Snovi

WAG3004.JPG
 
Soba

Tugujem i placem,
kao da smo braca...
I dok tesim njega,
on recima mojim,
tesenje mi vraca.
U praznoj sobi,
odjeka punoj,
isprazna je tvrdnja,
da je soba prazna.
Ja i ova soba,
jedina smo braca,
jer ono sto sanja,
kroz mene se vraca.


 
I didn't want to know
I just didn't want to know
Best to keep things in the shallow end
Cause I never quite learned how to swim

I just didn't want to know
Didn't want, didn't want,
Didn't want, didn't want

Close my eyes just to look at you
Taken by the seamless vision
I close my eyes,
Ignore the smoke,
Ignore the smoke,
Ignore the smoke

Call an optimist, she's turning blue
Such a lovely color for you
Call an optimist, she's turning blue
While I just sit and stare at you

Because I don't want to know
I didn't want to know
I just didn't want to know
I just didn't want

Mistook their nods for an approval
Just ignore the smoke and smile

Call an optimist, she's turning blue
Such a lovely color for you
Call an optimist, she's turning blue
Such a perfect color for your eyes
Call an optimist, she's turning blue
Such a lovely color for you
Call an optimist, she's turning blue
While I just sit and stare at you

I don't want to know

A Perfect Circle
 
Kap po kap

pune me
ventil za sve
kada ostanes sama
zapitaj se
koliko ce trajati
moja brana
koliko cuva
uragana
koliko otrovnih
oblaka
si mi dala
koliko zala
sa kojm kako
ti nisi znala
kap po kap
k'o bomba tempirana
kap po kap
pune me
kap po kap
rasteze se moja
membrana
upijam
ne praznim se
i kad najvece
od mojih zala
vojsku povede
u ime pravednih ideala
stit ljubavi
bice tek sala
od snova
lazi
iskovana...
ne reci tada
da nisi znala
 
U ovoj veceri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema granice gdje bi poceo tvoj
osmjeh al' on je odjednom u tvojim ustima
i ne zna se kako tece i kad odlazi, nikad se
ne moze reci da li je jos ovdje,isto kao i tvoja rjec,
od koje nikad ne cujem prvi slog i nikad da prestanemo
slusati ono sto govoris,jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kada je dosao tvoj dolazak,
jer nam se cini da si bila ovdje cjelog zivota,
s tim vjecnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.
 
U snovima svojim cesto vidim zamisljene ljude
koji se nazalost retko kada bude. Koji plesu
po gorama vilovitim, nesvesni novog dana...
Njegovog nastajanja i radosti te
Kada oci otvorene gledaju sjajno sunce
Kako sara svojim carstvom nebeskim
I kada su oko Tebe prijatelji... tako bliski...

Dali i Ti sanjas nesto slicno?
Ili sasvim obicno, zaspis bez maste
osecaja zedna. Ili su moja bedna
cula tako slaba, da ne poznaju
Tvoj dah. Zar se pretvaram u prah..?
U prasinu sjajnu na rukama Tvojim
Koju ce lagani lahor da odnese
Bogovina svojim...

Mozda nema kraja mome snu cudnom
Ili oku budnom, nema sna...
Pusta su moja secanja prazna, ili...
...Mozda sam ja taj koji se nikada ne budi
Koji lutam svetom ovim zanesen
Zagledan u novo "juce" potresen
Ljubavlju koju nemam, koja mi nije data.
Zaboravljen od sebe, od Tebe, od... sna
Mozda..?
 
San kao posledica svake iznurenosti......iznurenost kao posledica svakog prekomernog nadrazaja....
...iznurenost je rasnog karaktera....san....samo je simbol mnogo dublje i mnogo duze nuznosti mirovanja.....smrt je ta koja gospodari u zavodnickom oblicju svoga brata... sna.
 
Sene

I sada...
godinama,
nakon pada.
Zemlja,
jos uvek,
trese se.
Mada...
hladna lava
srce okova,
tamne su vode,
kraj mojih dokova.
More,
jos uvek,
peni se.
Kao da sluti...
"Iz Hada
i nakon pada,
mogu ustati...
sene usnule".
 
Tada niste još ni slutili
velike ratove.
Oni su došli kasnije.
U vreme drugog od njih
bili ste davno već mrtvi.
No beše to još uvek ista krv.
Svi se molimo nekoj lepoj nadi,
sve do kraja.
Pesma na kraju
Još i o maloj Hendele.
Vratila mi se juče.
Imala je dvadeset četiri godine
i bila ljupka kao Sulamka.
Na njoj od veverice bunda,
koketna kapa,
a oko vrata vezan šal
boje svetloga dima.
Hendele, baš ti to lepo stoji!
Mislio sam da si mrtva,
a ti se samo prolepšala.
Baš mi je drago što si došla.
Varaš se, dragi moj!
Mrtva sam dvadeset godina,
pa ti to dobro znaš.
Samo ti idem u susret.

J. Seifert


masks.comtragedy.gif
 
prva rec
prvo slovo
tesko i sirovo
dijamant ne obradjen
prvi udarac
prva rana
prvi od poslednjih dana
pocinje
neizbezno
sledece
vec se namece
posmatram
dok tocak vremena
okrece
melje
u tisini
smejem se
u mojim mislima
rane broji
udarce
misli
bez njih
ne postoji
ispred i iza nestaje
poslednja rec
poslednje slovo

stace
pored mene
golo
 
Njezina je postelja kao gnijezdo, uvijek ugrijana.
I ona ne govori nikad, da je pritišće vrijeme.
Ona, što jede plodove i koja pije vino.
Ona, koja ništa ne želi od vremena.
Pa ipak, kada dočekamo noć, jedno uz drugo,
Ona ne kaže, da treba ostati.
I ona ne rasprema postelje.
 
mocvara

rukama
oko vrata
zagrli me
povuci nanize
to sujeta
iz blata podize
za usnu ugrizi
krv neka klizi
gresna i vrela
otopi vrhove
snezne
neka boja bela
mocvara postane
dacu i vise
nego sto si htela
kada se ispunis
prelijes
svaki san
oblak beli
sneg vracace
ako ga ne bude
mocvara nestace
 
DOĐI
Dok ležim
i lepo osećam gde mi se telo rastače
u prah, u dim, u ništa,
na unutrašnjoj strani kapaka
projektuje se tvoj lik,
sada tako dalek.
Nemoj me predugo ostavljati ovakvu.
Kada sam sama, ja ne valjam sebi:
brzo, ja veoma brzo postajem ranjiva,
tad više nisam bezbedna.
I tako slaba, laka sam meta
svim otrovnim mislima,
svim tegobnim i strašnim snovima.
Bude se sve one skrivene želje
sa snagom nagona,
sa razornošću potrebe,
sa neminovnošću greha.
Zato mi dođi, ovo me čekanje tišti.
Tek pored tebe ja sam naučila
da budem opuštena,
da oslobodim sve iskonske impulse
i da održim kontrolu.
Još samo malo mi treba
da se nahranim od tvoje snage i samosvesti.
Ne ostavljaj me na pola puta.
Daj da dok ležim kraj tebe
sopstveno telo razložim na nežnost i na požudu
i slomim se u tvojim rukama,
ponovo rođena iz vetra i pepela,
lica svetljeg od sunca na zaranku
i srcem slobodna onoliko koliko mi telo tebi pripada.

Ana Markovic
 
dok o tebi sanjam

vrat okosta
od pogleda nanize
kicma se savije
lepota oko izbije
grudni kos
nek se spljeska
razbije
nek iscuri i ovo
malo u glavi peska
iz srca smola
neka se istopim
poput voska
gde vatre gore
hlnoca caruje
kada pomislis
da tvoj sam
seti se
dok o tebi
sanjam
 
Dok zlo
zoves svojim
tudja zla
ne prisvajas
ne brojis
u centru vrtloga
mir i tisina
gospodar snova
oseka i plima
nema nista
s' njima
na vodi mirnoj
dok sebe gledas
videti ne mozes
ne sebe
ne kroz sebe
u mirnu vodu
zaroni
videces
kad' talas
ne napravis
 

Back
Top