ДОБРА НАМЕРА

Mali Vitez

Gost
Poruka
30
Много зла је нането у доброј намери! :rtfm:
Веома често волим да користим ову реченицу и веома често се у животу срећем са чињеницом да ми много зла наносе добронамерници.
Да ли је то случај и код Вас и да ли треба опростити човеку који вас, у доброј намери, уједе за срце?
 
Много зла је нането у доброј намери! :rtfm:
Веома често волим да користим ову реченицу и веома често се у животу срећем са чињеницом да ми много зла наносе добронамерници.
Да ли је то случај и код Вас и да ли треба опростити човеку који вас, у доброј намери, уједе за срце?
Изрека, у ствари, гласи: "Пут до пакла поплочан је добрим намерама."

Мени се то често дешавало. Добре намере никако нису довољне. Ако желиш да некоме учиниш добро, онда мораш да знаш како да му стварно учиниш добро.
 
Изрека, у ствари, гласи: "Пут до пакла поплочан је добрим намерама."

Мени се то често дешавало. Добре намере никако нису довољне. Ако желиш да некоме учиниш добро, онда мораш да знаш како да му стварно учиниш добро.

I ne samo to. Dobra namera mora biti iskrena, od srca, iz potrebe da se učini dobro, ne zbog toga da nama bude dobro, nego da bude dobro primaocu.
Onda se, dalje, postavlja pitanje: da li je namera da činimo dobro delo zapravo potreba da ugodimo sebi (nahranimo ego, budemo srećni), i šta je, uopšte, čovekoljublje? Da li je činjenje dobrih dela kao svesno očekivana interakcija (ja tebi dobro, ti meni osećaj oplemenjenosti) fer i ravnopravno raspoređeno zadovoljstvo... koliko je to zaista dobro delo?
Da li je zlo, koje nanesemo u nameri da činimo dobro, nehotično... puka slučajnost?
 
У праву си: ово је комлексно питање.

Ја сам хтела да извучем у први план један аспект овог питања: често искрено желим да помогнем (учиним добро) некој особи, али не умем, не знам како то да учиним. Глупа сам, не знам, не умем да нађем излаз из ситуације у којој се особа нашла. Уосталом, исто ми се догађа и у погледу сопствених ситуација: без обзира на све намере, не умем да помогнем сама себи.
 
Много зла је нането у доброј намери! :rtfm:
Веома често волим да користим ову реченицу и веома често се у животу срећем са чињеницом да ми много зла наносе добронамерници.
Да ли је то случај и код Вас и да ли треба опростити човеку који вас, у доброј намери, уједе за срце?

"jezik brzi od pameti"
mislim da je ova prikladna za ovu temu.
pre sam ne razmisljajuci cesto davao savete (jer sam bio zamoljen) koji su na kraju ispadali kao klasicno ogovaranje, pljuvanje po nekome i sl.
e kad sam porastao i malo se opametio uzdrzavam se od SVOG MISLJENJA ali drzim se diplomatije recimo odgovor u stilu "neformalno"....
uvek cu oprostiti jer smatram da ako sam ja prevazisao sebe da komentarisem drugi mozda jos uvek nisu.
dakle OPRASTAM...
 
Много зла је нането у доброј намери! :rtfm:
Веома често волим да користим ову реченицу и веома често се у животу срећем са чињеницом да ми много зла наносе добронамерници.
Да ли је то случај и код Вас и да ли треба опростити човеку који вас, у доброј намери, уједе за срце?

Ja tako nešto još nisam srela.....
 
Много зла је нането у доброј намери! :rtfm:
Веома често волим да користим ову реченицу и веома често се у животу срећем са чињеницом да ми много зла наносе добронамерници.
Да ли је то случај и код Вас и да ли треба опростити човеку који вас, у доброј намери, уједе за срце?

Nije moje ni da oprastam ni da kaznjavam.

.. Ali ne zaboravljam!
 
Много зла је нането у доброј намери! :rtfm:
Веома често волим да користим ову реченицу и веома често се у животу срећем са чињеницом да ми много зла наносе добронамерници.
Да ли је то случај и код Вас и да ли треба опростити човеку који вас, у доброј намери, уједе за срце?

Ja sam u takvoj situaciji, s tim što me nijesu ujeli za srce već su ga rastrgli i još ga rastržu. Za sve vas bi ovo bila SF priča kad bih je ispričao a pošto nemam ni volje ni snage mislim da će mnogi reći da sam lud. No meni je to svejedno. Pošto ovo "dobronamjerno" traje 15-tak god. istrpio sam užasne bolove. Mislim da "dobronamjerni" misle, pravdajući svoj zločin, da to rade STVARNO iz DOBRE NAMJERE, no ipak znaju šta rade. Mislim da im ne bi trebalo oprostiti. No ja sam takve prirode da čim bol malo umine, ne da im samo oprostim već i zaboravim na sve bavim se drugim stvarima. Znaju oni to inače ne bi smjeli raditi što rade.
Al' ćete se neki iščuđavati meni i mom postu. Na ovome zemaljskom šaru ima mnogo toga što u san snili ne bi.
 
Не каже стара народна: Господе чувеј ме пријатеља, сам ћу се чувати од непријатеља. :dash:
Многе своје пријатеље сам безброј пута молио да ми не помажу само да ме не би повредили, или ми нанели штету, али они се и даље труде да ми помогну и верују да боље од мене знају шта ми, како и колико треба.
:worth:Праштам им јер знам да то чине из добрих побуда. :eek: :dash:
 
Не каже стара народна: Господе чувеј ме пријатеља, сам ћу се чувати од непријатеља. :dash:
Многе своје пријатеље сам безброј пута молио да ми не помажу само да ме не би повредили, или ми нанели штету, али они се и даље труде да ми помогну и верују да боље од мене знају шта ми, како и колико треба.
:worth:Праштам им јер знам да то чине из добрих побуда. :eek: :dash:

svestan si njihove dobrote, a istrpeces njihovo dobronamerno maltretiranje,,,mislim da trebas da budes sretan ako imas takve prijatelje,,,,iako ces pomisliti da su dosadni...zamisli da te se niko ne seti?
u sustini ne volim tudju pomoc, prvo ako je intimne prirode, onda ce je ti isti znati, a recimo da ne moraju svi sve da znaju.druga stvar kad god sam pomogla to sam radila od srca.videla sam da ljudi ne uzvracaju istom merom i vise nemam ideje kako prema kome da se odnosim.
 
Многе своје пријатеље сам безброј пута молио да ми не помажу само да ме не би повредили, или ми нанели штету, али они се и даље труде да ми помогну и верују да боље од мене знају шта ми, како и колико треба.

Управо то. Да ли се може добром намером назвати чињеница да дајемо себи право да МИ одређујемо шта је добро за друге? Зар то није ниподаштавање личности те друге особе и омаловажавање његових животних избора?

(''Ја боље знам шта теби треба и шта је добро за тебе'' :arrow: ''Ја сам бољи, паметнији, моћнији од тебе - ја усмеравам твој живот онако како ја хоћу!'')
 
Slažem se sa Helen, onako uopšteno. Ali da bi nekom pomogao na bilo koji način, treba tu osobu dobro poznavati.
Dugo se družim sa jednom ženom, veoma mi je draga i kada je pre nekog vremena počela da nosi minić, prvo sam slušala razne komentare okolo, mislim nikako joj ne stoji, ima debele noge, sa sve ispucalim kapilarima, jednom prilikom sam joj rekla onako izokola, ma stvarno baš uvijeno, užasno se uvredila, ali kada je posle nekog vremena čula da je muž vara, samo što mi glavu nije otkinula jer joj nisam rekla, kao kad si mogla za suknju da mi kažeš, mogla si i ovo, ali ja više nikad nikom ne bih rekla iz dobrih namera.:neutral::neutral::neutral:
 
I ne samo to. Dobra namera mora biti iskrena, od srca, iz potrebe da se učini dobro, ne zbog toga da nama bude dobro, nego da bude dobro primaocu.
Onda se, dalje, postavlja pitanje: da li je namera da činimo dobro delo zapravo potreba da ugodimo sebi (nahranimo ego, budemo srećni), i šta je, uopšte, čovekoljublje? Da li je činjenje dobrih dela kao svesno očekivana interakcija (ja tebi dobro, ti meni osećaj oplemenjenosti) fer i ravnopravno raspoređeno zadovoljstvo... koliko je to zaista dobro delo?
Da li je zlo, koje nanesemo u nameri da činimo dobro, nehotično... puka slučajnost?

Mislim da je namera,koja je sa tvog stanovista trebala da izgleda dobro,po tebi izgledala dobro,i ti nisi nasla nista lose u njoj i njenom ispoljavalju,od srca.Onaj kome je ta namera bila upucena,a koji nije prihvatio kao dobru,taj ima problem i prihvata zlo uvek,bila namera losa ili dobra.
Npr,ako pridjes partneru(univerzalno kazem partner,dakle ne gledam na polnost),pred osobom koju ti je predstavio kao sestru ili brata,i kazes kako se dobro ljubi,te ga poljubis. Ako on popizdi zbog toga,znaci da mu sestra nije sestra,odnosno,brat nije brat,nego devojka,odnosno decko.To znaci da je on popizdeo zbog sebe,jer je nesto sakrio,slagao te,i time dokazao da njegova namera da bude sa tobom,nije bila prava,dobra,cista.A tvoja namera ostaje dobra i na mestu!!!
E,sad,tog sto boli,kada dobru nameru,nameru od srca,nesebicnu,primi kao takvu,onda tu nesto ne stima...eto,naveo sam i primer...
 
У мојој близини је живела једна сиромашна породица са два детета. Отац породице је био алкос и све што би зарадио, попио би. Нисам имао неку велику пару, али сам повремено куповао по нешто деци - већином храну. Отац то сазна и почеше моји проблеми. Није ми пало тешко што ме је он онако пијан оптуживао да спавам са његовом женом већ то урадише и све остале комшије...:dash:
 
Iskrena (od srca) dobra namera nikada ne može biti od štete onome kome je upućena. Ako je pak suprotno, onda je samo zbog gordosti onoga kome je dobra namera namenjena. E, ali dobra namera nije u želji ili verbalnoj preporuci, nego je treba efikasno sprovesti u delo, tako da ne može biti negativnog efekta. A ovde se baš potenciraju ti negativni efekti dobre namere. Ima osoba koje su bolesne da druge savetuju, a nemaju ni znanja ni stručnosti za to. Ali tu je očigledno da se radi o osobama poremećenog mentalnog sklopa, prema kojima se uvek mora zauzeti specijalan stav. (Mislim da ignorisanje i izbegavanje nije pravo rešenje).
 
... Ima osoba koje su bolesne da druge savetuju, a nemaju ni znanja ni stručnosti za to. Ali tu je očigledno da se radi o osobama poremećenog mentalnog sklopa....
У праву си што се тиче "знања и стучности" и ја баш то хоћу да избацим у први план. Да морамо имати знања и стручности, простије речено -- да морамо добро познавити себе, ту другу особу, и сам живот, да бисмо били сигурни да је наша интервенција заиста произвела неко добро, а не "зло у доброј намери".

Али ниси у праву да се ту ради о "особама поремећеног менталног склопа". Да ли мислиш да ја спадам у ту групу? А ја ево баш тренутно не умем, немам ни знања ни стручности ни мудрости да помогнем (учиним добро) једној својој сестри којој је потребна помоћ, и то стручна, а она неће да је потражи (никог не можеш силом да натераш да се лечи, а да је убедим у потребу лечења -- не умем, не успева ми ма колико се трудила, а трудим се јер је волим).
 
Било како било, свима препоручујем ону књигу Скота Пека "Људи лажи". Та ми је књига отворила очи за многе ствари које сама не бих видела. Пек је религиозан, што ја нисам, али свеједно, има много добрих увида у човекову психу, узимајући у обзир постојање лажи и зла (макар у зрнцима) у свакоме од нас.
 
Sta je uopste dobra a sta zla namera?
Sta je dobro a sta zlo?
Dokad ce ljudi da se zanose “znanjem dobra I zla”?

Treba oprostiti svakom ko te ujede za srce, stavise, treba da ga slavis jer ti je ukazao na tvoju slabost na kojoj sad mozes da radish.

Nije li istina da ustvari najvise dobra pojedincu cine oni koji mu cine zlo – oni cine da pojedinac kroz to grubo iskustvo psihicki ojaca?

Naprotiv, oni koji pojedincu cine samo dobro (prijatne I ugodne stvari), na duze staze ga cine mekim I uspavanim, povladjujuci njegovim culima I umu a uspavljujuci svesnost I psihu.

Kao sto rece Eshil, “ U skoli patnje najbolje naucis mudrosti.”

Da li dobro cini roditelj koji svog sina recimo brizno cuva I stiti od spoljasnjeg sveta, tako da to dete kad se jednom otisne od roditelja u svet dozivi teske lomove usred svoje mlitavosti I mekoce?

Da li zlo cini roditelj koji svog sina vaspitava strogo tako da to dete kad se otisne od roditelja u svet dozivi prijatna iznenadjenja shvatanjem da je psihicki cvrsce od drugih?

Mislim da termini dobro I zlo treba da budu zamenjeni terminima osvescenost I neosvescenost.

Dobro moze da cini samo onaj koji je osvescen, onaj ko je visoke svesnosti.

“Don Juan je rekao da ne postoji zlo i da ne možemo da osjećamo sažaljenje. Da li to znači da žalimo nekog drugog? Da li to znači da ja mislim da sam u boljem položaju nego što je neko drugi? Ego je taj koji osjeća sažaljenje i čitava ideja o sažaljenju je obmana.”

Castaneda
 
Ima osoba koje su bolesne da druge savetuju, a nemaju ni znanja ni stručnosti za to. Ali tu je očigledno da se radi o osobama poremećenog mentalnog sklopa, prema kojima se uvek mora zauzeti specijalan stav. (Mislim da ignorisanje i izbegavanje nije pravo rešenje).

Ti si ovim upravo rekao da samo stručne osobe (ili one koje imaju znanje) treba da savetuju.
A svi drugi - koji nisu stručni - imaju poremećeni mentalni sklop?
Pa koliko onda ima nas (samo na ovom forumu) koji smo "poremećenog mentalnog sklopa"? :roll:
 
Čudi me da i ti izvlačiš reči iz konteksta. :mrgreen: :D Jasno sam rekao da se radi o sobama poremećenog mentalnog sklopa sa bolesnom upornošću da svakoga savetuju. Ima i na ovom forumu takvih, ali koliko se meni čini, zanemarljivo malo. Žao mi je ako neko i mene tako doživljava, jer ne mislim da spadam u tu grupu.
 

Back
Top