(da l` da) volim samo sebe, svog jedinog sebe?

maksifor

Primećen član
Poruka
874
kada dolazi do onog mometa da vam je vise stalo do neke druge osobe nego do sebe?da li je to ispravno...i kako bi to objasnili?da li ljubav prema drugom bicu moze da bude jaca o ljubavi prema nama samima?ipak (ovo ce glupo zvucat:roll:) sa sobom si od kada se rodis...u toj kozi, sa svojim mislima...sve si to ti.......mi sami, mada i pod uticajem okoline stvaramo svoju licnost...u zavisnosti od nase licnosti, karaktera, nama se dopadaju i ne dopadaju druge osobe....u zavisnosti od nas mi pronalazimo ljude koji nam odgovaraju..i pronalazimo sebe u njima..znaci mi smo zasluzni zato sto volimo nase prijatelje, partnere, da li je onda ispravno da volimo njih vise nego sebe?ili je to mozda samo vrednovanje njih kao visih u odnosu na nas?

Da li je ispravno dati svoj zivot za nekog drugog?
ipak sami na sebe mozemo da racunamo, ali na druge...uvijek postoji sumnja....da li je onda normalno da vjerujemo da ce da druga osoba bolje iskoristiti sansu od nas?da li da vjerujemo da ona vise vrijedi?
narcisizam je u poslednje vrijeme postao popularan...jedni ljudi se stide toga i ne vole kad to primjetite, jedni poricu, a drugi se ponose...sta bi od toga trebalo da bude ok?

kada da propustimo nasu sansu i podarimo je drugom?kada i zasto?u kojoj mjeri treba biti prisutan onaj osjecaj za druge.....da li uvijek treba samo gledat da je nama dobro?mada ako gledamo da nama bude ok, to znaci da cemo brinut i za prijatelje i drage ljude, jer nam oni znace i cine da se mi osjecamo dobro.....zato i pitam da li sebi uciniti stetu a drugome dobro.....kad ne postoji ono ispravno...kad samo jedan pobjedjuje, da li prepustiti partiju?i u ime cega?za koji cilj?



(da mi neko sad trazi da ubijem neku osobu to ne bi mogla...nikada...al postoje osobe za koje bih mogla sebe da ubijem?sto ne znaci da ja ne volim sebe...al da li znaci da ja ne cijenim dovoljno svoj zivot..ili da precjenjujem njihov?ipak ne bi mogla ubit drugo ljudsko bice, a mogla bi sebe.....nesto tu nije u redu....:think:)


p.s.nisam ja bas ovo formulisala kako sam htjela...i ako smatrate da su pitanja individualna odgovarajte u svoje ime....
 
Poslednja izmena:
kada dolazi do onog mometa da vam je vise stalo do neke druge osobe nego do sebe?da li je to ispravno...i kako bi to objasnili?da li ljubav prema drugom bicu moze da bude jaca o ljubavi prema nama samima?ipak (ovo ce glupo zvucat:roll:) sa sobom si od kada se rodis...u toj kozi, sa svojim mislima...sve si to ti.......mi sami, mada i pod uticajem okoline stvaramo svoju licnost...u zavisnosti od nase licnosti, karaktera, nama se dopadaju i ne dopadaju druge osobe....u zavisnosti od nas mi pronalazimo ljude koji nam odgovaraju..i pronalazimo sebe u njima..znaci mi smo zasluzni zato sto volimo nase prijatelje, partnere, da li je onda ispravno da volimo njih vise nego sebe?ili je to mozda samo vrednovanje njih kao visih u odnosu na nas?

Da li je ispravno dati svoj zivot za nekog drugog?
ipak sami na sebe mozemo da racunamo, ali na druge...uvijek postoji sumnja....da li je onda normalno da vjerujemo da ce da druga osoba bolje iskoristiti sansu od nas?da li da vjerujemo da ona vise vrijedi?
narcisizam je u poslednje vrijeme postao popularan...jedni ljudi se stide toga i ne vole kad to primjetite, jedni poricu, a drugi se ponose...sta bi od toga trebalo da bude ok?

kada da propustimo nasu sansu i podarimo je drugom?kada i zasto?u kojoj mjeri treba biti prisutan onaj osjecaj za druge.....da li uvijek treba samo gledat da je nama dobro?mada ako gledamo da nama bude ok, to znaci da cemo brinut i za prijatelje i drage ljude, jer nam oni znace i cine da se mi osjecamo dobro.....zato i pitam da li sebi uciniti stetu a drugome dobro.....kad ne postoji ono ispravno...kad samo jedan pobjedjuje, da li prepustiti partiju?i u ime cega?za koji cilj?


p.s.nisam ja bas ovo formulisala kako sam htjela...i ako smatrate da su pitanja individualna odgovarajte u svoje ime....

Kada dobiješ dete. :)
Iako je ljubav prema samom sebi najjača, postoji trenutak kada ti je sopstveni život važan samo u toj meri da živiš zbog nekog drugog (deteta) a ne zbog sebe.
Postoje trenuci, pretpostavljam, kada se individualni život svesno žrtvuje u ime “viših” ciljeva. Istorija je puna takvih primera.

Ali mi ovde pričamo o čovekoljublju… ljubavi uopšte, zar ne?
Ne postoji ‘ispravno’ ili ‘neispravno’, rekla bih. Život može da se daje u bukvalnom smislu, ali i u figurativnom – bez umiranja, onda kada pripadanje nekom postane bitnije od samoljublja (uz zadržavanje zdrave količine ličnog dostojanstva, koje nema veze sa narcisoidnošću; narcisoidnost je falinka, defekt).

Iz ličnog iskustva: osećaj za druge rezultira bumerang-efektom. To dođe nekako spontano – pružiš ljubav, i ona ti se vrati, pri čemu je nebitno ko je tu dao više, jer svako da onoliko koliko može. Čak se ne opterećujem pitanjem da li osoba će osoba, kojoj ću, npr, (zlu ne trebalo) pokloniti svoj bubreg, biti manje ili više vredna od mene. Voliš i daješ opušteno, ne analizirajući ko si ti, a ko je taj "neko" u celoj priči. Uostalom, ako je tvoja priroda takva (topla, požrtvovana, lišena narcisoidnosti) ona je već sama po sebi vredna. Možda je, u ovakvom vremenu, i nešto posebno.
A cilj je da u toj ljubavi (davanju) uživaš. :)
 
Максифор, ти као да си разапета између крајности: или волим само себе (себично, егоцентрично), или неког другог волим више од себе и то до потпуног поништавања себе.
Знам да ниси то рекла тим речима, али мени је тако зазвучало.

Суштина је у преплитању те две љубави, према себи и према другима.

Наравно да је неопходно волети себе, и ја мислим да без љубави према себи не можемо волети ни друге. Али, онај ко воли себе пружа љубав другима не зато да би извукао неку емотивну корист у смислу реципроцитета, него зато што то ЊЕМУ САМОМ чини задовољство, он је тај који ужива у пружању, и не жртвује се и не подређује се никоме, и не ставља никог испред себе по важности (изузев деце, наравно).
А то је управо ово што кажеш:
mada ako gledamo da nama bude ok, to znaci da cemo brinut i za prijatelje i drage ljude, jer nam oni znace i cine da se mi osjecamo dobro...

Тако бар ја гледам на те ствари...
 
kada dolazi do onog mometa da vam je vise stalo do neke druge osobe nego do sebe?
Можда, кад дођемо у оређено стање свести, или нивоа свести(ако тако нешто постоји). Као нпр. Ганди и Мајка Тереза исл... Ја верујем да је човек биће направљено тако да се стално мења(развија). Е сад то може бити позитивна промена(преогрес) или негативна.... све у свему, ако можемо напредовати у развоју физичке снаге, зашто не би могли и духом(свешћу)? Можда има нивоа свести као што је онај код самоубице(мрзи самог себе)(најнижи ниво свести), тако и до људи који донапредују до нивоа кад имаш ту "ширину" ума да волиш све(нпр.Исус)(највећи ниво свести)... Ја лично волим да помогнем неком из чисто себичног разлога: тако се боље осећам...наравно, ту је тај пример родитеља и детета...ма да има и родитеља који мрзе своју децу... али то иде ван теорије о нивоу свести... јер и животиња ће се борити до смрти за младунче(а кокошке и мачке баш и немају неку свест), то су више емоције, а људи су бића саткана више од емоција него од разума...
da li je to ispravno...
Мислим да то зависи, али бих рекао да то зависи од твог размишљања, а и исправно често зависи и од погледа друштва на проблем(ако сви иду у рат да убијају друге људе, то је тад исправно, ако смо у миру, то(убијање) је погрешно),треба се трудити се да што више о "исправном" судиш сам, некад у складу са друштвом, некад не. Тако да бих рекао: слушај себе...
i kako bi to objasnili?
већ рекох, или ниво свести кад толико узнапредујеш да ти разумеш такву жртву, или си родитељ, па је онда ствар у природним емоцијама...
da li ljubav prema drugom bicu moze da bude jaca o ljubavi prema nama samima?
Може, али то су твоје мисли...ако ти мислиш да може, може, ако не не....
ipak (ovo ce glupo zvucat:roll:) sa sobom si od kada se rodis...u toj kozi, sa svojim mislima...sve si to ti.......mi sami, mada i pod uticajem okoline stvaramo svoju licnost...u zavisnosti od nase licnosti, karaktera, nama se dopadaju i ne dopadaju druge osobe....u zavisnosti od nas mi pronalazimo ljude koji nam odgovaraju..i pronalazimo sebe u njima..znaci mi smo zasluzni zato sto volimo nase prijatelje, partnere, da li je onda ispravno da volimo njih vise nego sebe?ili je to mozda samo vrednovanje njih kao visih u odnosu na nas?
Сам се родиш сам ћеш и умрети... нормално, било да си у дугој и дубокој вези са неком особом или не... Видиш, уобичајено мишљење људи је по систему:сви смо дубоко раздвојени, па се веза са другима гради дуго, дуго, (да би нешто градио мора да нема ничег), и поверење се гради дуго... а ја мислим овако:
Сви смо део целине, ја сам сличан свима, ја сам можда некад размишљао као ти, а можда ћу за пар година имати исте ставове као и ти, јер смо сви ми део целине. Све и сваког ког видим је одраз мене самог. Тако да ми није тешко да се повежем са другима, али и да прекинем однос, што ће укратко значити да могу да у исто време волим све, али да нисам повезан са свима .... чудно размишљам...али зато волим много људи:D... треба ми више места за писање, нико ме неће разумети:lol:
Da li je ispravno dati svoj zivot za nekog drugog?
Зависи, као што рекох.
kada da propustimo nasu sansu i podarimo je drugom?kada i zasto?
Не знам....
u kojoj mjeri treba biti prisutan onaj osjecaj za druge.....
То само ти можеш одлучити....

У људској природи је да мисле највише на себе, то се неће променити ни због мене, ни тебе, сем у ретким случајевима(један у милион људи) дуго ми је требало да ово схватим и помирим се са тим, јер је то нормално, некад треба превазићи своју природу, како би напредовали изван нормалних оквира... Ово је моје мишљење, не тврдим да је тачно или нетачно...
 
Poslednja izmena:
kada dolazi do onog mometa da vam je vise stalo do neke druge osobe nego do sebe ili je to mozda samo vrednovanje njih kao visih u odnosu na nas?

Ovo je vrlo diskutabilno...pogotovu ako je u pitanju prijatelj ili partner.O tom momentu zrtvovanja se moze govoriti samo ako je porodica u pitanju jer su mnoge stvari nesvesne ili instiktivne kad je ugrozen neko blizak u tom smislu.
Zasto bi ti u prijatelju videla/o nesto vise vredno u odnosu na sebe,onda to nije prijateljstvo to je opsesija.Sistem po kom covek sebi bira prijatelja je takodje instiktivan pa ti se onda moze uciniti
da bi zivot dala/o za njega a u stvari,to je samo iskazivanje privrzenosti ili zelje da pomognes kad zatreba nekom srodnom i dragom bicu.

ipak sami na sebe mozemo da racunamo, ali na druge...uvijek postoji sumnja....
narcisizam je u poslednje vrijeme postao popularan

U ovoj prvoj recenici izmedju reci "postoji" i "sumnja" treba da stoji rec "opravdana"...
Nisam sigurna zasto si ubacila narcizam kao paralelu...biti narcisoidan znaci voleti sebe u
bolesnom smislu ali mala doza narcisoidnosti je pozeljna u smislu "kako ces znati voleti druge ako ne volis sebe?"

zato i pitam da li sebi uciniti stetu a drugome dobro....

Ne,nikad sebi ne treba uciniti stetu da bi drugom(pod drugim podrazumevam prijatelja) bilo dobro...taj neko nece reci,bas si zlatna,nego ce vrlo brzo potraziti drugog prijatelja jer ce ga tvoje dobrocinstvo vremenom opterecivati,nije vazno iz kog razloga...najgora varijanta je sazaljenje.

Biti prijatelj znaci podrzati nekog srcem i dusom ili podstaknuti ga da poboljsa ili ulepsa svoj zivot...zrtva sa tim nema veze...
 
Kada dobiješ dete. :)
Iz ličnog iskustva: osećaj za druge rezultira bumerang-efektom. To dođe nekako spontano – pružiš ljubav, i ona ti se vrati,
Ово памтим из детињства: мама је дошла однекуд, ја сам била напољу, среле смо се испод уличне сијалице прекопута зграде. Ја сам се обрадовала што је дошла, погледала сам је очима пуним љубави, али моја љубав је у њеним очима (у њеној души, јер очи су прзори душе) наишла на њену љубав према мени и буквално се као бумеранг вратила мени, а истовремено сам била свесна да се исто дешава и њој: њена љубав се враћа њој самој. Та спознаја о "бумеранг-ефекту" љубави толико ме је одушевила да сам почела да се радосно смејем на сав глас. И знала сам да она разуме зашто се смејем.

Зашто цео живот није овакав? Имам пуно оваквих лепих успомена из детињства, али каснији живот ми је био много мучнији, и дете у мени стално се пита -- зашто цео живот није тако радостан и испуњен љубављу и светлошћу као што је био у детињству. Хеби га!
 
Borka i vau
to da "objasnite" onim "ludacima" npr. iz Staljingrada...;)

Хоћеш да кажеш да су људи који су гинули у ратовима то чинили зато што су схватили да неко други вреди више од њих и да су се борили и гинули зато што су те људе волели више од себе?


Ако видиш да се дави непознато дете, скочићеш да га избавиш (иако си свестан да можеш и ти да страдаш) зато што га волиш више од себе, или због нечег другог?

(У ствари, баш ме копка како бисмо то објаснили....):roll:...
 
Bumerang efekat - život dobija pravu vrednost tek kada se nesebično vole drugi i ako im se čine dobra dela, nebitno od toga da li su najbliži rod. Gorki možda nije poboljšao život Cigana, ali je svojom ljubavlju prema njima, iskazanom u njegovim knjigama, učinio da mnogi drugačije gledaju na njih.
 
Хоћеш да кажеш да су људи који су гинули у ратовима то чинили зато што су схватили да неко други вреди више од њих и да су се борили и гинули зато што су те људе волели више од себе?


Ако видиш да се дави непознато дете, скочићеш да га избавиш (иако си свестан да можеш и ти да страдаш) зато што га волиш више од себе, или због нечег другог?

(У ствари, баш ме копка како бисмо то објаснили....):roll:...
Neće svako.
Skočiće onaj, koji je uveren u svoje sposobnosti.
Ali samopouzdanje nije dovoljno.
Možda neki drastičniji primer: goloruk čovek protiv zveri, u odbrani tuđeg života.
Impuls? Instinkt čoporske odbrane, koji neme veze sa racionalnošću?
 
Neće svako.
Skočiće onaj, koji je uveren u svoje sposobnosti.
Ali samopouzdanje nije dovoljno.
Možda neki drastičniji primer: goloruk čovek protiv zveri, u odbrani tuđeg života.
Impuls? Instinkt čoporske odbrane, koji neme veze sa racionalnošću?
Nije ni to tačno. Najpre će skočiti onaj kome je spasavanje ugroženog u prvi plan, ne vodeći računa da bi mogao i sam nastradati.
 
То зависи од карактера, а донекле и од година. Кад сам била млађа, аутоматски сам скакала у одбрану слабијих па макар настрадала притом (добро, није баш био у питању живот, али нека друга врста "настрадавања") , али како су године прошле све сам мање уверена, што каже Борац, у своју способност да одбраним некога. Као да нешто мало кукавичлука ипак долази с годинама. Не знам шта бих радила кад бих видела да тројица билдера нападају неког самог младића -- бојала бих се да ће једини резултат моје интервенције бити то што ћу и сама добити батине. Једном сам покушала речима да помогнем (у питању су били дечаци од десетак година, тројица на једнога) али нисам се баш прославила; истрчала је комшиница из приземља и успела пола "мудрим" речима, пола повишеним гласом. Али то су ипак била деца.

Али кад би у питању било нешто озбиљније, бојим се да би једини мој покушај биле благе, умирујуће речи, а ако то не успе (а код битанги сигурно не би успело) онда ... хеби га, преостало би ми само да што пре позовем полицију.
 
Nije ni to tačno. Najpre će skočiti onaj kome je spasavanje ugroženog u prvi plan, ne vodeći računa da bi mogao i sam nastradati.

Pa Ristobe, teško da će skočiti neplivač.:)
Verovatnije je da će stajati na obali i vrištati od očaja.
Kad bi skočio da spasi život davljenika (makar to bilo i dete) a sam ne zna da pliva - kako bi ga to okarakterisalo? :roll:
A kad bi to bilo NJEGOVO dete? Da li se tada okolnosti menjaju?

Nisam džabe dala onaj drugi primer - goloruk čovek protiv zveri, u odbrani tuđeg života.

@ Modruna: skakala i ja, automatski, pa par puta izvukla deblji kraj. Godine me nisu učinile mudrijom i opreznijom, ali sad barem ponekad zahvalim okolnostima što nisam bila na određenom mestu, u određeno vreme.
Slažem se - stvar karaktera.
Sad se smejem, zamišljujući neku stariju, zanemoćalu osobu, kako, npr - zbog toga što je filantrop - skače da odbrani čoveka koga su napale barabe. Missim... koja je verovatnoća da će se nešto tako dogoditi? :lol:
 
Pa Ristobe, teško da će skočiti neplivač.:)
Verovatnije je da će stajati na obali i vrištati od očaja.
Kad bi skočio da spasi život davljenika (makar to bilo i dete) a sam ne zna da pliva - kako bi ga to okarakterisalo? :roll:
A kad bi to bilo NJEGOVO dete? Da li se tada okolnosti menjaju?

Nisam džabe dala onaj drugi primer - goloruk čovek protiv zveri, u odbrani tuđeg života.

Sad se smejem, zamišljujući neku stariju, zanemoćalu osobu, kako, npr - zbog toga što je filantrop - skače da odbrani čoveka koga su napale barabe. Missim... koja je verovatnoća da će se nešto tako dogoditi? :lol:
A koja je verovatnoća da se to dogodi? Ipak je bilo i takvih slučajeva.
 
kada dolazi do onog mometa da vam je vise stalo do neke druge osobe nego do sebe?
Kao i svi roditelji svoje dete volim više nego sebe, ali to je specifičan slučaj.

"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe"=>treba imati ljubavi u sebi=>prvo treba voleti sebe=>druge voleti više nego samoga sebe gotovo da nije prirodno, dovoljno je voleti druge koliko i sebe (ako je moguće)=>voleti bližnjega (lako je voleti čovečanstvo, ali nije uvek lako voleti komšiju svekrvu, šefa i sl ;)), a za "daljnjega" (ali se izrazih :lol: ) nije problem

(Ne znam zašto, ali imam utisak da ću biti pogrešno shvaćena)
Da li je ispravno dati svoj zivot za nekog drugog?
Verovatno da jeste ispravno pod izvesnim okolnostima, ali ne zato što te ljude volimo više nego sebe (dete je izuzetak) već zato što je tako jedino ispravno. Za to je potrebno stvarno jak razlog i to ne može svako.
narcisizam je u poslednje vrijeme postao popularan..
Nije to ništa novo.
(da mi neko sad trazi da ubijem neku osobu to ne bi mogla...nikada...al postoje osobe za koje bih mogla sebe da ubijem?sto ne znaci da ja ne volim sebe...al da li znaci da ja ne cijenim dovoljno svoj zivot..ili da precjenjujem njihov?ipak ne bi mogla ubit drugo ljudsko bice, a mogla bi sebe.....nesto tu nije u redu....:think:)
Mogla bi da ubiješ drugoga u samoodbrani jer kada stvarno dođe do te situacije iz nas progovara nagon za životom.

To da li bi mogla da li bi mogla da ubiješ sebe zavisi ne samo o odnosu koji imaš prema sebi već i o odnosu koji imaš prema fenomenu života.
 
Poslednja izmena:

Back
Top