Bili smo realisti, tražili nemoguće

adem_ks

Buduća legenda
Banovan
Poruka
33.624
prvo da kazem da nemam puno podataka o legendarnoj ' 68... nesto me nije interesovala previse, mislim politika uopste a ne demonstracije.
ali ponekad pomislim da se tada uspelo [akosamih ja dobrorazumeo] mozda bi se izbeglasva ova njasra na ovim prostorima... ili makar ne bi bila u ovom obimu.
ajdemo ali argumentovano o tome...ja bih bas voleo malo vise procitati o tome. iako sam imao prilika da sedim sa direktnim akterima

Sonja Liht
1968. godina
Bili smo realisti, tražili nemoguće


I nakon četrdeset godina od najveće pobune mladih u istoriji, mišljenja o tome šta se, zaista, dogodilo te „vruće” 1968. godine ostaju veoma različita često i protivrečna. Naravno, i pokreti tokom te burne decenije, koji su svoj vrhunac dosegli 1968, bili su veoma raznorodni – od Varšave do Londona, od Berklija do Berlina, od Pariza do Beograda studenti su, ponekad u saradnji sa sindikatima ili umetnicima, ponekad sami, zauzimali univerzitete, ulice i trgove zahtevajući više pravde i prava, manje dominacije, kako kapitala, tako i autoritarne države, više slobode za građane i građanke, humanizaciju poredaka u kojima su živeli uključujući i promenu vladajućih autoritarnih odnosa između polova, uspostavljanje nove kulturne paradigme u kojoj mladi imaju reč, a nisu samo poslušna „dobra deca” ili dobri potrošači.

Studentski pokret je u Beogradu bio donekle drugačiji, od onog na Zapadu, ali i na Istoku. Tako su i njegove kritike drugačije, uključiv onu da je studentski pokret rušio reforme i liberalizaciju društva. Godine 1968. oficijelni projekat socijalizma je i u našoj zemlji još uvek bio svemoćan. Pokušali smo da mu, s jedne strane, damo ljudsku dimenziju a, s druge, koristili smo njegove ideološke parole da bismo dovodili u pitanje same njegove temelje – neslobodu.

Tražili smo da se birokratiji u vrhu jedine i svemoćne partije ograniči vlast, kao i „crvenoj buržoaziji”, koja je u ime vladavine radnika i samoupravljanja preuzimala sve veći deo društvenog bogatstva. Zahtevali smo više slobode reči i okupljanja, uključujući tu i poštovanje autonomije Univerziteta, podigli smo glas protiv policijske brutalnosti i represije.
Ne bi se smelo zaboraviti da su tih godina zabrane knjiga, novina, časopisa, filmova bile svakodnevna pojava, da je, konačno, početkom juna kod podvožnjaka policija pucala u studente, besomučno ih tukla, kao i profesore koji su ih uzimali u zaštitu. Tako je profesor Filozofskog fakulteta Ljubomir Tadić, kao što se to ovih dana moglo pročitati i u feljtonu „Ispljuvak pun krvi” Živojina Pavlovića, krvnički pretučen. Nijedan policajac nije kažnjen niti je i jedan političar zbog tako skandaloznog ponašanja predstavnika sile podneo ostavku – naprotiv.

Odmah posle čuvenog govora Josipa Broza Tita, u kojem je on pred čitavom jugoslovenskom javnošću dao za pravo studentima i tako, još jednom, dokazao svoju državničku mudrost i lukavost, obrušila se i partijska i policijska represija na najaktivnije učesnike studentskog protesta; studenti, pre svega, Filozofskog fakulteta u Beogradu, isleđivani su, hapšeni, suđeni, zatvarani, profesori proganjani i na kraju isterani s fakulteta.

Politička elita se vrlo slično kao što je to učinila i ona na Zapadu i na Istoku reagujući na studentski pokret okrenula konzervativnom, odnosno represivnom načinu reakcije na studentske zahteve. Dakle, ni jugoslovenska ni srpska elita nisu bile usamljene u tome. Nije studentski pokret rušio reforme, rušili su ih oni koji nisu bili spremni da društvu daju više slobode, da se odreknu svoje autoritarne moći – bilo da je reč o kapitalu ili o partijskoj državi
 
mislim da je to skoro beznacajan datum, tj dani.
barem kod nas

neke danasnje face mozda mogu da ga se setno ili ponosno secaju, al vise zato jer su tad bili mladi, sa 30 kila manje nego danas.

pre bi se trebalo obratiti paznja na hrvatsko prolece i 'srpske liberale' par godina kasnije
 
Poslednja izmena:
ako nekog iteresuje ta generacija iz '68-me neka pogleda film "tajvanska kanasta"..bice vam jasnije i zashto se raspala SFRJ i zashto nam je danas ovako, jer ta gospoda drugovi vladaju danas..

Ма какви...Ако неко хоће да схвати те године,треба да погледа "Варљиво лето `68".


:D:D:D

"Данас зелено,сутра црвено,прекосутра,је ли,жуто."
 
mislim da je to skoro beznacajan datum, tj dani.
barem kod nas

neke danasnje face mozda mogu da ga se setno ili ponosno secaju, al vise zato jer su tad bili mladi, sa 30 kila manje nego danas.

pre bi se trebalo obratiti paznja na hrvatsko prolece i 'srpske liberale' par godina kasnije

nije 30 vec 40 kila...mada to nije bitno... steta sto nemamo nekog ko je ucestvovao u toj revoluciji ,pa da malo diskutujemo o tome... ipak je to davno bilo, a ocekivati od nekoga sa preko 60 g. da tupi sa nama ovde politiku je ipak previse...
 
Pa ako ćemo realno, treba pogledati i film: "Kad budem mrtav i beo" istog tog Živojina Pavlovića koji se spominje u tekstu...
Meni nešto ne izgleda da je tu bilo puno cenzure, ovog i onog.
A film je snimljen 1967., pun je zahebancija na račun vojnih lica, vojske, politike, radnika, štrajkova tj. obustava rada i sl.
Uz to je i žešća socijalna drama.

Ne verujem da su se u to vreme u bilo kojoj državi koja nije bila tipično kapitalistička, mogli snimati takvi filmovi.
 
prvo da kazem da nemam puno podataka o legendarnoj ' 68... nesto me nije interesovala previse, mislim politika uopste a ne demonstracije.
ali ponekad pomislim da se tada uspelo [akosamih ja dobrorazumeo] mozda bi se izbeglasva ova njasra na ovim prostorima... ili makar ne bi bila u ovom obimu.
ajdemo ali argumentovano o tome...ja bih bas voleo malo vise procitati o tome. iako sam imao prilika da sedim sa direktnim akterima

O pobuni 1968. pisali su tadašnji funkcioneri Svetozar Vukmanović-Tempo, Veljko Vlahović, i još neki, a ponešto se može pročitati u ,,Novim prilozima za biografiju JB Tita,, od Vladimira Dedijera.

Nekako, sve se svodi na istu stvar - pobuna studenata protiv ,,crvene buržoazije,, jer je već tih godina eskalirala birokratija, tehnokratija, bogaćenje partijskih funkcionera i rukovodioca preduzeća (kakvo crno samoupravljanje - samouzimanje, bolje rečeno), pojave nacionalizma i šovinizma na prostorima SFRJ. Nekoliko godina posle toga desilo se ,,hrvatsko proleće,, kada je Tito takodje ,,presekao,, prve pokušaje formiranja Nezavisne države Hrvatske (Mika Tripalo, Savka Dapčević i kompanija).

Nije Juga bila onakva kako danas neki zamišljaju. A oni koji se sećaju, pamte samo lepe stvari, tako da ćeš malo naći autentičnih podataka iz tog vremena, pogotovu kada se radi o problemima.

Goli otok da se ne priča, slobodnija literatura se mogla naći tek posle Titove smrti.

Verbalni delikt i cenzura na delu. Sad, iz ove perspektive, normalno je što se SFRJ raspala. Dugo je i potrajala...
 


Nekako, sve se svodi na istu stvar - pobuna studenata protiv ,,crvene buržoazije,, jer je već tih godina eskalirala birokratija, tehnokratija, bogaćenje partijskih funkcionera i rukovodioca preduzeća (kakvo crno samoupravljanje - samouzimanje, bolje rečeno), pojave nacionalizma i šovinizma na prostorima SFRJ.

Ah, starih navika se teško da odreći...
Eto, Rusija se kao predstavlja demokratskom zemljom a kgb-ovac je predsednik.
 
Будимо реални - тражимо немогуће

... Све је почело пре 40 година у Паризу, граду љубави и револуција, када су се студенти приградског универзитета Нантереу побунили против "кућног реда" који је забрањивао женске посете студентским домовима. Побуна се убрзо проширила и на Сорбону. Париске улице, понајвише оне око Сорбоне у Латинској четврти, постају поприште немира и сукоба полиције и студената којима су се убрзо прикључили и синдикати, односно радници државних служби и великих француских фабрика, чија је главна парола била "Будимо реални - тражимо немогуће" ...

Тако је започело...
А код нас је то била побуна младих, вероватно оправдана, јер је прокламовани комунизам, попримио неке
димензије капитализма, односно почело је очигледније раслојавање грађана.
Значи, то је била побуна још "левљих" левичара, од оних који су тада били на власти.
И све је то у том моменту њима вероватно изгледало узвишено и херојски, и вероватно је велика већина
тадашњих студената свему томе приступила крајње искрено, међутим, како то увек бива, свака револуција
једе сопствену децу.
На крају су завршили каријере, као још већи малограђани и конформисти од оних против којих су се борили...
Данас су на жалост, у целој Европи на власти ' 68-ши...

Али у целој тој причи има и нешто позитивно, упознали су се и заволели Вук и Дана...:heart: :mrgreen:
 
Pa ako ćemo realno, treba pogledati i film: "Kad budem mrtav i beo" istog tog Živojina Pavlovića koji se spominje u tekstu...
Meni nešto ne izgleda da je tu bilo puno cenzure, ovog i onog.
A film je snimljen 1967., pun je zahebancija na račun vojnih lica, vojske, politike, radnika, štrajkova tj. obustava rada i sl.
Uz to je i žešća socijalna drama.

Ne verujem da su se u to vreme u bilo kojoj državi koja nije bila tipično kapitalistička, mogli snimati takvi filmovi.

Ја искрено не готивим тај наш "црни талас", изузев "Скупљача перја", Александра Петровића. Сматрам да је то
прецењена, надувана ствар, која је попримила митске размере и наш филм одвела у једном погрешном правцу.
Мада сам све до момента док нисам видела филм "Пластични Исус", доживљавала Лазара Стојановића као
жртву режима, онда сам схватила да је њему забраном тог филма, учињена невероватна услуга... Био је херој,
мученик и велики уметник, барем у очима деце и тинејџера, неко време... :think:
 
Ја искрено не готивим тај наш "црни талас", изузев "Скупљача перја", Александра Петровића. Сматрам да је то
прецењена, надувана ствар, која је попримила митске размере и наш филм одвела у једном погрешном правцу.
Мада сам све до момента док нисам видела филм "Пластични Исус", доживљавала Лазара Стојановића као
жртву режима, онда сам схватила да је њему забраном тог филма, учињена невероватна услуга... Био је херој,
мученик и велики уметник, барем у очима деце и тинејџера, неко време... :think:

Човек је веома образован - али апсолутно неталентован.
 
Човек је веома образован - али апсолутно неталентован.

И има још једна "ситница", отац је Кандићкиног детета...:confused:
А да ствар буде занимљивија, остала је истовремено у другом стању кад и његова тадашња супруга, а њих две
су се дружиле, па су чак и децу зајдено шетале, све до момента, док Лазарева супруга није сазнала да њено и
дете њене најбоље пријатељице Наташе Кандић, има истог оца...:mrgreen:
 
И има још једна "ситница", отац је Кандићкиног детета...:confused:
А да ствар буде занимљивија, остала је истовремено у другом стању кад и његова тадашња супруга, а њих две
су се дружиле, па су чак и децу зајдено шетале, све до момента, док Лазарева супруга није сазнала да њено и
дете њене најбоље пријатељице Наташе Кандић, има истог оца...:mrgreen:

iz poverljivog izvora... ni kurir mu nije ravan...:hahaha::hahaha::hahaha:
:dash::dash::dash:
:dash::dash:
:dash:
 
И има још једна "ситница", отац је Кандићкиног детета...:confused:
А да ствар буде занимљивија, остала је истовремено у другом стању кад и његова тадашња супруга, а њих две
су се дружиле, па су чак и децу зајдено шетале, све до момента, док Лазарева супруга није сазнала да њено и
дете њене најбоље пријатељице Наташе Кандић, има истог оца...:mrgreen:

uf...kakav uzas:mad: kakva bednica
 
И има још једна "ситница", отац је Кандићкиног детета...:confused:
А да ствар буде занимљивија, остала је истовремено у другом стању кад и његова тадашња супруга, а њих две
су се дружиле, па су чак и децу зајдено шетале, све до момента, док Лазарева супруга није сазнала да њено и
дете њене најбоље пријатељице Наташе Кандић, има истог оца...:mrgreen:

Lepo je Šeki rekao USTAŠKI FUKOŠ!!! :hahaha::hahaha::hahaha:
 
И има још једна "ситница", отац је Кандићкиног детета...:confused:
А да ствар буде занимљивија, остала је истовремено у другом стању кад и његова тадашња супруга, а њих две
су се дружиле, па су чак и децу зајдено шетале, све до момента, док Лазарева супруга није сазнала да њено и
дете њене најбоље пријатељице Наташе Кандић, има истог оца...:mrgreen:

Šta li je TO ona rodila????:hahaha::hahaha:
 
Тако је започело...
А код нас је то била побуна младих, вероватно оправдана, јер је прокламовани комунизам, попримио неке
димензије капитализма, односно почело је очигледније раслојавање грађана.
Значи, то је била побуна још "левљих" левичара, од оних који су тада били на власти.
И све је то у том моменту њима вероватно изгледало узвишено и херојски, и вероватно је велика већина
тадашњих студената свему томе приступила крајње искрено, међутим, како то увек бива, свака револуција
једе сопствену децу.
На крају су завршили каријере, као још већи малограђани и конформисти од оних против којих су се борили...
Данас су на жалост, у целој Европи на власти ' 68-ши...

Али у целој тој причи има и нешто позитивно, упознали су се и заволели Вук и Дана...:heart: :mrgreen:

Da, studenti su smatrali da treba da se ide jos levlje nego sto je tada drustvo bilo.
Posle tih demonstracije nije doslo do nekih znacajnijih promena na bolje u drustvu. Studenti su prolazna kategorija, jer cim zavrse fakultet njihovi ciljevi se menjaju. To je poput vojnika, koje uslovi i duzina sluzenja vojnog roka interesuju samo dok ne odsluze vojsku.
Kad su ti studenti iz '68. diplomirali, interesovalo ih je da dobiju dobra radna mesta, sto vece plate, da dobiju stanove, formiraju porodice, kupuju automobile i dr. tj. da postanu sto veci konformisti.
 
Da, studenti su smatrali da treba da se ide jos levlje nego sto je tada drustvo bilo.
Posle tih demonstracije nije doslo do nekih znacajnijih promena na bolje u drustvu. Studenti su prolazna kategorija, jer cim zavrse fakultet njihovi ciljevi se menjaju. To je poput vojnika, koje uslovi i duzina sluzenja vojnog roka interesuju samo dok ne odsluze vojsku.
Kad su ti studenti iz '68. diplomirali, interesovalo ih je da dobiju dobra radna mesta, sto vece plate, da dobiju stanove, formiraju porodice, kupuju automobile i dr. tj. da postanu sto veci konformisti.

A da bi to postigo, morao je da bude clan partije ;)
 

Back
Top