bi vas Zivot vukao na jednu stranu, surovu i ispraznu, ali poznatu vama i okolini, dok vam dusa stremi jednom sasvim novom, iz korena drugacijem nacinu zivljenja, ali za cije ispunjenje trebaju godine, skoro decenije... ?
Da li biste u tom medjuprostoru tj. prelasku s jednog nacina zivljenja na drugi, razmisljali o tom buducem cilju, kao o pravom ili nerealnom? Da li je zabluda samo neostvarenje nasih snova, ili nesto sasvim drugo? Kako bi istrajali u tim godinama do ostvarenja cilja? I sta biste radili, ako ga nikada ne biste dostigli...taj cilj sopstvenog zivljenja...ostvarenje sustine sebe i ispunjenost duse?
Znam da treba vrednovati svaki dan...ali..sta sa tim nasim najtananijim delom sebe, i najvrednijim koji bi da ispliva napolje, a surovost zivota ga plasi...i koci... :? Sta ako porazi nikada ne prestanu? Sta ako verujemo u jos jednu zabludu? Mozda bi trebali da odustanemo od tako dalekog cilja i da zivimo zivot od danas do sutra?
Da li biste u tom medjuprostoru tj. prelasku s jednog nacina zivljenja na drugi, razmisljali o tom buducem cilju, kao o pravom ili nerealnom? Da li je zabluda samo neostvarenje nasih snova, ili nesto sasvim drugo? Kako bi istrajali u tim godinama do ostvarenja cilja? I sta biste radili, ako ga nikada ne biste dostigli...taj cilj sopstvenog zivljenja...ostvarenje sustine sebe i ispunjenost duse?
Znam da treba vrednovati svaki dan...ali..sta sa tim nasim najtananijim delom sebe, i najvrednijim koji bi da ispliva napolje, a surovost zivota ga plasi...i koci... :? Sta ako porazi nikada ne prestanu? Sta ako verujemo u jos jednu zabludu? Mozda bi trebali da odustanemo od tako dalekog cilja i da zivimo zivot od danas do sutra?