Dok se pametni namudrovaše – glupi se nauživaše

Da li je bolje biti pametan i mudrovati ili biti glup i uživati?


  • Ukupno glasova
    37
  • Anketa je zatvorena .
Mudrost nije ultimatum.....
Mudrost je u dve kombinacije , sa moralom ili bez morala....

Ako je sa moralom onda je prilicno ogranicena, ali je vise integrisana u okolinu i sa drustvom....

Ako je bez morala , onda je totalno cista, odvojena od personalnih odnosa sa drustvom....

Nije ocena tvoje ili necije mudrosti opste misljenje o vrednsti te tvoje ideje....vec prakticna dejstva koja izlaze iz tih misli.....
Stoga je za neke koji ne mogu logicno da dokuce, iracionalno jedini nacin da dodju do svojih mudrih aktivnosti....
Niti su pametni niti mudri, ali su dosli do mudrosti za sebe i svoj zivot.....

U vezi sa ovom temom je i sledece pitanje...

Da li ocekivati u zivotu poravnanje po vrednsti i kvalitetu pojedinca ili
zivot gledati kao hvatanje prilike ili drugacije receno reagovanje na okolnosti sredine , pa bile to prilike ili neprilike....
 
Šta mislite da li je bolje biti pametan i mudrovati i istovremeno patiti ili biti neizmerno tupav i glup i uživati u blagodetima života?

Mudar je onaj kojem su dostupne blagodati života. To što ti označavaš sa "mudar" znači zapravo "umišljen".
Inače, ko je tupav i glup, naročito ako je neizmerno tupav i glup, teško da je sposoban da uživa u bilo čemu. :)
 
"Та ја нисам хтео ништа друго него да покушам проживети оно што је само од себе хтело да избије из мене. Зашто је то било тако много тешко?" (Хесе)

Ово се мени догодило и ја ту нисам могла ништа. А што је било тешко, што је донело патњу (а можда и мудрост) ..... тако је конципиран овај свет и, опет, ја ту не могу ништа.

А није да нема уживања! Ја сам обавезно сва срећна кад коначно укапирам нешто (одговор на неко питање) после много година трагања. Смех! Једном сам (пре много година) у сну укапирала о чему се ради у целом овом свемиру и смејала сам се (заједно са богом/вишом силом) толико да сам имала утисак да се цео свемир тресао од смеха заједно са нама двома. И није то био само глупи сан, И у будном стању (и дан данас) знам да је то истина ... и да је истина смешна!
 
Mudrost nije ultimatum.....
Mudrost je u dve kombinacije , sa moralom ili bez morala....

Ako je sa moralom onda je prilicno ogranicena, ali je vise integrisana u okolinu i sa drustvom....

Ako je bez morala , onda je totalno cista, odvojena od personalnih odnosa sa drustvom....

Nije ocena tvoje ili necije mudrosti opste misljenje o vrednsti te tvoje ideje....vec prakticna dejstva koja izlaze iz tih misli.....
Stoga je za neke koji ne mogu logicno da dokuce, iracionalno jedini nacin da dodju do svojih mudrih aktivnosti....
Niti su pametni niti mudri, ali su dosli do mudrosti za sebe i svoj zivot.....

U vezi sa ovom temom je i sledece pitanje...

Da li ocekivati u zivotu poravnanje po vrednsti i kvalitetu pojedinca ili
zivot gledati kao hvatanje prilike ili drugacije receno reagovanje na okolnosti sredine , pa bile to prilike ili neprilike
....

Pa sam si rekao - mudrost u dve kombinacije.

Ako bismo život gledali kao hvatanje prilike, tj. reagovanje na okolnosti sredine, to bi se moglo okvalifikovati kao inteligencija (sposobnost prilagođavanja, učenje iz tuđih iskustava, uz značajno učešće morala). Socijalizacija nije neminovno i znak mudrosti, a može sa sobom doneti - ukoliko se čovek TRUDI da se prilagodi - depersonalizaciju. Uopšte ne bih rekla da postoji univerzalna mudrost. Mudrost bez ličnog pečata nije mudrost, već eklektika, primenjiva po šablonu... a životni šablon, jednostavno, nije moguć.

Ukoliko, pak, čovek insistira na poravnanju po individualnim /ličnim vrednostima, onda je moral doveden u pitanje; odnosno, tada je i poimanje morala sasvim lično, pa može biti dvojako: ili čovek greši, ali mu je zbog toga svejedno (apsolutna sloboda?:roll:), ili - u slučaju da ne greši (kombinuje stečeno iskustvo, znanje, empatiju) - bliži je onom što se može nazvati mudrost.
 
Tanka je tu granica...jednom prilikom sam prisustvovala okupljanju clanova Mense,
boli kolko ti ljudi izgledaju utuceno i izgubljeno...ni malo nisu srecni.
50% njih je socijalno neprihvaceno i odbaceno od drustva u kom se krecu.
Zanimljivo je to sto i u toj grupaciji postoji podela na glup i pametan a jos zanimljivije sto su oni sa manjim koeficijentom inteligencije u tom krugu,neminovno i uspesniji...
 
А није да нема уживања! Ја сам обавезно сва срећна кад коначно укапирам нешто (одговор на неко питање) после много година трагања. Смех! Једном сам (пре много година) у сну укапирала о чему се ради у целом овом свемиру и смејала сам се (заједно са богом/вишом силом) толико да сам имала утисак да се цео свемир тресао од смеха заједно са нама двома. И није то био само глупи сан, И у будном стању (и дан данас) знам да је то истина ... и да је истина смешна!

Тешко, само ћу да банализујем (и тиме упропастим) једну велику истину: БОГ СЕ ИГРА И УЖИВА У ТОЈ ИГРИ И СМЕЈЕ СЕ ТАКО ДА СЕ ЦЕО СВЕМИР ТРЕСЕ. Више не могу да кажем.

Поз.
Misliš da Bog i Đavo igraju partiju šaha sa ljudima kao živim figurama?

No, bitno je da priznaješ manifestovanje Boga kroz svakg čoveka. A zašto su božji zakoni baš ovakvi, pa nam nekada izgleda da je Bog neprvedan i da se jednostavno igra, to moramo sami da otkrijemo. U toj igri ne možemo ići protivu Boga tj. ne može nam biti od koristi. Ali, sama činjenica da Bog postoji navodi na (neverovatna) razmišljanja, kao i na (straho)poštovanje.

(Izvini zbog citiranja sa pp).
 
Poslednja izmena:
Tanka je tu granica...jednom prilikom sam prisustvovala okupljanju clanova Mense,
boli kolko ti ljudi izgledaju utuceno i izgubljeno...ni malo nisu srecni.
50% njih je socijalno neprihvaceno i odbaceno od drustva u kom se krecu.
Zanimljivo je to sto i u toj grupaciji postoji podela na glup i pametan a jos zanimljivije sto su oni sa manjim koeficijentom inteligencije u tom krugu,neminovno i uspesniji...

Naravno za njih kazu da su teoreticari da imaju ideju, ali da prakticno treba prepustiti prosecnima.
IQ je sposobnost logickog povezivanja cinjenica, stvari, uocavanja, pa kako neko ko ima sposobnost da uoci sve i svasta moze d abude srecan?
 
Poslednja izmena:
Misliš da Bog i Đavo igraju partiju šaha sa ljudima kao živim figurama?

Не баш. У мом сну није постојао ђаво. Све је то био "бог", односно нека виша сила која ствара овај свемир.

Не волим да се понављам, али увек некако тако испадне: Наш је задатак да увећавамо свест, према томе, то "уживање" глупих не може бити дугог века. Раније или касније, живот ће да их подсети на њихов главни задатак.

А друго -- уживање захтева извесну тананост (рафинираност) душе и духа, коју глупи немају. Њихова су уживања сирова, и ја не бих дала своју патњу за њихово уживање.
 
Naravno za njih kazu da su teoreticari da imaju ideju, ali da prakticno treba prepustiti prosecnima.
IQ je sposobnost logickog povezivanja cinjenica, stvari, uocavanja, pa kako neko ko ima sposobnost da uoci sve i svasta moze d abude srecan?
Nervne ćelije u mozgu se pravilno razvijaju (i umnožavaju) ako su uposlene! bilo spoljašnjim nadražajima, bilo ličnim stimulansom, baš uočavanjem što više detalja. Time se istovremeno uvećava i broj sinapsi i broj nervnih ćelija. Eto, neke osobe su još u detinjstvu imale takve karakteristike, pa ne treba da čudi što su kasnije postali genijalci.

Isto tako, ako nervne ćelije u mozgu nisu uposlnene one postepeno gube svoju funkciju pa i potpuno zakržljaju. Ako nisu zakržljale moguće ih je regenerisati.

Da napomenem da je za dobro funkcionisanje nervnih ćelija u mozgu veoma bitna pravilna ishrana, odnosno odnos masti grupe omega 6 i masti grupe omega 3, koji treba da je što niži, ali ne preko 4:1, dok današnja civilizacija taj odnos ima čak 20:1.
 
Poslednja izmena:
Nervne ćelije u mozgu se pravilno razvijaju (i umnožavaju) ako su uposlene! bilo spoljašnjim nadražajima, bilo ličnim stimulansom, baš uočavanjem što više detalja. Time se istovremeno uvećava i broj sinapsi i broj nervnih ćelija. Eto, neke osobe su još u detinjstvu imale takve karakteristike, pa ne treba da čudi što su kasnije postali genijalci.

Isto tako, ako nervne ćelije u mozgu nisu uposlnene one postepeno gube svoju funkciju pa i potpuno zakržljaju. Ako nisu zakržljale moguće ih je regenerisati.

Da napomenem da je za dobro funkcionisanje nervnih ćelija u mozgu veoma bitna pravilna ishrana, odnosno odnos masti grupe omega 6 i masti grupe omega 3, koji treba da je što niži, ali ne preko 4:1, dok današnja civilizacija taj odnos ima čak 20:1.

Šta misliš, da li tzv. srčana molitva, odnosno mantre, doprinose razvoju ili zakržljavanju nervnih ćelija?
 
hm.
prvo, imala sam prilike da sretnem ne preterano inteligentne ljude koji su sasvim ok sa svojim zivotom..i ponekad sam im bas zavidila..
imala sam prilike i da sretnem glupe ljude koji trace svoje postojanje na zemlji..jer su sirovi, nemerni, lenji..
trece, imala sam prilike da vidim pametne ljude koji su , uz sve patnje koje su prilikom sazrevanja podneli, izrasli u predivne, bogate ljude..pune svega..ljude koji samo svojim prisustvom osvetle prostorije..:)
i cetvrto, srela sam nadprosecno intneligentne ljude koji su postali cinici, gotovo zli..koji negiraju sve sto se raciom ne moze objasniti..koji su suvi i sami..i svet ne dopire do njih..
nista na ovom svetu nije preduslov za srecu..ni pamet, ni lepota, ni poreklo..kao sto coveku koji ima svoj put ni jedna prepreka nije prevelika..
ps.modruna..da..smeje se, a stomak mu se trese...:D
 
Pa sam si rekao - mudrost u dve kombinacije.

Ako bismo život gledali kao hvatanje prilike, tj. reagovanje na okolnosti sredine, to bi se moglo okvalifikovati kao inteligencija (sposobnost prilagođavanja, učenje iz tuđih iskustava, uz značajno učešće morala). Socijalizacija nije neminovno i znak mudrosti, a može sa sobom doneti - ukoliko se čovek TRUDI da se prilagodi - depersonalizaciju. Uopšte ne bih rekla da postoji univerzalna mudrost. Mudrost bez ličnog pečata nije mudrost, već eklektika, primenjiva po šablonu... a životni šablon, jednostavno, nije moguć.

Ukoliko, pak, čovek insistira na poravnanju po individualnim /ličnim vrednostima, onda je moral doveden u pitanje; odnosno, tada je i poimanje morala sasvim lično, pa može biti dvojako: ili čovek greši, ali mu je zbog toga svejedno (apsolutna sloboda?:roll:), ili - u slučaju da ne greši (kombinuje stečeno iskustvo, znanje, empatiju) - bliži je onom što se može nazvati mudrost.

:ok: :ok:
 
Tanka je tu granica...jednom prilikom sam prisustvovala okupljanju clanova Mense,
boli kolko ti ljudi izgledaju utuceno i izgubljeno...ni malo nisu srecni.
50% njih je socijalno neprihvaceno i odbaceno od drustva u kom se krecu.
Zanimljivo je to sto i u toj grupaciji postoji podela na glup i pametan a jos zanimljivije sto su oni sa manjim koeficijentom inteligencije u tom krugu,neminovno i uspesniji...

Moram da reagujem....
Bio sam na sastancima mense na ETF i to u doba kad je kvalitet bio nesumnjivo potvrdjen...
Moj utisak je da kod inteligentnih ljudi (obratite paznju da ovo nema veze sa mudroscu) pitanje mudar, pametan i glup i budala nemaju toliko veliki znacaj i ne onako kao kod obicnih prosecnih ljudi...

Jer samospoznaja inteligencije dovodi do spoznaje da neko sa inteligencijom i manjkom usresredjenog rada na necemu , sebe dovodi u poziciju da je u toj oblasti nemudar, nepametan, ostaje inteligentan, ne postoji strah da je glup, a ako ostane i dalje neaktivan ili ignorise svoje neznanje , onda je budala.

Sa druge strane ta spoznaja dovodi do jasnog jacanja licne vrednosti....
Medju obicnim svetom razlicitosti se ili ignorisu ili izoluju, pa je stalno prisustvo takvog stava stvorilo reakciju kod mensinih clanova...
Oni koje drustvo izopstava i izoluje i ne prati, se polako izopstavaju i sami iz drustva , ne i osamljuju.
Medjutim , to je samo u pocetku , i onda sve to moze da se posmatra kao navika pojacanog vrednovanja sopstvenog vremena i interesovanja i navika na odbijanje sinhronizacije i nemogucnost pracenja tih njihovih interesovanja i mogucnosti....
Kao i kod pedagoga i skolske dece, vrlo brzo se moze uspostaviti situacija osecaja pariranja i pracenja.A onda nestaju asocijalni coskovi koji postoje kod inteligentnijih ljudi (od kojih ne treba ocekivati apsolutno poznavanje emotivnih modela, caka i znanja kako da prevazidju sve uglove svojih razlicitosti i osobenosti).

Osecaj srece vise zavisi od vaspitanja i od znanja psiholoskog pariranja svojim emocijama u toku svakodnevnog sopstvenog razvoja svojih logika, znanja, iskustva, psihologija, mogucnosti....
 

Back
Top