gde sa polovnim stvarima u Nišu?

C.Krst prima samo novcane donacije, stvari nece da uzmu ni pod razno. Znam jer sam ih to pitala kada mi je umro otac pa mi je bilo bez veze da njegove stvari ostavljam pored kontejnera.
Crkva bi trebalo da skuplja stvari, mozda se i Kolo srpskih sestara bavi time, s tim sto ja ne znam gde im je sediste.
Ostavljanje pored kontejnera gotovo uvek pali.
 
Imam dosta polovne gardarobe i obuće (čisto i celo), da li znate gde mogu da je dam?

Imam isti problem, htela sam prvo da dam crvenom krstu, ali trazili su da sve prvo ode na hemijsko, sad izgleda da vise ni ne primaju stvari...

Dom za nezbrinutu decu sam zvala i niko se nije javljao, pa je na tome i ostalo...

Pored kontejnera mi je ipak zao da ostavim stvari, pogotovo haljinice i suknjice koje su kvalitetne, tako da cim budem zavrsila sa obavezama oko ispita pozvacu ponovo dom , sto i tebi savetujem
 
Moram ponovo da se umešam u temu ovu.
Opisati moram tu prodavnicu gde kupila sam moj predivni šešir i mistični kaput.
Ona se sada zove Šok-Šok i unutra ima kalendar sa golim muškarcima, i jednom kad sam prolazila pored te predivne prodavnice, unutra je bila neka gospodja u bundi, sa šeširom, a ispred nje kamera i živi kamerman koji ju je snimao. Nameštala je svoj šešir i pućila svoja usta!
Idite, u ... Šok Šok!
 
Obicno stvari spakujem u kese, nalepim papir sa natpisom sta je unutra, stavim pokraj kanti za djubre nasta reakcija djubretara bude da privire ukoliko budu zaintrigirani ali u vecini slucajeva ubace u kamion ne obrativsi paznju. Crveni Krst ne prima stare stvari ili pak trazi da one budu oprane i ispeglane tako da je cist promasaj to pokusavati. Jedna od dobrih ideja bi bila poslati pakete ili odneti licno domu za napustenu decu u Kulini ili psihijatrijskoj bolnici u Toponici, mozda ponuditi nekome od stanovnika pokraj buvlje pijace mada umeju da budu sujetni.
Postoji nesto u belom svetu sto se ne smatra za sramotu a vecini pricinjava izuzetno zadovoljstvo. Zove se garage ili yard sale kada se stare, nove, nepotrebne, suvisne stvari u periodu izmedju aprila i oktobra meseca (dok je lepo vreme) subotom iznose ispred kuca ili stambenih zgrada, nekada u skolskim dvoristima ili posedima crkvi, sve to po razumnoj a nekada i bagatelnoj ceni. Prodavac se time otarasi svog viska a kupac docepa onoga sto mu je izuzetno potrebno. Mogu se uistinu naci divni primerci svega i svacega, potpuno netopakovane stvari ali i pravi rariteti. Tada je moguce prodati i kupiti bukvalno sve...i niko se toga ne stidi. Mogu samo da zamislim kako bi se na takav pokusaj ovde gledalo...zar mi?!
 

Back
Top