Z
Zbunjena
Gost
Zabavljali smo se 6 godina.Cetvrte godine je diplomirao,otisao u svoj grad i zaposlio,a ja sam ostala u BG-u.I dalje smo se super slagali.To je bilo vreme beskrajnih telefonskih razgovora i jednodnevnih putovanja (samo da bi se videli).Cim su se stekli uslovi zaprosio me je.Kao i sve ostalo sa njim i to je bilo kao iz bajke.Bio je divan,osecajan,zanimljiv,kulturan,vredan,posten...Mislila sam da boljeg nikad ne bih mogla naci.
Stvari sam donela 36 sati pre vencanja i ulaskom u njegovu kucu bajka se zavrsila.Promenio se za 180 stepeni.Toga dana sam to pravdala nervozom pred vencanje i nisam se usudila da isto otkazem,a jos manje da kazem "Ne".I tako je dugogodisnju lepu pricu o dvoje koji se vole zamenila,za mene, horor prica. Moj muz malo vremena provodi kod kuce (takav mu je posao),a kada dodje ili se dere ili spava.Ne prica mnogo,a kada prica to je samo da nesto iskritikuje ili omalovazi.Ponasa se kao da nisam tu,ne slusa sta pricam,ne primecuje me,nista ga ne zanima.Mala ispravka: primeti me jedino kada mu nesto treba (znate vec sta),a i to retko.Posle je opet sve po starom.Na sve moguce nacine sam probala da popravim nas odnos i nista ne pomaze.Na kraju sam rekla da hocu da se razvedem ako se on ne promeni,na sta je on odgovorio:"Bas me briga,idi sutra u opstinu ako hoces.",i nastavio po starom.
Imam 30 godina i ne mogu da zamislim zivot bez ljubavi,neznosti,dogovaranja,druzenja i svih onih sitnih stvari koje cine zivot.U braku smo vec godinu ipo i ne ide na bolje,a o deci ne smem ni da razmisljam.U procepu sam i ne znam sta da radim.Ako odustanem,gubim toliko godina velike ljubavi i sve vezano za to,a ako nastavim gubim ostatak zivota.
Cesto se pitam da li se ovo desilo samo meni ili je to uobicajena pojava kada ljudi stupe u brak?Vecina mojih drugarica se jos nije udala i ne znam sta da im kazem.Za sada se ne izjasnjavam,sve mi je ovo puno bolno,ali vide da nisam srecna.
Znacilo bi mi da procitam vasa misljenja o svemu ovome,kao i o braku uopste.Nadam se da vas nisam udavila pricom,a ako jesam-izvinjavam se.
Stvari sam donela 36 sati pre vencanja i ulaskom u njegovu kucu bajka se zavrsila.Promenio se za 180 stepeni.Toga dana sam to pravdala nervozom pred vencanje i nisam se usudila da isto otkazem,a jos manje da kazem "Ne".I tako je dugogodisnju lepu pricu o dvoje koji se vole zamenila,za mene, horor prica. Moj muz malo vremena provodi kod kuce (takav mu je posao),a kada dodje ili se dere ili spava.Ne prica mnogo,a kada prica to je samo da nesto iskritikuje ili omalovazi.Ponasa se kao da nisam tu,ne slusa sta pricam,ne primecuje me,nista ga ne zanima.Mala ispravka: primeti me jedino kada mu nesto treba (znate vec sta),a i to retko.Posle je opet sve po starom.Na sve moguce nacine sam probala da popravim nas odnos i nista ne pomaze.Na kraju sam rekla da hocu da se razvedem ako se on ne promeni,na sta je on odgovorio:"Bas me briga,idi sutra u opstinu ako hoces.",i nastavio po starom.
Imam 30 godina i ne mogu da zamislim zivot bez ljubavi,neznosti,dogovaranja,druzenja i svih onih sitnih stvari koje cine zivot.U braku smo vec godinu ipo i ne ide na bolje,a o deci ne smem ni da razmisljam.U procepu sam i ne znam sta da radim.Ako odustanem,gubim toliko godina velike ljubavi i sve vezano za to,a ako nastavim gubim ostatak zivota.
Cesto se pitam da li se ovo desilo samo meni ili je to uobicajena pojava kada ljudi stupe u brak?Vecina mojih drugarica se jos nije udala i ne znam sta da im kazem.Za sada se ne izjasnjavam,sve mi je ovo puno bolno,ali vide da nisam srecna.
Znacilo bi mi da procitam vasa misljenja o svemu ovome,kao i o braku uopste.Nadam se da vas nisam udavila pricom,a ako jesam-izvinjavam se.