Sta se to dogodi odlicnim (svrsenim) osnovcima koji upisu gimnaziju? Kako vecina njih ili, ajde, veliki deo njih pocinje da se zadovoljava nekim bednim dvojkama... Gde nestane ta ambicija? Potrosi se? Da li je uopste stvar u ambiciji ili mogucnostima...? Da li je gimnazija mnogo zahtevna? Kako ocekuju da upisu, kasnije, zeljeni fakultet? Da li su problem radne navike?