Andjo moli Micu da mu oprosti i vrati se

fisamabi

Početnik
Poruka
24
Mico, molim te da me opet prihvatis jer smo potrebni jedno drugome...da budemo zagrljeni dok ona teta iz Barse stvara najromanticnije trenutke...da me podsecas na onu belu svetlost izjutra...da me zoves Andjo kada ti se obratim sa Mico...da me lupnes po celu i onda pojlubis jer si me slucajno lupnula misleci da se nalazim malo dalje od tebe...da budes digresivna i da minutima razmisljamo kako smo se nasli na temi koju u trenutku obradjujemo...da ti kazem da imas komadic paradajza na obrazu...da ti kazem koliko ti je sladak nosic...i da gledamo po ceo dan cipele, najcesce iste na istim mestima...i da se smejemo kada shvatimo da su cipele na snizenju zbog poplave...i da komentarisemo sladoledziju koji flertuje sa tobom...i da ti kazem da vidim kada ti se onaj momak sa leve strane u svetlo plavoj majici nabacuje...i da ti kazem da znam kada trazis detelinu sa cetiri lista i da ti kazem dok te gledam u oci da sam ja svoju upravo nasao...i da se smejemo osobi koja trpa kilograme hrane dnevno u usta, a onda prica kako je na dijeti i koristi energetske sagorevace...da ucimo jedno drugo sta je tahometar...ili tahograf...ili sta znaci reci da je nesto hekticno...da obilazimo svet zajedno i njuskamo krevete da vidimo da li su vlazni od prokisnjavanja...da nam putovanja budu zajednicki hobi...da pisemo naucne diskusije o punoglavcima ...da mi das taj kamen iz tvog dvorista...da opet idemo u Rim (ne znam vise da li bi to bio drugi ili treci put)...da se raspravljamo sa Nikolom...da oboje ne uzimamo crvene salvete za vecerom...da mi ne das da pijem koka-kolu...da se smejemo inherentno fascinantnim stvarima...da stvaramo zajedno ciljeve i da ih ispunjavamo...da budem uz tebe kada ti je tesko...da se po pet puta dogovaramo gde da se nadjemo (da li na A... ili na prvoj stanici na B..., posle A...) jer smo zaboravni...da mi po sto puta objasnjavas da li je to Belisimo ili Buena Vista ili Balans...ili da MI opet ispadne viljuska dok jedemo pizzu...i da se opet onako oklembesis (ili oklenbesis, ne znam sta je pravilno) o mene i onako cujno izbacis vazduh iz pluca...da nadjemo vise taj xu-xu...da ne mozemo da zivimo bez interneta shvatajuci koliki smo pacenici zbog toga...da trazimo sladoled od maliiiine...da jedemo one pljeskavice sa paradajzom, lukom i pavlakom tamo na onoj klupi uz adekvatnu audiovizuelnu koreografiju...da pijemo kuvano vino na nasem mestu...da na istom mestu narucimo pizzu a dobijemo pastu...da se nerviramo zbog sporosti one dve glupace gde smo jeli sampite...da jedemo polubajate pogacice sa cvarcima kod onog smesnog pekara...da ne dozvolimo da te glupi Turcin-prodavac peskira u selu zvanom Ljoret deMar izvede iz takta...da koristimo McDonalds kao veoma cesta stajalista...da me prskas vodom...da jedemo fizalis...da ti ljustim pistace...da se zagrcnes od smeha kada nesto kazem...da te zagrlim kada pozelimo...da trazimo stvari za mene iskljucivo na decjem odeljenju...da odemo vise u taj bioskop...da odemo da gledamo Ko to tamo peva...da resavamo sudoku po principu »jedan zna da pise drugi zna da cita«...da trazimo zajedeno mesto za doktorat/postdok...da imamo zajednicku firmu u kojoj cemo raditi ono sto volimo...da me ucis onoj tvojoj posebnoj ljubavi (as....)...da se smejemo onim ocajno glupim zivotinjama...da se igramo recima i gramatikom na ovako fenomenonalnonalan nacin...da citamo Lonely Planet zajedno i planiramo putovanja...da se aman toliko ludacki smejemo...da ti osmeh ponovo pokaze zube koji me zaslepe lepotom i sjajem...da ti pravim narukvice...da opet merimo sake...da opet uzivam u prizoru gde se ti divis Gaudijevim ostvarenjima...da onaj gorski kristal u svim pravcima postoji...da se divis bizmutu na nacin na koji se ja divim tebi, u smislu sta je priroda u stanju da izvaja...da odemo zajedno na onu izlozbu minerala...da biramo zajedno koji fakultet je bolji (znas na sta mislim)... da posecujemo onu felericnu radnju i da se takmicimo ko ce vise felericnih stvari da nadje...da se vracam u The Kosulji u cijem dzepu se nalaze vrlo veoma mnogo vredne stvari kao sto je papiric iz sveske, pocepana autobuska karta, par nekih vlakana koji na jednom kraju imaju disulfidne mostove a na drugom kraju nemaju...da ne postoje onih 20 minuta koje je potrebno da prodju od trenutka kada me ne zelis pored sebe do trenutka kada zelis da budem tu...da ucinim neka mala nelegalna dela jer sam ubedjen u njihovu ispravnost...da imamo iste novcanike...da ne nosim bele pantalone...da slusam kako si kasnila jer si hranila macku...hocu da budem pored tebe u zahtevnom periodu koji predstoji, hocu da ti ponovo budem oslonac u zivotu...do 2015. godine...trebamo jedno drugog i do tada a i one dve godine nakon toga. A i posle. Hocu da ti pokazem da mozes imati poverenje u sebe i u mene istovremeno, hocu da budem uz tebe i da te ne povredjujem jer sam u stanju da ispravljam pogresne postupke...secas se »Sta cu kad si mi se zajepija za slce kao slcani zajizak ble :cmok: . I...totajno...ne znam...kao da si moja plva polovina«.

Mojim te da ti vratimo osmeh na lice jer mu je tu mesto. Mojim te da mi oprostis lose stvari koje sam ti uradio, mojim te da ne zaboravis onu lepu stranu price...mojim te da mi pruzis jos jednu sansu...jer nam je oboma potrebna...mojim te da...se ne razidjemo...mojim te...da se vratimo i imamo jedno drugo i da se nikada ne osetimo usamljeno (ili usamNJeno...ako se vec kaze sumLJa a ne sumNJa) Obecavam ti, pokupicu sve lose sto sam posejao u tebi i unisticu ga...mojim te... :cmok:
 
****,
prica me bas potrese...
Siroti mali bogatasi...
A samo tri puta isli u Rim...

A šta ćeš... Ne može sve na tacni.... :mrgreen:


Auuu.... Kakva patetika... Okamenilo mi se g.

Vređanje jezika + životinja... Gramatika na zavidnom nivou..

Ovo je tako jedan prosečni tekst koji teži da bude iznad.. Ali ne može.. Fali originalnosti što i proističe iz prosečnog životarenja...
 
A šta ćeš... Ne može sve na tacni.... :mrgreen:


Auuu.... Kakva patetika... Okamenilo mi se g.

Vređanje jezika + životinja... Gramatika na zavidnom nivou..

Ovo je tako jedan prosečni tekst koji teži da bude iznad.. Ali ne može.. Fali originalnosti što i proističe iz prosečnog životarenja...

Ma strasan je...
I treba imati mnogo logike da bi neko povezao pricu...
Inace u potpunosti se slazem sa tobom...
 
odvratni ste



ja sam napisala ovako neshto kada sam (prvi put) raskinula sa (sada bivshim) dechkom...stvari koje samo mi znamo i koje samo nama znache..sve shto te podseca na dragu osobu, shto vas vezuje i shto ti nedostaje, pa chak i neke sitnice koje u tom trenutku nisi ni primetio. kasnije, vrate se u secanje i izgledaju prelepo i tako bitno i divno, kao da nikada necesh moci da zaboravish to...milion sekundi koje se iznova i iznova obrcu u glavi i stezu srce
prelepo
nije teshko mene rasplakati, plachem za svaku romantichnu stvar, ali sam se i sad rasplakala dok sam chitala ovo...


podseca me na text "posle ljubavi" (momo kapor)
 
odvratni ste



ja sam napisala ovako neshto kada sam (prvi put) raskinula sa (sada bivshim) dechkom...stvari koje samo mi znamo i koje samo nama znache..sve shto te podseca na dragu osobu, shto vas vezuje i shto ti nedostaje, pa chak i neke sitnice koje u tom trenutku nisi ni primetio. kasnije, vrate se u secanje i izgledaju prelepo i tako bitno i divno, kao da nikada necesh moci da zaboravish to...milion sekundi koje se iznova i iznova obrcu u glavi i stezu srce
prelepo
nije teshko mene rasplakati, plachem za svaku romantichnu stvar, ali sam se i sad rasplakala dok sam chitala ovo...


podseca me na text "posle ljubavi" (momo kapor)

:klap:::super:
 
Mozda ce ti se vratiti, a mozda i nece............... Zavisi sta si tako strasno uradio, i ako se to sto si uradio moze oprostiti?
Ima je dna mudrost koja je prikladna za ovu situaciju:

Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline. Autor: Onore De Balzak

Srecno:bye:
 

Back
Top