Spisak "vlaha" doseljenika u Klis 1660. godine

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
88.089
Evo, samo neka od imena, po splitskom nadbiskupu (za Bogarta i ostale), vlaški doseljenici u Klis 1660. godine popisani:

1. Marko Gladojević

2. Petar Grgurević

3. Petar Ćurčević

4. Simon Dadić

5. Jovan Dadić

6. Milorad Mihić

7. Milić Matasović

8. Matija Dadić

9. Miloš Perković

10. Đurašin Dadić

11. Đorđe Kolić

12. Matija Korde

13. Filip

14. Nikola Opačić

15. Luka Berić
 
А шта је спорно са тим власима? :roll:

Хоће ли овако неко за 200, 300 или 500 година да доказује да су
Босански срби - Босанци
Косовски срби - Косовари
Крајишки срби - Крајишници
Шумадинци и ко зна који све још, заправо СРБИ?

И кога је уосталом брига ко смо...:roll:
 
А шта је спорно са тим власима? :roll:

Спорно је то што данас многи (националистички) кругови по ХР и ФБиХ форсирају причу да су ти "власи" заправо били Румуни све до 19. века, када су напрасно под утицајем СПЦ постали Срби. А овде по овим именима видимо да су у питању иста истацка каква Срби и данас носе по свим крајевима где живе, од Црне Горе до Славоније.

А српска реч "влах" не означава само Румуна и остале балканске романофоне народе, него у зависности од контекста, сточара, житеља континенталне области, хришћанина и сл. "Власи" су, рецимо, по Хрватској и Босни ширили Косовски мит и стварали српску десетерачку епику... тешко је поверовати да би неки тамо румунски досељеници вековима чували сећање на државу Немањића, Косовски бој и плејаду ликова од Краљевића Марка до Старца Вујадина, па још да се и на њиховом дијалекту утврди стандард модерног српског језика.
 
dacianshields1.jpg

The Dacain shield graphics

Шта остаде од дачана.. мало ''влаха'' расутих по свету...
Које зову ''неки тамо румуни''..

Чему та силна доказивања.. то ми није јасно..
Ето, на пример.. порекло горанаца ни мало није спорно..
али они остадоше горанци, чврсто се држећи ''своје'' вере...
А и ово ''наше'' православље је интересантно..:mrgreen:
 
nas u hrvatskoj i danas cesto nazivaju vlasi.onako iz poruge.

Za početak pozdrav svima! :) Nije mi jasno koja je je intencija datog popisa, pa bih molio postavljača teme da to razjasni.

Također, nije mi posve razumljiva ni gornja izjava "nas u hrvatskoj i danas cesto nazivaju vlasi.onako iz poruge". Koga to "nas"? Misli li se na hrvatske Srbe, onda navod ne stoji, jer stanovnici priobalja i otoka sve stanovnike zaleđa nazivaju Vlasima, odnosno Vlajima, neovisno o njihovoj nacionalnosti. Da ime Vlah/Vlaj ima podrugljiv kontekst, to je istina.

Primarno poistovječivanje Vlaha sa Srbima, nije utemeljeno u povijesnim izvorima. Vlasima se nazivalo predslavensko romanizirano stanovništvo, koje je u doba pojave nacionalne ideje pristalo uz onu nacionalnu ideju koja je bila bliska njihovoj vjerskoj opredjeljenosti. Među Vlasima je bilo i pravoslavaca i katolika, od kojih su se prvi kasnije identificirali sa Srbima, a drugi sa Hrvatima.
Dakle, postojali su pravoslavni i katolički Vlasi, a ne Vlasi Srbi. :mrgreen:
 
Мени су људи из Далмације говорили отприлике овако, да власима ("влајима") становници отока називају све са обале, док они из обалних градова себе не сматрају власима, већ тако зову само оне из континтеналне унутрашњости... док у унутрашњости католици православце зову власима.

По Славонији ми рекоше да је то био општи израз за Србе, да није имао везе са морем и приобаљем.

Друго, та прича да су се "Власи" тек касније идентификовали са Србима једноставно није тачна. И то је по више основа тотално нелогична. Као прво, пореклом су из Босне, Херцеговине, Црне Горе и Рашке, што би значило да су становници тих области такође били (и јесу) Власи, чиме долазимо до тога да Срба уопште није ни било. А са друге стране, ти Власи долазе проносећи српско име, српски језик, српска лична имена и презимена, легенде, приче, песме, народну епику и уопште колективну свест везану за Немањиће, Косово, Смедерево, Краљевића Марка итд. Апсурд је говорити да творци српске народне десетерачке епике у време њеног стварања нису били Срби, јер је она жива и колективно захваћена још крајем 18. века, што је документовано, а засигурно је старија још много више... док присталице тих "влашких бајки" тврде да су Власи постали Србима тек током 19. века, у време националног романтизма и буђења српске националне свести.

А апсурд је тиме још већи што је свештенство те исте СПЦ у тим крајевима било сачињено од људи из тих крајева... сама структура и организација православне цркве није толико централистичка нити политички свесна или индоктринирана да у 19. веку спроводи било какву организовану и толико свеобухватну политику да једном читавом народу испере мозак у року од једне генерације. Док код католика, на пример, можемо документовано пратити како се све мање и мање називају Србима (конкретни примери по Херцеговини и појединим католичким насеобинама по унутрашњој Далмацији), и даље задржавају обичај крсне славе, да би се тек касније национално пробудили као Хрвати, под утицајем буђења хрватске националне свести и географске близине хрватским центрима. На пример, у времену у којем говоримо, нема јужнословенских православаца западно од Бугарске који се не сматрају Србима... док итекако има католика до којих хрватска свест није ни допрла. Ту пре свега мислим на Дубровник и Боку Которску крајем 19. и почетком 20. века у којима је итекако жива српска национална свест међу прецима неких данашњих Хрвата, док до бачких Буњеваца није стигла све до 1945.

Углавном, да не дужим, поента је да имамо неки народ којег подругљиво зову "влајима". Људи у том народу носе имена попут Ђурашин, Милош, Јован, Милорад, православци су, народни хероји су му Милош Обилић, кнез Лазар и Краљевић Марко, певају о средњовековној Србији и Деспотовини, и себе називају "Србима". Не знам какав је то утисак, али мени то на Румуне не личи, али нимало.
 
i meni se taj termin Vlah,nimalo ne svidja,no on je zaista jako
bio frekventiran u to vrime izmedju 15-19.stoljeca.

naime iza toga imena se kriju nista drugo do etnicki Hrvati koji su za vrime osmana prelazili na pravoslavlje, jer kao katolici su bili ubijani i protjerivani.

naravno,ima tu i drugih etnija,rumuna(vlaska),bugara,cincara,srba...
no,najveci dio su bili etnicki Hrvati,sto se ujedno vidi i po Hrvatskom jeziku
i po njihovim slavenskim/Hrvatskim prezimenima.
 
... и по слављу великог догађаја из хрватске историје - Боја на Косову. :)

... и по слављу великих хрватских јунака Марка Краљевића, кнеза Лазара, Малог Радојице (Радојица - чисто хрватско име), и наравно - Косанчић Ивана. :)

Ено, код Книна и дали име целом крају "Косово"... Кладим се у 100 евра да ће званична хрватска историографија за 100-200 година тврдити да су тај топоним донели хрватски Јањевци у 20. веку. :)
 
i meni se taj termin Vlah,nimalo ne svidja,no on je zaista jako
bio frekventiran u to vrime izmedju 15-19.stoljeca.

naime iza toga imena se kriju nista drugo do etnicki Hrvati koji su za vrime osmana prelazili na pravoslavlje, jer kao katolici su bili ubijani i protjerivani.

naravno,ima tu i drugih etnija,rumuna(vlaska),bugara,cincara,srba...
no,najveci dio su bili etnicki Hrvati,sto se ujedno vidi i po Hrvatskom jeziku
i po njihovim slavenskim/Hrvatskim prezimenima.

ZDS, kada ćeš mi objasniti zašto veliko "H".

A sada ću, izgleda, morati ponovno da postujem ono što sam napisao daaavno o vlasima:

----

Riječ "Vlah" je germanskog porijekla. Germani su Kelte, odnosno Gale, nazivali "Walch", odnosno "Welsch" (pa otude i Velšani). Navedena imena počinju da se koriste za cijele susjedne narode, originalan termin za poromanjene Kelte/Gale. Ovaj termin su na Balkan donijeli Goti sa sjeverno od Dunava, koji su koristili taj naziv za balkanske pastire. Kako se romansko stanovništvo povuklo od svih silnih migranata, a u prvom redu Slavena, ono što nije opstalo u velikim gradovima u priobalju se povuklo u planine, i prihvatilo nomadski stil života. Slaveni su preuzeli ovaj germanski termin i prvenstveno ga prisvojili za svoje poromanjene susjede, proto-Rumunje i stanovnike Italije. Ovo tek kasnije postaje isključivi termin za ova dva naroda, a od samih početaka Slaveni to koriste za Romane općenito.

Pak, samo dublje porijeklo ovog termina leži u jednom galskom plemenu koje je živjelo u slivovima rijeka Rone i Garone, "Volcae". Vlasi se prvi put opisuju na ovim prostorima 579. godine, ali istina, bez direktnog imenovanja jesu li to baš Vlasi u pitanju. Najstariji pomen baš Vlaha je od Bizanta, iz 976. godine. Najstariji sin bugarskog ustanika bojara Šišmana David, poginuo je u borbi protiv "vlaških lutalica" (po Kedrinu). Najstariji domaći slavenski pomen je iz Nestorove ruske kronike, s kraja XI. i početka XII. stoljeća.

Dalje, Iliri su, kao i ostali starosjedioci, izumrli, što se vidi iz pričanja Priska iz 472. godine: cijelo stanovništvo od Jadranskoga do Crnog mora je bilo romanizirano, s jedinim izuzetkom (novo-)helenističkih Grka, koji su, pak, primili u potpunosti romejsko ime isto koliko i sami Latini.

Proto-Rumunji vode porijeklo negdje sa juga, s prostora Makedonije. 272. godine, po Flavius-u Vopiscus-u, car Aurelijan je ispraznio Dakiju pod pritiskom Gota, i cijeli romanski elemenat sa naših prostora prebacio na desnu stranu obale Dunava i stvorio novu provinciju "Dacia nova", ili "Dacia ripensis". Koncem XII. stoljeća, veća narodna masa ovih "Vlaha" je prešla Dunav i formirala proto-rumunjski narod. Prvi pomen je iz 1164. godine, po kojem je sinovac cara Manojla Komnina pobjegao u Halič, ali izručen caru jer bi "uhvaćen od Vlaha".Vlaško ime je poslije mahom korišteno za žitelje Vlaške (lol) i Moldavije. 1419. godine imamo zapis vojvode Mirče, koji se naziva "gospodin Vlahom".

Cijelu ovu oblast Grci su zvali "Maurovlahija", pa od toga i Turci "Karavlaška" (pa su i potlačeni narodi to preuzeli, npr. u srpskoj narodnoj poeziji Vlaška je Karavlaška, a Moldavija je Karabogdanska [Bogdan, vladar moldavski]):

Dioba Jakšića:

"Dmitar uze zemlju Karavlašku,

Karavlašku i Karabogdansku."


1861. godine odabrano je rumunjsko ime i dolazi do ujedinjenja dvije rumunjske države, te od te godine do današnjeg dana "vlasima" se nazivaju isključivo stanovnici desno od obale Dunava.

Postoji još jedna grupa Vlaha, pored Rumunja, isto pravoslavna. Oni su isto nosili romansko ime, ali se od kraja XIX. stoljeća nazivaju "Aromunima". Mi Slaveni ih zovemo Cincarima ili Kucovlasima, što bukvalno znači "sakati Vlasi". Druga imena su im Aromani, Aramani, Armani, Armoni, Makedonski Vlasi itd...a Grci one koji žive na teritoriju Albanije zovu Arvanitovlasi. Ovi Cincari su konkretno živjeli sve do kraja XVIII. stoljeća (te tako i otpada mit o svecincarskom podrijetlu srpskoga naroda) u Tesaliji, zapadnoj Makedoniji i južnoj Albaniji (u oblasti Epira), kada su se zbog užasnog zuluma Ali-paše Tependije iz Janjine (koji je čak imao svoju zasebnu tursku državu u tim krajevima) svi razbježali po Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Ugarskoj i na dalje. Evo što piše Jovan Cvijić o njima:

"Cincari sebe nazivaju Aromunima a Srbi i Bugari ih zovu raznovrsnim imenima, kako u kojoj oblasti, zatim prema raznim osobinama njihovim i njihove stoke i po plemenima: Crnovunci, Ašani, Karaguni, Karakačani, Kucovlasi, Beli Vlasi, Arnautski Vlasi, Sarakačani, Faršerioti,..."

Treća grupa Vlaha je ona najmanja, u pitanju su Megleno-Vlasi, Meglenski Vlasi. Njih je opisao Gustav Weigand 1892. godine, oni žive u Grčkoj u oblasti Nanta.

I postoji jedna grupa Vlaha u Istri, Istro-romani, odnosno Čiči, ili Čiribiri. Žive u selima Grabniku, Letaju, Gradinama, Jesenoviku, Brdu, Novoj Vasi i Šušnjevici. Najstariji njihov spomen je iz 1463. godine, a većina dokumenata je iz XVI. stoljeća. Oni su u doba Ivana Frankopana došli sa otoka Krka, koje je cijelo vlaško bilo, mada su pak mnogi kako izgleda po porijeklu iz Bugarske (Franc Miklošič).

Od XV. stoljeća pa sve do sredine XIX: stoljeća na Krku su opstali Vlasi, te su i sačuvali svoj jezik. 1870. godine krčki vjernik Mate Bajčić je čitao molitve otče naš i zdravu Mariju na rumunjskom jeziku, i bilježi da su njegovi roditelji govorili "po vlaški". Uzmimo na umu ovo i ostale otoke i obalske gradove, da vidimo koliko su to mnogo Hrvati vlaškog podrijetla!

Mnogi Grcu su isto tako vlaškog porijekla. Velika većina balkanskih Vlaha je živjela upravo u Grčkoj i Makedoniji. Tesalija se zvala "Velika Vlaška", i glavni grad joj je bio, Larissa, prepun Vlaha. U vrijeme vlade Ivana I. Duke, u periodu između 1258. i 1296. godine ovi Vlasi su imali svoju jako srednjovjekovnu državu (!). U žitiju koje je napisao arhiepiskop Danilo, vidimo da Milutin u svojim udarima na bizantsku Tesaliju udara na "državu zemlje vlahiotske". U Epirskoj kronici Tesalija se zove "GrkaVlaška". Pored Velike Vlaške, postoji i Mala Vlaška (Mikro Vlahia) u grčkim zemljama, obuhvatala je Etoliju i Akarnaniju, a centar joj je bio u gradu Misalungi. I postoji još jedna, treća Vlaška, sa grčkih prostora, na planini Pindu i ime joj je "Gornja Vlaška" (Avo-Vlahija).
 
Sljedeću Vlašku nalazimo u Bugarskoj. Ime joj je "Bijela Vlaška" i prostirala se na prostoru drevne Mezije, od Beograda do Šar planine, i od Drine do Crnog mora. Ova oblast (pa i rimska provincija) se dijelila na dva dijela, tj. Gornju Meziju (Mesia superior) od Drine do Lom-planine i na Donju Meziju (Mesia inferior) od Lom-planine do Crnoga mora.

Elem, Vlasi su u stara vremena znači živjeli uglavnom u Grčkoj i Makedonoji, te i Bugarskoj, pa i Albaniji. Ranije se mislilo da su isključivo živjeli na ovim prostorima, da ih na zapadnom dijelo ovog velikog problematičnog poluotoka uopće nije ni bilo, no to se pokazalo netočnim - tromeđe Bosanske krajine, Hrvatske u užem smislu i Dalmacije se zvalo "Vlahia maior", te su ovi Vlasi koji su živjeli u jednom dijelu tromeđa srbizirani i hrvatizirani na osnovu tipa kršćanstva koje su njihovi pripadnici upražnjavali.

Sada slijedi problematika još jedne Vlaške. Ona se nalazila u slavonskom prostoru između rijeka Save i Drave, prostirala se od Požege do Pakraca i od XVI. stoljeća nastanjivana je srpskim uskocima iz Srbije, Bosne i Hrvatske. Termin koji je dobila je "Mala Vlaška", i tako je zabilježena u pismu barona Nechema iz 1706. godine, no u istom on naglašava da u njoj žive Srbi. Vlaha u Slavoniji nije bilo, te ovo je isključivo dobijeno kao statusni pojam za Srbe koji tu žive, jer upravo to je izmjena imena u pitanju. Naime, ista oblast se na karti Volfganga Lanz-a zove "Mala Raška" 1572. godine. No ključni pojam Vlaha u Slavoniji je vjerskoga karaktera, a taj se ubrzo i proširio, u smislu vlah = pravoslavac. Poprilično slično pravoslavni kršćani su rimokatolike nazivali Šokcima.

No etničke Vlahe, zahvaljujući arheološkim iskopavanjima, nalazimo i po drugim heladskim dijelovima, na poluotoku Eubia, pa uostalom i na Peloponezu, pa čak i na Kritu. Spomenuo sam bugarske Vlahe ranije, a u Dobrudži imamo dokumente iz 1095. i 1164. godine koji potvrđuju njihovo prisustvo i tamo. Bugarski vladar Kalojan, koji je dobio priznanje od Pape Inoćentija III. se u papskom pismu naziva "imperator Bulgarorum et Blachorum", dok se Bugarska pravoslavna crkva naziva "universa Bulgarorum et Blachorum ecclesia".

A i drugih dokaza ima o prisustvu svukuda po našim zemljama. Isto kao što je upravo jezgro starohrvatske države vlaško, kod samog starosrpskog centra na pograničju Crne Gore i Srbije imamo regiju koja se zove "Stari Vlah". Jedno polje između Sopota i Mladenovca se i dan-danas zove "Vlaško polje", a tu je i planina Vlašić u Srbiji. А Romanija, Korona, Midžor i razna druga mjesta kao Negrišor, Bukor, Rumska, Barbatovac, Barbes, Stanišor, Brgul, pa čak i skroz do Durmitora, Vizitora i Stavora, očito imaju romanske osnove, i tako do besvijesti.

Da se vratim na glavnu priču. Dakle Slaveni su potisli Vlahe na jug, te ih zemljopisno podijelili na dvije grupacije: stočarske nomade koji su sačuvali ime Vlasi, i gradsko obalsko stanovništvo, Latine/Romane. Evo prvog spomena u srpskim poveljama, u pitanju je povelja kralja Stefana Prvovjenčanoga Nemanjića iz perioda između 1215. i 1219. godine:

"I da ne jemle Srbin Vlaha bez suda."

Ova povelja je potom prevedena na latinski jezik, i izuzetno je interesantan njezin prijevod:

"Et Sclavus non apprehendat Raguseum sine iudicio."

A sada ću, da malo još naučimo, spomenuti povelju velikoga bosanskoga bana, Mateje Ninoslava. Izdao je tri ukupno, 1234, 1240. i 1249. godine, Dubrovačkoj republici, i sve su izričite u razlikovanju Srba i Vlaha (i to, eto, zapadno od Drine), dakle odnoseći se na Bošnjane i Ragužane.
 
Ninoslavcharter.PNG


"A se jeste; ako vjeruje Srbljin Vlaha da se pri pred knezem dubrovackim; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom, a inomu Vlahu i inomu Srbljinu da ne bude izma..."

Hajde sada da vidimo povelju nasljedniga svetosavskoga prijestola i pretendet na vladara Hercegovine, Vladislav Hercegović, veli:

"I jošte zapisuju hoću i trvdju, da – dopustiv meni Gospod Bog gospočtva – da nisam voljan, ni da mogu, nikada zabraniti ni zaustaviti ni jedne moje ljude, ni Vlahe ni Srblje, slobodno hoditi u Dubrovnik, trgovati tako soli kako ine trge i vse ine svoje posle slobodno opraljati; pace, ni ine gospode ljudi da nisam voljan preko našega kotara ustaviti, ni braniti hoditi slobodno svojimi trži i s nimi opravami u Dubrovnik."

Ili kada je u pitanju Zeta/Duklja (preteča Crne Gore) (mada ne znam kako se ovo poimanje uklapa, s obzirom da ona nije zapadno od Drine?):

"A ot vlastel velikih i malih, kto se obrete i čto ljubo ispakosti domu svetoga Nikole ili u seleh ili u ljudeh ili od mednik sel teh ili u čemu inome, ili Srbin, ili Latinin ili Arbanas, ili Vlah da primi gnjev i nakazanie od kraljevstva i da plati kraljevstvu. T. perper."

Za daljnje i dublje priče o Vlasima (a mogao bih nastaviti još ovoliko koliko sam napisao) ovdje više nemam namjere trošiti riječi, pogotovo na osobe koje ili nisu sposobne ili namjerno ne žele ništa da nauče.

Dakle da se vratim na poantu. Drugo značenje vlaškoga imena ima i profesionalnu, stručnu uporabu. "Vlah" je u srpskoj srednjovjekovnoj državi bio i pastir. Tako se i kroz njihove privilegije i razvilo posebno "vlaško pravo", koje je u potpunosti zadržano u Osmanlijskom carstvu (ius valachorum). Prve Vlahe u detalje iz planinskih predjela nalazimo u povelji manastira Žiče iz perioda između 1222. i 1228. godine. Tu su imena Bun, Bukor, Bunilo, Griponj, Mrgela, Singur, Šarban, Tuz i druga. Povelja manastiru Svetog Arhanđela Mihaila i Gavrila u Prizrenu iz perioda od 1348. do 1353. godine je još bogatija, spominju se i poznata rumunjska imena: Marko Fečor, i općenito ona sa nastavcima '-ul': Surdul, Hranul, Njegul, Rajul, Rašul, Stojil, Gradul, Dragul, Ursul, Dragja Vlahiot, itd...vjerojatno je da su poznavali srpsko-slovenski jezik iz osobnih potreba, pa možda su i u Srpsku crkvu išli, ali svoj zaseban identitet su itekako očuvali u svakom pogledu, niti su se pretjerano miješali sa Srbima, mahom stacioniranim poljoprivrednicima.
 
Sada slijedi problematika još jedne Vlaške. Ona se nalazila u slavonskom prostoru između rijeka Save i Drave, prostirala se od Požege do Pakraca i od XVI. stoljeća nastanjivana je srpskim uskocima iz Srbije, Bosne i Hrvatske. Termin koji je dobila je "Mala Vlaška", i tako je zabilježena u pismu barona Nechema iz 1706. godine, no u istom on naglašava da u njoj žive Srbi. Vlaha u Slavoniji nije bilo, te ovo je isključivo dobijeno kao statusni pojam za Srbe koji tu žive, jer upravo to je izmjena imena u pitanju. Naime, ista oblast se na karti Volfganga Lanz-a zove "Mala Raška" 1572. godine. No ključni pojam Vlaha u Slavoniji je vjerskoga karaktera, a taj se ubrzo i proširio, u smislu vlah = pravoslavac. Poprilično slično pravoslavni kršćani su rimokatolike nazivali Šokcima.

Сигурно ти је већ познато, али управо у тој Малој Влашкој у Славонији се населио велик део Срба након Сеобе 1689-90 под Арсенијем Црнојевићем, и прве политичке тежње Срба у Аустрији за својим војводством су биле да се оно оснује на територији Мале Влашке, а не на територији Банат-Бачка-Барања-Срем.
 
A sada da ne bi neko svakakve gluposti izvučene iz konteksta pronalazio, i tvrdio kako je možda postojao strahovito ogroman broj Vlaha, u nacijama bastarda Makedoncima, Grcima, Albancima, Srbima, Bugarima, Crnogorcima, Bošnjacima, Mađarima i Rumunjima, nasuprot plemenitim čistokrvnim Hrvatima arijevskog podrijetla -> (a za to su nam posebno dragocjene zetske povelje) Vlaha je bilo manje od Albanaca, kojih je bilo manje od Latina. Latina je bilo vrlo malo, i to znamo zasigurno. Dakle, koji je zaključak kada dođu Srbi u pitanje?

Vlasi su bili od značaja za ekonomiju srpske srednjovjekovne države, tako da su bile i potrebe zakonskog reguliranja njihova statusa. U slučaju povrede zemljišne granice, morali su da plaćaju tzv. "potku" u iznosu od 100 perpera. Hajdemo vidjeti što piše u Svetostefanskoj povelji kralja Stefana Uroša II. Milutina Nemanjića:

"Srbin da se ne ženi u Vlasjeh. Ako li se oženi u nevjest igumanovu, da se ograbij i sveže i on Vlah od koga se bude ženil i da se vratij bez volje opet na očino mjesto, a koji budu starinici i ne vzmogu se povratiti ni jedn da nje vojnik i vsi ćelatori."

...što je bila potreba za ne miješanje unutar struktura stanovništva. Onda evo I. Dušanove hrisovulje Dečanima:

"Srbin da se ne ženi u Vlasjeh, ako li se oženi, da je vede u merophe."

No druga povelja ovo čini znatno blažim:

"Srbin da se ne ženi u Vlasjeh, ako li se oženi, da je ćelator."

Kao što vidimo, otuda dolazi do postepenok poistovećivanja etničkog i statusnog pojma. Nije isključeno da Srbljin i sebar imaju možda sličnu povezanost, ali tu stvarno postoje dva različita termina.

Što se tiče miješanih brakova, oni su ne samo bili rijetkost Vlah-netko drugi, već i unutar samih vlaških cjelina. U Tesaliji je postojalo jedno vlaško pleme koje se u stvari dijeli na dva:

1. Karaguni, koji govore rumunjski jezik

2. Mavrovuni, koji govore grčki jezik

Oni se strahovito mrze i ne miješaju se sklapanjem brakova.

Što se tiče jedne grupe Vlaha, u Dalmaciji, eto, njih sam zaboravio (Crni Vlasi - Nigri Latini). U pitanju su Morlo-vlasi, ili kraće "Morlaci". Nastanjivali su uglavnom Dalmaciju i te krajeve. Oni su još u XVIII. stoljeću i pored slavinizacije pod uticajem srpskih izbjeglica sačuvali odrijeđeni romanizirani jezik, kako piše Albert Fortis (Ma i Valachhi parlano una lingua, che latineggia moltissimo, e interrogati del perche rispondano d' essere orginariamente Romani...), i sebe nisu smatrali Slavenima, već Romanima. Kanal između Velebita i otoka Raba i Paga se zvao "Canale della Morlacca". I u koga su se Morlaci asimilirali od sredine XIX. stoljeća? U Srbe? Onaj jedan pravoslavni dio, da. Većina se asimilirala upravo u Hrvate.

Što se tiče samih primorskih gradova, naziv "Morlaci" je upravo bio prvobitno za njih, te su naknadno oni prenijeli naziv na same zagorske Vlahe, koji predstaljaju onu drugu zemljopisnu grupu romanskih starosjedilaca. Na osnovu svjedočanstva Domenica Negria iz 1557. godine, znamo da su Vlasi u hrvatskom primorju i dalje sredinom XVI. stoljeća govorili jezik sličan rumunjskome. Što se tiče mišljenju (a ovo se polu-odnosi i na Dubrovačku republiku), u obalskim gradovima potpuno isto tako nije bilo miješanja Slavena i Romana, a krajem XV. stoljeća su Romani prosto historijskim okolnostima izumrli, uglavnom zbog teške zarazne bolesti koje su tamanile ove gradove u XIV. stoljeću i kasnije. Tek poslije dolazi do miješanja dalmatinskih Slavena (koji su prepunili dalmatinske gradove) i Latina (Vetranić, Marko Marulić, su primjeri takvih Hrvata romanskog porijekla). Sličan proces je sa Srbima oko Boke kotorske i donekle oblasti Dubrovnika.

Dakle, nesumnjivo je da su pravoslavni Vlasi zabilježeni u Hrvatskoj počev od XIII. stoljeća, isto kao što i pravoslavni Srbi koji dolaze od kraja XV. stoljeća. Zašto poprimaju Srbi često vlaško ime, ali i nikada ne napuštajući srpsko (osim pounijaćenih Križevčana, koji danas sebe smatraju Hrvatima) ime? Zbog gore-objašnjenih razloga. A da tu nema nikakve asimilacije Vlaha u Srbe, govori činjenica da to jednostavno nije historijska okolnost (pogotovo kada pojedine populacije mogu da opstanu i po 1.300 godina, što je više od jedan milenij ). Ti 'vlasi':

1. Imaju slavenska imena, a ne rumunjska (primjer: spisak prvog odreda pribjeglica iz 1596. godine u Petrinji, od 21 imena 3 mogu imati romanski korijen, a ostalih 19 čisto slavenska)

2. dovode srpsko pravoslavlje, a ne neko drugo

3. govore srpsko-slovenski jezik, a ne rumunjski

4. dovode sa sobom srpsku narodnu tradiciju (slava), te Dalmacija i dio Hercegovine i okolišje postaju fabrike srpske narodne poezije, a u Bosni opstaje jedino mit o Kulinu Banu od bosanskoga, i prosto samo srpska kultura i običaji svukuda.

Pitanje: Je li taj narod sebe smatrao Vlasima, ne-Srbima? Ne izgleda tako. Po svim izgledima, smatrali su sebe upravo Srbima. Zašto najslavniji austrijski etnograf (čije kompletno djelo imaš na internetu, inaće) godine kaže da su to "tzv. Vlasi", jer nemaju nikakve veze sa pravim Vlasima? Zašto Mađar Capalovic piše sljedeće:

"Zbog iste vjere s Vlasima, rimski katolici zovu Srbe, podrugljivo, Vlasima."

Ili mitropolit Saguna (eto, upravo Rumunj iz Transilvanije):

"Katolički Hrvati nazvali su srpske koloniste "vlasima", da im se time narugaju i obilježe da oni ne pripadaju istom narodu sa katoličkim Hrvatima."
 
... и по слављу великог догађаја из хрватске историје - Боја на Косову. :)

... и по слављу великих хрватских јунака Марка Краљевића, кнеза Лазара, Малог Радојице (Радојица - чисто хрватско име), и наравно - Косанчић Ивана. :)

Ено, код Книна и дали име целом крају "Косово"... Кладим се у 100 евра да ће званична хрватска историографија за 100-200 година тврдити да су тај топоним донели хрватски Јањевци у 20. веку. :)

pa imas Hrvatsko prezime Radojcic i kod CAkavskih i STOkavskih Hrvata proizislo od Hrvatskog/slavenskog imena Radovan/Rade.
znaci,nista od tvoje mantre.

po tvojoj trecorazrednoj percepciji su svi mitri etnicki Hrvati
jer su najvirovatnije unuci Hrvatine dMITRA Zvonimira.:mrgreen:

a svi "srbi" sa imenom Krsto su u biti etnicki Hrvati jer im je daljni predak bio Hrvatski vojvoda Fran KRSTO Frankopan:mrgreen:


a toponim KOSOVO imas na desetine od Slovenije do Baltikuma.
asto se tice boja na kosovu...naravno da imamo isto pravuo
da njegujemo sjecanje na isto..jer su se tu borili i Hrvatski junaci
pored ostalih krscanskih vojski..

Ivan od Paližne, ivanovac, vranski prior i ban kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske u službi napuljske anzuvinske kraljevske kuće (od koje je još 1386. postavljen za bana i na tom položaju je ostao do smrti) koji se priključio Vukovićevoj vojsci i zajedno isli na kosovo polje.
 
Сигурно ти је већ познато, али управо у тој Малој Влашкој у Славонији се населио велик део Срба након Сеобе 1689-90 под Арсенијем Црнојевићем, и прве политичке тежње Срба у Аустрији за својим војводством су биле да се оно оснује на територији Мале Влашке, а не на територији Банат-Бачка-Барања-Срем.

nije istina,ako je ostalo sta Srba poslije navale osmana,onda je to bila mala sacica koja se je okuplia oko pravoslavnog patrijarha,carnojevica,medju kojim je bilo i arbanasa,cincara,vlaha i pitaj boga.svi oni su se naselili u Madjarsku pokrajnu,Banat.
sve njih je vezala vijeroispovijset a nikako famozno i upitno "srbstvo".

i nema govora da su naseljevali Hrvatske zemlje,
slavoniju,bosnu,srijem,backu ili ercegovinu.
 
Poslednja izmena:
pa imas Hrvatsko prezime Radojcic i kod CAkavskih i STOkavskih Hrvata proizislo od Hrvatskog/slavenskog imena Radovan/Rade.
znaci,nista od tvoje mantre.

po tvojoj trecorazrednoj percepciji su svi mitri etnicki Hrvati
jer su najvirovatnije unuci Hrvatine dMITRA Zvonimira.:mrgreen:

a svi "srbi" sa imenom Krsto su u biti etnicki Hrvati jer im je daljni predak bio Hrvatski vojvoda Fran KRSTO Frankopan:mrgreen:


a toponim KOSOVO imas na desetine od Slovenije do Baltikuma.
asto se tice boja na kosovu...naravno da imamo isto pravuo
da njegujemo sjecanje na isto..jer su se tu borili i Hrvatski junaci
pored ostalih krscanskih vojski..

Ivan od Paližne, ivanovac, vranski prior i ban kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske u službi napuljske anzuvinske kraljevske kuće (od koje je još 1386. postavljen za bana i na tom položaju je ostao do smrti) koji se priključio Vukovićevoj vojsci i zajedno isli na kosovo polje.

Valjda je i Fran KRSTO Frankopan bio 'srbin'? :???:

Pa pobogu, nije srbenda Frankopan "Križo" da bi bio Hrvat. :bye:
 
nije istina,ako je ostalo sta Srba poslije navale osmana,onda je to bila mala sacica koja se je okuplia oko pravoslavnog patrijarha,carnojevica,medju kojim je bilo i arbanasa,cincara,vlaha i pitaj boga.svi oni su se naelili u Madjarsku pokrajnu,Banat.
sve njih je vezala vijeroispovijset a niako famozno i upitno "srbstvo".

i nema govora da su naseljevali Hrvatske zemlje,
slavoniju,bosnu,srijem,backu ili ercegovinu.

Нису се населили у српско-румунску покрајину Банат (звану и "Расција"), зато што је у то време (1690) Банат био под Турцима. :)

А у Бачкој није ни било Хрвата у већем броју до 1945, када су по директиви сви Буњевци морали да буду писани као Хрвати... а и ти Буњевци нису ту одувек, него су потомци досељеника у 17. веку, док је Бачка била етнички српска још у 16. Чак је једно кратко време Србија и имала независну државу са престоницом у Суботици. :) Serbian_empire_1526.png

Али, да не спамујемо ову тему, реци нешто конкретно, или отвори тему о Косову, Бачкој, Сеоби Србаља или чему већ, немој ову да спамујеш да не би био пријављен модерацији. :)
 
nije istina,ako je ostalo sta Srba poslije navale osmana,onda je to bila mala sacica koja se je okuplia oko pravoslavnog patrijarha,carnojevica,medju kojim je bilo i arbanasa,cincara,vlaha i pitaj boga.svi oni su se naselili u Madjarsku pokrajnu,Banat.
sve njih je vezala vijeroispovijset a nikako famozno i upitno "srbstvo".

i nema govora da su naseljevali Hrvatske zemlje,
slavoniju,bosnu,srijem,backu ili ercegovinu.

Vlaha nije bilo niti jednoga, kao ni cincara, a da si čitao znao bi da Cincari ili Kucovlasi jesu i sami Vlasi, a Srbi se u Slavoniju, Baranju i Bačku doseljavaju itekako. Albanci se doseljavaju u Srijem samo, i tu su živjeli sve dok ih Vojislav Šešelj nije protjerao iz Hrtkovaca i onog drugog sela.

Još prije dolaska Turaka, otpor srpske despotovine se prebacuje u Slavoniju, jer je istisnut iz Srijema koji su osvojili Turci.

Banat uopšte nije naseljavan 1690. ili poslije, već samo u poznijem srednjem vijeku.

U Hercegovinu Srbi se nisu doseljavali (kao npr. u djelove Bosne), već samo iseljavali.
 
slavene,opet si sve zbrljo i pomisa.
prvo citiras da su Vlasi bili danasnji Rumuni.
sto dobrim djelom i jesu,jer se danasnja Rumunjska dugo
vremena vodila kao Vlaska.

pa onda ubacujes srbijanske falsifikate, kako su toboze
katolicki Hrvati pravoslavne "Srbe" zvali Vlasima.

kontradiktoran si do bola.

A šta ti ja mogu kada ne mereš čitat. :mrgreen:

To nisu srbijanski falsifikati (niti jedan jedini), već hrvatski, rumunski, mađarski, njemački, ruski, austrijski. :)
 
Нису се населили у српско-румунску покрајину Банат (звану и "Расција"), зато што је у то време (1690) Банат био под Турцима. :)

А у Бачкој није ни било Хрвата у већем броју до 1945, када су по директиви сви Буњевци морали да буду писани као Хрвати... а и ти Буњевци нису ту одувек, него су потомци досељеника у 17. веку, док је Бачка била етнички српска још у 16. Чак је једно кратко време Србија и имала независну државу са престоницом у Суботици. :) Serbian_empire_1526.png

Али, да не спамујемо ову тему, реци нешто конкретно, или отвори тему о Косову, Бачкој, Сеоби Србаља или чему већ, немој ову да спамујеш да не би био пријављен модерацији. :)

Banat kao i velik dio dan.Rumunije i Srbije(vojvodina)je bilo
do 1918.sastavni dio Madjarske,tj.Austrougarske

Bunjevci su su etnicki Hrvati kao i dobar dio dansnjih pravoslavaca
u ist.Srijemu i Backoj koji su prije 200-300 godina masovno prelazili
na pravoslavlje,jer su osmani ubijali i protjerivali katolicke Hrvate.
 
http://www.beograd.rs/cms/view.php?id=1239

1382.
Protivnici ugarske krune, braća Horvati, osvajaju Beograd


yebiga bogi,nista nije bilo vase,sto prije toga nije bilo nase.:mrgreen:

Postoji više Horvata. Oni iz Makedonije nemaju veze sa Hrvatima. Ovo su biće oni mačvanski?

Nego, кроација, ne odgovori mi ti, jesu li svi Hrvati i Bošnjaci bili idioti ili retardirani ili tako nešto u 17. stoljeću, ili su srbi Hrvati po porijeklu Srbi, ili šta?
 

Back
Top