Htela sam da kažem da je mene lekar ladno otkačio i sad mi je žao što nisam insistirala i isterala stvar do kraja.
Znaš, nisu ni lekari svi isti, ima odeđen broj lekara koji kad vide mladu osobu, odmah smatraju da "to nije ništa", a kad vide starijuu osobu, smatraju "šta hoće, u njenim godinama" ili već ko kako to sroči u svojoj glavi. Naravno, većina su normalni i zainteresovani za svoje pacijente. Nisam zagovornik menjanja lekara čim nam se ne svidi ono što nam je rekao, ali svako ko mora da se leči, treba kao najvažnije da izabere lekara koji mu uliva poverenje, i koji ima strpljenja da sasluša smetnje, pa i "izvuče kleštima" od pacijenta sve siptome (često se dešava da se pacijenti zbune, i zaborave da kažu lekaru sve što je bitno). Nije ništa teško ni za lekara ni za pacijenta, a ni skupo za zdravstvo jedno vađenje krvi, pregled urina i stolice, pa onda se već može bolje videti ima li osnova za još neke preglede.
Lekari imaju mnogo pacijenata, raznih, i može da se desi da nešto ne smatraju alarmantnim, ali mi smo sebi jedini, i moramo biti uporni radi sebe.
A malo i naučiti ponešto o zdravlju, da bi umeli da procenimo kada treba da odemo kod lekara. Jer, može nam se desiti sa jedne strane, da nas "ladno otkače", a može se desiti i da kažu "pa gde ste vi do sada?" ako dozvolimo da simtomi predugo traju.
Meni se nije desilo da budem bez odgovora kad sam lepo pitala lekara da li su neki od mojih simtoma nešto ozbiljno ili ne, i uvek su mi odgovorili na svako moje pitanje. Jedino je nezgodno ako stignemo uspaničeni i nestrpljivi (ljudi kojima nije dobro su često takvi, što je i za očekivati), sa tegobama koje u suštini ne predstavljaju nešto ozbiljno, pa naletimo na lekara koji je u gužvi, i to sa mnogo ozbiljnijim bolesnicima nego što smo mi.
Uljudna upornost obično nailazi na dobar prijem.
I svako koga su olako otkačili, ako mu se tegobe nastave ili ponove, duguje sebi da bude uporan.