...fajt klab...

Зоки

Legenda
Poruka
51.428
...inspirisan filmom, preispitujem se, eeeeej choveche, kad si se posledniji put potuk'o i zashto, kako si se osetjao, i 'el moralo bash tako da se zavrshi, a i nije losh osetja bijo posel,a shmekeru...
...a bilo je zbog zzene, i mogla je da sprechi da je 'tela, a nije, svidelo joj se da je zzulja gipsana ruka u krevetu, i kazzu nije mazohista, ma q moj nije...
...kazze, bilo joj bash simpatichno, a burazerova riba se provela, kazze kao nikada do tada, a ne bi' tako mislila da smo dobili po pichci...:mrgreen:
...e, kad si se ti poslednji put potuk'o i zashto crni sine, i 'el si izashao kao pobednik, makar moralni...
 
Ja hteo da se pobijem pre par godina na ovom forumu. Ispao ljiga prema jednoj devojci (i sebi pritom) i istripovao se da mi treba takvo dokazivanje da sam muškarac, šta li. Samo me lik ispalio, nije došao a ja se smrzo čekajući. Tuče su za idiote, šta ja znam. Ionako i kod nas počeli da te tuže za nanete povrede i pretrpljen bol kad ih polomiš. Bruka.
 
pazi kad se ne sećam...nema teorije da dozovem sećanje...al znam hronološki kako sam se osećao u toočama...prvo..kad sam bio mali mali....pre škole, nikad se nisam potookao..neverovatno..tek kad sam krenuo u školu...al to u saomodbrani..pa sam video da pali...pa sam se onda mnogo tookao....i to sam pobeđivao..kao, to je normalno....znači nije to meni nasilje..nego rešavanje stvari kako treba..e..i onda sam prestao da se toočem..možda nekad...ono..sa bratom....al on je stariji pa me samo stegne..i kao..ae mali..ne seri....jednom sam se tookao na javnom mestu....al to ono....napali nas.tad mi sve zvonilo u glavi...dobro su me umesili....zbog devojke se nikad nisam tookao..al poostio sam jednu da me tooče....ša ću..bila u pravu... i tako..sad mi je skroz period miroljoobive koegzistencije...pa ću verovatno da podilkanim u 7otoj godini...ko jedan šo je hteo da tooče kasirku zbog graška...jer nije promenila cenu...a grašak poskoopeo....pa jeste u pravu...al bre..kasirku...blam...grašak..
 
U osnovnoj, na dan kad smo se slikali za neke budjave kartice... Igrali fudbal i ja i drug iz odeljenja se pokacimo [neko je nesto zaebao] i ja ga napucam u glavu [a inace se slabo tucem] i on mene i onda sam se lepo slikao sa modricom na face-u... /facepalm :D
 
Ja hteo da se pobijem pre par godina na ovom forumu. Ispao ljiga prema jednoj devojci (i sebi pritom) i istripovao se da mi treba takvo dokazivanje da sam muškarac, šta li. Samo me lik ispalio, nije došao a ja se smrzo čekajući. Tuče su za idiote, šta ja znam. Ionako i kod nas počeli da te tuže za nanete povrede i pretrpljen bol kad ih polomiš. Bruka.

Aaaa, štaaa? :eek::eek::eek: A ja od svih drugih forumaša našao da se kačim baš s tobom...:eek::eek::eek: Ovaj...nisam ni pretpostavljao da si neki žestoki šibadžija...:eek:...hm, respekt čoveče, respekt...:ok: :neutral:
 
...inspirisan filmom, preispitujem se, eeeeej choveche, kad si se posledniji put potuk'o i zashto, kako si se osetjao, i 'el moralo bash tako da se zavrshi, a i nije losh osetja bijo posel,a shmekeru...
...a bilo je zbog zzene, i mogla je da sprechi da je 'tela, a nije, svidelo joj se da je zzulja gipsana ruka u krevetu, i kazzu nije mazohista, ma q moj nije...
...kazze, bilo joj bash simpatichno, a burazerova riba se provela, kazze kao nikada do tada, a ne bi' tako mislila da smo dobili po pichci...:mrgreen:
...e, kad si se ti poslednji put potuk'o i zashto crni sine, i 'el si izashao kao pobednik, makar moralni...
Prekjuče. Al' nisam se potukla nego me je tukla. Verovatno bih se potukla da nije pobegla u kola kad se biciklo ispod mene sručilo na noge i kad su došli neko dvoje biciklista tože.
Nije nešto preterano zanimljivo.
 
Kako se prave muška deca? Muška deca sama sebe prave.

Pre nego što sam postao najjači muškarac, bio sam kameleon. Moj deda Živojin je kao primer predratne elegancije često spominjao nekog gospodina koji je na lovačkim šeširima, umesto fazanovog pera, nosio živog kameleona. Tako sam i ja sedeo na grani trešnje, na velikom lisnatom šeširu, nevidljiv, sam u popodnevnim bdenjima. Da mi ispuni želju da sam nevidljiv i najjači, padala bi po koja trešnjasta zvezda padalica.

Prvo sam bio zeleno koje se mrda na vetru. Masno smeđ, kao da me je zajedno sa stablom i granama Bog upravo napravio od blata. Pa bih poprimio boju Sunca postajući i sam žut i providan kao svetlost, slep, gluv za mamine pozive da dođem na užinu. Pružao sam svoj nevidljivi jezik prema zrnu trešnje, pokušavajući kao kameleon da ga skinem i progutam.

Onda sam postao konj. Rzao sam i galopirao po kući, pio vino... pardon, vodu iz činije na podu, napasao se suvom travom opojnog mirisa i egzotičnog ukusa, koju sam dugo žvakao pljuckajući zdudane gromuljice. Tako napasen, često sam plakao uobražavajući da su konji tužni i da vole muziku, naročito valcer. Nosio sam oko glave svilene ukrasne kićanke s ormana, onakve kakve su visile na najjačim konjima pre mog neviđenog rođenja, na Markovom Šarcu i na Bukefalosu Aleksandra Makedonskog.

Na ljuljaški sam jednog sumraka raskrstio sa svojim konjskim životom i rešio da postanem vampir. Nije loše da malo i plašim ljude, kad sam već nevidljiv. Vijao sam mačke ogrnut belim čaršavom, sa staniolom preko zuba i crnim nagaravljenim obrvama. Na leđima sam, poput vampira torbara, nosio vrećicu za sakupljanje potrebne vampirske, nevidljive dokumentacije.

Tako prerušen i nevidljiv, ušao sam kroz prozor u sobu devojčice Sid e Lasim, učenice četvrtog tri, i iskezivši srebrne očnjake, zatražio pod pretnjom strašnih snova koji će joj popiti svu krv, da mi preda svoje školske knjige i sveske. Sid a se od straha upiškila, a ja sam odlučio da postanem vidljiv muškarac i da zaboravim da je išta drugo uopšte moguće. Znao sam da je važno samo da odlučim. Posle je lako.
 
Kako se prave muška deca? Muška deca sama sebe prave.

Pre nego što sam postao najjači muškarac, bio sam kameleon. Moj deda Živojin je kao primer predratne elegancije često spominjao nekog gospodina koji je na lovačkim šeširima, umesto fazanovog pera, nosio živog kameleona. Tako sam i ja sedeo na grani trešnje, na velikom lisnatom šeširu, nevidljiv, sam u popodnevnim bdenjima. Da mi ispuni želju da sam nevidljiv i najjači, padala bi po koja trešnjasta zvezda padalica.

Prvo sam bio zeleno koje se mrda na vetru. Masno smeđ, kao da me je zajedno sa stablom i granama Bog upravo napravio od blata. Pa bih poprimio boju Sunca postajući i sam žut i providan kao svetlost, slep, gluv za mamine pozive da dođem na užinu. Pružao sam svoj nevidljivi jezik prema zrnu trešnje, pokušavajući kao kameleon da ga skinem i progutam.

Onda sam postao konj. Rzao sam i galopirao po kući, pio vino... pardon, vodu iz činije na podu, napasao se suvom travom opojnog mirisa i egzotičnog ukusa, koju sam dugo žvakao pljuckajući zdudane gromuljice. Tako napasen, često sam plakao uobražavajući da su konji tužni i da vole muziku, naročito valcer. Nosio sam oko glave svilene ukrasne kićanke s ormana, onakve kakve su visile na najjačim konjima pre mog neviđenog rođenja, na Markovom Šarcu i na Bukefalosu Aleksandra Makedonskog.

Na ljuljaški sam jednog sumraka raskrstio sa svojim konjskim životom i rešio da postanem vampir. Nije loše da malo i plašim ljude, kad sam već nevidljiv. Vijao sam mačke ogrnut belim čaršavom, sa staniolom preko zuba i crnim nagaravljenim obrvama. Na leđima sam, poput vampira torbara, nosio vrećicu za sakupljanje potrebne vampirske, nevidljive dokumentacije.

Tako prerušen i nevidljiv, ušao sam kroz prozor u sobu devojčice Sid e Lasim, učenice četvrtog tri, i iskezivši srebrne očnjake, zatražio pod pretnjom strašnih snova koji će joj popiti svu krv, da mi preda svoje školske knjige i sveske. Sid a se od straha upiškila, a ja sam odlučio da postanem vidljiv muškarac i da zaboravim da je išta drugo uopšte moguće. Znao sam da je važno samo da odlučim. Posle je lako.
'eeeeebo te, ovo jr bila baš duga, košmarna noć !!! :eek:
 
Dacho, leba ti, sa kim si se ti kačio? Nemoj sad da mi se uvrediš, ali ja nemam pojma ni ko si ti, ni čiji si, ni kad sam ti šta rekao, i da nisi napisao tu glupost sa respektom za nešto što je u biti zaostatak u razvoju ni sad ti ne bih odgovarao. Sačuvaj svoje poštovanje za ljude koji ga zaista zaslužuju, svojim delom, a nezrela dečurlija i mentalni poremećaji koji se tripuju da im je potreba da nekog povrede ili budu povređeni to zasigurno nisu.
 
Zadnji put u skoli..mrzela sam decake( ali samo tada..:D) jer su me vukli za kiku ..lupala sam im samare..Od tada nisam vise..a da li cu..nemam pojma..mislim da necu osim ako ne budem izazvana a tada sam kao osica..skacem za oci..:D
 
Jedan uperio pishtolj u mene, ja prisho i poljubio ga, od tada smo zajedno :lol:

shala shala

pazi..pazi..nikada ne znas sta moze da ti se desi...:hahaha:

vacationbf8.jpg
 
mnogo godina unazad... valjda nijedna od nas dve nije imala volje da uradi neshto po pitanju netrpeljivosti koja je iz dana u dan rasla (koleginica...) i onda je jedan dan kulminiralo pravom tuchom... zvala mi je muriju, napravila prijavu koju je okitila svachim nechim i josh pozvala celu ekipu turaka da me zastrashi... zavrshilo se ipak dobro po mene u svakom pogledu...
 

Back
Top