Podeliti s nekim Strahove ?

Da li mislis na strahove ili na probleme? Kako resavas strahove? Ne razumem tacno na sta mislis, strah da ce te ostaviti, strah od bolesti, smrti besparice?
Ili konkretan problem koji treba da resis?
Strah ne mozes resiti, on se nauci prevazici, umanjiti, .... budi konkretnija.
 
ne znam na kakve strahove konkretno mislis, od cega?
uglavnom delim - imam par prijatelja kojima mogu sve da kazem. bolje receno, ne uspevam da sakrijem od njih kad me uhvati frka. ako se radi o poslu, skoli, detetu, porodici to ispricam i sama, a ako se radi o emocijama, vrse pritisak dok ne kazem sta me muci. to ne menja situaciju, ali meni puno znaci.
ako si mislila na neke duboke uzase i traume sa kojima se covek tesko suocava, bili su na zalost, uvuceni u najgoru situaciju koja mi se desila - tako da nema sansi da ih gledam u oci i pravim se da je sve ok.
 
Немам неке посебне страхове, више проблеме и одређене непријатне ситуације и то делим,
првенствено са својом породицом, а понешто и са неколицином пријатеља.
Јако мало непријатних ствари задржавам у себи, јер сматрам да су то отрови, који уколико се
не избаце, могу да доведу до озбиљнијих последица, па и болести.
 
Da li delite s nekim svoje strahove , ili stisnete zube i sve sami reshavate...mislim teshko da bi ih vam neko reshavao (mozda?), nego bar bi bilo lepo ispricati ih naglas nekom ...pa kako vi ?

Što da stiskam zube? Bojim se da bih ih polomila. :lol:
Povremeno imam brige, ali nemam strahove.

p.s. A o kojim strahovima je reč?
Jer, neki, koji poprime patološki oblik, zahtevaju lečenje.
 
Da li delite s nekim svoje strahove , ili stisnete zube i sve sami reshavate...mislim teshko da bi ih vam neko reshavao (mozda?), nego bar bi bilo lepo ispricati ih naglas nekom ...pa kako vi ?

Страхове или страховања?
Мислим, имам страх од висине, летења и саобраћаја, и то знају сви...али то је тако, па је тако. Они ме не ометају у животу и не спутавају, само их осећам.
Имам повремено страховања типа: како ће ми протећи разговор за нови посао, да ли ће бити све у реду на лекарским испитивањима на којима је било моје дете... и тако то...и о томе могу да причам са свима и најчешће и причам.
А ако мислиш на проблеме - и о њима причам и блискима и мање блиским особама (колегама).
Чим нешто испричам - као да ми је упола лакше! :D
 
ja se bojim zmija

Ja nemam pojma..mislio sam da se bojim a skoro kad je ugledah bez problema prisao bas blizu i slikao..mozda bih shturnuo da je bila malo veca :think:
28072008413qm8.jpg
 
Što da stiskam zube? Bojim se da bih ih polomila. :lol:
Povremeno imam brige, ali nemam strahove.

p.s. A o kojim strahovima je reč?
Jer, neki, koji poprime patološki oblik, zahtevaju lečenje.

pravo da kazem , to je i meni palo na pamet da ispitam- da nije patoloski-mislim da je samo anksioznost u pitanju - jednostavno imam potrebu da nadjem nekog i da ga "udavim"(blago ovima shto imaju muza:D)...koje strahove - pa neizvesnosti na svim poljima,strah od samoce , strah od nekih ljudi:) , od neuspeha , od sopstvennog "losheg" koje mozda nikad necu biti u stanju da promenim tj od slabosti - dakle to nije strah bez osnova , nego osecam slabost tj.da mogu bolje ,a neshto mi neda ..al mozda su ljudi ipak pogreshna adresa,ne znam ...
 
Plasila sam se mraka kao mala jer su me sa 6 godina prebacili u drugu sobu posto se rodila moja sestra, a soba je bila na drugom kraju stana. Bila je bas mracna.Bojala sam se mraka i naravno Babaroge.Umirala sam od straha kad bi mi ugasili svetlo.Kasnije,kao odrasla strah se nastavio (babaroga je nestala - naravno). Mada,nikada nisam mogla da spavam sa upaljenim svetlom.Morao je da bude mrak.
Strah od mraka je nestao onog dana kada sam rodila Nikolu.Ostali su samo slepi misevi(njih se i bojim i gadim)
 
Poslednja izmena:

Back
Top