Zadovoljna sam time sto sam neke svoje ciljeve ostvarila,a za koja sam mislila da su teski,makar na pocetku,i da ja to ne mogu.Mnogi dogadjaji za koje mislimo u tenutku da su npr. najsmesnija,najvaznija...uvek ce biti jos takvih,a ove vec pocnemo da i zaboravljamo,dok se drugi mnoze
.Zivot ne moze da stane u 2h,jednostavno i neko ko misli da ima "dosadan" zivot,ima cime da se pohvali.
Stvari pozaboravljamo
Veruj mi,probaj ovo:Uzmi album sa starim slikama.Tu je samo JEDAN deo tvog zivota,cisto tako upamcen jednim obojenim papirom.Pogledaj neke skorije slike.Da li mozes da se setis gde si bila,zasto si bila,kako je bilo,sta si pricala,kako si se i da li si se promenila...?
Uzivaj u njenim carima,ali pusti reku da tece.
Nije stvar u tome cega ces se secati.Nemoj da razmisljas o takvoj vrsti buducnosti.Kao:Trebas da ides na put.Kazes:"To!!!",kasnije se zamislis:"Sta je car u tome sto cu videti neki grad,koji cu mozda jedini put videti,potrositi pare...a i vreme".Nije fora u tome,proziviiiiiii zivot.Potrudi se da ti svaki trenutak bude onakav kakav ti zelis da bude.Menjaj sebi raspolozenje,igraj se stvarima,radi ono sto mislis da je zabavno,iako ti (sigurno) nije jedan od poslednjih trenutaka.
zasto bi trazili svrhu zivota, kad imamo zivot??Svrha zivota je da ga posteno prozivis.
zasto se nervirati kad ce i onako to proci?To mi je poslednjih godinu dana na umu,dobro je,jer te nekako "drzi".
zasto ne okrenuti prolaznost u nasu korist?A stvarno,zasto ne?
zasto brinuti kad nista necemo promjeniti?Delimicno tacno.
zasto se ne opustiti i uzivati u onome sto imamo?Uzivaj dok imas,trudi se da dobijes ono sto zelis.
zasto ostavljati trag na pjesku kad ce ga vjetar oduvati?Radi sadasnjeg osecaja.
zasto graditi uspomene kad ce nestati?Neke ce nam ostati.
zasto plakati kad niko ne cuje?A zasto plakati da bi neko cuo?
zasto procitati knjigu koja nije lektira koju neko nece ocjeniti, za koju nam neko nece reci bravo, za koju niko nece znati?Da bi obogatili sebe kao licnosti,zavisi koliko je knjiga vredna.
zasto pokusavati kad znamo da necemo uspjeti?Neke stvari su stvarno nemoguce,ali najbolje se truditi da uradis ono sto mozes,i za sta mozes da se trudis.
zasto traziti kad ne znamo da li postoji, kad znamo da necemo naci?
zasto uvijek traziti nesto vise, nesto iznad, nesto jace, tragati izvan nasih frekvencija, traziti u prostoru koji samo mi ne vidimo..igrati se corave bake ne nzajuci imena igraca, ne znajuci pravila?
Da bi upoznali sebe,druge stvari,i prosirili sopstvene granice.
i da, tesko je prihvatiti da zvijezde ne ispunjavaju zelje, da suze su samo proizvod zljezda, da sjaj u ocima drage osobe je odsjaj ulicne lampe, da srce je samo organ, da snovi su samo slike koje nastaju pod uticajem podsvijesti, da su samo plod nase maste....zar onda nije lakse ne prihvatiti to...?
Nije,lakse je verovati u te stvari,takav je svet.
Zivi svoj zivot,ne mari za sitnice,za tebe treba da si ti velika stvar,a druge stvari sitnice.