Secanja(Va)

iVE014

Aktivan član
Poruka
1.401
Kako se secate Valjeva iz vaseg detinjstva? Meni je iskreno bilo extra kad sam se kao mali setao Knez Milosevom kad je sve to bilo sredjeno i uredno.Takodje secam se kad sam prvi put seo na biciklu, ajoj koliko sam samo modrica imao dok nisam naucio da vozim....da bi mi na kraju otpala pedala sa bicikle.....eee sve su to lepa secanja:lol:
 
Poslednja izmena:
E pa nije bas sve lepo. Jedno moje rano secanje je secanje na jednu svadju. U Kolubari postoji onaj divno uredjen parkic (koji je sada uzasan i sav saren, a nekada je bila i kucica i veliki tobogan, ljuljske, klackalice i jos neka sprava za vesanje). Jednoga dana izasla sam sa bratom napolje. Skakali smo i igrali se u toj drvenoj kucici. Odjednom, jedan decak je poceo da se buni sto se ja igram tu i hteo da me bije ako ne prestanem da se smejem. Kako se ja nasmejem on krene na mene... Nego da nije bilo bratovog skolskog ovaj bi me premlatio. Izgovor mog brata sto me nije branio (pored toga sto je napadac bio 2 godine stariji od njega) bio je "Ko bi isao da kupuje hleb ako bi on meni slomio ruku". Hvala Bogu od tog dogadjaja se promenio pa me branio kad mi pomoc zatreba. Ali i danas se pitam sta sam smetala tom decku. To nije jedini put da je hteo da me bije. Volela bih da kad ga sretnem smognem hrabrosti da ga to pitam (sigurno se seca, jer sam ga bas nervirala)
 
E pa ako drugi valjecxi imaju problema s pamcenjem - ja nemam.

Isla sam u predskolsko... koje sam mrzela ko niko zivi... Dan normalan kao i svaki drugi... Secam se strasne oluje, kako je vetar nanosio kisu na prozore sobe u kojoj smo sedeli. Da li je grmelo, ne secam se, ali sam ja svaki trenutak grabila da posmatram kako se drvece savija do zemlje... Oluja me je fascinirala. Doslo je vreme i da se ide kuci... Roditelji su polako dolzili po decu. Spakovla sam se i cekala majku da dodje po mene. Nije je bilo. Stajala sam na vratima i kisnula sve dok me uciteljica nije sklonila unutra. Pocela sam da joj pomazem da raspremimo sve, a ona me je tesila da majka kasni zbog oluje... Ja sam se pomirila sa sudbinom da me je majka ostavila na tom uzasnom mestu :sad2:. Ali tih pola sata provedenih sa uciteljicom su mi bili bas lepi i od tada vise nisam mrzela predskolasko. Tada je moja majka konacno dosla po mene. Kako sam samo bila besna na nju... a ona mi je rekla da je mislila da sam velika i da cu joj krenuti u susret...:dash:

U tom periodu 5-6 godina mislila sam da me svi mrze, da me nev ole, iako se najveca frka dizala bas oko mene, da uvek smisljaju kako ce da me prevare... a zaista su pokusavali... Secam se kako smo igrali karte i deda i brat me zezaju i varaju jer nisam znala lepo da sabiram i drzim damu u rukama, a na stolu su 5 i 8 i oni meni kazu ne moze to tako, to nije prava karta, a ja znam da jeste ali oni me ubedjuju u suprotno... tako su me naterali da vrlo rano naucim da citam i pisem... sto mi je i vrlo lepo posluzilo... toliko bajki je trebalo da se procita...

Kako sam se ja plasila babaroga... Odem pre kod majke u krevet i ona kad ode u kupatilo da se istusira pred spavanje ja hocu da crknem sama u sobi. Svetlo upaljeno, ja samo pogledam ka prozoru (duz celog jednog zida sobe) i zamisljam vestice kako lete i hoce d od mene naprave neki gulas... Onda ustanem i ugasim svetlo, da me ne bi videle. Ali sam opet tripovala da mogu da me cuju kako disem, pa sam zaustavljala dah i tako provodila po nekoliko minuta, sa cebetom preko glave, tako da se ni jedan nabor ne pomeri da ona (vestica) ne pomisli da tu ima nekoga... Kako je majka kad sam prvi put to uradila pocela da me doziva kad je upalila svetlo i videla da me nema, bas sam se dobro sakrila... Ludnica...
 
Ako se ja ne varam ti imas i duzi staz od mene i ne samo ti... Da mi je samo da neki Valjevac primeti ovu temu, pa da se jos vise smejemo.

U tvoju cast, evo jos jedan...

Nemam pojma od koga i nemam pojma kad, ali moj brat je dobio veliki metalni automobil i bio je neke otrovno narandzaste boje... sportski automobilcic. Igracka naravno i to jedna od nasih omiljenih. Na leto, roditelji su imali obicaj da nas salju u selo, moj brat jos nije krenuo u skolu, ja sam bila daleko od predskolskog. Poneli smo svasta sa sobom pa i taj auto. Ja sam jedva mogla da ga podignem, to cudo je bilo zaista tesko. Pretpostavljam da je bio 30 cm dug... stakla od debele plastike, unutra sedista i sve divne... Kako smo ga imali vec 2 godine nije bio u najboljem stanju. I ne znam kako se desilo da smo ga skroz rasturili, mislim da je pao sa terase na beton i razdvojio se. Ono sto smo u njegovoj unutrasnjosti videli nije nam se dopalo... Ali bilo nam je zao automobila, voleli smo ga, a to sto je bio unisten bila je glupa nezgoda... I sta smo uradili... Uzeli smo motiku i zakopali ga negde gde je sada stara kucica za pse. Mislim da su nas svi ispitivali sta je bilo sa njm ali mi nikome nismo rekli, pravili smo se da ne znamo... Kada sam napunila 10 godina, posle jedne kise, na mestu gde je bio zakopan, ukazao se narandzasti krov, malo zardjao sa starana. Moja sreca je bila neverovatna. Otkopala sam ga i oprala od blata. Nekoliko dana sam se igrala sa krovom i pokusavala da nadjem ostatak. Ali to secanje me je podstaklo i vratila sam krov tamo gde je i bio. Vise ga nikad nismo nasli :sad2:.
 
Opet krece spam, nisam bila pijana... cista kleveta... ne glupiraj se EBIGA...

O Grooyan, welcome back!
A sta Vi imate da kazete o svojim secanjima... ima li mesta za Valjevo u njima?
 
Kada sam dobio Segu te davne 1996. godine, bio je to najsrecniji dan u mom zivotu (mislim, bio sam klinac). Vratio sam se iz predskolskog i otac mi rece da idem gore u sobu, da ima nesto za mene. Kada sam video odusevio sam se, ipak je tad Sega (ili kako su je svi drugi popularno zvali Sega Mega Drive 2) bila velika stvar i retko ko je imao. Bio sam presrecan. Evo, ta Sega jos radi, ali nazalost televizori nove generacije je ne podrzavaju pa ne mogu da je igram, a tako bi se rado podsetio tih starih dobrih 2D igara.
 
UUUUUUUUUUUUUUUUUUUU JA ILI TI EBIGA kad sam bio mlad -a to davno bese izlazilo se u Tesnjar -sedeli smo na barikadama na vrhu Tesnjara pili pivo i vino slusali METALLICU - sa kasetasa posto nije bilo cd-a drobili vutru i sl i bilo je u 3 LEPE P. M.
 
hahahahhaa ja se sećam bombardovanja, sirena i sličnih stvari..... otprilike tad je bilo najlepše......
to jutro kad je počelo bombardovanje, sećam se dolazi majka i kaže " e danas nema obdaništa, idemo u selo!" a ja znala da je bio radni dan..... pitam je ja "pa jel idete ti i tata na posao?" ona kaže "ma neee" i tako odemo u selo.... i ćaleta pozovu u vojsku tako da on nije bio sa nama... tako majka ostala sama sa nas dvoje klinaca kojima je sve bilo zanimljivo.... nemam pojma koliko smo dana bili u selu kad ono mog brate ukljune petao. Treba da ide u Valjevo da mu nzm ni ja šta rade... a prethodne noći bombardovan sup.... i tako upali ujak stojadina i pravac Valjevo. Ja, inače, jedva namolila majku da odem u stan da pokupim igračke.... sećam se, k'o da je juče bilo, da smo prošli pored supa, a zgrada onako srušena.... fuj... i dan-danas pamtim tu sliku.... odemo u stan (tad smo živeli relativno blizu Krušika) ono sva staklad porazbijana..... a meni od svega toga najviše bilo žao neke žute nalepnice koju smo imali zalepljenu na ulaznim vratima........ i tako skupim ja par lutki, mikrofon i televizor.... kad smo se vratili u selo ja sam bila najpopularnija zbog tih stvarčica jer ovi Beogradjani nisu imali ništa.... onda, sećam se kad je Krušik bombardovan po ko zna koji put i kad je komšija javio da se geler zabio u naš stan, pošto su omašili Krušik..... isto tako sećam se da su na tv-u bila samo 2 programa- jedan na kome su stalno vikali "javlja rojters prenosi beta" i drugi sa crtaćima... e taj drugi smo gledali kad god je imalo struje..... sve u svemu, veselo li beše.......
 
Ma deca, sta smo drugo i znali. Secam se kad je kod nas u selo dosao eki stranac. Svi mislili da je spijun (a covek bio Srbin, vratio se iz inostranstva kako se ispostavilo), posle smo mi jurili po sumama i hvatali "spijune" :)

Mislim da je to bila Politika. Samo su vesti i crtace pustali. Moji su se u selu peli na neko brdo kod crkve i odatle gledali kako bombarduju Valjevo. Kao vatromet iz daljine da gledas. A nema struje...

Nas stan nije pretrpeo nikakve posledice, mi smo ziveli u ulazu br. 19. Cudno vreme, a sve mi je proletelo kao sala. Kad sad malo razmislim koliko je sve ozbiljno bilo...
 
Ja se secam kad su padobranci skakali na Petom puku a mi trcali da gledamo.Nesecam se imena dogadjaja koji se odrzavao svake godine ali bilo je super.

Kada sam se doselio u Kolubaru II ,tamo gde je onaj sat danas pa sve odatle ka dole sa leve strane bili kukuruzi.I mala staza pored ivice kukuruza kuda su se radnici iz Krusika vracali sa posla.Uvek sam ih gledao sa terase ,onako duga kolona odjednom se stvori ,10 minuta i oped svi nestadose.

Pa smo ratovali sa pasuljarama,prackama,pljucama pa cak i busenjem zemlje protiv onih iz 10-tke.

A to gore se popularno zvala Bastica.Bas je lepo bilo tu. Sad propast.

Sad kad prodjem kroz K II uvek se zacudim koliko je drvece poraslo.Vidim neke od grafita koje smo skrabali ,i dalje stoje,lol.

Secam se da je izmedju onog Krusikovog vodovoda i tamo one zgrade od Zeleznice postojalo jedno imanje.Valjda je tu ulaz br.46? Tada naravno nije bilo tog puta sto danas tu prolazi,niti zgrade. Tu u imanju i staroj kuci zivela je neka baka. Imala je puno vocki po dvoristu,tresnje,visnje,sljive,jabuke,dzenerike,kajsije i uvek nas je pustala da beremo i jedemo.Malo naberemo njoj malo nama.Bas je dobra bila ta baka. Danas joj nema ni traga od kuce.

Inace to mi je najbolje secanje iz detinstva u K II. Uvek je tu negde bilo nekakvo drvo sa vocem gde smo mogli da se popnemo i jedemo do mile volje.To je bilo rano doba Kolubare.

Inace po gradu je bilo lepo ali nekako je uvek ta Kolubara bila dom.
 
Ja se ne secam niti kad je to prslo niti sto.
Predpostavljam da je to otislo do djavola krajem 80-tih,pocetkom 90-tih kao i sve ostalo.

A ko ce danas da ulozi novac da se to ponovo aktivira. Oni koji imaju novac i mogu da ga uloze nece jer kakvog tu (finansiskog)dobitka ima.Tako se danas razmislja,nazalost.
 
Secam se kad mi je cale dao pare da kupim Tarzan-ove slicice za album. Ali ne za sve pare naglasio je vec samo za jedan deo(ne secam se koliko). Ja normalno kupio za sve pare ,u trafici koja je bila pored mlecnog restorana (preko puta nekadasnje Beograd kafane).Danas je tu neka banka valjda.
Uglavnom dosao kuci i normalno dobio batine.
I secam se da sam klecao onako uplakan i lepio slicice u album.
Ta slika mi bas stoji u glavi.
Bol i tuga pomesani sa srecom i radoscu.
;(
 
hahhaahaaa ja se sećam da su svi hteli da gledaju kad helihopteri sleću na onaj bolnički heliodrom, i stvarno samo jednom smo uspeli da vidimo sletanje.... a ja se sećam nekog mlečnog restorana, nemojte me držati za reč, ali mislim da je bio tamo gde je danas Choice... znam da su bila neka tamna, braon stakla.... to mi je onako upečatljivo....

inače, zaboravih gore, sećam se kad ono posle bombardovanja nije imalo goriva da se kupi pa narod prodavao u flašama.... kad god prodjem onde u Dušanovoj setim se....
 
e da, i čuvenih pesmica posle bombardovanja... to je bre bilo genijalno...
btw izvinjavam se što sad spamujem temu ali ne znam kako drugačije da pitam... The look jesi ti neki administrator ovde, ili kako se već to zove? Msm ono jel mogu tebe da pitam za neke stvarčice u vezi ovih poruka...? :)
 
bedak... opet ja da postujem....
setih se skoro jedne smešne situacije.... :)
Išla ja sa majkom nzmnijagde kod nzmnijakoga i njoj jave da je neko pao na ispitu (ne sećam se ko je tad studirao) a meni to nikako nije bilo jasno... i tu počnem ja nju da ispitujem 'pa kako su oni znali da je pala?' 'jel kad odeš na fakultet stalno te neko prati?' 'jel morala da kaže ako je slučajno pala?' i sve tako nešto..... uglavnom majka ništa nije skontala i tu se sve uglavnom završavalo.... poenta je bila da sam ja mislila da kad neko padne na ispitu, on ustvari padne negde usput (spotakne se, ili tako nešto) pa oni tamo to nekako saznaju..... :) :D
 

Back
Top