Ko smo,odakle dolazimo, gde idemo?

Svaki živi organizam na Zemlji ima svoju tačno određenu funkciju. Isto važi i za čoveka. A kad je tako, onda smo odnekud došli i sigurno je da negde odlazimo. Problem je što u stvari ne znamo sa sigurnošću ni koja je naša prava funkcija ni gde treba da odemo. Ali verujem da imamo tačno određenu funkciju i tačno određeni cilj koji treba da se postigne pomoću čoveka kao sredstvo.
 
Svaki živi organizam na Zemlji ima svoju tačno određenu funkciju. Isto važi i za čoveka. A kad je tako, onda smo odnekud došli i sigurno je da negde odlazimo. Problem je što u stvari ne znamo sa sigurnošću ni koja je naša prava funkcija ni gde treba da odemo. Ali verujem da imamo tačno određenu funkciju i tačno određeni cilj koji treba da se postigne pomoću čoveka kao sredstvo.

Da li tragaš za tim ciljem ?
 
Ne idemo nikuda, jednostavno nestajemo. Zar je vazno odakle dolazimo ako nas vise nece biti? Stvoreni smo tako da se razlikujemo od zivotinja, a ipak se ponasamo kao zivotinje. Funkcija nam je da od sveta napravimo raj ili pakao. Izgleda da cemo napraviti ovo drugo. Srecni su ljudi koji uzivaju u malim stvarima. Mada, svako vidi srecu na svoj nacin. Vazno je da uzivamo i da smo srecni, za to smo stvoreni.
 
Ne idemo nikuda, jednostavno nestajemo. Zar je vazno odakle dolazimo ako nas vise nece biti? Stvoreni smo tako da se razlikujemo od zivotinja, a ipak se ponasamo kao zivotinje. Funkcija nam je da od sveta napravimo raj ili pakao. Izgleda da cemo napraviti ovo drugo. Srecni su ljudi koji uzivaju u malim stvarima. Mada, svako vidi srecu na svoj nacin. Vazno je da uzivamo i da smo srecni, za to smo stvoreni.

Ne ponašaju se svi kao životinje, a kada bi svako u sebi napravio raj verujem da bi onda i bio raj na zemlji, ali većina kao što kažeš pravi pakao.
 
“Utešno je biti zemlja

Ponosno je biti kamen

Premudro je biti vatra

Pobožno je biti ništa”



Branko Miljković

Lepa pesma.Evo da prebacim jednu pesmu sa druge teme.

Umro sam kao kamen i postao sam biljka.
Umro sam kao biljka i digao se kao zivotinja.
Umro sam kao zivotinja i postao covek.
Zasto bi se trebao plasiti? Kada me nije bilo umiranjem?
I opet cu da umrem kao covek, da se uzvisim
s blagoslovom andjela. Ali cak i kao andjeo
moram nestati. Svi osim Boga nestaju.
Kada zrtvujem moju andjeosku dusu,
postacu sto um ovde nije u stanju da shvati.

Rumi
 
Covek najdalje stigne kada ne zna kuda je krenuo...

Апстрактна мисао.
Неко је реко, тачније цитирао је неког ко је то реко, да је највеће проклетство то што човек никада неће сазнати одакле је дошао и где ће отићи... С обзиром да је то рекао човек, његова мисао се сматра само претпоставком - сам је себи скочио у уста рекавши то. Ако човек никада неће сазнати куда иде, а он је човек, то значи да он никада неће сазнати, а и пошто је то тако његове речи су лаж.

Свест.

Одатле треба кренути. Претпостављам, а мислим да не грешим, да је наш живот, и наше постојање ван њега у нашој глави. Можда ми правимо наше животе...
А наши умови, да ли су они ограничени? Да ли можете да видите бескрај у глави, да га стварно доживите?
 

Back
Top