Anonymous:
Ako ljudi u braku ne umeju da komuniciraju,ako nema međusobnog poštovanja i razumevanja, pa makar i zbog dece, ko normalan može da očekuje da će se problemi rešiti razvodom, sem ako nije reč o nasilju u porodici.Razvod braka, u kome ima dece je čin žrtvovanja tuđih života radi ispunjenja sopstvenog.
Otac dve maloletne ćerke čija majka ih ostavila jer je željna života.
Eh... tako mu to biva kada se udje neizivljen u nesto tako ozbiljno kao sto je brak.
No, sta je tu je.
Razmisli dobro o sledecim stvarima.
Ko je u tom braku bio srecan i zadovoljan? Da li si ti bio?
Koliko covek koji je nezadovoljan sopstvenim zivotom moze da prenese na druge zadovoljstvo? Drugim recima, da li mislis da su tvoja deca i tvoja zena mogli da budu zadovoljni tobom ako sam svojim zivotom nisi zadovoljan?
Pa sada sve to ponovi jos jednom, ali posmatrajuci zivot svoje zene, tj. majke.
Nemoj misliti da je pravdam. I moj brak je pukao zato sto je neko hteo da zivi, a pored mene nije mogao. I tacno znam kako ti je, jer sam i ja prosao kroz isto.
Ali, ako pokusas da odgovoris na ona pitanja gore, onda ces sam da uvidis da je ovako bolje. Deca sigurno ne prisustvuju svadjama kao nekada, a ako se opustis i prihvatis stanje takvo kakvo je videces da je moguc sasvim normalan razgovor sa zenom, sto ce posebno radovati vasu decu.
Hajde samo hrabo i srecno.