Teología de la liberación

krauterbox

Iskusan
Poruka
5.492
Neki od principa i ciljeva Teologije oslobođenja:


1. Hrišćansko spasenje je nedostižno bez ekonomskog, političkog, socijalnog i ideološkog oslobođenja.

2. Stvaranje novog hrišćanskog vjernika, kao obaveznog uslova stabilnosti i postojanosti promjena u društvu. Taj novi vjernik je solidarna i stvaralačka ličnost, po svemu suprotna kapitalističkom spekulativnom mentalitetu i duhu egoizma.

3.Uvažavanje činjenice da postoje ne samo griješnici, nego i žrtve grijeha, koje očekuju pravdu i zaštitu.

4. Duhovno oslobađanje naroda kroz spoznaju socijalno-ekonomske stvarnosti Južne Amerike..

5. Stvarni socijalni položaj većine stanovnika Južne Amerike dijametralno je suprotan Božjoj promisli, siromaštvo treba smatrati društvenim grijehom.

6. Dokidanje ovosvjetovne eksploatacije, samovolje i nepravde.

7. Garantovanje svima dostupnog obrazovanja i socijalnog osiguranja.

8. Siromašni moraju biti svjesni da su sa ili bez svog pristanka uvučeni u proces klasne borbe.

9. Prelaz u demokratiju produbiće spoznaju naroda o tome ko je istinski neprijatelj kvalitativnog preobražaja postojećeg sistema.

10. Slobodno primanje Hristovog učenja, kome prethodi prvo obezbjeđivanje dostojnih uslova života, a tek nakon toga privlačenje vjeri, ako čovjek to želi.


izvori:

- Густаво Гутьеррес "Теология освобождения"
- Леонардо Бофф "Иисус Христос как Освободитель"
- Leonardo Bof "Crkva, karizma i vlast"
 
a kako su me drugovi gledali kad sam pravio paralele između komunizma i ranog hrišćanstva (ne ovog papskog, bogataškog, vladarskog)...
sviđaju mi se neke stvari ovde, naročito ona druga stavka, zato što ističe neophodnost jednog drugačijeg ljudskog bića, ne samo hrišćanina, i sl.
ostalo mi je uglavnom klasična socijalistička priča.
 
a kako su me drugovi gledali kad sam pravio paralele između komunizma i ranog hrišćanstva (ne ovog papskog, bogataškog, vladarskog)...
sviđaju mi se neke stvari ovde, naročito ona druga stavka, zato što ističe neophodnost jednog drugačijeg ljudskog bića, ne samo hrišćanina, i sl.
ostalo mi je uglavnom klasična socijalistička priča.
Najradikalniji od najistaknutijih teologa oslobođenja (Gutirez, Segundo, Boff) je bio Hugo Asman.
Dok je držao propovjedi na oltaru mu je sa desne strane stajala Biblija, a sa lijeve Marksov "Kapital".
Te propovjedi i govore uglavnom je završavao sa (parafraziram) - zato smatram da institucionalizovanom teroru kapitala, treba odgovoriti sa institucionalizacijom proleterskog terora.

Zbog svojih stavova i otvorenog učešća u lijevim gerilskim pokretima Asman je protjeran iz Brazila, Urugvaja, Bolivije i Čilea.
 
Iskreno, moonjo, pročitao si nas. :hahaha:

Isus je bio stolar koji je poverovao da je bog. A njegova tragedija proizašla je iz toga što su to poverovali još neki.
Lično, više bih ga poštovao da je iza njega ostala kakva fina stolica u onom elegantnom grčkom minimalističkom stilu, nego ovo što je ostalo.

Stolice bar ne traze da im celivas ruku i da naravno u nju tutnes neki evro :rotf:
 
Ja tu ''teologiju oslobodjenja'', a nemam nameru nikog da uvredim, vidim i u teoriji i u praksi nekako ovako


pa sad...ovo skoro pa...priblizno...JEST ono sto SAD imamo u praksi...jelte...:roll:

kao i ovo...

nike_child_labor.jpg



a sta bi donijela "Teologija oslobodjenja"...ostaje da se vidi...ako...
 
Poslednja izmena:
Vidim da se fino zabavljate.

Al' čini mi se (moguće je i da griješim) da pomalo i karikirate.

Asman i drugi ne polaze od Marksa, njihova polazna tačka je mnogo dalje u prošlosti, u vremenu kada je teologija, u onom svom izvornom smislu, kao učenje Hrista i apostola, bila društvena i politička pojava, koja je, iako je zapravo donosila samo nadu, one na vlasti ipak uznemiravala.
Oni se tako zapravo vraćaju izvoru, e sada koliko im je u tome pomogla 11. teza - to je drugo (a jeste pomogla im je, jer je koriste).

Ono što svi oni smatraju jeste to da se prvo mora osloboditi teologija, koja je sa institucionalizacijom izgubila kritičnost i eksplozivni potencijal. Teologija mora postati refleksija na postojeću društvenu situaciju, sa tendencijom odbacivanja postojećih nepravdi i izgradnje slobodnijeg i humanijeg društva.

To je po njima i zadatak svakog hrišćanina.
Oni poriču apsolutnu transcendentnost Boga od ovog svijeta i ljudi i smatraju da je Bog imanentan ovom svijetu. Po njihovom mišljenju kroz tu imanentnost dolazi do ujedinjenja natprirodnog i prirodnog reda stvari, tako da ni jedno ni drugo zapravo ne postoje u čistom obliku, nego su oduvijek integrisani.
Shodno tome postoji i samo jedna istorija, koja je u isto vrijeme i sveta i svjetovna i zbog onog njezinog prvog atributa svaki hrišćanin i ima dužnost da se uključi u proces istorije, tako što će se angažovati u stvaranju pravednijeg društva, jer taj angažman, je već sam po sebi djelo spasenja.
 
Vidim da se fino zabavljate.

Al' čini mi se (moguće je i da griješim) da pomalo i karikirate.

Pa kad je zabavno....:D

Ne znam, vidim, mnogo idealizma, romantizma i utopizma..., a kad se obratimo sa politicke govornice onda i demagogije...usmerene prema seljacima i siromasnijim slojevima....
On isto tako ima idealisticka shvatanja o coveku kao Zan Zak Ruso, malo zacinjeno Marxovom ''klasnom borbom'', i to trebamo da shvatimo kao nesto novo, i vec neprezvakano..
 
iz pozicije Crkve to jest nesto "zesce novo" i "neprezvakano"
tj. nije, ali do sada su slicni...pokusaji automatski etiketirani kao jeres?

sada...promijenilo se vrijeme pa se i Crkva "mijenja" (konkretno ovdje, Katolicka, al kanda vrijedi za komplet hriscane...) tj. mora biti...obrazrivija...i manje...iskljuciva...

i jos jedna stvar; akonto mlacenja prazne slame
ti, ja, Krauter i Zazijavalo...zivimo na prilicno nesredjenom komadicu Zemlje
da li nam je...lako?
smatrate li da stvari trebaju ovako izgledati i da je ovo sto sad "prezivljavamo"
jedina opcija?
neka sam..."utopista"...ali drzim da nije

takodjer, pogledajte odakle dolaze tvorci ove "price"
koliko znamo o zivotu tamo?
ako je ovdje... tesko kako li je u Juznoj Americi?
ako su ovdje ljudi ubijeni u pojam + relativno neobrazovani, kakvi li su...tamo?

ova..."verzija" nudi nesto "staro, a novo"...nadu,
a ne rusi uporiste na koje su navikli - hriscanstvo i Hrista...
 
Poslednja izmena:
Crkva se nikad ne menja
Samo pokushava svoje ustrojstvo bolje da maskira u novonastalim okolnostima
Sve crkve su trulez i sva njihova "transformacija" je samo pokushaj necheg shto umire da navata nove ovce,samrtnichki ropac
 
Ironichno ali da nije bilo Isusa monoteizam koji danas poznajemo verovatno nikada ne bi postojao.
Sva trazenja za novim reshenjima i ispravljanja krivih drina u smislu "Isus je bio dobar ali eto crkva ga vremenom izvetropirilia" i da su tachna su uzaludna jer crkva takva kakva je i religija takva kakva je je odraz choveka takav kakav je.
Likovi kao Isus a kojih je bilo i bitje uvek daju zamajac ali prizemnost shirokih masa uvek izvrshi kontrarefomaciju...tako je oduvek bilo i bitje.Na neki nachin upravo su takve osobe i odgovorne za trenutno stanje stvari jer daju neku moralnu osnovu za dalju eksplataciju bez koje bi crkva odavno odumrla kao i shto treba da bude.
 
Vragana - iz pozicije Crkve to jest nesto "zesce novo" i "neprezvakano"

Sa ovom rečenicom mnogopoštovana Vragana je "ubola" ono što je agens moje decenijske fascinacije Teologijom oslobođenja.
Prvi put za nju sam čuo prije nekih 25-26 g. iz jednog članka u NIN-u i tada, kao borbeni ateista ostao sam šokiran.
Taj šok nije bio rezultat toga što je Teologija oslobođenja često koristila u analizi stvarnosti i društvenih problema kategorijalni i analitički aparat marksizma, nego činjenice da je sa njom razbijena ona po meni neprobojna ljuštura stvarana vjekovnom institucionalizacijom.

Zahvaljujući Teologiji oslobođenja, hrišćanstvo, koje je do tada za mene bila pojava kojoj spasa nema, od tada je postalo nešto vrijedno i analize i postojane pažnje.
 

Back
Top