Dopustite nekom da vas voli...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Evo mene danas romanticno raspolozene pa da iskoristim priliku da napisem nesto sto mislim da je velika istina...Citajuci slusajuci dozivljavajuci jos odavno svakakve situacije u ljubavnim vezama pomislih kako je i koliko nerava izgubljeno pateci za onima koji nas nikada nisu voleli onako kako smo mi voleli njih....Toliko biti opcinjen i cekati nekog i nesto sto tesko da ce doci moze samo zaljubljen ili zena ili covek svejedno, ali to je u svakom slucaju gubljenje vremena...Veliko je bogatstvo naravno moci voleti nekog, nemaju svi tu osobinu, ali iako je receno da "ko ne zna da voli taj ne zna da pati" rekla bih sad stvarno "hvala najlepse al dosta je bilo"...Poslusah savet ne samo majke vec i nekih sad vec znam mojih pravih prijatelja da jednostavno vise ne bezim od onih koji me vole i hoce i razumeju i pruzaju mi paznju, da se malo okrenem oko sebe i prepoznam takvu osobu i dopustim joj da mi udje u zivot...veruj rekose mi to je prava stvar....videces kako vremenom mozes da prihvatis tu osobu, kako ces jednom da se probudis i shvatis da volis ali ne vise nekog nedostiznog nego nekog ko voli tebe...Jel tacno ono sto kazu da je prava sreca "voleti i biti voljen"...E sad dosta o meni...ja sam to ucinila i mogu reci da se osecam predivno...to traje vec tri godine, i nek Bog da do kraja zivota..ali sta je sa onima koji takva divan osecaj ne umeju i ne zele sebi da priuste? Stalno se zalimo na nekog i nesto, na neuzvracene emocije pa sve tako u krug...Muskarci se pase ozbiljnijih veza, zene stalno pokusavaju da od pogresnog naprave ono sto zele...Eto necu da vise samo ja pisem...Volela bi da ovde cujem i druga iskustva...je li neko pokusao jeli se neko prepustio...i da li je to ono sto pricam...nesto predivno...
 
:zaljubljena:Naravno !.........:heart:
.........:cmok:.........


ruza-roza-R-O2-1.jpg
 
Evo mene danas romanticno raspolozene pa da iskoristim priliku da napisem nesto sto mislim da je velika istina...Citajuci slusajuci dozivljavajuci jos odavno svakakve situacije u ljubavnim vezama pomislih kako je i koliko nerava izgubljeno pateci za onima koji nas nikada nisu voleli onako kako smo mi voleli njih....Toliko biti opcinjen i cekati nekog i nesto sto tesko da ce doci moze samo zaljubljen ili zena ili covek svejedno, ali to je u svakom slucaju gubljenje vremena...Veliko je bogatstvo naravno moci voleti nekog, nemaju svi tu osobinu, ali iako je receno da "ko ne zna da voli taj ne zna da pati" rekla bih sad stvarno "hvala najlepse al dosta je bilo"...Poslusah savet ne samo majke vec i nekih sad vec znam mojih pravih prijatelja da jednostavno vise ne bezim od onih koji me vole i hoce i razumeju i pruzaju mi paznju, da se malo okrenem oko sebe i prepoznam takvu osobu i dopustim joj da mi udje u zivot...veruj rekose mi to je prava stvar....videces kako vremenom mozes da prihvatis tu osobu, kako ces jednom da se probudis i shvatis da volis ali ne vise nekog nedostiznog nego nekog ko voli tebe...Jel tacno ono sto kazu da je prava sreca "voleti i biti voljen"...E sad dosta o meni...ja sam to ucinila i mogu reci da se osecam predivno...to traje vec tri godine, i nek Bog da do kraja zivota..ali sta je sa onima koji takva divan osecaj ne umeju i ne zele sebi da priuste? Stalno se zalimo na nekog i nesto, na neuzvracene emocije pa sve tako u krug...Muskarci se pase ozbiljnijih veza, zene stalno pokusavaju da od pogresnog naprave ono sto zele...Eto necu da vise samo ja pisem...Volela bi da ovde cujem i druga iskustva...je li neko pokusao jeli se neko prepustio...i da li je to ono sto pricam...nesto predivno...

izvini, ali kao da slušam svoju tetku...:eek:

tebi je uspjelo...super, drago mi je zbog vas dvoje...:ok:
 
Lepa tema.

Sve je bash tako, probala.
Uvek sam birala pogreshne zato shto su bili pogreshni jer sam se plashila da
chu izgubiti slobodu.
Na tu foru sam menjala i zanimanja 100X i nisam mogla da
budem zaposlena za STALNO...i sad mi takva konachnost zvuchi zastrashujuche...

Posle mi se desila jedna pogreshna procena i taj za koga sam verovala da je pogreshan
se pretvorio u pravog. Bila sam bash ljuta zbog toga...ali evo sad mi drago... i da se nije desilo tako ja bih josh bezzala...
I da, nisam pokushavala da pogreshnog pretvorim u pravog, to mi je bila ulaznica za slobodu:" Izvini al' ti si ipak pogreshan" pa glavom bez obzira...

Kad dozvolish pravom da ti udje u zzivot morash da svim svojim djavolima stavish roze mashnicu i poshaljesh ih u vrtich da odrastu...e to nije lako...mozzda zato radije patimo bez ljubavi i palamudimo o njoj.
 
ili kad vi nekoga volite neizmerno... bas takvog kakav jeste... sa svim lepim stvarima i stvarima koje nisu bas najlepse... i nadate se da ce vam dopustiti da budete tu uvek za njih... i samo za njih... a oni, ususkani necim sto nema puno drugih, pomisle kako toga ima svuda na pretek... i odu... radeci pravu stvar... a vi ostanete skroz sami... negde na kraju sveta... i zapitate se kako dalje... a znate da srce nije hleb, pa da se potrosi... nego je sve vece, sto ga vise dajete... i sve punije... i onda... prodje malo vremena... prestanete da govorite neke reci... nema nadimka... i prestanete da krivite sebe... slika izbledi... glas utihne... carolija nestane... i nikad necemo znati... lutamo dalje... trazeci... i nadajuci se...
 

Back
Top