Kada dodje beba u kucu

  • Začetnik teme marijamarija
  • Datum pokretanja
Draga moja, meni se drugo dete rodilo, kada je prvo imalo 17.meseci, i srecom sve je bilo idealno, zanimljivo medju nama roditeljima i njima kao malima. Jer su oboje bili jako mali! Kako je vreme prolazilo, a seka rasla prestala da pije na flasicu, izasla iz pelena,(a bata je sve to koristio i dalje)poceli su tzv.problemi.Istini na volju neki i dalje traju...Tipa starije dete vecito oponasa mladje, pa cak je i u stanju da radi neke stvari koje joj nikada nisu pale napamet dok je ona bila u tom uzrastu, dok mladje sve to samo osmotri i nastavi svojim tokom.Ljudi sa kojima sam razgovarala (koji su imali te situacije), su me savetovali da samo pazim da ne bude jakih fizickih ispada, a da ce sve doci na svoje mesto vremenom. Razgovarala sam sa svojom devojcicom, pricala joj kako beba nista nema pojma, kako samo place, nista ne zna (tipa: ne zna da pije vodu iz case, vec mora iz flasice i jos neko mora da joj drzi flasicu, pa kako smrdi pelena kada se beba ukaki i kako joj je uvek prljava guza - a njoj nije, jer sama ide u WC... pa kako beba ne zna da slaze kockice, da crta i sl....) i kako ona kao tako velika mamina devojcica mora da mami pomogne oko bebe, da dodaje pelene, da joj peva ...da bi jednog dana to sve i beba znala sama da radi kada poraste. Malo po malo, ne znam kako, ali ova prica je upalila, dok beba nije postao mali BRAT! E, kada je mali brat poceo sve od gore pomenutog da radi, cerkica me je jednog dana upitala :"...i sta sad treba da ga naucim?"...Ostala sam bez teksta! On ima sada 3, a ona 4 godine i tu su. Sve rade u isto vreme, vole se, svadjaju se, kada treba neko da ide u kaznu -idu oboje.Sve stvari kupujemo x2, pa cak i istu boju. Ne vredi drugacije....eee, a novost je da imamo sada i bebu. Ne pitaj, nista. Neki iskusni su mi rekli da se trece dete samo cuva od sebe. Izgleda da su bili u pravu! Recicu ti za par meseci kako izgleda ljubomora kada ih je troje.
Samo budi uporna i raspodeljena u ljubavi na iste delove! Svako trazi svoj deo mame, ti si jedna, njih je dvoje. Pronadji vremena kada ces biti sama sa samo jednim detetom, i kada ces samo njemu biti posvecena. Dete ce umeti to da ceni. Samo biraj prave trenutke! Puno srece!
 
Sve što reče mamica + starije dete treba da ide u dobar vrtić sa manjim brojem dece i da se izgrađuje i poredi sa svojim vršnjacima. Kada oformi prijateljstva sa drugom decom, beba će prestati da joj bude toliki trn u životiću.
 
Vecinu toga sto ste navele sam vec probala, a i dete ide u ODLICAN vrtic, ima fenomelne vaspitacice, a i psiholog je od skoro prisutan kao posmatrac Mininog ponasanja. Svi se trudimo da nesto promenimo medjutim Mina tera po svome. Dva dana obozava seku, maze se, igraju se, da bi treci dan pocela da joj otima igracke, da vristi kako bi je uplasila, da je grize...Inace sve je to pocelo od prilike kada je beba pocela da jede kasice i da registruje igracke.
Takodje, Mina se lepo igra samo sa decom od 4 godine pa navise, a svoje vrsnjake maltretira. Vaspitacica navodi da ako nesto nije onako kako Mina zamisli, tu nastaje haos. Mini prvo moraju da se peru ruke , pa tek onda drugoj deci. Sa oblacenjem nemaju problema jer se sama oblaci. Zamislite sta bi tek tu bilo. Sve u svemu, iako je najmanja u grupi, oseca se nadmocnijom pa i tamo zna da povredi dete.
Lepo ne znam vise sta da preuzmem :cry:
 
Svesna je da to seku boli i kaze da to radi da bi seka plakala. Nema razlike i kada je tata tu. Mozda samo u manjem obliku. Pocele smo da provodimo samo NASE vreme, bez seke, idemo u grad, u Mc, na sva mesta koja voli. Mislila sam da ce to imati nekog efekta, ali nema skoro nikakvog.
 
Ne znam sta bi ti rekla, sem da prihvatis deo toga kao samo jos jednu od "faza" koje su pred tobom i njima, i da pustis da vreme radi za vas.
Napisala sam ti vec da je kod nas bilo ok u samom pocetku, dok bata nije postao "aktivni clan" koji ucestvuje u igrackama i ostalim stvarima...Bilo je haosa, koji i dalje traje, ali sada vec u drugim oblicima. Valjda je to tako! Valjda mora da bude tako, bar jedno vreme..samo je verovatno obim svega toga negde laksi, negde tezi.
 
marijamarija:
Svesna je da to seku boli i kaze da to radi da bi seka plakala. Nema razlike i kada je tata tu. Mozda samo u manjem obliku. Pocele smo da provodimo samo NASE vreme, bez seke, idemo u grad, u Mc, na sva mesta koja voli. Mislila sam da ce to imati nekog efekta, ali nema skoro nikakvog.
Nasi prijatelji imaju decake kod kojih je razlika manja od dve godine. Stariji klinac je imao foru kad zove mamu i tatu a oni se ne odazivaju, on ugrize ili ustipa malog, on pocne da place i mama i tata se odmah pojave. On je naso svoj nacin. Deca misle da je bolja makar i negativna paznja nego nikakva.
Razmislite ponovo i obratite paznju, mozda ne odreagujete odmah kada ona to od vas trazi (sto je razumljivo), a posto deca ne mogu da budu strpljiva ona se snalaze. Pokusajte da se dogovorite i nadjete neki kompromis. Ako to ne uspe uvek vam ostaje da se nadate da je to samo faza u razvoju koja ce vremenom proci.
 
Ja imam troje dece. Izmedju sina (najstariji) i starije cerke je razlika 2 godine, a izmedju starije i mladje cerke 4 godine. Sin je bio ljubomoran kad mu se rodila prva sestra, a kad se rodila druga jos i vise. Starija cerka je takodje bila ljubomorna kad se rodila beba. Mislim da je to potpuno normalno i da je ljubomora izrazenija sto je dete starije, samo se drugacije ispoljava. Starija deca su svesnija, pa umeju bolje da prikriju svoja osecanja (ili makar misle da su prikrili) od mladje dece. Sve ste u pravu sto ste rekle, ja bih jos samo dodala da je dobra stvar uposliti dete oko bebe, shodno uzrastu. Mozes Minu zamoliti da ti dodaje stvari za bebu kad je presvlacis, kasicu kad treba da je hranis i tome slicno. Da se oseca vrednom i korisnom (korisnijom od bebe) i da joj na taj nacin ukazes da je biti stariji privilegija. Ja sam mojoj starijoj deci uvek govorila u fazonu: "blago vama, vi mozete da jedete hranu iz Mc-a, vozite bicikl, igrate igrice, trcite po parku...sta god, za razliku od bebe koja ne moze nista od toga". A bila sam i prilicno stroga. Kad preteraju, onda im kazem da to tako mora da bude i tacka...po principu: "sve je u redu, razumem ja tebe ali ovo je zivot, takav kakav, sto pre to shvatis, to bolje za tebe..." Znala sam da ne obracam paznju na njihove ispade dok god ne dovrsim ono sto sam zapocela oko bebe, s tim da je to bilo i uzvratno (kad sam posvecena nekom od starije dece, a beba se bez razloga buni, ostavim je na kratko).
Jos nesto, vrlo je moguce da je Mina prosto takva tj. da se rodjenje bebe samo poklopilo sa njenim ponasanjem ili ga eventualno pospesilo. Moja mladja cerka (trece dete) je recimo potpuno drugacija od satrije dece i ja sam dugo mislila da njeno ponasanje ima neke veze s tim sto je treca, dok nisam shvatila da je ona prosto takva (sad ima 7 godina). U svakom slucaju ce je proci, pre ili kasnije, naravno uz tvoju (i tatinu) pomoc. Samo budi strpljiva.
P.S.
Mamice, istina je da je se "trece dete samo cuva". U pocetku je teze, ali vremenom je sve mnogo lakse i lepse. :wink:
 
Kada sam dosla iz porodilista i donela sina moja cerka je imala 2 godine. Prve dve nedelje nije se odvajala od mene. Morala sam da je vodim i u kupatilo dok se kupam. Stalno mi je bila za petama, nisam smela nigde sama da odem, medjutim bebu nije ni primecivala. Ona je tako pokazivala svoju ljubomoru ali je to meni i muzu bilo cak i simpaticno. Sve to je vrlo kratko trajalo. Mi smo se doduse trudili da njoj poklonimo maksimalno paznje. Sada je Sanji 10 godina, a Milanu 8. Igraju se, svadjaju se, mire se, galame, jedno drugo brane kad je potrebno... Uostalom, moja sestra i ja smo se non stop svadjale i tukle (dok smo bile male) a sad ne mozemo jedna bez druge. Sve to prodje, svako se bori za svoje mesto pa malo i pretera.
 
maman:
Ja sam za strogost i postavljanje jasnih granica koje ne smeju da se prelaze.
I ja, ali mi svi onda sednu na mozak kako preterujem, kako sam prestroga, da je suvise cesto udarim...naravno udaram je za teske greske, kao npr.kada ujede seku, ili dovede sebe u opasnost, ali svima je to strasno(babe, deda, tata), kako dete moze da se bije. Valjda su zaboravili kakvi su oni bili. Ako nista drugo, ponosna sam sto moje dete bar u gostima se pristojno ponasa i nista ne dira bez pitanja.
 
Slažem se sa tobom.
Nemoj dozvoljavati da ti se babe i dede penju na glavu, ti si ta koja provodi najviše vremena sa decom . Tvoja volja je jača od Minine i ti znaš šta se sme a šta ne sme. Posle hiljaditog primera kada joj to dokažeš, sigurno će te razumeti ili će bar naučiti da ne radi nedozvoljene stvari kad si ti tu.
Ukoliko te okolina minira, umesto hiljadu, trebaće tri hiljade takvih situacija, a to će se sve obiti preko Minine guze. To bih ti savetovala da predočiš matorima, pa sad ako su pametni...
U koji ti vrtić ide dete?
 
Mina ide u Kumodrazu u drzavni vrtic, izuzetan je. Ustvari, njene vaspitacice su sjajne, za ostale nemogu da kazem, jer ih ne znam.
Na zalost, sve ide preko Minine guze. Ja je preko nedelje doterujem u red, a onda za vikend dodje moj tata i dozvoljava joj ono sto ja branim. Batine ne smem da pomenem. A da naglasim da je on nas tukao, i nije dozvoljavao da mu se iko mesa. Ako neko i proba, mi dobijemo jos vise. Zatim, moj muz redovno se dere na mene kada vicem na dete, a i kada su batine u pitanju. Mina sve slusa. Bas smo preksinoc imali raspravu gde sam pokusala da mu stavim do znanja kakve sve to posledice ima po Minu, ali nije bilo nikakvog efekta; on ima svoje argumente. I sta sad? Izbaciti ih sve iz kuce na jedno 2 meseca dok ne vaspitam dete onako kako ja mislim da treba?
Inace, Minino vaspitanje kada odemo negde i sve ostale pozitivne stvari kod nje su moja zasluga i nicija vise.
 
Strasno. Ne znam sta da napisem. Jako mi je zao tvog deteta. Nadam se da ces bar nekad u zivotu uspeti da je razumes, kad vec sad ne mozes. Zar zaista mislis da je najvaznije to sto je tvoje dete mirno kao bubica dok je u gostima? Stavrno strasno.
 
mamaVesna:
Zar zaista mislis da je najvaznije to sto je tvoje dete mirno kao bubica dok je u gostima? Stavrno strasno.
Ne mislim, i nije kao bubica, ali nije od one dece koja sve i svasta uzimaju bez pitanja. Ne zelim da dodjem u situaciju da budem nepozeljna u nekoj dragoj kuci zbog svog deteta, kao neke majke, ili da se stidim kada moje dete opsuje ili polomi nesto u tudjoj kuci. Ona zna da treba da pita da li nesto sme da uzme. Mislim da je to vrlo bitno kod dece za njihov kasniji razvoj, a i za sada :!: :!: :!:
 
Tvoja situacija mi je vrlo dobro poznata i mogu ti reći samo jedno - moraš ih sve uterati u red.
Moj sin je sa 2 godine ugrizao nečiju bebu u kolicima.Majka je htela da nas pobije a ja sam samo mogla da ćutim i propadam u zemlju. Kad smo došli kući požalila sam se svekrvi a ona je zavrnula rukave i pokazala mi svoje izujedane ruke. Važno da se dete iživi! Onda sam ga dohvatila i pred njom tukla 3 minuta kontinuirano dok je ona zapomagala.
Epilog
On više nikad nije nekog ujeo
Ona se distancirala od mene(pa, vidiš da nisam normalna kad nedam detetu da ujeda)
Odselili smo se i mnogo nam je lepo
 
E vidis, batine su nekoj deci resenje, ali Mina ih je dobila za grizenje bar jedno 5-6 puta. Ne mogu da gresim dusu, trenutno se malo smirila, ali jos ima ispade da se dere da bi se seka uplasila.
 
Meni je tuga spoznaja da je nemoguće ubediti ljudsko mladunče da nešto ne sme da radi bez batina. Mislim tužno je što je tako, kao i kod dresure pasa, ali jednostavno ne dopireš do njega dok ga ne zvekneš.Znate ono kako svi roditelji kritikuju neke osobine svoje dece ali uvek na kraju dodaju:"inače je jako bistro i pametno dete"
Ja priznajem da sam za svoju decu više puta pomislila da i nisu baš neka pamet kad po 10 puta moraju da dobiju batine za istu stvar, i opet nije nemoguće da je neće ponoviti. Šta je to što ih tera da rade i ponavljaju neprihvatljive stvari? Jel oni nama ne veruju da to ne ide ili ih baš briga?
Interesantan je i taj neprikrivani motiv da se nanese zlo-grizem je da bi plakala, derem se da bi je plašila....
 
Ako to moze nesto da pomogne, ja se jako dobro secam svog vrlo ranog detinjstva - dva poriva koja su sasvim samostalno zivela svoj zivot. Jedan je bio da budem dobro i poslusno dete, svim srcem sam to zelala, kao i da druge u to ubedim. Nezavisno od te zelje, uopste nije dolazio u pitanje suprotan poriv - da razabijam, da se otimam roditeljima i probam da, na pr. - pretrcim ulicu ... Ovo prvo sam bila stvarno ja, secam se, a ovo drugo - nije imalo nikakve veze samnom, ali to je bilo nesto neeminovno, nesto sto jednostavno mora, nesto sto se uopste ne dovodi u pitanje i nema nikakve veze sa mojim namerama i zeljama - prosto, i to se desavalo kao i sve drugo. Uopste nisam uvidjala mogucnost stvaranja veza izmedju onog sto zelim da budem i onog sto cesto jesam; ne radi se tu o uspostavljanju kontrole nad samim sobom, nego - prosto: stvari stoje tako. To sto ce me verovatno kazniti nije uospte menjalo stvar.
Inace, kao majka i sama ne znam kako da se nosim sa svim problemima o kojima govorite. ( Mada, pocinjem da razumem i bake i deke jer mi dete ima vec 9 godina.) Zao mi je male Mine, a osecala sam se isto ( i postupala ) kad je moje dete u tom urzastu bilo tako ,,nevaljalo''. Postigla sam to da ga svi hvale kao lepo vaspitano dete - van kuce, ako se o tome radi -ali nisam sigurna da sam ,,rukom'' u stvari ikad ista stvarno postigla...
 
mamaVesna:
Strasno. Ne znam sta da napisem. Jako mi je zao tvog deteta. Nadam se da ces bar nekad u zivotu uspeti da je razumes, kad vec sad ne mozes. Zar zaista mislis da je najvaznije to sto je tvoje dete mirno kao bubica dok je u gostima? Stavrno strasno.
Zaboravila sam! A kakva su tvoja deca, da li im dozvoljavas i na lustere da se penju?
 
apotekarka:
Meni je tuga spoznaja da je nemoguće ubediti ljudsko mladunče da nešto ne sme da radi bez batina. Mislim tužno je što je tako, kao i kod dresure pasa, ali jednostavno ne dopireš do njega dok ga ne zvekneš.Znate ono kako svi roditelji kritikuju neke osobine svoje dece ali uvek na kraju dodaju:"inače je jako bistro i pametno dete"
Ja priznajem da sam za svoju decu više puta pomislila da i nisu baš neka pamet kad po 10 puta moraju da dobiju batine za istu stvar, i opet nije nemoguće da je neće ponoviti. Šta je to što ih tera da rade i ponavljaju neprihvatljive stvari? Jel oni nama ne veruju da to ne ide ili ih baš briga?
Interesantan je i taj neprikrivani motiv da se nanese zlo-grizem je da bi plakala, derem se da bi je plašila....
Ja sam takodje veliki protivnik batina. Zato se uvek trudim da lepo objasnim zasto se nesto moze a nesto ne. To upali ali sledeci put moramo sve iz pocetka, objasnjavanje, ubedjivanje a ponekad nazalost i batine. Sve se nadam da ce nauciti na svojim greskama ali se situacije ipak ponavljaju. Koliko je puta potrebno da im se kaze da bi konacno to shvatili?
 

Back
Top