Ostavljena

Da. To mnogi ne shvataju, i misle da je teže biti ostavljen, ali teško je onome ko ostavlja, i zbog odgovornosti, i zbog razloga što ostavlja - ako se pre toga mučio u vezi, i bilo mu teško, pa ga sad još proglašavaju i za "skota"....

Da, uvescemo orden za veliko mucenike. Daj molim te; naposletku ipak nisi klinka.
 
desilo se davno i mnogo je bolelo jer je bila prva prava ljubav u pitanju.
Ostavio me je zbog druge devojke,tacnije usao je u neku vezu sa istom,ali se nije potrudio to da sakrije .Naravno,nije mi bilo tesko da sklopim kockice i da otkrijem to.
Najhladnije priznanje i zbogom.
Tada sam mnogo patila i povukla se u sebe.Nije mi prijalo drustvo,niti iciji saveti.
samo sam razmisljala,razmisljala i razmiljala o tome u cemu sam ja pogresila.
Eto sta je slepa zaljubljenost kada i za tudje greske mislis da si ti kriv.
Posle sam vremenom pocela da zivim normalno...ali,nikada nisam zaboravila to.Ostalo je u meni kao neka ljubavna trauma-vise nikom nisam verovala.U svakoj sledecoj vezi,godinama i godinama kasnije nalazila sam slicnosti i pravila bedem oko sebe.Sve iz straha da me neko opet ne povredi.Nesvesno.Nisam ja to tako htela.
tek posle dosta,dosta vremena ja se ponovo,istinski i bez ustezanja zaljubila.I nije bilo trazenja slicnosti,uporedjivanja,prisecanja te moje patnje i naravno bezuspesnog nerviranja oko toga....vec samo ljubav i nista vise.
 
Na koje nacine ste bivale ostavljene? A svakoj od nas se to desilo...
Podlo, uz suze, uz uvrede...I kako ste preboljevale? Uz novu ljubav, uz drugarice, u samoci.....


ostavljena jedini put u zivotu.


oboje plakali dugo.
pokusavali da raskinemo mesecima unazad..i isto toliko plakali i patili.
bolno je kada ste sa kompatibilnom partnerom i kad su emocije jake, a raskidate..

preboljevam uz prijatelje - dobre..nekako su se lepo rasporedili i uvek je neko od njih tu..a ne znaju se medjusobno..ne mogu da budem sama..ne smem da budem sama..tek onda boli..odu misli u pogresnom pravcu..

nova ljubav? nema mesta za nju..moram da iscistim emocije..
 
Poslednja izmena:
Ostavio me kukavicki, bez objasnjenja.
Tesko preboljevam, u samoci.
Jedino utjehu nalazim na Krstarici.
Valjda ce biti bolje jednog dana.:(

polarbearhug-1.jpg
 
Desilo mi se jednom davno..
Bila je savrsena veza,puna postovanja i ljubavi.Bila sam zaljubljena po prvi put u zivotu.jednom sam napomenula roditeljima,posto nikad nisam nista krila od njih,da se zabavljam sa tim momkom,izbeglicom,iz mesovitog braka,koji je bio totalno sludjen jer je u tom ludilu odbio da se prikloni nekoj od zaracenih strana.
Ispostavilo se da moj otac zna njegoovg oca i tako...Bilo je kao prividno sve u redu sto se njih tice.
Veza je bila i dalje ok.Znala sam da me voli..Prosto sam osecala..
A onda je jednog dana bez reci otisao..
Pitala sam se zasto,i bas bas patila.
Proslo neko vreme i ja ga sretnem,vec sam bila u braku.Samo je spustio glavu.Ubrzo je otisao da zivi preko..
Posle izvesnog vremena saznam da mu je kad me je zvao na telefon majka rekla da me ne zove vise,i ostavi na miru jer imam decka koji me voli,a da mi on samo smeta u zivotu...
Ne verujem da se takve stvari ikad zaborave u zivotu.
Ni prasetina ni jagnjetina nije pomogla :( ,ali je zivot takav...
 
Ostavljana sam par puta. Obično uz ćutanje i bez jasnog objašnjenja. Okretala sam se i odlazila. Nakon nekog vremena, prihvatala sam to a sa bivšim momcima sam ostala ok, javimo se na ulici i pitamo se.
Samo jednom je zaista bolelo.
Dugo smo bili prijatelji, izlazili, družili se... a emocije su rasle konstantno... nismo samo mi to osećali, već i ljudi oko nas...
Napokon, smuvali smo se, ali odlučili da nikome ne kažemo, mada su svi već znali...
Bilo nam je prelepo, svaki dan smo se viđali, šetali beskonačno, smejali se, smrzavali na -20, u grad uvek izlazili zajedno... bili smo nerazdvojni...
A onda jednog dana, nije se javio... prolazili su dani... nakon dve nedelje izašla sam u šetnju sa drugaricama a on je prošao pored mene kao da se ne poznajemo...
E to je bolelo, nije želeo ni da objasni svoj postupak...
Ni dan-danas se ne javljamo jedno drugom... ustvari on meni mora da se javi, jer igrom slučaja, od mene mu zavisi plata a i posao...

Sve Bog vidi i uredi, ne brinem se ja...
 
Da. To mnogi ne shvataju, i misle da je teže biti ostavljen, ali teško je onome ko ostavlja, i zbog odgovornosti, i zbog razloga što ostavlja - ako se pre toga mučio u vezi, i bilo mu teško, pa ga sad još proglašavaju i za "skota"....[/QUOT


Potpuno se slazem sa tobom.
...tvoja je sreca samo tvoja stvar,
al' zato tvoja tuga
to je vec prica druga
to na moj racun ide...
 
Ostavljana sam par puta. Obično uz ćutanje i bez jasnog objašnjenja. Okretala sam se i odlazila. Nakon nekog vremena, prihvatala sam to a sa bivšim momcima sam ostala ok, javimo se na ulici i pitamo se.
Samo jednom je zaista bolelo.
Dugo smo bili prijatelji, izlazili, družili se... a emocije su rasle konstantno... nismo samo mi to osećali, već i ljudi oko nas...
Napokon, smuvali smo se, ali odlučili da nikome ne kažemo, mada su svi već znali...
Bilo nam je prelepo, svaki dan smo se viđali, šetali beskonačno, smejali se, smrzavali na -20, u grad uvek izlazili zajedno... bili smo nerazdvojni...
A onda jednog dana, nije se javio... prolazili su dani... nakon dve nedelje izašla sam u šetnju sa drugaricama a on je prošao pored mene kao da se ne poznajemo...
E to je bolelo, nije želeo ni da objasni svoj postupak...
Ni dan-danas se ne javljamo jedno drugom... ustvari on meni mora da se javi, jer igrom slučaja, od mene mu zavisi plata a i posao...

Sve Bog vidi i uredi, ne brinem se ja...

A sto ga nisi pitala?
 
Е, ***, није ме нико оставио, никад!
Осим једног који се одселио, далеко, а ја се осећала остављеном, а једино је тако могло и да буде, од почетка је било без перспективе. :(
Али, ако узмем у обзир редовна јављања,лепе разговоре, онда ме баш и није оставио. ;)

А ја сам оставила сваког, осим оног који ми је значио највише од свих.
 
Inspirisala me prica "unbeso..." o tome kako je raskinula sa jednim momkom da bi se smuvala sa drugim, a onda ju je Taj drugi ostavio...
Na koje nacine ste bivale ostavljene? A svakoj od nas se to desilo...
Podlo, uz suze, uz uvrede...I kako ste preboljevale? Uz novu ljubav, uz drugarice, u samoci.....


Nekad su me ostavljali uz onu čuvenu iz ''Priručnika za muškarce'' - ''suviše si dobra za mene'', a nekad su ko džukci, zaćutali, i nikad se više nisu javili.

Raskide nisam bog zna kako lako preživljavala jer nikada ni nisam imala veze koje su trajale po nedelju dana ..... Ali nikada nisam bila sklona plakanjima i pravljenjima nekih scena. Ako kaže da je ''kraj'' ... OK ... prihvatim to i zatvorim sva vrata za sobom ..... posle mu povratka nema.
 
Ха ха ха ха!
Тако ја некад наместим да изгледа као да је он мене оставио...
Максимално га надрндам.
 

Back
Top