Како је настао Ислам?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Iraklije

Aktivan član
Poruka
1.636
Zašto su Arapi napustili hrišćanstvo? Kome je bio potreban veliki muslimanski narod? Ko je Alah? Ko je bio Muhamedov savetnik? Da li je Sveti Avgustin izmislio arapskog proroka? Kakva je uloga ajatolaha?

Kako je islam najmladja religija , koja danas ima već milijardu sledbenika, i koja će uskoro imati ključnu ulogu u finalnom sukobu civilizacija (po Hantingtonu), pre konačnog uspostavljanja Novog Svetskog Poretka a koji će činiti ekumenska crkva i svetska vlada, pogledajmo kako je zaista nastao islam i zašto baš kod Arapa.

KAKO JE NASTAO ISLAM?

Samo vojskom Rimljani nisu mogli kontrolisati čitavu svoju imperiju, posebno Bliski i deo Srednjeg Istoka sa brojnim Arapima.

Za taj poduhvat bilo je potrebno formirati nešto jače, moćnu silu na čitavom područiju koja bi, ne samo mogla da za interese Rima kontroliše, već da kasnije i širi rimski uticaj po čitavom svetu. Podsetimo da se u Starom zavetu (Knjiga o postanku) kaže kako se Bog prikazao Avramu i obećao mu sina (koga je Avram dugo čekao i za to se bogu i molio) koji će postati "otac svih naroda". Ali, kako je njegova žena Sara bila nerotkinja, ponudila mu je služavku, mladu Hagar, da mu rodi dete. Hagar je tako rodila sina Ismaila. Ali, čim je rodila Ismaila, Hagar je počela da prezire svoju gazdaricu. Kada je Sara imala 75 (ili 90 godina), uspela je da rodi sina po imenu Isak i to je za nju bilo dete koje je Bog izabrao i obećao za "oca svih naroda". Sara je zato stalno zanovetala Avramu, i na kraju ga oterala iz kuće zajedno sa Hagar i njenim sinom Ismailom. Dok se Hagar mučila da prehrani Ismaila tumarajući pustinjom, Bog se ponovo prikazao Avramu i rekao mu da samo Ismail može biti tvorac naroda "jer je ON tvoje seme".Tako je Bog poslo sa neba i andjela koji je sišao u pustinju gde su bili Hagar i Ismail i rekao Hagar da će njen sin biti tvorac velikog naroda. Tada je Hagar ugledala bunar sa vodom koji im je spasao život. Tako, uz božiju pomoć, Ismail je preživeo. Islam još kaže da je Avram toliko bio zahvalan bogu što je dobio sina Ismaila, da je kada ga je bog jednom iskušavao u šumi bio spreman i da ga ubije i bogu prinese kao žrtvu. Hrišćanska verzija, medjutim, kaže da je Avram za žrtvu ponudio bogu Isaka, a ne Ismaila. Alberto Rivera, odbegli jezuita, kaže da je Muhamed ovo kasnije promenio i kao žrtvu napisao ime Ismaila. Da ovo učini nagovorio ga je njegov savetnik Vorakva. Danas kao rezultat ovog malog falsifikata milioni Muslimana širom sveta odaju počast Ismailu i "njegovoj žrtvi" u džamiji koju su sagradili baš na mestu gde je nekada bio jevrejski najsvetiji hram u Jerusalimu. Ovo je sada drugo po redu najsvetije mesto u islamskoj religiji.

TRAŽIO SE PROROK OD KRVI I MESA

Objediniti Arape nije bilo ni malo lako. Rascepkani na brojna plemena i na velikom prostoru, oni nikako nisu hteli da prihvate novu "hrišćansku" crkvu sa sedištem u Vatikanu. Razni katolički emisari pohodili su arapska plemena šireći svoju "jagnjeću" hrišćansku veru, ali bez uspeha.Arapi su toliko mrzeli Rimljane u kojima su valjda videli razvratne i bahate okupatore koji su ih pljačkali i terorisali, da nisu želeli da sa njima dele istu veru. Tako su mnoga plemena i dalje opstajala kao paganska, medjusobno često ratujući. Bilo ih je nemoguće kontrolisti.
 
Ovaj problem je Rimljanima, vremenom, rešio jedan veoma učen i pisanju sklon čovek koji se rodio u Alžiru 354. godine od majke katolkinje i nazvan je Avgustin. Postao je vladika (biskup) rimske Afrike i kasnije dobio zvanje sveca. Njegov posao bio je da prevede što više Arapa pod okrilje rimokatoličke crkve. U tome je bio veoma uspešan. Njegovo učenje upravo je zansivano na ideji da će bog biti milostiv samo prema onima kod kojih ljubav prema carstvu nebeskom nadjača ljubav prema carstvu zemaljskom. Tako, dok su Rimljani orgijali i uživali u carstvu zemaljskom, narod je strpljivo učen da je grešan i da mora svoje grehe strpljivo iskajavati da bi tek na nebu uživao. Upravo ovi Arapi koje je Avgustin preveo u katoličanstvo, zaključili su da je arapskom narodu potreban živ čovek od krvi i mesa, kao Isus, koji će biti arapskog porekla i postati njihov živi prorok.Dakle, trebalo je izmisliti neku ideologiju, neku veru koja bi njima bila prihvatljiva i koja bi ih sve povezala, dok bi ih istovremeno konfrontirala sa Jevrejima (kako bi se ostvario princip - divide et impera). Pisanje ove religije trajalo je preko dvesta godina, baš kao i traženje pogodnog živog proroka. Pronadjen je tek u 6 veku kada je u Meki rodjen dečak po imenu Muhamed. On će uz adekvatnog savetnika i adekvatnu priču uspeti da postane idol čitavog arapskog naroda.

KO JE BIO MUHAMED?

Muhamed je rodjen oko 570. godine u Meki. Ono što o njegovom životu beleže islamski izvori i ono što je Albertu Riveri u jezuitskoj školi otkrio kardinal Bea jedan od vodećih kardinala u Ekumenskom pokretu , daju nam zaista šokantnu sliku o tome da je idolatrija strahovoto oružije kojim se stotinama miliona ljudi može upravljati zarad interesa vlastele.Muhamed je imao 25 godina kada se oženio udovicom od 40 godina Kadidžom (Kadijom) . Imali su dva sina, koji su rano umrli i četiri ćerke. Najpoznatija je svakako Fatima.Kadidža je poticala iz bogate arapske porodice koja je prihvatila rimokatoličku veru. Ona je svu svoju imovinu zaveštala crkvi i postala kaludjerica kada je dobila od crkve specijalni zadatak - trebalo je da nadje podobnog mladog čoveka koji bi širio novu veru medju Arapima.Oko 610. Muhamed je počeo da tvrdi kako ima vizije od boga (koga je nazvao Alah), preko njegovog glavnog čoveka Gavrila... Sam se tada prozvao prorokom. Kadidžin rodjak Vorakva, veoma blizak rimokatoličkoj crkvi, postao je Muhamedov savetnik i pomoćnik u tumačenju božijih prikazivanja

Muhamed je tako tvrdio kako je noću po njega dolazio krilati andjeo sa svojom krilatom životinjom, Burakom,, i on bi sedao na nju i leteli su u Jerusalim na mesto ruševina jevrejskog hrama. Tu bi mu se pridružili drugi proroci božiji - Avram, Isus, Mojsije koji su se molili pred njim. Nakon toga bi opet uzjahao Buraka i išao u nebesa kod samog Alaha. Od njega je primio instrukcije za 5 dnevnih molitvi, post, obavezan hadžiluk i danak za sirorinju.


KAKO JE NASTALA ĆABA?



Islam kaže da je Avram za svog sina Ismaila sagradio "Božiju kuću" pored bunara u pustinji koji im se naprasno ukazao i spasao im život. Bunar je poznat pod imenom Zamzam.
Originalna kuća je bila mala u odnosu da današnju koja je u obliku velike kamene kocke visoke 15 metara. Kuća je nazvana Ćaba (Kaaba) i nalazi se u Meki.Danas se pobožni Muslimani mole 5 puta dnevno Alahu okrenuti uvek u pravcu ovog svetog mesta, upravo kako im je Muhamed propisao. Kada putuju na hodočašće oni kruže oko ove kuće sedam puta tražeći od boga milost i mesto pored njega u Raju. Ćaba danas i pre 120 godina. Pre nego što je postala islamsko sveto mesto, Rivera kaže da je u Ćabi bila obešena slike Bogorodice sa malim Isusom.U početku posetioci Ćabe su dolazili i donosili darove. To su obično bile domaće životinje ili razne rukotvorine. Čuvari kuće su ih uljudno i sa zahvalnošću sve dočekivali , darove ostavljali u kuću. Ali vremenom ljudi iz Jemena koji su kuću čuvali nisu više primali posetioce sa takvom usrdnošću, a ni za poklone čini se nije više bilo mesta. Posle nekoliko plemenskih sukoba i pobuna pokloni iz Ćabe su pobacani u bunar i sve je zatrpano peskom. Tako je bunar isčezao, a u Ćabu je postavljen novi paganski idol bog "Hubal".

Jrdnoga dana, nakon mnogo godina pojavio se čovek sa imenom Abdula Al Mutallib iz moćnog plemena Hašima. Bio je veoma ugledan i poštovali su ga i u plemenu Koreiša, koje je sada nastanilo područije gde se nalazila Ćaba.Abduli Al Mutalibu se jednog dana javila božija vizija i otkrila mu gde da kopa bunar. Usmeren je tako da sledi tragove životinja i stigao je na mesto gde su iz plemena Koreiša prinosili žrtve i gde je bilo mnoštvo tragova životinjske balege,i krvi i ptice su tu najviše kljucale. Tu je počeo da kopa i otkrio bunar. Postao je odmah heroj Meke. Mutalib se molio svom bogu da ga obdari sa deset sinova, a za to bi mu on jednog sina dao kao žrtvu u Ćabi. Njegove molitve su uslišene, ali jednog dana se bog Hubal oglasio podsećajući ga da jednog sina mora da žrtvuje. Tražio je najmladjeg, baš onog koji je Mutalibu bio najdraži. I dečakova majka se pobunila, pa je Mutalib otišao da pita vračaru za savet. Ona mu je predložila da pita boga da li bi bio zadovoljan ako bi mu kao žrtvu prineo 100 kamila, a da poštedi sina. Bog Hubal je pristao i mali Abdula Alah, najmladji sin, bio je spasen. On će kasnije postati otac proroku Muhamedu.

Ali, Abdula Alah nije dočekao da vidi svog sina Muhameda jer je umro dok je njegova žena Amina čekala dete. Islam dalje kaže da je ona tada čula glas koji joj je rekao da će dete koje nosi biti "Gospod naroda" i kada se rodi da će ga Gospod sam zaštititi. Glas joj je tada rekao i da sina treba da nazove Muhamed. Kada se Muhamed rodio deda Mutalib ga je odneo u Ćabu i zahvalio se bogu na tako dragocenom poklonu.
 
Muhamed je odmah poslat u pustinju da ga doje pustinjske žene i podižu kako tradicija nalaže kako bi očvrsnuo i izbegao boleštine koje su vladale u Meki. Tu su, kaže dalje islamska priča, naišla dva čoveka u belim haljinama, položila Muhameda na zemlju i iz njegovih grudi izvadili srce, i iz srca izvadili greh u obliku crnog grumena, a zatim scre dobro oprali u bunaru. Nakon izbacivanja greha, njegovo srce je napunjeno verom. Na njegovom telu nije od toga ostao nikakav ožiljak, a na ledjima je od rodjenja imao mali okruglasi beleg.

Šta je ovo trebalo da predstavlja?

Alberto Rivera skreće pažnju na reči samog Muhameda koji je pomenuti dogadjaj ovako opisao: "Satan dodiruje svakog Adamovog sina, onog dana kada ga majka rodi, spasava samo Mariju i njenog sina". Nije li ovo tipično učenje rimokatoličke crkve? Odakle ovakvo tumačenje Muhamedu, ako nije bio katolik? Islam dalje kaže da je Muhamed imao devet godina kada je sa svojim ujakom išao sa karavanom kroz pustinju (njegova majka i deda su već bili umrli), kada ih je presreo jedan rimokatolički monah i videvši dečaka počeo da se raspituje za njega. Odmah je tražio da vidi njegov beleg na ledjima i tada je ushićen uzviknuo: "To je pečat proroštva!" Odmah je upozorio Muhamedovog ujaka da dečaka čuva od Jevreja (Divide et impera!), koji nikako ne smeju saznati ko je on, jer bi u tom slučaju protiv njega pokrenuli sva zla sveta. Savetovao je ujaku da dečaka odmah vrati kući, jer su za njega predodredjena neka velika dela.

ISTORIJA O MUHAMEDU



Istorija Muhameda beleži ovako:
Zbog stalnog proganjanja od strane Arapa, Muhamed je pobegao u Medinu 200 milja severno od Meke 622. godine. Odatle je sa svojim ljudima napadao i pljačkao karavane koji su stizali iz Meke.

U Medini je uspostavio svojevrstan prikriveni teror. Svi Arapi koji bi mu se suprostavili bivali su krišom ubijeni. Tamo je Muhamed počeo da stvara posebno neprijateljski odnos prema Jevrejima (!?) napadajući njihove naseobine.

Muhamed se ženio i drugim ženama, verovatno iz političkih razloga, kako bi sebi obezbedio jači uticaj.

Iz Meke je jednom krenulo čak 10 000 ljudi kako bi ga uhvatili, ali njegova odbrana je bila veoma jaka, a omelo ih je i loše vreme. Iako je bio vojno veoma jak, Muhamed nije imao nameru da sruši Meku i zauzme je u znak odmazde, već je samo želeo da stanovnike prevede u novu veru - u islam.

Meku je zauzeo 630. godine i Ćaba je tada definitivno počišćena od gomile paganskih darova i paganskih simbola. Ustoličio je kao predmet obožavanja samo jednog boga - Alaha, a sebe je predstavio kao njegovog jedinog proroka na Zemlji. U tumačenju Alahovih javljanja Muhamedu je pomagao Vorakva pažljivo ih zapisjući. Iz ovih pisanja nastao je Kuran. Alberto Rivera tvrdi da postoji još dosta toga u Kuranu što nije do sada objavljeno i to je tajna. Ovu tajnu čuvaju ajatolasi, eventualno objavljivanje ovih tajni pokazalo bi veliku upetljanost rimokatoličke crkve u formiranje islama. Zato obe crkve ovo veoma pažljivo prikrivaju i medjusobno moraju da sardjuju i tako jedna drugu štite od skandala.
 
ALAH JE PAGANSKA BOGINJA MESECA

Alah je staro pagansko ima za boginju Meseca iz preislamskog perioda, davno pre nastanka hrišćanstva.

Tako je odavno bila obožavana boginja Sibila, odnosno Majka Priroda koja se kod raznih naroda pojavljuje pod imenima: Kibel, Kubel,Sibeb, Kibeb, Kupaba, Gubaba i Kupapa. Kult ženske plodnosti bio je negovan širom sveta, pa su tako nastale i boginje ljubavi i razvrata: Alah, Sirs, Venera, Artemis, Afrodita, Meduza itd. Vavilonska boginja Mesca nazvana je Sin ili Ištar. U Egiptu je njeno ime bilo Isis, a kod Arapa - ALAH.Sibila je kao Dijana kod ranih hrišćana smatrana "crnom devicom". Sibilin hram je otkriven u Pergamosu, u Maloj Aziji, gde je obožavana sa Crnim kamenom. U Otkrivenju poglavlje 3., stih 13, Isus govori o Pergamosu i kaže da je Satanovo sedište tamo.

Islam je tako samo preuzeo stare paganske idole. Alah je samo IDOL. Ali, ogroman broj Ismailove dece okupljene oko ove prekomponovane paganske vere i IDOLA ubrzo će odigrati ključnu ulogu kako bi utro put papskoj inkviziciji u Evropi. Tako je zahvaljujući islamu Vatikan proširio svoj uticaj i surovo se obračunao sa jereticima širom sveta.

Аутор: Ивона Живковић
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top