Kako ste poceli da se bavite filozofijom?

L D Project

Primećen član
Banovan
Poruka
548
Ja sam filozofkinja i prosto je obozavam. Verovatno mi necete verovati, ali ja studiram I filozofiju, izmedju ostalog. Najomiljeniji predmet mi je Istorija filozofije 1, 2, 3, 4. Medjutim, moji prvi filozofski koraci su poceli jos dok sam bila mala devojcica. Kada sam progovorila prva recenica mi je bila: “Sta je to svet?”. Mama mi je rekla: “Liiizo, ti si prava filozofkinja.” Pored muzike, sporta, plesa, politike i ekologije filozofija je obelezila moje najranije detinjstvo. Svakoga dana sam se malo odmarala razmisljajuci i pitajuci se sta je zivot,svet, Bog, priroda, zivotinje, ptice ili Stvar po sebi. Mnogi ljudi su govorili da sam mudra, a ja sam bila samo malo zamisljena o svetu koji nas okruzuje. Kada sam kreunla u skolu svi su mi govorili: “Liiizo, ti stalno nesto filozofiras.” Bilo mi je jako drago kada sam mogla to da radim. Secam se da sam sa dve godine procitala Sopenhauerovo delo o svetu kao volji i predstavi, i to sasvim slucajno, jer sam pomislila da se radi o cuvenom muzicaru Sopenu. Kasnije sam presla na egzistencijalizam. Sartr, Kierkegor i Hajdeger su bili moji najomiljeniji pisci. Citala sam u drugom razredu za lektiru Price o borbi i mom najomiljenijem junaku narodnooslobodilacke borbe Drugu Titu i “Bitak i vreme”. Onda sam napisala sastav iz srpskohrvatskog jezika (tada) “Ostvarenje Druga Tita, kao Tu-bitka u vremenu”, kasnije sam ga povezala i Vitgenstajnom. Rad se nije dopao uciteljici, ali moja Mama ga je tajno poslala u “Filozofski pregled” i osvojila sam prvu nagradu. Bila sam iznenadjena. Kasnije sam proucavala Kanta i Fihtea, a potom Hegela i Marksa. Marks je trajno odredio moj politicki pravac. Nisam preskocila ni srednji veka, a ni stari. Najvise sam se posvetila proucavanju persijske i jevrejske filozofije. Posebno sam se specijalizovala za sufizam. Kako ste se vi zainteresovali za filozofiju? Ko su vam omiljeni filozofi? Omiljeni pravci?:cool:
 
Па ја сам почела да филозофирам негде по рођењу. Била сам новорођенче – филозоф. :roll:

joj kojice sto ti lazeesss, pa to je strasno :lol:

ja da budem iskrena sam tek negde u trecoj godini zivota pomislila "ko sam ja" i "kud ovaj svet ide" a onda me je mama upisala u vrtic za male filozofe gde sam prve dve godine izucavala starogrcki i nemacki, pa tek onda pocela direktno iz izvora da citam :eek:
 
Негде сам прочитала да филозофија није "занимање" у уобичајеном смислу те речи, него СТАВ ПРЕМА ЖИВОТУ.

Мој став је одувек био (далеко пре него што сам и чула за Сократа) да "непреиспитан живот није вредан живљења".

Просто сам увек волела да разумем ствари. Да постављам питања и да тражим одговоре на њих. И код мене су приметили ту склоност филозофирању па ме је наставник ликовног у гимназији преименовао у -- Софија. И све четири године се правио да не може да запамти како се стварно зовем. :D

Али онда сам налетела на Кастанеду и постала шегрт "човека од знања". То је и даље љубав према знању, али није баш чиста :D филозофија.
 
Nikad zapravo nisam ni počela ozbiljno da se bavim filozofijom. Ako to podrazumeva čitanje i proučavanje filozofske literature - onda jesam. Ali, mislim da to nije to.
Mada... u mojoj porodici je postojala (generacijska) tradicija zaljubljenika u filozofiju - što profesionalno, što onako, "neobavezno".
Želela sam da budem psiholog, advokat, veterinar... pustolov... svašta... no nikad nisam poželela da budem filozof. Možda iz mladalačkog revolta prema porodičnim autoritetima-filozofima.:)
Sad je drugačije.
Drugačije poimam filozofiju. Vidim je svuda. :roll:
 

Back
Top