da platimo između 500 i 1000 €,pa može li svako da izdvoji tu cifru ili će pored groblja podići i ekspozituru neke od milion banaka u kojoj ćeš moći da uzmeš kredit za to?Očigledno još niko nije našao najbolji način kako na tome da što više zaradi pa se zbog toga toliko i odugovlači....Opšte je poznato da se najbolje zarađuje na tuđoj muci...
Baš sam izrevoltirana pa sam se zato malo raspisala...Ali ako neko ima neku novu konkretnu informaciju vezanu za to,neka je podeli sa svima nama,jer,na žalost,jednog dana će nam svima trebati...:cry:


U poslednje vreme i sama dosta razmisljam o svemu ovome:???:

Zaista je tuga nazivati Beograd metropolom, a nemati resenje za ovu situaciju koja, nazalost, ceka sve nas vlasnike kucnih ljubimaca:???:

Van pameti je da ih sahranjujemo tajno i skrivecki kao da cinimo zlocin:thumbdown:

Odlicna tema, svaka cast:)
 
Po Odluci o drzanju domacih zivotinja na teritorii grada Beograda gradjanin je duzan da smrt ljubimca prijavi nadleznoj sluzbi koja ce organizovati odnosenje lesa. To je Sluzba komunalne zoohigijene pri Veterinarskoj stanici Beograd, svima znana kafilerija. Za zakonodavca je problem time resen, a nase emocije - pa njih to uopste ne interesuje.
 
Naša šuma se graniči sa seoskim grobljem tako da to ne bi trebalo da bude veliki problem. Ali ostalima nije lako. :think: Možda bi moglo tu nešto i da se uradi, mimi's dad i gradonačelnik su koalicioni partneri, kao i moja ujna... Gradonačelnik ima jednog kuconju koji liči na tibetanca, mislim da mu razgovor na tu temu ne bi bio stran. Ali kad samo pomislim da sam počela da razmišljam o tome jer moj Gizmo ima 13,5 godina... :sad2:
 

Back
Top