Mirođija
Veoma poznat
- Poruka
- 11.565
teže je kad ti ostavljaš, jer je tvoja odgovornost
A ima i onih koje je baš briga ... lako počinju nove veze i još lakše ostavljaju ... nisu svi tako odgovorni .....
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
teže je kad ti ostavljaš, jer je tvoja odgovornost
Sta sam vam sad, inspiracija?
Gazelo, nemoj da mi vadis price iz konteksta nego se malo udubi u to sto sam pisala na sasvim drugaciju temu i iskreno.
A ima i onih koje je baš briga ... lako počinju nove veze i još lakše ostavljaju ... nisu svi tako odgovorni .....
Da. To mnogi ne shvataju, i misle da je teže biti ostavljen, ali teško je onome ko ostavlja, i zbog odgovornosti, i zbog razloga što ostavlja - ako se pre toga mučio u vezi, i bilo mu teško, pa ga sad još proglašavaju i za "skota"....
Na koje nacine ste bivale ostavljene? A svakoj od nas se to desilo...
Podlo, uz suze, uz uvrede...I kako ste preboljevale? Uz novu ljubav, uz drugarice, u samoci.....
Ostavio me kukavicki, bez objasnjenja.
Tesko preboljevam, u samoci.
Jedino utjehu nalazim na Krstarici.
Valjda ce biti bolje jednog dana.
A posto je restoran zatvoren zauvek preporuci neko bolje mesto za prebolevanje...Toplo preporucujem Racin restoran u Bolecu. Ima jagnjetinu da se obeznanis. Mada i prasici su bili na nivou.
Hvala...:-)Емили, баш си то лепо описала....
Da. To mnogi ne shvataju, i misle da je teže biti ostavljen, ali teško je onome ko ostavlja, i zbog odgovornosti, i zbog razloga što ostavlja - ako se pre toga mučio u vezi, i bilo mu teško, pa ga sad još proglašavaju i za "skota"....[/QUOT
Potpuno se slazem sa tobom.
...tvoja je sreca samo tvoja stvar,
al' zato tvoja tuga
to je vec prica druga
to na moj racun ide...
A posto je restoran zatvoren zauvek preporuci neko bolje mesto za prebolevanje...
Ostavljana sam par puta. Obično uz ćutanje i bez jasnog objašnjenja. Okretala sam se i odlazila. Nakon nekog vremena, prihvatala sam to a sa bivšim momcima sam ostala ok, javimo se na ulici i pitamo se.
Samo jednom je zaista bolelo.
Dugo smo bili prijatelji, izlazili, družili se... a emocije su rasle konstantno... nismo samo mi to osećali, već i ljudi oko nas...
Napokon, smuvali smo se, ali odlučili da nikome ne kažemo, mada su svi već znali...
Bilo nam je prelepo, svaki dan smo se viđali, šetali beskonačno, smejali se, smrzavali na -20, u grad uvek izlazili zajedno... bili smo nerazdvojni...
A onda jednog dana, nije se javio... prolazili su dani... nakon dve nedelje izašla sam u šetnju sa drugaricama a on je prošao pored mene kao da se ne poznajemo...
E to je bolelo, nije želeo ni da objasni svoj postupak...
Ni dan-danas se ne javljamo jedno drugom... ustvari on meni mora da se javi, jer igrom slučaja, od mene mu zavisi plata a i posao...
Sve Bog vidi i uredi, ne brinem se ja...
A sto ga nisi pitala?
Da, uvescemo orden za veliko mucenike. Daj molim te; naposletku ipak nisi klinka.
Inspirisala me prica "unbeso..." o tome kako je raskinula sa jednim momkom da bi se smuvala sa drugim, a onda ju je Taj drugi ostavio...
Na koje nacine ste bivale ostavljene? A svakoj od nas se to desilo...
Podlo, uz suze, uz uvrede...I kako ste preboljevale? Uz novu ljubav, uz drugarice, u samoci.....