Ovde je vec sve objasnjeno.
Rasterska, ili ti bitmapirana grafika pamti pozicije i karakteristike specificnih tacaka u slici (x, y koordinate, boja, zasicenost itd.). Rasterski formati se dalje dele na lossless i compressed formate. Lossless formati (.gif, .png (nekompresovani), .iff itd.) ne gube nista u kvalitetu od originalnih skenova/fajlova, ali su zato veliki. Compressed formati (.jpg, kompresovani .png, .qtp, .pcx itd.) zauzimaju manje, ali gube u kvalitetu tako sto ne snimaju sve podatke za svaku tacku vec, recimo, uzmu lumination za grupu tacaka, a onda zapisu hue za svaku tacku, pa tako ustede na prostoru, ali zato sve izgleda 'kockastije' (tipican primer JPG, gde se kvalitet odredjuje po tome na koliko ce se tacaka primenjivati grupacija po osvetljenju).
Vektorska grafika koristi drugaciji pristup. Bazira se strogo na matematici, tj. analitickoj geometriji, uglavnom na Beizerovim krivama (neki programi i prave pisu kao Bejzerove krive sa 0,0 ofsetima). Naravno, definisati rastersku sliku matematicki je gotovo nemoguce jer je potrebna neograniceno velika rezolucija rastera. Zato se vektorska grafika koristi najvise kod ilustracija, crteza, blueprint-ova i sl.
Poznatiji programi koji se najcesce koriste (poredjani po snazi i brojnosti primene):
Rasterska obrada:
- Adobe Photoshop
- Jasc PaintShop Pro
- Corel PhotoPaint
- Macromedia Fireworks
Vektorska obrada:
- Adobe Illustrator
- Corel Draw
- Macroemdia FreeHand
Radjenje crteza/ilustracija u Photoshop-u je smesno, i to rade samo neprofesionalci i pocetnici. Svi ovi programi imaju svoju primenu, i smesno je koristiti iste van svoje 'struke'.
Inace, vektorizacija rasterske grafike se vrsi trace-ovanjem. Gotovo svi programi za obradu vektorske grafike imaju u sebi tracer, ali su isti vrlo ograniceni. Za veci broj opcija i kvalitetnije trace-ovanje, postoje posebni programi poput Adobe StreamLine-a.
Eto, valjda je to rascistilo neke nedoumice...