Sreca

Violetna

Elita
Poruka
22.085
Da li je moguce definisati srecu i da li je to nekom uspelo pocevsi od Sokrata. Da nije bezbroj ljudi provelo ceo zivot tragajuci i na kraju im je ipak ostala van domasaja? Da nije sreca poput grckog mita o Euridiki, koja nam isklizne iz ruku cim je osetimo, kada se samo osvrnemo da je pogledamo?
 
Kako je definisati.....
Po meni je problem u tome sto svi provedu ceo svoj zivot trazeci srecu,a ni neznaju sta je to.Ne postoji savrsenstvo i ljudi uvek misle da ih nesto bolje ceka iza coska pa sve na kraju izgube i kazu da im je sreca iskliznula iz ruku.Nisu zadovoljni onim sto imaju i traze bolje pod izgovorom da traze srecu.Ona jeste osecaj zadovoljstva onim sto jesmo ili onim sto imamo,onaj ko je ima zna da je to definicija,dok drugi koji je jos uvek "traze" zapravo traze sami sebe
 
Sreca je proizvod uma.Ovladaj svojim umom i neces oseati nista osim zadovoljstva.
Iz knjige "Poslednja kineska carica"

Kako je definisati.....
Po meni je problem u tome sto svi provedu ceo svoj zivot trazeci srecu,a ni neznaju sta je to.Ne postoji savrsenstvo i ljudi uvek misle da ih nesto bolje ceka iza coska pa sve na kraju izgube i kazu da im je sreca iskliznula iz ruku.Nisu zadovoljni onim sto imaju i traze bolje pod izgovorom da traze srecu.Ona jeste osecaj zadovoljstva onim sto jesmo ili onim sto imamo,onaj ko je ima zna da je to definicija,dok drugi koji je jos uvek "traze" zapravo traze sami sebe

Slazem se sa oba citata i dodajem jos i to da zaokruzimo ovo misljenje , a to je iz Kineskih mudrosti i kaze: Sreca se nalazi u svemu samo je treba izdvojiti
 
"Ima to nesto u meni-ne znam sta je-ali znam, u meni je...Ne znam ga-bezimeno je-rec je to neizrecena, nema toga u recnicima, u izrazu, u simbolu...vidite li, o braco moja i sestre? Nije to haos, niti smrt-to je oblik, sklad, plan-to je zivot vecni-to je Sreca" -Volt Witmen - "Pesma o meni"
Da bismo pristupili nasoj licnoj radosti i sreci, moramo se povezati sa univerzalnom radoscu koja pokrece citav svet, sto znaci da se moramo osloboditi nas samih...i ponovo se pronaci, tj. otkriti to zadovoljstvo i radost koje je u nama samima...
Medjutim, postavlja se pitanje o necijim nesrecnim okolnostima, npr. na zrtve ratova i slicno?
 
Kao kad bacas kamen: koliko god visoko bacas, kamen se uvek vraca zemlji.
Neko je bacio vise, neko manje... Naravno, niko jos nije pogodio nebo. Predaleko je.

Ipak, pokusavamo neprekidno. Neki te neuspele pokusaje nazivaju zivot.
Maler je kada se silazna putanja kamena zavrsi na necijoj glavi.
 
Izuzetno je pogrešno pokušati razumevanje i poimanje sreće drugih ljudi pokupiti i prisvajati kao svoj model sreće. Hajde da pre nastojanja razumevanja sreće razdvojimo zadovoljstva koja su rezultat zadovoljenja stvarnih životnih potreba kao i zadovoljenje čulne prirode ili pasija uma. Za razliku od zadovoljstva sa jedne strane imamo osećaj sreče koji uglavnom ili isključivo zavisi od našeg unutarnjeg stanja.
Mnogi su se suviše vezali za um u svom poimanju sreće pa im dublje razumevanje izmiče. Pogledajmo stvari malo drugačije nego što su saznanja u ovom podneblju do sada pristigla.
Zapitajmo se pre svega koji je smisao i cilj života svakog od nas? Odgovor je sasvim sigurno, Da budemo srećni? Mislim da ćemo se tu složiti. Medjutim, koji je to najviši stadijum sreće i može li se on dosegnuti u jednom skoku? Najveći stadijum sreće svakog od nas postoji i to je ono čemu težimo ali on se ne može dosegnuti u jednom skoku. Čak i kada bi nas neko postavio u to stanje odjednom to bi nas pre uništilo nego što bi nas stvarno učinilo srećnim. Kada kažem uništilo ne mislim na nas Dušu - jer smo mi kao Duša neuništivi, već mislim da bi naš mentalni sklop sagoreo i završili bisno u mentalnoj instituciji. Zato se do sreće mora ići polako korak po korak iz života u život.

Putovanje do najvišeg stadijuma sreće svakog od nas traje nekoliko stotina hiljada života. Svaki korak na tom putu nas pomalo čini zrelijim, iskusnijim i srećnijim (ima i te kako i bolnih iskustava ali i ona su sa svrhom da nas ojačaju i pripreme).

Može vam se učiniti ova moja priča zamornom ali je neophodno i malo strpljenja - ustvari, najviše strpljenja na putu do sreće. Jer, na putu do sreće ujedno učimo prihvatati i naučiti nositi punu i potpunu odgovornost za svoj život u svakom smislu reči. Sreća bez odgovornog prihvatanja života ne postoji i to je ono što će nam uvek donositi bol.

Najviši stadijum sreće Duše (čoveka) jeste ekspanzija svoje svesti do najvišeg stupnja a to je svest Svetoga Duha. To je ujedno i taj visoki kapacitet ljubavi kojeg svako od nas postiže. To je taj momenat u kojem se potpuno otvaramo prema Svetom Duhu što nas po prvi put istinski čini srećnim a da više nikada sreću ne tražimo u ovozemaljskim stvarima jer sreća u njima suštinski i ne postoji.

No, budimo jasni - to ne znači da odbacujemo realnost življenja u ovom svetu. Naprotiv, mi aktivno živimo i radimo, u društvu i u okviru svoje porodice noseći punu odgovornost za svoje postojanje. Ali, to znači da je neophodno da istovremeno svesno i aktivno radimo na ekspanziji svoje duhovne svesti jer je to put i način da još u ovom životu dosegnemo visoke pa i najviši stadijum sreće.

Neophodno je da imamo zdravo telo i zdrav um. Neophodno je da zbrinemo i sebe i svoju porodicu ali stanje sreće nema ništa zajedničko niti sa telom niti umom. Sreća jeste stanje svesti odnosno duhovno stanje ili duhovna razvijenost.

Ovde se radja dodatno pitanje a to je kako da pojedinac aktivno i svesno radi na ispravnom duhovnom razvitku i u ispravnom pravcu do najvišeg stadijuma sreće? Jedini način je da uspostavi kontakt i punu saradnju sa sveprisutnim, sveznajućim i svemogućim Svetim Duhom. Ustvari On nama uvek pruža pomoć, nudi saradnju ali je mi ili ne prepoznajemo ili negiramo ili ignorišemo ili odbijamo. Bez svesne saradnje sa Svetim Duhom niko nemože dosegfnuti najviše stadijume sreće.

Kako se to postiže? Iznenadićete se odgovorom da je to vrlo jednostavno i bliže nego što je naš vrh nosa. Ta saradnja ide preko naše intuicije i preko naših budnih i noćnih snova. Ne zaboravimo da iza njih kao i iza naizgled slučajnih tajminga - podudarnosti - stoji Sveti Duh. Da bi ta saradnja bila uspešna neophodno je da svaki pojedinac sa svoje strane čini svoj deo svesnih napora. To su pre svega veoma jednostavne duhovne vežbe uz redovno praćenje i zapisivanje svojih snova. Vežbe su desetominutne i sastoje se od pevušenja drevnog i svetog imena Boga pre spavanja. Zašto su neophodne? Prer svega da harmonizuju vibracije tela i uma sa vibracijama Duše kako bi se komunikacija sa Svetim Duhom bolje uspostavila. ... Hajde dosta je za danas.
 
Navike srecnih ljudi koje psiholog Dejvid Liken posebno preporucuje su:

1. Zaposlite svoj um.
Srecni ljudi poseduju aktivan i kreativan um.

2. Razmisljajte kao optimista.
Svi srecni ljudi su optimisti. Optimizam se moze pospesiti. Pesimista se neprekidno zali, dok se optimista usredsredjuje na resavanje problema.

3. Smesite se!
Smeh je moguc u svako vreme i na svakom mestu. Emocije predstavljaju mesavinu unutrasnjih osecanja i fizickog odgovora na ta osecanja. Dakle, ako se smesite, mozak ce automatski reagovati - prenece informaciju na ceo organizam.

4. Zamisljajte.
To je jedan od dobrih nacina da "zavarate" mozak. Osecacete se mnogo bolje ako Vas ispunjavaju pozitivne misli, jer se na takav nacin podize nivo seratonina.

5. Detoksikujte negativne misli.
Pokusajte da svaku negativnu misao pretvorite u pozitivnu. Negativne misli "toksikuju" organizam i izazivaju promene u mozgu, tako da kao odgovor nastaju razlicite psihofizicke tegobe, depresivna stanja, apaticnost i lose raspolozenje.

6. Birajte drustvo.
Postoje dve grupe ljudi koje deluju vrlo negativno. To su oni koji se konstantno na nesto zale i oni koji Vas neprekidno kritikuju. Oslobodite se takvih ljudi.

7. Zlatno pravilo!
Zapamtite dobro, da cak i posle "najcrnjeg dogadaja", oporavak sledi u roku od sest meseci ili godinu dana -- stanje se mora promeniti i popraviti samo po sebi.

8. Redovno se bavite "malim stvarima".
Kljuc srece je u tome da redovno radite ono sto volite, zatim da se posvetite psihofizickoj rekreaciji i relaksaciji duha -- priustite sebi omiljene "sitnice koje zivot znace" i kreativan odmor.
 
Ja mislim, ako mogu da se priključim, da ne postoji nikakav recept za sreću. Čovjek je sam kroji. Zmaj Jova Jovanović je u jednoj svojoj pjesmi opisao dva dječaka. Jedan je bio sretan što se na trnju može naći ruža, a drugi je bio žalostan zbog toga što se na tako lijepom cvijetu poput ruže može naći trnje. Stvar je, dakle, u percepciji. Ako težimo sreći koja je daleka i treško dostupna, nikada je nećemo dostići zato što će se uvijek dešavati nešto što će je činiti nedostižnom. Međutim, ukoliko uživamo u samom putu i u sitnim stvarima nalazimo sreću, pratiće nas ista čitav život.
 
Ja mislim, ako mogu da se priključim, da ne postoji nikakav recept za sreću. Čovjek je sam kroji. Zmaj Jova Jovanović je u jednoj svojoj pjesmi opisao dva dječaka. Jedan je bio sretan što se na trnju može naći ruža, a drugi je bio žalostan zbog toga što se na tako lijepom cvijetu poput ruže može naći trnje. Stvar je, dakle, u percepciji. Ako težimo sreći koja je daleka i treško dostupna, nikada je nećemo dostići zato što će se uvijek dešavati nešto što će je činiti nedostižnom. Međutim, ukoliko uživamo u samom putu i u sitnim stvarima nalazimo sreću, pratiće nas ista čitav život.

Slažem se, a da bi došli do takve percepcije nekada je potrebna vežba,
nisu svi naučeni da budu srećni i zadovoljni životom.
 
pa da, ali ne moze svoj osecaj da podeli sa ostalima, a covek je drustveno bice.
i nije misljenje u pitanju, vec osecanje.
a ja mislim da svi mi zelimo da delimo osecanja sa drugima.
:)
 
da bi se postojalo mora se i zivjeti. sreca mu dodje kao neki nus proizvod postojanja, mada mislim da je manje bitna i od zivota i od postojanja.
 
E sad samo jedno pitanje:Da li se slazete sa onim da je "Svako srecan onoliko koliko to "on/a" zeli"?

Po toj izreci ispada da je sreća uvek produkt naših želja, odnosno ambicija, snage, volje itd.itd. Mi jesmo krojači svojih sudbina, ali - jedan pogrešan potez makazama (neko nas slučajno ili namerno mune laktom) - i šnit nam ode u peršun.

Otprilike - zacrtaš sebi cilj da budeš srećan pa onda budeš srećan? (onoliko koliko je tvoj um u stanju da prepozna sreću). A ako nisi u stanju da ostvariš željeni cilj, onda nisi zbog toga nezadovoljan/nesrećan, nego kažeš sebi "takva mi je karma, nema veze ... ko zna zašto je to dobro ... i sad ću da budem srećan, pa kud puklo da puklo.":roll: Do sreće se dolazi nekom vrstom samodiscipline? Unutrašnji mir koji kakav god da je, u kakvim god uslovima, mora da bude znak da smo srećni?

Nešto mi tu smeta, ako smem da primetim.

Elem:
Ne slažem se. :)
 
Po toj izreci ispada da je sreća uvek produkt naših želja, odnosno ambicija, snage, volje itd.itd. Mi jesmo krojači svojih sudbina, ali - jedan pogrešan potez makazama (neko nas slučajno ili namerno mune laktom) - i šnit nam ode u peršun.


Nešto mi tu smeta, ako smem da primetim.

Elem:
Ne slažem se. :)
:think::think:
Pa, vidi nesto slazem se i ja sa izrekom, sa tobom, ali i jedno s tobom ne, a to je ovaj dio:
Otprilike - zacrtaš sebi cilj da budeš srećan pa onda budeš srećan? (onoliko koliko je tvoj um u stanju da prepozna sreću). A ako nisi u stanju da ostvariš željeni cilj, onda nisi zbog toga nezadovoljan/nesrećan, nego kažeš sebi "takva mi je karma, nema veze ... ko zna zašto je to dobro ... i sad ću da budem srećan, pa kud puklo da puklo.":roll: Do sreće se dolazi nekom vrstom samodiscipline? Unutrašnji mir koji kakav god da je, u kakvim god uslovima, mora da bude znak da smo srećni?


Dakle Ono sto tebe cini srecnim, mene ne cini i obratno.

Ne bih da navodim primjere nekih ljudi cija je zivotna filozofija biti srecan i zivjeti punim plucima itd., ali moram ovog, nadam se da ce biti zanimljivo za procitat.
Naime,
covjek je srecan svojim zivotom, a ja da sam na njegovom mjestu daleko od tooga da bih bio srecan, mada mozda i bi al s ove tacke gledista:think:.
Covjek o kome pricam nema ni prijatelja, ni novaca, ni mjesto prebivalista na nekom normalnom nivou, a uvijek kada ga vidim na ulici--on je gle cuda nasmijan ud uha do uha, ali najiskreniji osmijeh koji svakom pruzi i prema svakom ima dobre namjere--to je covjek.
Radi se o covjeku koji je ispunjen ljubavlju, ali i svojom i malcice od drugih, ali sve je stvar u glavi, neko mu na minimalan nacin stavi da ga postuje i to da je covjecna osoba, on ce da da zauzvrat mnogo vise nego mi njemu i td. PA TO JE LJUBAV prema ljudima, to je prava ljubav koja dolazi ni iz ceka , crpi srecu, ljubav , snagu iz nicega.Kada padne --podize se, nema stajanja, ljubav je ta koja dominira njegovim zivotom, ljubav koja cini da on ima srece vise nego dovoljno.

malo sam se rasprico, ali nadam se da je korisno
 
E sad samo jedno pitanje:Da li se slazete sa onim da je "Svako srecan onoliko koliko to "on/a" zeli"?

Polovicno se slazem.Ako zivis u drzavi Andora imas sansi da dozivis 83,5 godina,koliki je prosecan zivotni vek u toj drzavi .Ali ako zivis u Mozambiku (nadam se da ne zivis tamo) tvoj zivotni vek ce biti 31,3 godine.

Ipak nije toliko lose za nas Balkanske bojz and girlz ..Srbija= 75,06.Hrvatska 74.90 a BiH =78,17.Fina cifra,u odnosu na Mozambik.:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top