opsednutost godinama

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Eto palo mi na pamet nesto da vas pitam oko godina...Pitanje se ne odnosi samo na muskarce al posto svi ovo citamo nema veze...Da li se ponekad trgnete i panicno shvatite da vam vreme prebrzo prolazi da vec imate neke godine ciji vam se broj ne svidja...Nekako se coveku ucini gledajuci nove klince oko sebe da je sve prebrzo proslo da vise nema onog mladalackog ludovanja da je doslo vreme za neke ozbiljnije stvari...Ponekad mozda neko pomisli...ma tridesete su najbolje godine a neko zali za ludim dvadesetim...sta da kazu oni u cetrdesetim...Cini li vam se da svako vreme ima svoju draz, da li ponekad gledate klince svoje ili tudje sa setom i razmisljanjem kako ste do juce i vi bili deca a sad ste vec pstali odgovorni za sebe i ocekuje se da radite da se ozenite zasnujete porodicu...i da ne duzim eto traje li taj da kazem glupi "D mol" u ovom slucaju dugo ili vam je svejedno?
 
Eto palo mi na pamet nesto da vas pitam oko godina...Pitanje se ne odnosi samo na muskarce al posto svi ovo citamo nema veze...Da li se ponekad trgnete i panicno shvatite da vam vreme prebrzo prolazi da vec imate neke godine ciji vam se broj ne svidja...Nekako se coveku ucini gledajuci nove klince oko sebe da je sve prebrzo proslo da vise nema onog mladalackog ludovanja da je doslo vreme za neke ozbiljnije stvari...Ponekad mozda neko pomisli...ma tridesete su najbolje godine a neko zali za ludim dvadesetim...sta da kazu oni u cetrdesetim...Cini li vam se da svako vreme ima svoju draz, da li ponekad gledate klince svoje ili tudje sa setom i razmisljanjem kako ste do juce i vi bili deca a sad ste vec pstali odgovorni za sebe i ocekuje se da radite da se ozenite zasnujete porodicu...i da ne duzim eto traje li taj da kazem glupi "D mol" u ovom slucaju dugo ili vam je svejedno?

Имала сам ту фазу страха од година, негде око 34-35....али прошла ме је. ;)
 
Ја сам већ 25 година у најбољим годинама, што за жену мојих година и нису неке године!
Немам фрку од година, нисам опседнута њима, баш сам задовољна!
А кажу да су корњаче са Галапагоса мудре...
 
Eto palo mi na pamet nesto da vas pitam oko godina...Pitanje se ne odnosi samo na muskarce al posto svi ovo citamo nema veze...Da li se ponekad trgnete i panicno shvatite da vam vreme prebrzo prolazi da vec imate neke godine ciji vam se broj ne svidja...Nekako se coveku ucini gledajuci nove klince oko sebe da je sve prebrzo proslo da vise nema onog mladalackog ludovanja da je doslo vreme za neke ozbiljnije stvari...Ponekad mozda neko pomisli...ma tridesete su najbolje godine a neko zali za ludim dvadesetim...sta da kazu oni u cetrdesetim...Cini li vam se da svako vreme ima svoju draz, da li ponekad gledate klince svoje ili tudje sa setom i razmisljanjem kako ste do juce i vi bili deca a sad ste vec pstali odgovorni za sebe i ocekuje se da radite da se ozenite zasnujete porodicu...i da ne duzim eto traje li taj da kazem glupi "D mol" u ovom slucaju dugo ili vam je svejedno?

Zavisi da li to TI očekuješ od sebe ili DRUGI?
 
padne mi tako na pamet kako ustvari nisam ni svesna koliko godina imam i kako je vreme prolazno...
i kako se ne ponasam shodno svojim godinama, kako sam malo uradila, odrasla...a najvise me od svega nervira moja finansijska situacija i studentski odnos prema novcu i materijalnim stvarima...
i sad me je ova tema podsetila kako sam u jednom trentuku svog zivota postala svesna toga, a onda opet zaboravila... i ponasala se kao da vreme ne postoji...
 
Da li se ponekad trgnete i panicno shvatite da vam vreme prebrzo prolazi da vec imate neke godine ciji vam se broj ne svidja...

Да...

Не из страха, или због несвиђања броја али, у мом случају барем, време од 24-5-те до 30-те је страшно брзо прошло. То јест, до 29-те, мада видим да ми је број 30 следећа "ментална фиксација" пошто сам неколико година био фиксиран на 25.

Иде, бре, к'о брзи воз. Одједном неке исте људе за које се сећаш да си их пре много година видео као "маторе"... сад их гледаш некако обично. Старији људи ти више не попују, него ти говоре "Ви", а за тинејџере више ниси "онај дечко" него "онај човек".

И конташ како оне неке баријере младости-старости како си их замишљао до релативно скоро, заправо не постоје. Нарочито ако припадаш овој све већој групацији пост-адолесцената у 30-тим у 40-тим.

А то о времену... синоћ сам пронашао, заједно са којекаквим другим стварима из прошлости, неку моју поруку од пре 5 или 6 година где сам јасно уочио и препознао неке ствари које сам желео да променим у вези са мном и у вези са својим животом... а сада контам да нисам, и да ми је (по питању тих ствари) сво ово време прошло као неки Дан мрмота.

А сви кажу, што се више удаљаваш и што даље идеш (с годинама), време све брже пролази. Сећам се, као мали, слушао сам свог деду како прича да понекад легне и размишља, и не може да појми да има 60 година, колико су му сећања из младости, и оне најраније, и даље жива... и да је стар и немоћан по многим стварима, и да не може да верује како му је живот брзо прошао. А потом приче кад је имао 70 и неколико - шта би дао да опет има оних 60 са почетка приче, колико је тада био здравији и јачи, и колико би ствари да их је онда започео, а није него је одустао, већ до тад завршио.

Ето... живот. И на крају те једноставно нема, као да те није ни било.
 
nisam opsednuta godinama u smislu starenja, ali imam trip da nisam uradila nista pametno a imam vec dovoljno godina i da iza mene treba da stoji vise tih "pametnih" stvari... ali onda se setim da ja uvek podcenjujem ostvareno i da iz druge perspektive sve sto imam iz sebe nije ni malo ni glupo...
 
И ја тренутно изгледам најбоље што могу!

А колико могу добро да изгледам, сасвим је друга прича... ;)

Но, задовољна сам оним што сам постигла за све своје године, и наравно да ћу изгурати још толико. Бар. :)
 
padne mi tako na pamet kako ustvari nisam ni svesna koliko godina imam i kako je vreme prolazno...
i kako se ne ponasam shodno svojim godinama, kako sam malo uradila, odrasla...a najvise me od svega nervira moja finansijska situacija i studentski odnos prema novcu i materijalnim stvarima...
i sad me je ova tema podsetila kako sam u jednom trentuku svog zivota postala svesna toga, a onda opet zaboravila... i ponasala se kao da vreme ne postoji...

boli te briga
ti se barem mozes udati
ja sve sam moram da postignem
 
Ima neka knjizica sa naslovom: Godine nisu vazne osim ako ste sir..I ja se toga drzim i radujem se svakom rodjendanu ko da mi je 18..:lol:Sve bre moje godine,ja ih prozivela,meni bilo ruzno,ja patila,ja se zezala,putovala,zaljubljivala..
Ama samo nek se one nizu uopste ne nameravam da im popustim...
 
Одједном неке исте људе за које се сећаш да си их пре много година видео као "маторе"... сад их гледаш некако обично. Старији људи ти више не попују, него ти говоре "Ви", а за тинејџере више ниси "онај дечко" него "онај човек".
;)...
 
Nekako mi ponekada bude tužno kad shvatim da vreme jako brzo prolazi... Samo što sam se okrenula,
ponovo mi je rođendan a čini mi se da je prekjuče bio onaj prethodni..
Bitno je da se čovek dobro oseća u svojoj koži, sasvim je svejedno sa koliko godina.
 
Ponekada se trgnem..vreme zaista brzo prolazi..i hvatam sebe u razmisljanju da li cu uspeti da ostvarim i uradim ono sto sam zamislila..jer po nesto vec nisam uspela ali se nadam da hocu.i dalje radim na tome.a onda kazem sebi..ok .mislicu o tome sutra..:lol:
 
esi bre kršćena.....da ....ja sam mnogo zadovoljan šo su neke stvari prošlost i šo se to vratiti neće...naročito devedesete.............i šo sam baš ovakav....frka od godina....eo sad baš kad sam o tvom pitanju razmislio........znaš ša, bilo bi mi malo bedak da me ne prepozna neko ko me sada zna....za jedno 20 godina........kao sedimo mi negde...i ja porepoznam ovog...eo ga ovaj, znam ga....i javim mu se...a on meni......ne znam te...kooj si ti.....pa, moonja....zar me se ne sećaš..... i onda mi kaže...kako sam se mnogo promenio...i da me nikad ne bi prepozno....e, tog trenootka bi mi bila frka...inačke ne....
 

Back
Top