Idealizacija

Emily_Bg

Aktivan član
Poruka
1.774
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?
 
Poslednja izmena:
ne mora da znaci.Ja sam recimo,jako sumnjicava.Nije bas da ne verujem nikome,ali svemu pristupam sa veeelikom dozom sumnje.I uvek,bez izuzetaka se spremim za ono najgore.
Pre mislim da je to neki oblik mazohizma.Jos se nista nije ni dogodilo,a ja odmah razvijam film u glavi sta ce biti,ako bude ne znam ni ja sta.....kvarim sebi srecu bez razloga.
 
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?

Ne znam bas da li sam idealizovala...mozda nekad u "ljubavi" onoj tinejdzerskoj....:)

A sto se tice poznanstva,prijateljstva....uvijek sam pristupala s pozitivnije strane.....bilo je par razocarenja.....ali vecinom se iznenadim ako se uvjerim u suprotno,to kad nije bilo blizeg druzenja...u sustini prihvatam ljude takve kakve jesu....
 
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?


Sklona sam...Vidim u njima ono sto zelim,a ne ono sto jesu,osobine koje nemaju..pa ako me povrede i prodje nego vreme ja ponovo stvorim tu idealnu sliku u glavi kako on mozda nije bio toliko los,nije to mislio, sve sto je lose uradio obrnem sebi i u glavi stvorim ko zna koje ''plemenite '' razloge zasto je to uradio,nije sve kao sto izgleda,al' you know how they say..ne mozes prevariti nekog ko to ne zeli..
 
Kakve idealizacije.....ni sopstvenu decu i roditelje ne treba idealizovati....niko
se bez mane rodio nije, niti će....te prema tome....čemu idealizovanje, time
se samo zamagljuje pogled....iskrivljuje slika.....i uljuljkuje u svoje želje...a to
je nekad jaaaaaakkooooo dalekoooooooo od stvarnosti..........:(:(:(:(
 
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?

Kako misliš da li smo skloni idealizaciji i ulepšavanju stvarnosti - ja bi volela da znam kako se to radi pa da i ja to malo radim...
Ne. To drugo mi se nikada nije desilo - to zvuči, prvo sam ga ugledala i svideo mi se a potom sam stavila svoje cvikere sa ultrateškom dioptrijom...
Za nauk bih sledeći put nosila te cvike u torbičetu pa kad se približi neko interesantan ja prvo cvike na oči pa komentar potom :lol:

Zašto ili ili - ponašam se i živim sasvim normalno.
Ni roze ni crno nego eto tako - polako (il brzo)

I molim te objasnimi kako se kiti stvarnost - ima li to veze sa Novom godinom, Božićem i badnjacima
 
Nisam nikada idealizovala..u danasnje vreme to je smesno..mozda nekada u doba krinolina ili vitezova ..kada su devojke sedele iza debelih zidina zamkova ili duplih kucnih prozora ..vezle i mastale o svom dragom i idealizovale sve sto ima veze sa njim..tamo nekim koga ce upoznati ..a Prijateljstva ..ja sam od onih koji veruju da u svakome ima vise dobrog nego loseg pa tko u svakome trazim to dobro..sto ne znaci da ideralizujem i da sam neoprezna..bas zbog toga sam oprezna i previse..dok ne upoznam osobu..ne ocekujem previse ..ne idealizujem..samim tim..nema ni prevelikih razocaranja..osim podnosljivih..:D
 
Nema...prosto,trudis se da ne primetis mane.
Nekom pripises osobine koje bi ti zelela da on poseduje,a ne koje stvarno poseduje.
Iz toga proistice ona stara:Ljubav je slepa.
Ne vidis realno,ne sagledavas kako treba stanje.
Posle kada te to prodje....probudis se pa ti bude krivo sto si ispala mozda naivna,a mozda ti je svejedno...drago ti je sto si prozivela neku svoju pricu...
Svi smo skloni iluzijama...neko manje neko vise.
ja sma strasno sumnicava....i svuda cu naci neku gresku....a neko se prosto prepusti,veruje u ono sto zeli i uziva u tome dok traje.
 
Раније сам била томе склона, а сад можда и претерујем у негативним критикама. :o И не трудим се да буде другачије.:D

Искуство ме научило да све што ми се учинило лоше на блиц, касније се испоставило чак и лошије, тако да ретко прво приметим добру страну ствари, а поготово људи. Много ме више окупира оно лоше. Што не значи да сам песимиста или вечити незадовољник, него просто сагледам прво све што ми смета, а онда гледам како то побољшати или како се свему томе прилагодити. Лако је навићи се на добро.

Одавно не величам никога и ништа, практично је немогуће да ме неко одушеви или очара. Не видим зашто би, нема савршених, сви смо од крви и меса, сви добри и лоши у овоме или ономе.

Не кажем, некад ми силне сиве слике буду досадне, поготово кад доживљаје упоредим са неким занесењаком - упитам се зашто ја морам све то ружно да видим, али ипак, свесна сам шта је реалност. Удобније ми је у животу без ружичастих наочара. Наизменично одушевљавање и разочарење знају да исцеде човека.:think:
 
Vidim sve odlicno, samo sto akcenat stavljam na ono sto je dobro i na potencijal osobe ili situacije. Ako me neko razocara, ne kapiram to kao smak sveta. To uopste ne znaci da je losa osoba. Ne zivim u crno-belom svetu.
Jedno je ziveti iluziju koja nema veze sa stvarnoscu, a drugo je voleti i ceniti zivot i ljude zbog onog sto jesu.
 
Udobno zavaljen u fotelji okrećem čašu viskija u ruci i posmatram je. Javna radnica stala pred ogledalo i razgleda svoje stidne usne. Plaćenički podvizi mnogih muškaraca koji su ih blagosiljali ishitrenim tamjanom, oduzeli su im osmeh. Vise otromboljene, bez životne radosti, pomalo uštavljene, izgubivši formu poput razdrljenih revera neke uniforme iz prošlog veka, koja se zgurana čuva u garderobi pozorišta. Ocvala ruža zgnječenih latica, purpurna kardinalka čiji se somot izlizao, naradila se do utrnuća.

Estetska hirurgija se razvija munjevitom brzinom, a ljudi po celom svetu uveliko koriste njene gotovo bezgranične mogućnosti. Noge se lome i produžavaju, istočnjaci zaokrugljuju svoje kose oči, debeli plaćaju da im usisaju salo, spikeri zatežu glasne žice, homoseksualci izbeljuju malje na zadnjici.

Modela ima puno, samo treba da izabere kakav osmeh želi.

Ako ćemo o klasici, onda je osmeh Mona Lize neprevaziđen. Pun je nejasne želje, mutnih iskušenja i maglovitog nagoveštaja predstojećeg zadovoljstva. Stisnut. Baš onakav kakav muškarci vole.

Osmeh udovice (ne "bele", već "crne" udovice)? Za one koji u nekrofilnom žaru vole da oživljavaju prividno mrtvilo. Za one koji su u stanu da tugaljivi smešak menopauze, pretvore u raspomamljenost materice. Za tešitelje. I one koji uživaju u veštini svlačenja i oblačenja, na kojoj bi im pozavideli službenici pogrebnog preduzeća, oni koji se podjarcaju u igri razotkrivanja, kada se iza kiselog smeška pomalja perverzija naslade, grohotan smeh.

Ili model učiteljice, sličan znaku jednakosti u algebri. Osmejak usedelice iz čije će varljive suvoće, poteći belo lepljivo mleko užitka.

Osmeh kaluđerice? Pastirice? Javna radnica ne može da se odluči, dok prstima namešta svoje donje usne u jedan po jedan od ovih osmeha.


 
Ma kakvi, ja nikome ne verujem i nikoga i nista ne idealizujem. To sam ja u globalu. Mada...ponekad mi se cini da sam srela "andjela sto hoda" (mislim na oba pola), ali to traje toliko kratko.
 
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?

meni ce pre da se desi suprotno...:lol:
pa se posle prijatno iznenadim :)
mada se desavalo i da ulepsam stvarnost i idealizujem nekoga.....nije da nije....
vise mi se svidja ova prva opcija :lol:
 
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?

nisam sklona idealizaciji, al jednom me je bivsa ortakinja toliko ubedila da je dobra i da je od poverenja, pa sam ja poverovala i onda me bas razocarala..
spoljasnji svet je za mene moj drugi zivot i posmatram ga sa odredjene distance i pristupam mu prakticno :D
a iluzije imam samo u svojim snovima, apsolutno sam svesna sta me ceka napolju, koliko god delovala sanjalacki..
 
Koliko ste skloni idealizaciji i ulepsavanju stvarnosti?
Da li Vam se desilo da neku osobu toliko idalezujete da posle sizite jer ste slagali sami sebe?
Jeste li skloni gledanju sveta i ljudi kroz ruzicaste naocare ili ipak pristupate svemu sa odredjenom dozom opreza i sumnje?
I na kraju,kada i ako shvatite da ste preterali u tom 'kicenju'stvarnosti da li vam bude zao,osecate se glupo ili vam je svejedno....ako nista drugo proziveli ste neku pricu onako kako ste zeleli,pa makar to bila samo i iluzija?

kad sam bila mlađa, da, a sada ako i idealizujem, brzo se vratim u stvarnost
ne znam da li je to dobro ili ne, nedostaje mi ono maštanje, ali sad imam želju
da se ono i ostvari, da u realnosti bude onako kako sam maštala, drugačije
ne mogu da funkcionišem na relaciji zamišljanje-realnost
 
Ne idealizujem...imam obicaj da suvise kritikujem...stroga sam prema sebi a i prema bliznjima...ali ok, opet ne toliko da bi sad to nesto bitno menjalo i sl. Umem i na pocetku veze da uvidim necije mane i stosta moze vec u pocetku da mi smeta, sto ne znaci da su to stvari koje se ne mogu prevazici itd...
 

Back
Top