- Poruka
- 6.213
PODGORICA - 18.6.2008
Skoro 40 odsto stanovništva u Crnoj Gori je blizu linije siromaštva, koja prema preporukama i metodologiji Svjetske banke iznosi 144,68 eura po odrasloj osobi, a razlog tome su najnovija poskupljenja, koja guraju sve više građana ka toj granici - smatraju u Savezu Sindikata Crne Gore (SSCG).
Portparol SSCG Zoran Đurišić je podsjetio kako je Sindikat pokrenuo akciju protiv siromaštva i zahtjevaju da se umjesto minimalne cijene rada uvede minimalna zarada koja bi iznosila 60 odsto od prosječne.
- Opasnost je što je blizu granice siromaštva veliki broj stanovništva u Crnoj Gori. Uvođenjem minimalne zarade bili bi zaštićeni najsiromašniji, koji bi uspjeli da pređu granicu linije siromaštva od 150 eura - smatra Đurišić. On je kazao da je Vlada prihvatila da uradi institut minimalne zarade i da predstoje pregovori da li će to biti 60 odsto prosječne plate, što bi sada iznosilo od 170 do 200 eura.
- To bi podiglo minimalnu sigurnost najsiromašnijih koji primaju od 120 do 150 eura koliko god da se poveća koeficijent. To nam je cilj koji ćemo ostvariti tokom ove godine ili iduće jer minimalnom zaradom preskočila bi se ta granica siromaštva - ocijenio je on, dodajući da će Sindikat u najskorije vrijeme početi pregovore sa Vladom oko iznosa minimalne zarade.
On je objasnio da se plate u Crnoj Gori formiraju na osnovu minimalne cijene rada od 55 eura, koja se množi sa koeficijentima, međutim, samo 20 odsto zaposlenih u Crnoj Gori obračunava platu prema minimalnoj cijeni rada.
- Svi ostali imaju veće cijene rada od 70 do 120 eura u Telekomu i drugim jačim firmama. Najbolje prolaze oni sa najvećim koeficijentom, a siromašni ostaju i dalje siromašni - smatra on. Podsjetio je da Sindikat optužuju zato što insistira na minimalnoj zaradi umjesto minimalne cijene rada, ne shvatajući da to rade upravo zbog najsiromašnijih.
Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da građanin koji ima 150 eura zvaničnih primanja ne može da preživi ukoliko ne radi neki dodatni posao.
- To nešto sa strane što se ne evidentira ulazi u tzv. sivu ekonomiju. To možda nije maligna društvena pojava u ovom trenutku, ali ne ulazi u zvanične statističke podatke. Ima dosta te male skrivene ekonomije, malih biznisa i sitnih usluga. Istraživanje je pokazalo da se siromašni često bave poljoprivredom i sopstvenim biznisom, ali iz nužde i potrebe, a ne zbog profita.
Skoro 40 odsto stanovništva u Crnoj Gori je blizu linije siromaštva, koja prema preporukama i metodologiji Svjetske banke iznosi 144,68 eura po odrasloj osobi, a razlog tome su najnovija poskupljenja, koja guraju sve više građana ka toj granici - smatraju u Savezu Sindikata Crne Gore (SSCG).
Portparol SSCG Zoran Đurišić je podsjetio kako je Sindikat pokrenuo akciju protiv siromaštva i zahtjevaju da se umjesto minimalne cijene rada uvede minimalna zarada koja bi iznosila 60 odsto od prosječne.
- Opasnost je što je blizu granice siromaštva veliki broj stanovništva u Crnoj Gori. Uvođenjem minimalne zarade bili bi zaštićeni najsiromašniji, koji bi uspjeli da pređu granicu linije siromaštva od 150 eura - smatra Đurišić. On je kazao da je Vlada prihvatila da uradi institut minimalne zarade i da predstoje pregovori da li će to biti 60 odsto prosječne plate, što bi sada iznosilo od 170 do 200 eura.
- To bi podiglo minimalnu sigurnost najsiromašnijih koji primaju od 120 do 150 eura koliko god da se poveća koeficijent. To nam je cilj koji ćemo ostvariti tokom ove godine ili iduće jer minimalnom zaradom preskočila bi se ta granica siromaštva - ocijenio je on, dodajući da će Sindikat u najskorije vrijeme početi pregovore sa Vladom oko iznosa minimalne zarade.
On je objasnio da se plate u Crnoj Gori formiraju na osnovu minimalne cijene rada od 55 eura, koja se množi sa koeficijentima, međutim, samo 20 odsto zaposlenih u Crnoj Gori obračunava platu prema minimalnoj cijeni rada.
- Svi ostali imaju veće cijene rada od 70 do 120 eura u Telekomu i drugim jačim firmama. Najbolje prolaze oni sa najvećim koeficijentom, a siromašni ostaju i dalje siromašni - smatra on. Podsjetio je da Sindikat optužuju zato što insistira na minimalnoj zaradi umjesto minimalne cijene rada, ne shvatajući da to rade upravo zbog najsiromašnijih.
Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da građanin koji ima 150 eura zvaničnih primanja ne može da preživi ukoliko ne radi neki dodatni posao.
- To nešto sa strane što se ne evidentira ulazi u tzv. sivu ekonomiju. To možda nije maligna društvena pojava u ovom trenutku, ali ne ulazi u zvanične statističke podatke. Ima dosta te male skrivene ekonomije, malih biznisa i sitnih usluga. Istraživanje je pokazalo da se siromašni često bave poljoprivredom i sopstvenim biznisom, ali iz nužde i potrebe, a ne zbog profita.
