nasi dragi roditelji

maksifor

Primećen član
Poruka
874
pa...kako se slazete?kaznjevaju li vas...vicu li...?da li se koristite onim ''a kad ste vi bili mladi''?koje su njihove poznate recenice?sto vam najvise smeta?
da li ste se zakleli da kad budete imali djecu necete biti kao oni???:mrgreen:
 
pa...kako se slazete?kaznjevaju li vas...vicu li...?da li se koristite onim ''a kad ste vi bili mladi''?koje su njihove poznate recenice?sto vam najvise smeta?
da li ste se zakleli da kad budete imali djecu necete biti kao oni???:mrgreen:

ja se stvarno odlično slažem sa roditeljima... ja njih slušam, dobro učim, ali zato zaslužim da dobijem sve što želim (ali da je to u granicama normale), puštaju me đe oću, ali su sigurni da neću raditi ono što ne bih smjela da radim, jer imaju povjerenja u mene...
ne kažnjavaju me... nemaju razloga..
ne viču... samo se nekad naljute kad se dogovorimo da dođem npr u 10, a ja dođem u 11 i po, i tako...:lol: al' to se brzo zaboravi..:mrgreen:-na moju sreću..
smeta mi samo kad mi kažu da ne sjedim na vrtić, jer izgledam k'o klošar...:whistling:
kad budem imala đecu, definitivno ću biti kao moji roditelji.....;)
 
Dobar sam sa matorcima,nisu puno losi ali mi dosta pametuju kao da ja to vec ne znam!
Obozavam da se svadjam sa kewom tvrdoglavi smo oboje pa se posvadjamo za tren ali se i brzo pomirimo jednostavno istresemo se oboje jedno na drugo!!
Ne mogu dame biju i nemaju sa cime da me kazne,mogu da idem u grad kad hocu i koliko hocu samo sa kime idem i oni mi daju kintu,znaju da necu napraviti glupost iako sam jednom napravio i to zescu ali imaju poverenja u mene!! Znam da ce zvucati cudno ponekad mene moji pitaju za neki savet!!
 
Pa nemam pojma dal' tju biti kao oni... ja sad mislim da netju, ali 100% otju,,, nervira me jel uvek kad idem negde pitaju me gde idem, sa kim, kad se vratjam... jedno vreme mi nisu davali da izlazim sa drugarima iz odeljenja, zato shto je moj razredni na roditeljskom reko da su dechaci iz mog odeljenja najvetji hooligani.... Kazne me kad bash popustim sa ocenama u shkoli tako shto mi uzmu fon, ali ga ne u gase, ja nazovem svoj br. i chujem gde zvoni, pa ga sama uzmem...:mrgreen:
 
Dobar sam sa matorcima,nisu puno losi ali mi dosta pametuju kao da ja to vec ne znam!
Obozavam da se svadjam sa kewom tvrdoglavi smo oboje pa se posvadjamo za tren ali se i brzo pomirimo jednostavno istresemo se oboje jedno na drugo!!
Ne mogu dame biju i nemaju sa cime da me kazne,mogu da idem u grad kad hocu i koliko hocu samo sa kime idem i oni mi daju kintu,znaju da necu napraviti glupost iako sam jednom napravio i to zescu ali imaju poverenja u mene!! Znam da ce zvucati cudno ponekad mene moji pitaju za neki savet!!

:eek:blago tebi!:sad2:
 
Pazi kad sam ja htela ovih dana da otvorim temu o odnosu sa roditeljima!:D

A i moj cale isto kaze nesto u fazonu " Na sta vam ja ovde licim",kad ga ne slusamo...:hahaha:

Salim se,sa tatom imam bolji odnos nego sa mamom,jer smo dosta slicni.S njim pricam o svemu,i momcima i o svemu zivom,a s mamom uopste ne.
S tatom skroz otvoren odnos, s mamom sve suprotno.

jedino smaraju sto kad dosta zakasnim,onda mi ogranice izlaske do 10uvece,na par dana:dash:

Ali,mislim da su i mene i brata i sestru skroz razmazili.Prema svojoj deci ja cu biti stroza.

A i vole da pametuju,''sto ne ucis,sto ne radis na sebi,sto se ne menjas na bolje,sto se tako (ne)oblacis'', bzvz.Al za to sve ih kuliram skroz.
 
smeta mi samo kad mi kažu da ne sjedim na vrtić, jer izgledam k'o klošar...:whistling:
kad budem imala đecu, definitivno ću biti kao moji roditelji.....;)

izvini,ne kapiram:rumenko::rumenko:,kako "da ne sedis na vrtic"?sta mislis pod tim...?

jedno vreme sam se nesto bas svadjala sa caletom,uzasno je bilo,i jedne noci sam sanjala da je on umro. Ceo dan posle nisam mogla da se smirim.:sad2::sad2:Nema potrebe da govorim da sam odmah prekinula sa svadjom(oko nekih gluposti:rolleyes: )
 
pa...kako se slazete?kaznjevaju li vas...vicu li...?da li se koristite onim ''a kad ste vi bili mladi''?koje su njihove poznate recenice?sto vam najvise smeta?
da li ste se zakleli da kad budete imali djecu necete biti kao oni???:mrgreen:

Moji su razvedeni, sa tatom se retko vidjam, tako da i nemam sta da se slazem sa njim, a sa mamom sam okay, ali se sve cesce svadjamo kako ja rastem...Totalno smo drugacije osobe, imamo drugacija shvatanja, gledanja na zivot, jedino smo obe tvrdoglave, sto opravdava svadju!
Ne koristim se time jer nema svrhe...Sad je KAO drugo vreme...Sto jes' jes'...
Poznate recenice...Ne znam, trenutno ne mogu da se setim...Verovatno neke dok vice na mene...
Smeta mi sto misli da sam jos mala, i sto misli da jos nisam zrela za neke stvari, a ja sam mnooogo zrelija nego sto i sama mislim...
Ne bih, pa moja mama je super, samo se brine....:rumenko:;)xexe
 
Nikad me nisu kažnjavali jer i nije bilo potrebe, tj može se reći da sam poslušno dete. :mrgreen:
Za učenje su prestali da me smaraju pre dve godine, do tada su me dosta masirali, ali su ukapirali da više nema potrebe.
Pošto mi je matori malo nervozniji čovek :D često mi upada u sobu i krene da se dere, nalazi mane bez razloga. E, tu onda ja krenem da se derem na njega, tipa "šta je bilo, šta ti treba, idi gledaj svoja posla". Udari tuk na luk. :lol:
Odavno sam prestao da im govorim gde idem i šta radim i dokle ostajem, sa tim stvarima nisam nikad ni imao problema.
Takodje imaju dosta poverenja u mene i često me pitaju za savete (npr, kupili su odredjena kola isključivo zbog mog saveta i ubedjivanja :mrgreen:).
 
pa...kako se slazete?kaznjevaju li vas...vicu li...?da li se koristite onim ''a kad ste vi bili mladi''?koje su njihove poznate recenice?sto vam najvise smeta?
da li ste se zakleli da kad budete imali djecu necete biti kao oni???:mrgreen:

ja se prilicno dobro slazem sa svojim roditeljima, ioako su oni ogranicena i nerazumna bica... oni nemaju potpuno poverenje u mene i potcenjuju me i to me najvise nervira...
njihova omiljena recenica je: "zato sto sam ja tako rekao/la"
moja omiljena recenica je: "aj ubijte me, bolje nego da me ovako mucite"

nikad necu biti prema mojoj deci kakvi su moji prema meni...
ae, razumem da se oni brinu za mene, ali oni samo kazu NE i nece da mi objasne zasto... pa izem ti takve roditelje... kada ja budem imala decu, lepo cu o svemu sa njima da razgovaram... a ne ko ovi moji "pojesce te narkoman"
Nenormalistika.
 
Roditelji nisu savrsena bica... treba ih razumeti ako se zaista trude a vecina se trudi...

ma dada, znas kako se moji trude... mislim, trude se oni oko posla i da ja imam sve sto mi treba, ali zaboravili su najvazniju stvar: da meni treba Mama i Tata. sa kojima mogu lepo da sednem i da razgovaram... sa ovima cim sednem i pocnem da pricam oni odma: cuti, ti si mala, nemas pojma i tako to... ae bre u PS...
odustala sam od toga... posto njima nije dovoljno to sto sam ja odlican ucenik, to sto sviram klavir mozda najbolje u svojoj generaciji, sto sam na puno takmicenja osvajala nagrade, ja sam lepo odustala od njih... nemam nista s njima kao sto oni nisu imali nista sa mnom... sama sam se vaspitavala od svoje seste godine... i tako cu da nastavim... e prekipelo mi vise... jednom cu lepo sve da im saspem u lice, pa da vide kakvi su oni roditelji... neg oni sebi umislili da su oni najbolji... ma dno, brate...
 
Ok, Brooke, razumem sta ti pises... ali ako je zaista tako... zar zelis da budes ista kao i oni...
Budi bolja... nauci ti njih sta znaci razumevanje i paznja... jer sve graske ce oni sami kad tad shvatiti... ne treba im to nabijati na nos...
Ma koliko besna ti sad bila... moras shvatiti da su oni JEDINI ali jedini koji ce ti UVEK zeleti i misliti dobro...
 

Back
Top