Miraš Dedeić

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Što znamo o njemu?

minos je jednog spomenuo kako je on bio veliki Srbin nekada?

Mihailo4.jpg


Dedeići su starinom sa Čeva. Iselili su se u Dobrilovinu polovinom XVI vijeka.

Mihailo (Miraš Dedeić), po nacionalnosti Crnogorac, rođen je 8. novembra 1938. godine u selu Ramovo Ždrijelo, srez Šaransko-Šavnički, od oca Mlađena i majke Savete (rođene Delibašić). Kršten u selu Kršu 20. novembra 1938. godine u crkvi Sv. Preobraženja Gospodnjeg. Krštenje je obavio svještenik Niko Pavićević. Kum na krštenju je bio Krsto Bajčeta. Krštenicu je izdao 17. maja 1984. godine, pod brojem 5, svještenik Parohije Šaranske Mitar Lopušina.

Završio polamaturu u Tomaševu - Šahovići. Pohađao dva razreda Bogoslovije u Prizrenu. Zbog nacionalnoga izjašnjavanja kao Crnogorac, morao je napuštiti bogoslovsko školovanje u Prizrenu. Upisao je i završio Realnu klasičnu gimnaziju u Prizrenu. Studirao je pedagogiju na Prištinskom univerzitetu, a po blagoslovu Raško-prizrenskoga episkopa Gospodina Pavla (sadašnjega Srpskoga patrijarha) upisuje se na Teološki fakultet u Beogradu 16. septembra 1965. godine. Na istom fakultetu je diplomirao 1969. godine.

Po završetku Teološkoga fakulteta, Sveti Sinod Srpske pravoslavne crkve postavlja ga aktom broj 4824/zap. od 11. novembra 1969. godine, za suplenta monaške škole u Manastiru Ostrog. Dekret o tome potpisuje Srpski patrijarh German. Ukida mu se radno mjesto u monaškoj školi u Ostrogu aktom broj 3359/zap. 628, od 6. oktobra 1970. godine. Odluku o tome donio je Sveti Sinod Srpske pravoslavne crkve.

Dekan Teološkoga fakulteta u Beogradu, prof. dr Čedomir Drašković šalje ga u Rim na Papski orjentalni institut. Postdiplomske studije na ovome Institutu završava 26. juna 1973. godine. Protiv njegovih studija u Rimu bio je Mitropolit Crnogorsko-primorske eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Gospodina Danilo (Dajković). Međutim, na intervenciju prof. dr Ivana Žužeka, poznatoga katoličkoga kanoniste, Mitropolit Danilo naknadno je dozvolio njegove studije.

Na Papskom orjentalnom institutu u Rimu podnio je zahtjev za rad na doktorskoj disertaciji kod prof. dr Leskovca, inače Slovenca. Međutim, profesor nije primio pomenuti zahtjev zbog toga što je podlegao podvalama i klevetama tadašnjih srpskih arhimandrita.

Nakon završetka postdiplomskih studija u Rimu, na poziv Mitropolita Moskovskoga Filareta pohađao je postdiplomske studije i na Ruskoj duhovnoj akademiji Svetoga Sergija u Zagorsku. Na toj akademiji je prijavio doktorsku disertaciju. Rad na njoj je bio spriječen jer je Srpski Patrijarh German prekinuo njegove postdiplomske studije, zbog kleveta koje su dolazile iz krugova Srpske pravoslavne crkve protiv njega. Kraće vrijeme je boravio, zbog porodičnijeh problema, u Crnoj Gori, nakon čega mu je Srpska pravoslavna crkva zabranila povratak u Rusiju.

Na prijedlog redovnoga profesora Teološkoga fakulteta u Beogradu, dr Čedomira Draškovića, aktom broj 9 od 31. januara 1975. godine, upućen je zahtjev da mu se dozvoli rad u Državnom arhivu SSSR. Na prijedlog akademika i sekretara SANU, prof. dr Vase Čubrilovića dozvoljava mu se rad u Državnom arhivu SSSR, kod akademika i direktora Arhiva prof. dr Mazajeva. Na prijedlog Lenjingradske duhovne akademije, rektora i profesora, arhimandrita Kirila, dozvoljava mu se rad u Biblioteci Šćedrina u Lenjingradu (broj akta 489, od 18. juna 1975. godine). Akademik Vasa Čubrilović, aktom F.34/16-26, od 12. oktobra 1976. godine, ovlašćuje ga kao postdiplomca Beogradskoga univerziteta na katedri za istoriju, da obavi izbor dokumenata u arhivu u Trstu, a koji se odnose na vrijeme od XVI do XVIII vijeka.

Srpski akademik prof. dr Radovan Samardžić, aktom N.236/1 od 19. aprila 1982. godine traži odobrenje da mu se omogući rad u Državnom arhivu Italije. Po preporuci profesora Samardžića dozvoljava mu se rad u Ministarstvu spoljnih poslova Italije u Rimu. Bavi se naučnim radom na prikupljanju arhivske građe i u Vatikanskome arhivu i arhivu Propaganda fide, kao i Državnom arhivu u Veneciji.

Uputio je molbu za zamonašenje Mitropolitu crnogorsko-primorskome Danilu, koji je aktom broj 384/I od 6. juna 1984. godine donio odluku da se primi u jedan od manastira za pripremu monašenja. Mitropolit Danilo na savjet koji je došao iz Srpske pravoslavne crkve, iz Beograda, mijenja tu odluku i aktom broj 384/I-D-1 od 6. juna 1984. godine, donosi odluku da se obrati svojemu episkopu za odobrenje stupanja u monaški čin, iz razloga što ne pripada Crnogorsko-primorskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve. Mitropolit Danilo aktom broj 496/I.D.-1., naređuje da napušti Manastir Ostrog u roku od pet dana, pod prijetnjom prinudnoga izvršenja.

Nikada nije bio svještenik Srpske pravoslavne crkve.

Rukopoložen za đakona, 29. juna 1988. godine, a śutradan (30. juna 1988. godine) rukopoložen za svještenika. Rukopolaganje za đakona i svještenika, obavljeno je u Beču, u crkvi Sv. Trojice, od strane Mitropolita Austrije i egzarha Italije i Mađarske Hrizostoma, uz pratnju episkopa Austrijskoga Mihaila Hristopulisa, grčkoga arhimandrita Svete Gore, arhimandrita ruskoga i bugarskoga i uz prisustvo velikoga broja vjernika. Rukopolaganje je obavljeno po odluci Carigradskoga Patrijarha Dimitrija I. Nakon smrti Patrijarha Dimitrija I, naslijedio ga je Patrijarh Vartolomej I, pod čijom je jurisdikcijom bio sve do zvanične i neopozive ostavke u Grčkoj pravoslavnoj crkvi u Rimu.

U Rimu proizveden u čin arhimandrita. Na crnogorskome narodnome zboru na Cetinju, 6. januara 1997. godine, predložen i izabran za poglavara Crnogorske pravoslavne crkve. U crkvi Sv. Paraskeve u Sofiji, 15. marta 1998. godine, hirotonisan za episkopa od strane Patrijarha Bugarskoga Pimena i sedam mitropolita i episkopa Bugarske pravoslavne crkve. Na Cetinju, 31. oktobra 1998. godine, intronizovan je za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, uz prisustvo episkopa Bugarske pravoslavne crkve i nekoliko hiljada vjernika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.

Neopozivu ostavku u Grčkoj pravoslavnoj crkvi u Rimu (Sv. Andrija Prvozvani) podnosi Venecijanskome Mitropolitu Genadiju, 27. januara 1997. godine. Neopozivu ostavku podnosi Vaseljenskome Patrijarhu Vartolomeju I. Ostavku je potpisao 8. februara 1997. godine izaslanik Vaseljenskoga Patrijarha, Mitropolit Melikton. Do zvanične i neopozive ostavke Vaseljenska Patrijaršija i Grčka Mitropolija u Rimu nijesu imale nijednoga pisanoga dokumenta koji bi bio prigovor na njegovu svješteničku službu. Sa Grčkom Mitropolijom u Rimu vodi sudski spor, povodom ostvarivanja prava iz radnoga odnosa.

Vaseljenski Patrijarh Vartolomej I u dogovoru sa Srpskom pravoslavnom crkvom, protiv svijeh crkvenijeh zakona, pravnih i moralnih normi, donosi odluku o njegovome isključenju iz crkve, 9. aprila 1997. godine.

Mitropolit Mihailo bio je lični prijatelj sa Njegovim Veličanstvom kraljem Italije, sinom kralja Viktora Emanuela II i kraljice Jelene (ćerke crnogorskoga kralja Nikole), Umbertom II. Radio je u arhivu njegove rezidencije Vila Italija, u malome gradiću Kaskaisu, na periferiji Lisabona u Portugaliji. U Vili Italija radio je na prikupljanju istorijske građe o kraljici Jeleni, a koje dokumente i danas posjeduje. Sa kraljem Umbertom II sastao se pet puta. Kralj Umberto II mu je preporučio da u knjizi o kraljici Jeleni, ako je bude ikada napisao, unese da je on lično pola Crnogorac, a pola Talijan.

Govori talijanski, ruski i grčki jezik, služi se francuskim a prevodi sa latinskog. Privremena rezidencija je u Vladičanskom domu na Cetinju, do prelaska u Cetinjski manastir.

http://www.moc-cpc.org/Index_L.htm
 
Ово је мало... како да кажем, "налицкано". Ако некога не мрзи да прочепрка по старијим темама, на једној сам оставио неколико интервјуа Мираша Дедеића, из периода крај 1980-их / почетак 90-их у којима о себи говори како је Србин.

А ово "по националности Црногорац" је смејурија за упишавање. Босанац који има презиме које постоји у ЦГ, па још прича како му се мушки предак преселио 1500 и неке из ЦГ у Босну... идиотизам. Тако може и моја баба да каже да је по националности Црногорац...
 
Ово је мало... како да кажем, "налицкано". Ако некога не мрзи да прочепрка по старијим темама, на једној сам оставио неколико интервјуа Мираша Дедеића, из периода крај 1980-их / почетак 90-их у којима о себи говори како је Србин.

А ово "по националности Црногорац" је смејурија за упишавање. Босанац који има презиме које постоји у ЦГ, па још прича како му се мушки предак преселио 1500 и неке из ЦГ у Босну... идиотизам. Тако може и моја баба да каже да је по националности Црногорац...

E, pa bas zato pitam. Cvrljanjem po arhivi samo sam cuo minosa kako se sokirao kada je vidio koliki je bio Srbin, ali to jednostavno meni nije poznato i nisam pronasao.
 
E, pa bas zato pitam. Cvrljanjem po arhivi samo sam cuo minosa kako se sokirao kada je vidio koliki je bio Srbin, ali to jednostavno meni nije poznato i nisam pronasao.

Не могу сад ни ја да пронађем. Колико видим на прву лопту, реч је о Дедеићевом интервјуу италијанском листу "Il popolo" 1991, па пробај да тражиш преко тога.

Наводно је рекао дословце ово: "Govoreći kao Srbin, želim da se, kada se postigne trajni mir, Srbija i Hrvatska definitivno razdvoje.." и бранио право Црне Горе на Дубровник, као и Италије на Истру и Далмацију.
 
Ово је мало... како да кажем, "налицкано". Ако некога не мрзи да прочепрка по старијим темама, на једној сам оставио неколико интервјуа Мираша Дедеића, из периода крај 1980-их / почетак 90-их у којима о себи говори како је Србин.

А ово "по националности Црногорац" је смејурија за упишавање. Босанац који има презиме које постоји у ЦГ, па још прича како му се мушки предак преселио 1500 и неке из ЦГ у Босну... идиотизам. Тако може и моја баба да каже да је по националности Црногорац...

Он није рођен у Босни, већ код Дурмитора.
 
Његови "биографи" и из СПЦ и из МПЦ наводе да је рођен у Завидовићима (морао сам да гуглам... видим да су код Добоја и Зенице), да је родом и пореклом из тог краја и да му је једина веза са ЦГ предак из 16. века који је (наводно) дошао из ЦГ у Босну. Ја сам само то о њему читао, а ако није тачно, слободно ме исправите. Ја сам самоуверено кренуо са тим једино због тога што и његове присталице и противници наводе тај исти податак, па зато у то нисам ни сумњао.
 
Његови "биографи" и из СПЦ и из МПЦ наводе да је рођен у Завидовићима (морао сам да гуглам... видим да су код Добоја и Зенице), да је родом и пореклом из тог краја и да му је једина веза са ЦГ предак из 16. века који је (наводно) дошао из ЦГ у Босну. Ја сам само то о њему читао, а ако није тачно, слободно ме исправите. Ја сам самоуверено кренуо са тим једино због тога што и његове присталице и противници наводе тај исти податак, па зато у то нисам ни сумњао.

Па ено оно горе ти је са ЦПЦ сајта. Пише лепо где је рођен, а то је Црна Гора.

Да је био српски националиста већином свог живота, то стоји. А шта је са Антонијем Абрамовићем? Да ли су гласине о његовој педофилији измишљотина или...?
 
Хм... :think:

Задњи пут када сам тражио информације о Дедеићу, постојало је само то да је из Босне. Сада видим, неки пишу да је из Завидовића, неки са Дурмитора... Хрватска Википедија је о њему писала као о човеку из Босне, а сада пише да је из Црне Горе; добро, то није релевантан извор, али јесте неки показатељ да постоји неки конфликт информација... Телефонски именик Босне и Херцеговине, колико видим, не проналази Дедеиће у Завидовићима... о чему се ради, превара онда? :confused:
 
Хм... :think:

Задњи пут када сам тражио информације о Дедеићу, постојало је само то да је из Босне. Сада видим, неки пишу да је из Завидовића, неки са Дурмитора... Хрватска Википедија је о њему писала као о човеку из Босне, а сада пише да је из Црне Горе; добро, то није релевантан извор, али јесте неки показатељ да постоји неки конфликт информација... Телефонски именик Босне и Херцеговине, колико видим, не проналази Дедеиће у Завидовићима... о чему се ради, превара онда? :confused:

Заиста :dontunderstand:

Његов чланак на енглеској wikipediји изгледа доста добар. Фали му већина података, али ОК је есенцијално.
 
Хм... :think:

Задњи пут када сам тражио информације о Дедеићу, постојало је само то да је из Босне. Сада видим, неки пишу да је из Завидовића, неки са Дурмитора... Хрватска Википедија је о њему писала као о човеку из Босне, а сада пише да је из Црне Горе; добро, то није релевантан извор, али јесте неки показатељ да постоји неки конфликт информација... Телефонски именик Босне и Херцеговине, колико видим, не проналази Дедеиће у Завидовићима... о чему се ради, превара онда? :confused:
Vjeruj meni sto ti kazem... mislim da nema razloga da ne govorim istinu.
 
Vjeruj meni sto ti kazem... mislim da nema razloga da ne govorim istinu.

Чиз, твоја реч је за мене факт, само ако си сигуран у оно што кажеш. :) А кажеш да јеси.

Само кажем да сам збуњен одакле подаци да је рођен у Завидовићима, и која је позадина свега тога? Пре извесног времена сам читао о њему на нету са неколико извора, и свуда сам наилазио на те несретне Завидовиће и већ га неко време помињем као "Босанца"... не волим када лако поверујем у нешто нетачно.
 
Poslednja izmena:
Чиз, твоја реч је за мене факт, само ако си сигуран у оно што кажеш. :) А кажеш да јеси.

Само кажем да сам збуњен одакле подаци да је рођен у Завидовићима, и која је позадина свега тога? Пре извесног периода сам читао о њему на нету са неколико извора, и свуда сам наилазио на те несретне Завидовиће и већ га неко време помињем као "Босанца"... не волим када лако поверујем у нешто нетачно.
Upravo radi toga i kazem. Svako pise onako kako mu odgovara.
Naravno, poznajem dio njegove rodbine te nema razloga za manipulaciju.
 
Upravo radi toga i kazem. Svako pise onako kako mu odgovara.
Naravno, poznajem dio njegove rodbine te nema razloga za manipulaciju.

Da, eto meni su malo čudni ti Zavidovići. Čini mi se da ih je Igor (wikipedijanac-velikosrpski nacionalista aktivan po dosta foruma) proširio.

Ali - Mihailovo "srbovanje" je fakat. Isto kao i ona nesretna činjenica da je počinio preljubu sa mladom đevojkom pa ga je žena istjerala iz kuće i poslije je uslijedio razvod.
 
Da, eto meni su malo čudni ti Zavidovići. Čini mi se da ih je Igor (wikipedijanac aktivan po dosta foruma) proširio.

Ali - Mihailovo "srbovanje" je fakat. Isto kao i ona nesretna činjenica da je počinio preljubu sa mladom đevojkom pa ga je žena istjerala iz kuće i poslije je uslijedio razvod.
Mihaile jeste bio, da kazem, veliki svaler a i mangup. To jeste fakat.
Ma... ko ne voli zensku populaciju bolje da ga nije. Pogledaj katolicke popove. Mislim bez veze im je to da budu vjeciti momci. Meni recimo smeta kada pravoslavni popovi prave djecu za vrijeme Velikog Posta :lol::lol:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top