Životno osiguranje i dobrovoljna penzija nisu ista stvar. Kod životnog osiguranja, isplaćije se određena svota novca, kako je navedeno u ugovoru, u slučaju smrti, invaliditeta, ili operacije, jednokratno. To ne treba shcatiti kao štednju, jer je to baš ono što i keže: osiguranje za slučaj nesreće.
Dobrovoljna penzija je postala neophpdnost, jer su državne penzije tako male, da od njih stara osoba, koja ne može više da radi, a često i nije zdrava, ne može sebi da priušti pristojan život, a kamoli neke lekove ili pomoć u kući.
(oni koji sada imaju velike penzije, otišli su u penziju po starom načinu uplaćivanja u penzioni fond, i po starom načinu obračunavanja visine penzije, ali oni koji sada počinju da rade, neće moći tako)
Zato ostaje da se svako na vreme pobrine za svoju mirnu starost.
To što kažu da je najbolji vid štednje, je zbog toga, što kod štednje dobijemo ugovorenu kamatu, i to je to, a kod dobrovoljne penzije osim kamate, dobijamo i deo zarade, jer se taj novac ulaže u profitabilne poslove. Tako čovek može uplaćivati penziju i ako nije zaposlen, i na dva tri mesta, pa jednu ostaviti stvarno da je koristi kao penziju, a ostale da podigne kada mu zatreba novac.
Dobro je otići u neku banku koja to radi, ili osiguravajuće društvo, imaju oni službenika koji je zadužen za sve informacije u vezi toga, i onda se može pitati za sve detalje. Sličan je princip kog svih, samo se možda uslovi malo razlikuju, pa je pitanje koji uslovi kome odgovaraju. Miguće je posetiti i sajtove raznih banaka, pa videti šta tamo ima.
Tako roditelji mogu detetu čim napuni 18 godina, početi da uplaćuju penziju, pa ono nastavi kad se zaposli, i tako obezbedi sebu bolji materijalni status kad bude manje sposoban da radi, a nije loše ni u slučaju gubitka posla pri kraju radnog staža, kada je teško naći novi posao.