Brak ?!?!?!

Z

Zbunjena

Gost
Zabavljali smo se 6 godina.Cetvrte godine je diplomirao,otisao u svoj grad i zaposlio,a ja sam ostala u BG-u.I dalje smo se super slagali.To je bilo vreme beskrajnih telefonskih razgovora i jednodnevnih putovanja (samo da bi se videli).Cim su se stekli uslovi zaprosio me je.Kao i sve ostalo sa njim i to je bilo kao iz bajke.Bio je divan,osecajan,zanimljiv,kulturan,vredan,posten...Mislila sam da boljeg nikad ne bih mogla naci.
Stvari sam donela 36 sati pre vencanja i ulaskom u njegovu kucu bajka se zavrsila.Promenio se za 180 stepeni.Toga dana sam to pravdala nervozom pred vencanje i nisam se usudila da isto otkazem,a jos manje da kazem "Ne".I tako je dugogodisnju lepu pricu o dvoje koji se vole zamenila,za mene, horor prica. Moj muz malo vremena provodi kod kuce (takav mu je posao),a kada dodje ili se dere ili spava.Ne prica mnogo,a kada prica to je samo da nesto iskritikuje ili omalovazi.Ponasa se kao da nisam tu,ne slusa sta pricam,ne primecuje me,nista ga ne zanima.Mala ispravka: primeti me jedino kada mu nesto treba (znate vec sta),a i to retko.Posle je opet sve po starom.Na sve moguce nacine sam probala da popravim nas odnos i nista ne pomaze.Na kraju sam rekla da hocu da se razvedem ako se on ne promeni,na sta je on odgovorio:"Bas me briga,idi sutra u opstinu ako hoces.",i nastavio po starom.
Imam 30 godina i ne mogu da zamislim zivot bez ljubavi,neznosti,dogovaranja,druzenja i svih onih sitnih stvari koje cine zivot.U braku smo vec godinu ipo i ne ide na bolje,a o deci ne smem ni da razmisljam.U procepu sam i ne znam sta da radim.Ako odustanem,gubim toliko godina velike ljubavi i sve vezano za to,a ako nastavim gubim ostatak zivota.
Cesto se pitam da li se ovo desilo samo meni ili je to uobicajena pojava kada ljudi stupe u brak?Vecina mojih drugarica se jos nije udala i ne znam sta da im kazem.Za sada se ne izjasnjavam,sve mi je ovo puno bolno,ali vide da nisam srecna.
Znacilo bi mi da procitam vasa misljenja o svemu ovome,kao i o braku uopste.Nadam se da vas nisam udavila pricom,a ako jesam-izvinjavam se.
 
Pre svega ne bi trebala da prolazis kroz tu situaciju sasvim sama.Ako su ti te tvoje prijateljice bas dobre i mislis da bi te razumele,reci im.Lakse je kad to podelis sa nekim.Sto se tice tvog braka,ti si i sama svesna da je od njega vrlo malo ostalo.Znam da ti je tesko i da ni sama ne shvatas gde je poslo naopako ali mislim da je bolje da se to sada prekine.S obzirom da nemate dece,situacija je ipak barem za nijansu laksa.Po mom misljenju on se nece promeniti.Ili ga je prosla zaljubljenost ili ima neku drugu.Muskarac ne ostavlja tek tako zenu koju voli,za to mora postojati veoma jak razlog.Nemoj da te uplase tvoje god.i razne price kako se posle 30-e tesko moze naci zivotni saputnik.Batali te price,jos vise ces pasti u depresiju.Vazno je da budes hrabra i snazna,ne dozvoli da prodje jos par god.pa da tek onda zalis sto si gajila lazne nade da ce se on promeniti.Ma sta ti drugi rekli,odluka se ipak svodi na tebe.Sedi i razmisli da li je vredan tvog bola i tvojih suza.Ako shvatis da nije,ostavi ga.Podigni glavu i kreni dalje.Nadam se da sam pomogla.Pozdrav
 
Zbunjena:
Zabavljali smo se 6 godina.Cetvrte godine je diplomirao,otisao u svoj grad i zaposlio,a ja sam ostala u BG-u.I dalje smo se super slagali.To je bilo vreme beskrajnih telefonskih razgovora i jednodnevnih putovanja (samo da bi se videli).Cim su se stekli uslovi zaprosio me je.Kao i sve ostalo sa njim i to je bilo kao iz bajke.Bio je divan,osecajan,zanimljiv,kulturan,vredan,posten...Mislila sam da boljeg nikad ne bih mogla naci.
Stvari sam donela 36 sati pre vencanja i ulaskom u njegovu kucu bajka se zavrsila.Promenio se za 180 stepeni.Toga dana sam to pravdala nervozom pred vencanje i nisam se usudila da isto otkazem,a jos manje da kazem "Ne".I tako je dugogodisnju lepu pricu o dvoje koji se vole zamenila,za mene, horor prica. Moj muz malo vremena provodi kod kuce (takav mu je posao),a kada dodje ili se dere ili spava.Ne prica mnogo,a kada prica to je samo da nesto iskritikuje ili omalovazi.Ponasa se kao da nisam tu,ne slusa sta pricam,ne primecuje me,nista ga ne zanima.Mala ispravka: primeti me jedino kada mu nesto treba (znate vec sta),a i to retko.Posle je opet sve po starom.Na sve moguce nacine sam probala da popravim nas odnos i nista ne pomaze.Na kraju sam rekla da hocu da se razvedem ako se on ne promeni,na sta je on odgovorio:"Bas me briga,idi sutra u opstinu ako hoces.",i nastavio po starom.
Imam 30 godina i ne mogu da zamislim zivot bez ljubavineznosti,dogovaranja,druzenja i svih onih sitnih stvari koje cine zivot.U braku smo vec godinu ipo i ne ide na bolje,a o deci ne smem ni da razmisljam.U procepu sam i ne znam sta da radim.Ako odustanem,gubim toliko godina velike ljubavi i sve vezano za to,a ako nastavim gubim ostatak zivota.
Cesto se pitam da li se ovo desilo samo meni ili je to uobicajena pojava kada ljudi stupe u brak?Vecina mojih drugarica se jos nije udala i ne znam sta da im kazem.Za sada se ne izjasnjavam,sve mi je ovo puno bolno,ali vide da nisam srecna.
Znacilo bi mi da procitam vasa misljenja o svemu ovome,kao i o braku uopste.Nadam se da vas nisam udavila pricom,a ako jesam-izvinjavam se.

mislim da si u ove dve recenice sve rekla sama.
zasto da robujes coveku koji te ocigledno ne voli i non stop omalovazava? zar je to ljubav?
i sama si rekla da ne mozes da zamislis zivot bez neznosti, a ovde je to nestalo...
ti si mlada, sigurna sam da ces naci nekoga ko ce te zadovoljiti u svemu i nekoga pored koga ces moci razmisljati i o deci. ipak od njih nema nista lepse.
ti si imala strpljenja i godinu dana nakon braka, nadala si se i trudila se da se njegov odnos prema tebi poboljsa, ali uzalud...
samo budi hrabara i stavi tacku na to, ti znas koliko vredis, a on te vise ne zasluzuje!
bilo je lepo dok je trajalo, ali... davno je nestalo!

srecno! :wink:
 
Bitno je da znas da mozes sama i da se nece svet srusiti ako ga ostavis i nastavis gde si stala onda kad si se udala za njega.Niko nije vredan toga da ceo svoj zivot provedes sa osecajem krivice da si ti mozda kriva za njegovu nervozu ili promene raspolozenja.Ako nemas buducnosti s njim,samo napred.Jeste tesko i verovatno ce biti stravicnih trenutaka kad neces znati sta da radis i kako ces dalje posle "tolike" ljubavi.Ali isplatice se na kraju :)
 
"a ako nastavim gubim ostatak zivota."
ovde greshish...to nije tacno, narocito ne u 30-toj godini zivota, ej bre, probudi se , ako ne valja ima zivota i posle braka...nije sve u sexu, ima nesto i u razumevanju i postovanju:)
 
Meni nije jasno kako za 6 godina nisi upoznala onog za koga se udajes. Niko nije u stanju da glumi 6 godina ...6 dana...6 meseci i moze ali 6 godina tesko. Mislim da treba da ga ostavis i da dalje kontakte obavis preko advokata. Iz tvoje price namece se i utisak da ga ti vise nevolis, tako da nema razloga za cekanje. upletes li u celo pricu i neko dete ostaces zarobljena sa idiotom citav zivot.
Lujka
P.S. razmisli malo o mogucnosti da je do promene njegovog ponasanja dovela razdvojenost i mozda neka druga zena...
 
lujka:
Meni nije jasno kako za 6 godina nisi upoznala onog za koga se udajes. Niko nije u stanju da glumi 6 godina ...6 dana...6 meseci i moze ali 6 godina tesko. :arrow: teško...život je nepredvidljiv ponekad.kao i ljudi...kažu iskusniji kad se udaš uglavnom se sve okrene za 360stupnjeva...hodati s nekim 6god,a zatim živjeti 1mj. su sasvim 2 različite kategorije... Mislim da treba da ga ostavis i da dalje kontakte obavis preko advokata. Iz tvoje price namece se i utisak da ga ti vise nevolis, tako da nema razloga za cekanje. upletes li u celo pricu i neko dete ostaces zarobljena sa idiotom citav zivot.
Lujka
P.S. razmisli malo o mogucnosti da je do promene njegovog ponasanja dovela razdvojenost i mozda neka druga zena...
 
Ne, muškarci ne bi trebalo tako da se ponašaju i to nije pravilo.Grozno je reći, ali meni se čini da je to gotovo.
Razvedi se, dobro je što nemate decu, odboluj, i nastavi život dalje.
 
Da,zaboravila sam da napisem da su se svi iz njegove porodice prijatno iznenadili njegovim ponasanjem kada su me upoznali,ali ja sam to (na zalost) kasno saznala.Posle ovih godinu ipo shvatila sam da je on tip licnosti- za sve dobar,ali za svoje bliznje najgori. Da je pre braka pokazao i najmanju naznaku sadasnjeg ponasanja ostavila bih ga bez razmisljanja.Ne znam koliko sam u pravu,ali sve ovo sto mi se desava lici na ono:"Ma gde ce ona sad!? Ne moze nikud!".
Zato,devojke drage,otvorite cetvore oci i pre nego sto ista odlucite krenite na turneju po familiji voljenog da vidite sta se krije ispod zita.I naravno,prvo par meseci ili godina zajednickog zivota,pa tek onda klasican brak,a moze i bez njega.Da mogu da vratim vreme,sada bih tako uradila.
 
Idi sto pre,ne produzavaj agoniju.On se nikada nece promeniti.Znam da za to treba hrabrosti,ali zamisli jos 30,40 godina sa njim?A sama cinjenica da jos ne smes da pomislis na decu,dovoljno govori.Sta ce ti takav zivot?
 
Cao!Mislim da se grozno osecas.Smatram da je bolje biti sam nego u losem braku.Prednost ti je sto nemas decu,jer bi to otezalo situaciju.Sedi i razmisli sta gubis ,a sta dobijas.Ako je sad tako na pocetku zajednickog zivota,sta ocekujes posle?Iskreno ja to ne bi tolerisala.Pozdrav!
 
:D Very happy. True? (onomijesta)

Cao ja sam vam ona udata sto ima cudnu zivotnu pricu. Ja i moj muz smo se prvo vencali(bila je to gala svadba ali uz strogo postovanje tradicije nesto kao kulturno umetnicki dogadjaj ili poz. predstava, divno, kao da je neko Srbiji upravo izabrao kraljicu a svaka zena masta da jednom postane kraljica zar ne?) zatim kada smo to obavili onda smo se tek verili a nakon sto smo se verili tek smo poceli da se zabavljamo i to prvo onako neozbiljno nesto kao one night stand a posle smo se sve viska zaljubljivali jedno u drugo i odlucili se ipak za duzu vezu, malo je trpela njegova porodica ali on je tu glavni i odgovorni krivac a mi smo tu da se slazemo i pomazemo.Ako sam se ja vec udala onda njegovi problemi postaju i moji ,nasi i to je normalno zato i postoji druga da bi se na nju koliko je moguce mogli osloniti. I ne saznaje se tek posle da li je neko pravi nego pre, znate?
Za tebe nema frke seko jer zamislite ja sam se udala tako sto sam se odmah tipu uselila u kucu on je to istolerisao kad sam mu rekla da i posle njegove smrti sve sto ima ostaje njemu. Dakle, ovo sve pisem zato sto hocu da kritikujem one devojke koje vecinom nisu udate a imaju po 30 i vise komada godina, dal' je moguce?
Pa sta one misle a da im ja opalim jednu cvrgu , ha? To bi trebali ustvari njihovi roditelji da urade otac, stric. Sta one misle da doveka treba samo da se provode menjaju muskarce ili nedaj boze zene i tako prodje zivot i gde su bili nigde i sta su radile nista. Mislim da bi i najtrvrdokornije usedelice i najvecitije nezenje (bas ruzni nazivi zar ne?)trebale slobodnom i raskalasnom devojackom zivotu pretpostaviti prednosti stabilne trajne veze kao i voditi malo racuna o zeljama njihovih roditelja. Izleda da je ta neodgovornost i sebicnost da je tako nazovem uzela nekoga maha u danasnjem drustvu. U svakoj porodici otprilike kada dodje pravo vreme za to, a ono se nekako tacno oseti, nastane potreba za nekim novim clanom mislim ovde na zeta ili snajku jer potpuno je prirodno i normalno da roditelji ocekuju od svoje dece da i oni oforme svoju porodicu da imaju svoju decu itd. To da se devojka ne uda a ima preko 30 po mom misljenju opravdano je samo ako jos nije nasla pravog ,u svakom drugom slucaju cista dezorijentacija u zivotu ,glavi i sebicnost najgore vrste.
Ako ne bi oprostili sitnicu cemu onda sve ovo?
U tom slucaju pokusajte na nekom drugom prelazu a sta drugo da vam kazem(?) a da se ne ponovim a to necu!
Obozavam mijesta, devojke nemojte se dvoumiti niti plasiti za Vas nema zime sva su vam vrata otvorena, vi ste zeljeno bice, jer Vi ste sve princeze to cak i drugi vide i bice presrecni sa vama samo ako ste nasli pravog i pravi nacin ne oklevajte.
 
ma nije ona kriva, samo ceka da joj izvrse implantaciju mozga...

ne znam sta da ti kazem, imala sam prilike da prozivim nekih 15 godina kao cerka u nesrecnom braku, koji je poceo kao i tvoj s tim sto je u zadnjih 7 godina moj matorac konacno postao normalan, nema tu mnogo sta da se kaze, mogu da ti nabrojim zasto se tako ponasao i sta je sve moja majka radila, cinjenica je da se ona s njim borila negde oko 17 godina, i da ja nikad necu zaboraviti tih 15 godina, ljudi oprastaju ali ne zaboravljaju, pazi sta radis, nisi samo ti u pitanju nego i tvoja hipoteticka deca, na mnoga pitanja ces jednom morati da nades odgovor, ne znam ja bih, sigurno zbog moje proslosti, pobegla glavom bez obzira, bez ikakvog upozorenja, promenila mobilni, nasla stan, ma sve uradi kao da se skrivas od mafije, samo bezi, i ne osvrci se, poz i nadam se da kako god da odlucis da ces dobiti ono sto si zasluzila
ana-marija
 
Iluzorno je sada pricati o razlogu zbog koga ga nisi upoznala za 6 godina. Nemoj razmisljati unazad. Bilo je dobro 6 godina, ali zbog tih 6 godina ne treba da prihvatis zivot kakv ne zelis. Sta ces u braku sa muskarcem sa kojim ne mozes da razmisljas o buducnosti, deci? Kakva je tvoja buducnost sa njim? Najbitnije je da shvatis da si ti ta koja mora nesto da promeni. Ako se sama ne brines o sebi, niko nece. Ako si probala da pricas sa njim i nije uspelo, nema razloga da gubis nerve i dalje oko toga. Postedi sebe, jednog dana ces shvatiti koliku si uslugu samoj sebi ucinila. Drzim ti pesnice!!!
 

Back
Top