izumrla hiperaktivnost

Ne znam uopste zasto bi hiperaktivnost sama po sebi bila dobra?
To nije nacin na koji funkcionisu svi ljudi niti znaci da je hiperaktivnost sama po sebi nesto dobro i pozeljno.

Ako si ti po prirodi bila takva, stvarno ne vidim u cemu je problem sto godine cine svoje i sto vise nemas tu energiju i polet kakvu si imala ranije.
Prihvati da je to neminovan proces, da se covek menja citavog zivota, i pronadji neka nova zadovoljstva i zanimacije koja ne podrazumevaju da letis kao muva bez glave i stignes da uradis 6000 stvari dnevno
 
paz ko mi kazhe... i kome kazhe :eek: :mrgreen:

Ma je l?
Ne znam šta mi je... Ne znam šta pričam, i zaboravljam kome se obraćam...
Starim.
0002015B.gif

Al sam zato hiperaktivna. :cool:
 
Nekada sam spavala 5 sati u prosjeku...u nazad godinu dana, spavam kao drogirana!Kazite mi kako da se razdrmam ?, :???:

Potrebna ti je detoksikacija organizma. Uzmi neki antioksidans, prirodni ako je moguce, znaci nadji neke preparate multivitamina sto boljih, sasvim prirodnih (moze i licijum) i koristi neko vreme.
Ako to ne pomogne, obrati se lekaru.
 
E hvala vam na komentarima i preporukama , ako nista drugo bar sam se nasmijala slatko. relativno svi komentari i savjeti imaju po nesto dobro ,poucno ! Probacu da se naspavam dobro, napunim baterije a onda u nove pohode...Mislim da ipak starost i nema bas presudan uticaj na aktivnost.
 
ŠTO JE DEFICIT PAŽNJE/HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ?

Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj samokontrole. To nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju niti je znak djetetove "zločestoće". Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj, problem, a često i izvor zabrinutosti i roditelja i nastavnika, a najviše šteti samoj djeci kod koje je poremećaj uočen.

Većina djece je u jednom razdoblju života nemirna, impulzivna ili nepažljiva. No, da bi simptomi za hiperaktivnost bili klinički značajni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije, moraju biti izraženiji od onoga što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj te u značajnom stupnju narušavati funkcioniranje u različitim aspektima djetetova života (npr. funkcioniranje u školi, vrtiću, slobodnim aktivnostima, socijalnim odnosima).
Mnoga su istraživanja potvrdila stabilnost ovih simptoma tijekom vremena. Osnovni simptomi i prateći obrasci ponašanja zadržavaju se godinama, iako kod oko polovine djece s ovim poremećajem simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se oni približavaju odrasloj dobi.

Razne su studije pokušale dati odgovor na pitanje kolika je učestalost ovog poremećaja. Iako se brojke dobivene različitim studijama ponešto razlikuju, čini se da je ADHD zastupljen kod oko 1 - 5 % populacije. Pri tome se pokazalo da je on izraženiji kod dječaka nego kod djevojčica, a omjer se kreće oko 2:1. Neki autori smatraju da je ovakav nalaz posljedica činjenice da postoji veća vjerojatnost identifikacije poremećaja kod dječaka jer su oni češće nasilni, pa se poteškoće lakše zamijete.

Tijekom desetljeća istraživanja i definiranja tog poremećaja, mijenjao se i njegov naziv. Prvi naziv bio je MCD - minimalna cerebralna disfunkcija, zatim se pojavljuju daljnji nazivi: hiperkinetičko-impulzivni poremećaj, ADD (Attention Deficit Disorder), hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi. U suvremenim klasifikacijama bolesti i zdravstvenih problema prihvaćen je naziv - deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj.



KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE

Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih.
Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi samo.
Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem.
Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu.
Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka.
Govori, pjeva i šapće samo sebi.
Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.



Хиперактивност, или хиперкинетичност није, као што многи мисле, нешто позитивно, то је поремећај понашања.

Потреба за спавањем зависи од многих фактора, можда је само фаза.
Ја сам неко коме је потребно 4-5 сати сна, мојој рођеној сестри 9, а млађа је од мене.
Не мислим да је фаза спавања знак старења. Познато је да старији људи веома мало спавају.
Оно што је сигурно, није фаза престанка ,,хиперактивности'' јер се хиперактивност залечује лековима, не пролази, само се претвара у нешто друго током година живота.
 

Back
Top