KULTNI DOGAĐAJ - HRISTOVO VASKRSENJE

onisifor

Ističe se
Poruka
2.275
Ovu temu sam već postavio na ''natprirodnim'', pa ću, evo, i ovde.


Hristovo vaskrsenje može biti samo ili zabluda ili prevara ili istina.

Razmotrimo najpre način na koji je on sahranjen. Prema izveštajima jevanđelista, po tadašnjim običajima, telo mu je umotano u laneno platno i pomazano sa oko 34 kg aromatičnih ulja. Ova mešavina činila je čvrst omotač nalik gumi. Telo je smešteno u grob uklesan u steni a na ulaz je navaljen veliki kamen, težak oko 2 tone i zapečaćen službenim pečatom. Grob je obezbeđivala straža rimskih vojnika, poznata po gvozdenoj disciplini zasnovanoj na rigoroznim kaznama, uključujući i smrtnu za spavanje ili napuštanje straže. Pod ovim okolnostima, teško je prihvatiti, često navođenu, teoriju da Isus nije ni umro već da je samo bio u nesvesti zbog iscrpljenosti i gubitka krvi, te da je, povrativši se od muka pretrpljenih na krstu, sam napustio grob. Neko ko je najpre zlostavljan celu noć od vojnika i bičevan ubojitim rimskim bičevima, ko je do Golgote na leđima nosio veliki drveni krst (teškom mukom, jer mu je zatrebala pomoć Simona Kirinejca), ko je na taj krst bio razapet i na njemu satima visio, a zatim i proboden kopljem, te najzad sahranjen na opisani način – nikako nije mogao skinuti sa sebe mrtvački pokrov, odvaljati stenu sa ulaza i, neopaženo od straže, izaći iz groba, te svojom pojavom još i ostaviti na apostole takav utisak da su počeli propovedati o njemu kao o vaskrslom Mesiji i pobedniku smrti.

Teorija prof. Krisopa Lejka, o pogrešnom grobu, na koji su, u nedelju ujutro, otišle žene koje su sa Isusom došle iz Galileje, a kasnije i neki učenici, takođe se teško može održati. Zabluda većeg broja Hristovih pristalica o mestu sahrane njihovog učitelja prosto nije verovatna. Uostalom, grupa rimskih vojnika koja čuva grob dovoljno je ukazivala na mesto sahrane. Konačno, kada je krenula vest o vaskrsenju, Hristovi neprijatelji bi svakako otklonili svaku mogućnost zablude o mestu sahrane i pokazali pravi grob sa telom u njemu (jednostavnim pokazivanjem Hristovog tela nastanak hrišćanstva se mogao ugušiti u samom korenu). Jedini logičan odgovor na pitanje zašto jevrejske vlasti, da bi pobile bilo kakvu priču o vaskrsenju, nisu pokazale telo pred celim Jerusalimom, jeste da tela nije ni bilo. A, radoznalih da to provere svakako nije nedostajalo, jer se radilo o poznatoj ličnosti, prema kojoj je malo ko bio ravnodušan. Uostalom, čak i da su svi otišli na pogrešan grob (što je nemoguće), Josif iz Arimateje, vlasnik groba, svakako bi razrešio ovu dilemu.

Nimalo verovatnija nije ni, najčešće navođena, teza da je Hristovo telo ukradeno. Ako se i dozvoli mogućnost podmićivanja straže, ostaje nerešivo pitanje: ko bi to i zašto učinio? Njegovi neprijatelji svakako ne. Pa oni su od Pilata i tražili postavljanje straže upravo zato da bi takvu krađu i kasniju manipulaciju praznim grobom sprečili (Jevanđelje po Mateju 27:64). A, šta je sa Hristovim učenicima? Da li bi se oni upustili u tako nešto?

Razmotrimo malo ovo pitanje.

Pre svega, takva prevara bila bi u suprotnosti sa njihovim moralnim načelima. Malo je verovatno da ljudi, koji su preko tri godine živeli sa Isusom i od njega se učili najvišim moralnim principima, a koji su u samim temeljima današnje civilizacije, posegnu za jednom tako prljavom obmanom. Osim toga, psihičko stanje šoka, potištenosti i straha zbog smrti učitelja, od kojega su do zadnjeg časa očekivali da sedne na Davidov presto a on, umesto toga, skončao na krstu, kao običan razbojnik, teško da je dozvoljavalo da im krađa njegovog tela uopšte i padne na pamet. Učenici su se sve do pojave Isusa Hrista među njima (kako svedoče jevanđelja) prestrašeno skrivali u tzv. gornjoj sobi i strepeli da i oni ne dožive učiteljevu sudbinu, pa se teško može pretpostaviti da im je bilo do avanture kakva je krađa njegovog tela pored stroge rimske straže.

Najzad, ono najvažnije - krađa Hristovog tela potpuno bi obesmislila njihovu veru. Ko bi se i zašto upuštao u tako opasan poduhvat kakav je propovedanje Hristovog vaskrsenja i nade u njegov ponovni dolazak ako je pre toga ukrao i sakrio njegovo telo, kako bi praznim grobom dokazivao vaskrsenje?! Ta oni su svi do jednog, upravo zbog takvog svedočenja, ne samo rizikovali živote već i doživljavali najokrutnije tada poznate muke, kao što kaže dr Simon Grinlif, koji je bio jedan od najvećih stručnjaka za pravo u SAD: "Anali ratnih pohoda ne daju takve primere herojske istrajnosti, strpljivosti i nepokolebljive hrabrosti. Imali su valjan razlog da preispitaju temelj svoje vere i dokaze velikih činjenica i istina koje su iznosili s uverenjem". Izuzev apostola Jovana, koji je doživeo duboku starost (a i on u progonstvu), svi prvobitni Isusovi učenici umrli su mučeničkom smrću: Petar – razapet naglavačke, Andrija – razapet, Matej – ubijen mačem, Jakov Alfejev – razapet, Filip – razapet, Simon – razapet, Tadija – ubijen strelama, Jakov, brat Isusov – kamenovan, Toma – proboden, Vartolomej – razapet i Jakov Zavedejev – ubijen mačem.

Apostol Pavle, najveći apologeta Hrišćanstva, iako ne neposredni Hristov učenik i očevidac njegove smrti, zaslužuje da se spomene kao veoma važan svedok. Nemilosrdni progonitelj hrišćana doživeo je, po sopstvenoj tvrdnji, čudesno obraćenje u susretu sa Hristom i to je odredilo čitav dalji tok njegovog života (Poslanica Galatima 1:13-15). Taj čovek je svoje svedočenje platio mukotrpnim životom i mučeničkom smrću – odsečena mu je glava. Evo šta sam o tome kaže: "Više sam se trudio, više sam boja podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; od Jevreja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom; u trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji...." (Druga poslanica Korinćanima 11:23-27). Ko bi ovako živeo i umro za zabludu ili laž? Šta je od Savla – farisejskog "inkvizitora" - netrpeljivog, ogorčenog, oholog verskog fanatika žestoke ćudi, kakvim ga Enciklopedija Britanika prikazuje pre njegovog obraćenja, načinilo najvećeg hrišćanskog misionara i osnivača crkava širom Rimskog carstva?

Već citirani dr Simon Grinlif napisao je delo u kojem je istražio pravnu verodostojnost apostolskog svedočenja o Hristovom vaskrsenju. Zapazio je kako bi bilo nemoguće da bi apostoli "i dalje tvrdili istine koje su propovedali, a da Isus zaista nije ustao iz mrtvih, i da nisu znali tu činjenicu zasigurno kao što su poznavali bilo koje druge činjenice". Grinlif je zaključio kako je Hristovo vaskrsenje jedan od najbolje potvrđenih događaja u istoriji, prema zakonima pravnih činjenica koji se primenjuju pri sudskim procesima.

A, evo šta o tome kaže čuveni francuski mislilac Blez Paskal: "Tvrdnja da su apostoli bili varalice sasvim je nemoguća. Prosledimo tu optužbu do logičkog zaključka: sagledajmo dvanaestoricu muškaraca koji se sastaju nakon Isusove smrti, potajno govore da je Isus vaskrsnuo. To bi predstavljalo napad i na građanske kao i na verske vlasti. Čovekovo srce se čudno predaje promeni i kolebljivosti; zanosi se obećanjima, materijalne ga stvari dovode u iskušenje. Da je ijedan od tih ljudi podlegao iskušenjima koja su bila tako privlačna, ili se podredio "jačim dokazima" zatvora, mučenja, tada bi svi oni bili izgubljeni".

Da li su apostoli svesno umrli za laž i ima li to uopšte ikakvog smisla? Koliko je ljudi i inače spremno da položi život za ono što svedoči, čak i ako je to nesumnjiva istina? Zašto na sudu poklanjamo veru svedocima i na njihovim svedočenjima zasnivamo i najteže osude iako znamo da nijedan od njih ne bi umro za svoje svedočanstvo, a ne verujemo onima koji su upravo to učinili? Zašto, uostalom, verujemo brojnim svedočenjima o mnogim drugim istorijskim događajima i ličnostima, bez ovako drastične provere, a nismo spremni da poverujemo doslednim svedočenjima testiranim i zapečaćenim dragovoljnom smrću svedoka? Zašto bi novozavetni spisi, da bi im se poverovalo, morali da zadovolje neke drugačije kriterijume nego drugi istorijski spisi?
 
Uostalom, Isusa su, prema tvrdnji apostola Pavla, nakon smrti i vaskrsenja, videli ne samo apostoli, već i mnogi drugi njegovi učenici i sledbenici (Prva poslanica Korinćanima 15:6). Sa svojim učenicima on je do vaznesenja proveo čitavih četrdeset dana. Učenici su sa njime razgovarali, jeli, dodirivali ga, a apostol Toma čak i opipao njegove rane. To bi, po svim normalnim kriterijumima, moralo da isključi mogućnost zablude ili halucinacije, koju neki prihvataju kao racionalno objašnjenje za tvrdnje o Hristovom pojavljivanju nakon smrti.

Tačno je da istorija pamti primere herojskog žrtvovanja za ideje koje su se kasnije pokazale kao tragična zabluda (komunizam je možda najbolji primer za to), ali ovde nije u pitanju (samo) širenje nove ideologije već SVEDOČENJE o nečemu "... što čusmo, što videsmo očima svojima, što razmotrismo i ruke naše opipaše ..." Osim toga, sve ideologije, pa i one za koje su ljudi dragovoljno umirali, pre ili kasnije su izbledele, nestale sa istorijske scene ili se izobličile u svoje nakazne karikature, a svojim pristalicama donele gorko razočarenje. U svakom slučaju, nijedna od njih nije trajala duže od nekoliko decenija, što se ne da uporediti sa hrišćanstvom koje, uz sve uspone i padove i tragična zastranjenja, traje već dve hiljade godina, bez realnih izgleda da se ugasi. O razlici koja postoji između grandioznih političkih projekata i hrišćanske ideje, razmišljao je, nakon svog pada, i Napoleon na ostrvu sv. Jelena: "Aleksandar, Cezar, Karlo Veliki i ja, osnovali smo velike imperije. Ali, na čemu su se temeljila ta dela našeg genija? Na sili! Isus je svoje carstvo osnovao na ljubavi i zato su čak i danas milioni ljudi spremni umreti za njega.... Kakva li je ogromna razlika između moje duboke bede i Hristovog carstva, koje se i danas propoveda, ljubi, slavi i širi po celom svetu!"
 
Poslednja izmena:
Koje argumente imaš za tu tvrdnju?
Па ево.. читам ово што си написао.. и цела прича ми је некако климава...

Као ми сада његовим ученицима верујемо на реч..:roll:
Ја им верујем само да су били толико очајни, и да су толико то васкрсење желели, да су морали да га измисле.. ето..
Превара је у супротности са њиховим моралним начелима?
Да. Али је смрт њиховог учитеља била у супротности са свим у шта су веровали, чему су се надали...

И...
Да ли је ово једини логичан одговор?
''Jedini logičan odgovor na pitanje zašto jevrejske vlasti, da bi pobile bilo kakvu priču o vaskrsenju, nisu pokazale telo pred celim Jerusalimom, jeste da tela nije ni bilo.''
Није. Логично је и да нису хтели да побију причу о васкрсењу.
Тиме су потврдили да је њихов бог моћан.
Ето.. мени је на пример у читавој причи довољно да препознам један покушај, да ме приповедач шатро једноставном логиком, наведе на погрешно размишљање...
Није ми убедљив. :)
 
Узалуд је атеистима и антитеистима објашњавати са рационалне и научне стране о истинитости Христовог Васкрсења. То је губљење времена...Нека прво почну да читају Нови Завет и ако им се не свиђају Речи саме Љубави онда значи да је њихово срце камено и тврдо, да их је злоба помрачила и ту не помаже никакво убеђивање таквих. Само их треба мирно пустити и молити се да их Господ просветли!
 
Узалуд је атеистима и антитеистима објашњавати са рационалне и научне стране о истинитости Христовог Васкрсења. То је губљење времена...Нека прво почну да читају Нови Завет и ако им се не свиђају Речи саме Љубави онда значи да је њихово срце камено и тврдо, да их је злоба помрачила и ту не помаже никакво убеђивање таквих. Само их треба мирно пустити и молити се да их Господ просветли!
Прометеј? :roll: Лучоноша? :roll:

:mrgreen:

И да.. један савет за вас незлобиве и блиске богу...
Прочитајте и стари завет. :mrgreen: Па ми кажите у кога верујете.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Kojica je bila na pragu crkve Hristove.Bila je toliko divna i fina da su joj se cak i moje opaske cinile ne pristojne i ne primerene ya jednoga vernika...A evo sada nje i jenog avatara...
Е нећу да ти кажем зашто ме сада видиш другачије. Наљутићеш се...:mrgreen:

Значи аватар са роговима је био прикладнији? Некако баш у складу са хришћанством... :lol:

Ти си најискренији од свих верника на крсти...:)
 
Naravno da je sve onako kako pise u Novom zavetu (i Starom), to je kljuc zasto se hriscanstvo odrzalo sve do danas. Neke stvari su neobjasnjive obicnom coveku, sto znaci da nije njegovo da se time bavi, tj. da sumnja. A postojalo je i niz propratnih pojava u vreme kad je Hrist "umro" i vaskrsao, tako da nema sumnje da je on Bozji Sin, i da treba da sledimo njegov put, kao to je to On od nas i trazio...Ali, pre svega, ljubav...
 
Naravno da je sve onako kako pise u Novom zavetu (i Starom), to je kljuc zasto se hriscanstvo odrzalo sve do danas. Neke stvari su neobjasnjive obicnom coveku, sto znaci da nije njegovo da se time bavi, tj. da sumnja. A postojalo je i niz propratnih pojava u vreme kad je Hrist "umro" i vaskrsao, tako da nema sumnje da je on Bozji Sin, i da treba da sledimo njegov put, kao to je to On od nas i trazio...Ali, pre svega, ljubav...

Odrzale su se i mnoge druge religije.
Sta to sad znaci?
Da je hriscanstvo opcija?
Mozes da se pridruzis svom kolezi i da me ubedite (naucno, sa nucnim dokazima) da je sve to tako.
 
Naravno da je sve onako kako pise u Novom zavetu (i Starom), to je kljuc zasto se hriscanstvo odrzalo sve do danas. Neke stvari su neobjasnjive obicnom coveku, sto znaci da nije njegovo da se time bavi, tj. da sumnja. A postojalo je i niz propratnih pojava u vreme kad je Hrist "umro" i vaskrsao, tako da nema sumnje da je on Bozji Sin, i da treba da sledimo njegov put, kao to je to On od nas i trazio...Ali, pre svega, ljubav...
Ти ово озбиљно? :???: Баш све?!

И што је ово умро под наводницима?
 
Па ево.. читам ово што си написао.. и цела прича ми је некако климава...

Као ми сада његовим ученицима верујемо на реч..:roll:
Ја им верујем само да су били толико очајни, и да су толико то васкрсење желели, да су морали да га измисле.. ето..
Превара је у супротности са њиховим моралним начелима?
Да. Али је смрт њиховог учитеља била у супротности са свим у шта су веровали, чему су се надали...

Zar bi strašljivi apostoli(svi su se razbežali one noći kad je Hristos uhapšen) pristali da mučenički postradaju da svojim očima nisu videli Vaskrslog Hrista?
Nešto ih je ipak utvrdilo u veri i ohrabrilo. A to je moglo učiniti samo slavno VASKRSENJE.
 
Па ево.. читам ово што си написао.. и цела прича ми је некако климава...

Као ми сада његовим ученицима верујемо на реч..:roll:
Ја им верујем само да су били толико очајни, и да су толико то васкрсење желели, да су морали да га измисле.. ето..
Превара је у супротности са њиховим моралним начелима?
Да. Али је смрт њиховог учитеља била у супротности са свим у шта су веровали, чему су се надали...

И...
Да ли је ово једини логичан одговор?
''Jedini logičan odgovor na pitanje zašto jevrejske vlasti, da bi pobile bilo kakvu priču o vaskrsenju, nisu pokazale telo pred celim Jerusalimom, jeste da tela nije ni bilo.''
Није. Логично је и да нису хтели да побију причу о васкрсењу.
Тиме су потврдили да је њихов бог моћан.
Ето.. мени је на пример у читавој причи довољно да препознам један покушај, да ме приповедач шатро једноставном логиком, наведе на погрешно размишљање...
Није ми убедљив. :)


Kojice, učenici su bili očajni, uplašeni, skrivali su se u tzv. gornjoj sobi, i zašto bi onda odjednom svi krenuli da svedoče kako su videli vaskrslog Hrista i zbog tog svedočenja dragovoljno prihvatili mučeničku smrt? Zamisli ovu scenu. Izvedu nekog apostola pred sud i sudija mu kaže: ''Daj, čoveče, priznaj da lažeš, odreci se Hrista i idi lepo kući i uživaj'' (sudije bi mnogo više volele da se neko od njih odrekao Hrista nego da moraju da ga ubiju, jer bi onda lepo zaustavili sve priče o vaskrsenju radosno rekavši: ''Evo, jedan je priznao da je sve to laž, cela priča pada u vodu!''). A, ovaj se misli u sebi: ''Ma neću da priznam da lažem, pa makar me razapeli na krst'', i odbije da se odrekne svog svedočanstva, a pri tom je svestan da je celu priču izmislio u svojoj glavi!? Pa ko bi bio takva budala?

Kada su Hrista ubili, apostoli su mislili kako su uzalud išli oko tri godine za čovekom koji je tvrdio da je Mesija, a taj čovek je na kraju ubijen. To je potpuno obesmislilo njihovu veru. Jedini razlog što su iz mišje rupe krenuli da neustrašivo propovedaju Hristovo vaskrsenje je taj da su stvarno videli vaskrslog Isusa i proveli sa Njim četrdeset dana.

Još je nelogičnije da su jevrejske vlasti htele da podrže svedočanstvo apostola o Hristovom vaskrsenju. Pa, oni su postavili stražu oko groba da bi bili sigurni da će Isusovo telo ostati tu, podmitili vojnike da kažu svojim starešinama da su učenici ukrali telo, Petra i Jovana su išibali i bacili u tamnicu čim su počeli da propovedaju o vaskrsenju, prvosveštenik je naredio da biju apostola Pavla po ustima zato što je propovedao o svom susretu sa vaskrslim Hristom...Oni su bili spremni na sve samo da zaustave svedočenje o Hristovom vaskrsenju, a ne da ga podrže!

Uopšte namam nameru da te navedem na pogrešno razmišljanje, i ne znam zašto daješ takav ton ovoj diskusiji.
 
Zar bi strašljivi apostoli(svi su se razbežali one noći kad je Hristos uhapšen) pristali da mučenički postradaju da svojim očima nisu videli Vaskrslog Hrista?
Nešto ih je ipak utvrdilo u veri i ohrabrilo. A to je moglo učiniti samo slavno VASKRSENJE.
Ма какви.. ти апостоли су били много чудни.. Страшљиви нису били сигурно, а како су размишљали, ко ће знати...
Ево на пример.. Јеси ли се запитао некада одакле им та имена?
Јеврејска нису. Зар не?
 
Uopšte namam nameru da te navedem na pogrešno razmišljanje, i ne znam zašto daješ takav ton ovoj diskusiji.
Ти си аутор текста? Нисам знала.. е сада је много тога јасније..
Ма не желиш ти мене да наведеш на погрешно размишљање, већ на право. :D
А ево.. направи поређење..
2000 година касније ти си спреман да тврдиш да је Христ васкрсао...
По коју цену? Да ли би га се ти одрекао када би ти сада неко запретио смрћу?
А ниси био ту. Ниси видео....
Зашто те онда чуди да су носиоци револуције били спремни да ризикују животе?

А о томе на какве су све манипулације биле спремне јеврејске власти... хм..:whistling:
Па то би могла да буде и посебна тема.
 
Kojice, učenici su bili očajni, uplašeni, skrivali su se u tzv. gornjoj sobi, i zašto bi onda odjednom svi krenuli da svedoče kako su videli vaskrslog Hrista i zbog tog svedočenja dragovoljno prihvatili mučeničku smrt? Zamisli ovu scenu. Izvedu nekog apostola pred sud i sudija mu kaže: ''Daj, čoveče, priznaj da lažeš, odreci se Hrista i idi lepo kući i uživaj'' (sudije bi mnogo više volele da se neko od njih odrekao Hrista nego da moraju da ga ubiju, jer bi onda lepo zaustavili sve priče o vaskrsenju radosno rekavši: ''Evo, jedan je priznao da je sve to laž, cela priča pada u vodu!''). A, ovaj se misli u sebi: ''Ma neću da priznam da lažem, pa makar me razapeli na krst'', i odbije da se odrekne svog svedočanstva, a pri tom je svestan da je celu priču izmislio u svojoj glavi!? Pa ko bi bio takva budala?

Kada su Hrista ubili, apostoli su mislili kako su uzalud išli oko tri godine za čovekom koji je tvrdio da je Mesija, a taj čovek je na kraju ubijen. To je potpuno obesmislilo njihovu veru. Jedini razlog što su iz mišje rupe krenuli da neustrašivo propovedaju Hristovo vaskrsenje je taj da su stvarno videli vaskrslog Isusa i proveli sa Njim četrdeset dana.

Još je nelogičnije da su jevrejske vlasti htele da podrže svedočanstvo apostola o Hristovom vaskrsenju. Pa, oni su postavili stražu oko groba da bi bili sigurni da će Isusovo telo ostati tu, podmitili vojnike da kažu svojim starešinama da su učenici ukrali telo, Petra i Jovana su išibali i bacili u tamnicu čim su počeli da propovedaju o vaskrsenju, prvosveštenik je naredio da biju apostola Pavla po ustima zato što je propovedao o svom susretu sa vaskrslim Hristom...Oni su bili spremni na sve samo da zaustave svedočenje o Hristovom vaskrsenju, a ne da ga podrže!

Uopšte namam nameru da te navedem na pogrešno razmišljanje, i ne znam zašto daješ takav ton ovoj diskusiji.

Koliko god bio skeptican, moram realno da kazem, da ni ja ne vidim nikakvu logiku u tome da svi ti ljudi uporno i do smrti brane laz.
Suoceni sa groznom smrcu ili priznanjem da ipak lazu i da su tu pricu bili izmislili, ogroman broj njih bi priznao da je izmisljena.
Svakako je nelogicna i cinjenica da bi ljudi neposredno po tome sto su shvatili da ih je ucitelj "ispalio" smislili pricu kojom bi ga velicali, a ako bi neki iz sujete to i uradili, mnogi drugi bi digli ruke od cele price i priznali da su isli za varalicom

Nemam nikakvo objasnjenje, samo konstatujem da je prilicno neverovatno da se neka laz i prevara odrzi dve hiljade godina. Ko misli da je tako nesto lako, neka proba da odrzi bilo koju laz duze od par godina ili decenija, a da ta laz ima sve vise i vise sledbenika i da nijedan skeptik ne moze da dokaze da je rec o prevari i lazi
 
Зашто те онда чуди да су носиоци револуције били спремни да ризикују животе?


Ne čudi me, čudilo bi me da su rizikovali živote, a da nisu pouzdano znali da li je Hristos vaskrsao ili nije. Tu nije bilo dileme ili nekog prevelikog filozoviranja. Kad im je Marija rekla da je Isus vaskrsao, Petar i Jovan su odmah otrčali do groba da vide da li je to tačno. Apostol Toma je rekao da neće poverovati sve dok Ga lično ne opipa. Oni su jednostavno znali da li je Hristos vaskrsao ili ne.
 
Ма какви.. ти апостоли су били много чудни.. Страшљиви нису били сигурно, а како су размишљали, ко ће знати...
Ево на пример.. Јеси ли се запитао некада одакле им та имена?
Јеврејска нису. Зар не?

Bili su strašljivi. Petar se iz straha pred ljudima odriče da je Njegov učenik i to tri puta. Svi učenici sem Jovana koji je ostao pod krstom su se razbežali.
A ovo za imena me interesuje. Mislio sam da su jevrejska:think: Napiši šta znaš o tome.
 
Poslednja izmena:
Тек 50 дана након Васкрсења када су се Апостоли сабрали (и Богородица) је сишао Дух Свети на њих у виду пламених језика, и од тада су Апостоли постали неустрашиви исповедници.
Тај дан (света Педесетница) је рођендан Цркве Христове. А имена су им таква јер их Бог предвиди да шире хришћанство по целој васељени међу свим народима.
 
А о томе на какве су све манипулације биле спремне јеврејске власти... хм..:whistling:
Па то би могла да буде и посебна тема.


Za jevrejske vlasti sam već rekao - one su činile sve da zaustave svedočenje o Hristovom vaskrsenju, a ne da potpomažu to svedočenje. Ako misliš da bi to mogla da bude posebna tema, postavi je, pa ćemo diskutovati.
 

Back
Top