Zasto Patimo???

Pomaze_Bog:
Evo još jednog dokaza u prilog veri. Ko veruje ne gubi ništa, čak i da nema Boga. A onaj ko ne veruje gubi mnogo ako ima Boga.

Gubi... gubi sopstvenu slobodu jer sebi stavlja jaram vere... Gubi ovozemaljski zivot, zarad onog posle toga, a taj posle toga se ne moze dokazati jer se jos niko nije vratio iz 'metiljavice'...

Uostalom, po tom tvom rezonu, onaj idiot od naseg svestenika sto je seksualno zlostavljao decake, ce biti iznad coveka koji je uvek dobro cinio i nikad nikome naudio ali nije hteo da veruje u sve te bajke?...
 
ooo:
Ajde ovako....

Nekada davno, jako davno....covek je trazio nacin da manipilise velikim narodnim masama.
Prvo je pogledao od cega je covek sacinjen. Od Duha (misli, logika, inteligencija), Duse (osecanja, emocije) i tela (cula).
Da bi kontrolisao Duh podigao je skole koje bi coveka usmerile u odredjenom pravcu (nauka)
Da bi kontrolisao Dusu izmislio je tehniku koja bi ponizila njegove emocije i ucinila ga poslusnim (religija)
Da bi kontrolisao Cula izmislio je materijalnu vrednost za koju bi covek sebi kupovao zadovoljstva koja mu je pre toga nametnuo(zlano, novac).

Ovo su bili suptilniji nacini manipulacije od primene sile, koja je takodje i dalje postojala.

Spojivsi sva tri ogranicio je zamisljenim linijama mesto svoje vladavine gde bi te zakone mogao i da sprovodi.(drzava)

Tako da smo mi svi toliko izmanipulisani, bez sopstvenih misli, zelja, osecanja. Ceo svoj zivot provodimo radeci za drzavu i one koji nju sacinjavaju. Dok se oni sa jedne strane bave svim mogucim mafijaskim poslovima, sa druge strane glume ugledne gradjane i pozrtvovane politicare. Obican narod se muci i pati, zivi na krajnjim ivicama bede u nadi da ce biti bolje, dok je ustvari sve gore i gore. Zivot, danasnjeg coveka se pretvorio u svakodnevne brige oko mnostva stvari. Brige donose stresove i samim tim jos vece brige. Ljudsko bice koje je u patnji i mukama ubrzo toliko oslabi da postane podlozno mnogim bolestima. Ljudi oko nas umiru u patnji, duse su im pune ocajanja jer nema svetlih tacaka u njihovim zivotima.....

Pitam ja vas sta treba uciniti i biti slobodan covek,
raditi ono sto volis, biti sa ljudima koje volis. Zivot provoditi u miru i sreci ne strahujuci od bede, napasnika, bolesti. Ne biti u strahu od buducnosti. Sta to treba promeniti da bi narod bio srecan, da bi se ljudsko srce ispunilo radoscu i kao takvo zivelo. Da li se treba vratiti prirodi i provoditi vise vremena u njoj. Da li je spas jludske rase u povratku samom sebi i stisavanju prevelikih zelja i ambicija.....

Ja neznam, a vi?
zanimljivo,jako zanimljivo zapazanje...
 
A da ti nisi u nekoj sekti mozda? Mislim na osobu pod nick-om Pomaze Bog. Da nisi u Jehovinim svedocima? Imam drugaricu koja je u toj sekti i kad citam tvoje postove kao da nju slusam! Nasla je kao i ti mir u Bogu! Cenim svacije misljenje i opredeljenje, ali ipak sto je previse previse je! Zivotinje nemaju dusu?!?!? Imaju samo instikte?!?!?
Bog i Bog i samo Bog! Ja to ne mogu da shvatim niti da prihvatim. Kao sto ta moja drugarica kaze, Bog je ucinio da ona dobije posao koji je dugo trazila!??!?!? Kad je pozajmila novac od jedne osobe, kaze opet je Bog to ucinio - valjda posavetovao tu osobu da treba da joj pozajmi novac :shock: Greh je nasledan?!?!?!?!?!?!?! Daj molim te koji je gen za to zasluzan??? Ili je to mozda volja naseg Gospoda da u svakog od nas na samom rodjenju usadi greh :roll: :shock:
Nemam nista protiv vernika i religije ali takve izjave koje se mogu pokupiti samo u nekoj sekti, idu mi na zivce!
Ako Bog postoji ili vec to "nesto" sta god da je i ma kako se ono zvalo, onda je ono jedino zasluzno za to sto se cesto u zivotu nadjemo na nekoj raskrsnici i ostavljena nam je mogucnost izbora koji put cemo izabrati. Ako nam se desi nesto dobro nije to Bog tako ucinio nego mi sami. Sami smo to odabrali, a ako nam se desi nesto lose takodje smo sami za to zasluzni. Kao sto Margott rece pati samo onaj koji nece da prihvati odgovornost za svoje postupke.

Nije Bog odredio da ce svaki covek biti gresan i ne primorava nas On nekom nevidljivom silom da gresimo. :shock: Kazem, ako On postoji on nas samo navodi na moguce puteve a mi sami odlucujemo koji ce biti nas izbor i sami smo odgovorni za sve sto nam se desava!!!
 
U ovom drugom delu si u pravu.
Ali, ja nisam sektaš nego Pravoslavac, a što se tiče životinja, pa... pitaj sveštenika. Zašto nekoga ko je malo više upućen u pravu veru obično proglase za sektaša? Zato što sami ljudi imaju slabu veru i kad bi neko im poturio nož pod grlo da se odreknu Pravoslavlja, oni bi to i uradili, jer je dejstvo đavola na ovom svetu nažalost veliko, što opet ni slučajno ne znači da treba da se predajemo, već naprotiv. Ja stvarno ne znam kako bih reagovao u takvoj situaciji, ali znam da Milostivi nikad neće da nam dopusti veće iskušenje nego što možemo da podnesemo, nego je samo pitanje da li mi hoćemo da odolimo iskušenju.
 
Pomaze_Bog:
Tipkaros:
Pomaze_Bog:
Životinje nemaju slobodnu volju, a ni dušu

Jaooooo, a sta si ti? Koliko ja znam ide ljudi :arrow: sisari :arrow: kicmenjaci (ti si vise beskicmenjak, ali nema veze) :arrow: zivotinje.
+++++++++
Takođe ide i ameba :arrow: :arrow: :arrow: čovek, pa hoćeš da kažeš da ameba ima dušu. Ako je ameba ima, što je nemaju biljke?
+++++++++

To bi trebalo ja tebe da pitam.
Inace, ako ti neko poturi noz pod grlo, samo bi pevao njegovu pesmu, ma kakva ona bila...
 
Pomaze_Bog:
Ako je ameba ima, što je nemaju biljke?
Tvoj problem je što ne shvataš da ljudi nemaju dušu, to je samo prilično neodređeni pojam koji se odnosi na kombinaciju svesti i ega.

Stoga je glupo porediti, kao što čovek ima svest, tako i majmun ima svest ali na nešto nižem nivou. (Recimo kao čovek tj. dete do dve godine).
 
ooo:
...Tako da smo mi svi toliko izmanipulisani, bez sopstvenih misli, zelja, osecanja. Ceo svoj zivot provodimo radeci za drzavu i one koji nju sacinjavaju. Dok se oni sa jedne strane bave svim mogucim mafijaskim poslovima, sa druge strane glume ugledne gradjane i pozrtvovane politicare. Obican narod se muci i pati, zivi na krajnjim ivicama bede u nadi da ce biti bolje, dok je ustvari sve gore i gore. Zivot, danasnjeg coveka se pretvorio u svakodnevne brige oko mnostva stvari. Brige donose stresove i samim tim jos vece brige. Ljudsko bice koje je u patnji i mukama ubrzo toliko oslabi da postane podlozno mnogim bolestima. Ljudi oko nas umiru u patnji, duse su im pune ocajanja jer nema svetlih tacaka u njihovim zivotima.....

Pitam ja vas sta treba uciniti i biti slobodan covek,
raditi ono sto volis, biti sa ljudima koje volis. Zivot provoditi u miru i sreci ne strahujuci od bede, napasnika, bolesti. Ne biti u strahu od buducnosti. Sta to treba promeniti da bi narod bio srecan, da bi se ljudsko srce ispunilo radoscu i kao takvo zivelo. Da li se treba vratiti prirodi i provoditi vise vremena u njoj. Da li je spas jludske rase u povratku samom sebi i stisavanju prevelikih zelja i ambicija.....

Ja neznam, a vi?

Pa posto smo ugnjetavani zbog vladavine coveka, a kad covek nad covekom vlada to je uvek na zlo….
Jedino bi smo bili slobodni u pravom smislu kada nad nama ne bi vladao covek….sa ili bez svojih institucija…vec direktno Bog. Treba uciniti promene globalne prirode, da bi ljudi ponovo bili srecni i radosni, a to je moguce samo onome Koji ima moc za to. Mi kao ljudi to ne mozemo uciniti, ali to nije nemoguce Tvorcu celog univerzuma….
Takodje, to nas ne oslobadja odgovornosti koju mi imamo u univerzumu, a to je da damo svoj doprinos u uspostavljanju vec sad miroljubivih odnosa medju nama tako sto cemo probuditi nase duhovne potencijale i razvijati ih i na taj nacin da vec sada mozemo biti slobodni u nekom smislu, ne potpuno, ali u duhovnom da, slobodni od robovanja ljudima, slobodni od predrasuda, slobodni od uslovljavanja, slobodni od straha... …..a zar to nije sve...., najbitnije. Niko nam ne moze oduzeti duhovni zivot, to je ono sto je ohrabrujuce….jer se zna da nam on zavisi od Izvora zivota a ne od okolnosti ili coveka….

Zasto patimo???
Zato sto ne znamo uzrok patnje….Zato sto imamo emocije….
A i ako znamo uzrok patnje (ja znam), to nam moze samo ublaziti bol, jer smo emotivna bica…takodje zato sto trenutno ne mozemo nista promeniti ili uciniti da ta patnja prodje iako znamo Ko moze to promeniti…..ali takodje znamo
da je potrebno vreme da bi se izvrsila pravda u potpunosti….Ali patnja kao pojava nije losa stvar, tera nas da se duhovno razvijamo, u patnji sazrevamo i uvek nesto naucimo, teske stvari su uvek poucne….
Ako smo dovoljno duhovni, mozemo nauciti da budemo srecni i dok patimo, usresedjujuci se na ono sto mozemo da promenimo i na dobre stvari u datoj situaciji, kao i na obecanje Svevisnjeg da ce patnja i uzrocnici patnje biti unisteni…umesto da se skoncentrisemo na ono sto mi ne mozemo promeniti….ili da na stvari gledamo iz telesnog ugla.
Takodje patnja nas ne opravdava da lose postupamo sa drugima, mozemo i ako patimo voleti, to nam ne moze niko oduzeti, ako uspemo da sacuvamo ljubav u sebi i pored svih iskusenja…..ako razvijamo ono dobro u nama manje cemo patiti…,a patnja nam moze pomoci da razvijemo dobre osobine….


Tanja 8)
 

Back
Top