Rusko-Japanski rat

WEISHAUPT

Iskusan
Banovan
Poruka
6.825
Rusko-japanski rat (10. februar 1904. - 5. septembar 1905.) je bio rat između carske Rusije i Japanskog carstva za prevlast nad Mandžurijom i Korejom. Najveće poprište rata bila je južna Mandžurija, tačnije poluostrva Ljaotung i Mukden u Kini. Pomorski rat se odvijao u Žutom moru i morima oko Koreje i Japana. Rat je započeo Japan, pošto je Rusija odbijala da im preda severnu Koreju.

U ratu sa Japanom koji je usledio ruska vojska je doživela težak poraz. Izgubila je pacifičku i baltičku flotu. Na taj način izmenio se balans snaga u Istočnoj Aziji. Japan je postao nova svetska sila. Porazi su u Rusiji izazvali veliko narodno nezadovoljstvo sa neefikasnom carskom i autokratskom vlašću. Ti događaji doveli su do ruske revolucije 1905. godine.

Uzroci rusko-japanskog rata

Nakon Mejđi restauracije 1868. u Japanu je nova vlast prekinula sa nekoliko vekova dugom izolacijom Japana. Odlučili su da prihvate zapadne ideje, tehnološke novosti i običaje. Do kraja XIX veka Japan je za relativno kratko vreme izašao iz izolacije i transformisao se u modernu industrijsku državu. Japan je nastojao da ga priznaju kao jednakog zapadnim silama.

Rusija je bila velika sila i imala je imperijalne ambicije na Istoku. Do kraja XIX veka Rusija je proširila svoju imperiju duž centralne Azije sve do Avganistana i pri tom je apsorbovala lokalne države. Rusija se protezala od Poljske na zapadu do poluostrva Kamčatke na istoku. Izgradnjom Transsibirske železnice do Vladivostoka Rusija se nadala da će osigurati i ojačati svoj uticaj i prisustvo u tom području.

Kinesko-japanski rat

Kina je izgubila u ratu sa Japanom, pa je 1895. po sporazumu iz Šimonisekija predala Japanu Koreju, Tajvan i poluostrvo Ljaotung, sa Port Arturom. Na to su intervenisale tri zapadne sile - Rusija, Nemačka i Francuska - i prisilile Japan da se odrekne poluostrva Ljaotung. Rusi su 1898. prisilili Kinu da sa njima potpiše ugovor o iznajmljivanju pomorske baze Port Artur na 25 godina. Port Artur je bio jedina ruska luka na toplim morima na obali Pacifika i imala je ogromnu stratešku vrednost. Japan je u međuvremenu pokušao da preuzme Koreju, što dovodi do pakta sa Kinom i Rusijom. Rusija je tada zauzela većinu Mandžurije i severne delove Koreje.
Ito Horibumi je započeo pregovore sa Rusijom. Verovao je da je Japan preslab da joj se suprostavi, tako da je predložio da Rusija uzme Mandžuriju, a da Japanu preda severnu Koreju. Međutim, umesto toga Japan je sklopio savez sa Velikom Britanijom 1902. godine. Nameravali su da blokiraju upotrebu ruskih luka Vladivostok i Port Artur, kao što je to Britanija ranije radila tokom Krimskog rata, kada je blokirala luku Sevastopolj. Japan je uz podršku Britanije bio mnogo slobodniji da traži od Rusije što više.

Nakon propasti pregovora sa Rusijom, Japan je 31. decembra 1903. poslao Rusiji ultimatum. Japan je Rusiji objavio rat 8. februara 1904. Japan je napao luku Port Artur tri sata pre zvanične objave rata.

Pohod 1904.

Port Artur na jugu Mandžurije bio je utvrđen u najveću rusku pomorsku bazu. Pošto su Japanci nameravali da ratuju protiv Rusa na kopnu najpre su morali da neutrališu rusku flotu u Port Arturu. Po noći 8. februara 1904. japanska flota pod komandom admirala Hejačiro Togoa započela je rat iznenadnim napadom torpednih čamaca na ruske brodove. Teško su oštetili dva ruska broda. Taj napad se pretvorio u bitku kod Port Artura, koja je obuhvatala niz neodlučenih okršaja. Admiral Togo nije mogao da napadne rusku flotu jer je bila zaštićena obalskom artiljerijom, a ruska flota s druge strane nije izlazila iz luke, posebno nakon pogibije admirala Makarova.

Ta bitka omogućila je da se Japanci neometano iskrcaju kraj Inčona u Koreji. Japanci su posle toga zauzeli Seul i ostatak Koreje. Već krajem aprila japanska vojska je bila na reci Jalu, spremna da pređe u Mandžuriju. Japanska strategija je bila da brzo zauzmu što je moguće više. Rusi su odlagali akcije da bi dobili dovoljno vremena da im stignu pojačanja transsibirskom železnicom. Bitka na reci Jalu 1. maja 1904. bila je prva velika kopnena bitka toga rata. Japanci su nakon neometanog prelaska reke lako savladali ruske snage. S druge strane iskrcali su se i na nekoliko tačaka na mandžurskoj obali i potisnuli rusku vojsku do Port Artura. U tim bitkama Japanci su imali ogromne gubitke napadajući Ruse u dobro utvrđenim rovovima. Rusi, međutim, i pored toga nisu kretali u kontranapade, nego su se bazirali samo na odbranu.

Nakon početka rata Japanci su pokušali da spreče Ruse da koriste luku Port Artur. Tako su 13. februara potopili nekoliko parobroda da bi sprečili ulaz u luku. Ali potopili su ih preduboko. Na sličan način su pokušali isto da učine i početkom maja. Obe strane su postavljale mine na moru. Dotada su mine uglavnom bile odbrambeno sredstvo. Japanska taktika postavljanja mina pokazala se veoma efikasnom kada su 12. aprila potopili dva ruska bojna broda - Petropavlovsk i Pobeda. Petropavlovsk je potonuo i na njemu admiral Makarov, koji je bio najefikasniji ruski strateg pomorskog ratovanja. Rusi su brzo naučili japansku taktiku ofanzivnog polaganja mina, pa su dva japanska bojna broda stradala 14. maja 1904. Na brodu Jašimi stradalo je i 450 mornara.

Rusi su u junu bezuspešno pokušali da razbiju japansku blokadu. Japanci su započeli dugu opsadu Port Artura, koji je bio jako dobro utvrđen. Rusi su pokušali proboj 10. avgusta u odlučnoj bici u Žutom moru. Japanci su znali da Rusima dolazi u pomoć još jedna flota, a oni su imali samo jednu flotu. U toj bici ruski komandni brod Carević je direktno pogođen i na njemu admiral Vitgeft. Rusi su se posle toga vratili u luku. Ruska flota je bila ugrožena i od japanske artiljerije oko Port Artura, pa su pokušali da oslabe opsadu, ali nisu uspeli. Posle kopnene bitke kod Ljaojanga, u avgustu, ruske snage su se povukle do Mukdena (Šenjang). Port Artur je pao 2. januara 1905.

Na moru Rusi su slali baltičku flotu oko Afrike do Azije. Zamalo su izazvali rat sa Velikom Britanijom 21. oktobra 1904. Dok su prolazili kraj Doger benka pucali su na britanske ribarske brodove, jer su smatrali da su to torpedni čamci. Taj događaj je poznatiji kao „Halski incident“.
 
Bitka kod Mukdena

Nakon pada Port Artura japanska vojska je napredovala severno i ojačavala je položaje južno od Mukdena, koji su držali Rusi. Sa nastupom oštre mandžurske zime nije bilo okršaja. Obe vojske su kampovale na 100 kilometara fronta.

Ruska Druga armija pod zapovedništvom Oskara Gripenberga je između 25 i 29. januara napala japansko levo krilo i gotovo ga probila. Iznenadili su Japance, ali pošto nije bilo podrške od drugih ruskih jedinica napad je obustavljen. Japanci su znali da moraju uništiti rusku vojsku u Mandžuriji, pre nego što stalna pojačanja, koja su stizala transsibirskom železnicom, ne obezbede rusku brojčanu nadmoć.

Bitka kod Mukdena započela je 20. februara 1905. Japanci su napadali i levo i desno krilo ruskih snaga oko Mukdena duž 50 milja fronta. Obe strane su bile dobro ušančene i potpomognute stotinama topova. Nakon određenog vremena ruska odbrambena linija se počela povijati unatrag. Postalo je očito da Japanci nameravaju da okruže Mukden. Rusi su započeli povlačenje, ali brzo je usledio kolaps ruskih redova i povlačenje u neredu. Ruski general Kuropatkin je 10. marta morao da se povuče severno od Mukdena. Ruske jedinice su se raspale kao vojne formacije pri povlačenju, ali Japanci to nisu iskoristili da ih potpuno unište. Japanci su sami imali veliki broj gubitaka pa nisu bili u stanju da progone poraženu rusku vojsku.

Pomorske bitke i teški ruski porazi

Ruska baltička flota, prozvana Druga pacifička eskadra, plovila je 18.000 milja da bi saznali da je Port Artur pao. To je demoralisalo mornare. Nadali su se da će doći do Vladivostoka. Postojala su tri puta do Vladivostoka, ali prolaz Cušima, između Koreje i Japana, bio je najkraći.

Japanski admiral Togo je znao da će Baltička flota nastojati da stigne do Vladivostoka. Japanska flota je pred početak rata imala šest bojnih brodova, a tada je imala samo četiri. Ipak imala je brojne krstaše, razarače i torpedne čamce. Ruska Druga pacifička eskadra imala je osam bojnih brodova, brojne krstaše, razarače - sve ukupno 38 brodova.

Japanci su na vreme uočili rusku flotu i ušli sa njom u okršaj u Cušima prolazu 27. maja do 28. maja 1905. Potpuno su uništili rusku flotu. Potopili su joj svih osam bojnih brodova i brojne manje brodove. Rusi su izgubili 5.000 moranara. Japanci su izgubili samo tri torpedna čamca i 116 ljudi. Samo su tri ruska broda doplovila do Vladivostoka.

Halski incident

Halski incident, ili Incident na Doger Benku, dogodio se kada je Ruska baltička flota greškom zamenila britanske ribarske brodove iz gradića Hal za snage Japanske imperijalne flote. Rusi su napali britanske mornare u noći između 21. i 22. oktobra 1904. U napadu je poginulo troje britanskih mornara, a velik broj ih je ranjen. Sveštenik na ruskom brodu uhvaćen u unakrsnoj paljbi takođe je ubijen. Ovaj incident je umalo doveo do rata
između Ujedinjenog Kraljevstva i Rusije, ali je rešen diplomatskim putem.

Kada je trebalo da ruska Druga tihookeanska eskadra iz Baltičkog mora krene ka Tihom okeanu, krajem septembra 1904.godine, i ruskoj vladi i eskadri su pristizala obaveštenja o japanskim namerama da se eskadri nanesu gubici još tokom marša ka ratištu. Pod uticajem tih nedovoljno proverenih obaveštenja štab eskadre je preduzeo razne mere obezbeđenja; za marš kroz Severno more eskadra je bila podeljena u više ešalona, a posade su stavljene u borbenu pripravnost. Kada se uveče 21. oktobra poslednji ešalon bojnih brodova pod komadom viceadmirala Zinovjeva Petroviča Roždenstvenskog, približio Doger Benku, admiralski brod ruske flote bojni brod „Knez Suvorov“ primio je radio-poruku zaostalog broda-radiostanice „Kamčatka“ da je napadnut od torpednih čamaca. Zbog forme poruke u štabu eskadre se smatralo da ne potiču od ruskog broda, pa je pripravnost pooštrena. U 00:55 časova 22. oktobra, upravo kada se ešalon u kome je bio admiralski brod približio halskoj ribarskoj flotili koja je povlačila svoje mreže sa upaljenim svetlima propisanim za ribarske brodove, izviđačima na bojnom brodu „Knez Suvorov“ se pričinilo da su pozadi ribarskih brodova, desno od ruskih, neki zamračeni brodovi. Osvetlivši ih reflektorima, Rusima se pričinilo da su torpedni čamci, te su na njih otvorili vatru. Uverivši se, međutim, da gađaju ribarske brodove, prekinuli su paljbu. U tom trenutku ruski brodovi su bili osvetljeni reflektorima sa leve strane pa su poslužioci artiljerije sa leve strane na svoju ruku otvorili vatru u pravcu reflektora i obustavili ih tek kada su iz pravca gađanja raspoznali ruske signale raspoznavanja.

Tokom paljbe koja je trajala od 10 do 12 minuta, bio je potopljen britanski ribarski brod „Krejn“, a oštećeno je nekoliko drugih; bilo je dva mrtva i šest ranjenih ribara. Sa nekoliko granata bila je pogođena i ruska krstarica „Aurora“. Prekinuvši paljbu, ruski brodovi su nastavili marš. Rusku krstaricu Aurora u ovom incidentu su takođe napali drugi ruski brodovi.
Ova paljba na britanske ribarske brodove, nazvana „Halski incident“, izazavala je ogromno negodovanje i proteste u Velikoj Britaniji i umalo nije dovela do rata sa Rusijom. Do krajnosti razdraženo britansko javno mnjenje zahtevalo je satisfakciju od Rusije, podrazumevajući tu i vraćanje eskadre u Baltičko more kao i izvođenje viceadmirla Roždenstvenskog i ostalih učesnika incidenta pred sud. Britanska flota je bila mobilisana a ruska eskadra je praćena krstaricama. S obzirom na tvrdnje ruske vlade da su iza ribarskih brodova ipak bili torpedni čamci i da ruski oficiri nisu krivi za incident, postignut je, posredništvom Francuske, 25. novembra u Sankt Petersburgu, sporazum između Velike Britanije i Rusije, kojim je rešavanje Halskog incidenta bilo povereno međunarodnoj anketnoj komisiji sa zadatkom da objavi ne samo sporne činjenice, no i da iznese svoje mišljenje o odgovornosti za incident i o stepenu te odgovornosti. Komisija, u čijem sastavu su bili – po jedan američki, britanski, francuski i ruski admiral, pod predstavništvom austro-ugarskog admirala Hermana Špauna – zasedala je u Parizu od 22. decembra do 25. februara 1905. godine. Jednoglasno je bilo utvrđeno da ribarski brodovi iza Hala nisu počinili nikakav neprijateljski akt, a većinom glasova da nikakvih torpednih čamaca nije moglo biti u blizini, da je viceadmiral Roždenstvenski kriv za otvaranje vatre, da njegov postupak jeste neopravdan, ali da nije ni takav da bi diskreditovao vojničke vrline i humanost njega ili njegovih potčinjenih.

Na osnovu ovog mišljenja komisije Velika Britanija nije više mogla da insistira na kažnjavanju viceadmirla Roždenstvenskog, pa je spor bio rešen tako što je Rusija platila Velikoj Britaniji 65.000 funti kao odštetu.

U praksi i teoriji međunarodnog prava Halski incident je poznat kao prvi primer mirnog rešavanja sporova posredništvom – medijacijom i anketnom komisijom, u smislu tačke devet konvencije prihvaćene na Prvoj haškoj mirovnoj konferenciji 1899.godine.
 
Mirovni sporazum

Poraz je uzdrmao poverenje u cara u Rusiji, pa je već 1905. godine izbila revolucija koja je predstavljala ozbiljnu pretnju stabilnosti zemlje.

Rusija se odlučila na mirovne pregovore. Pregovore je vodio američki predsednik Teodor Ruzvelt, koji je zbog toga dobio Nobelovu nagradu za mir. Postignut je Sporazum u Portsmutu 1905. u kome je stajalo:

- Rusija priznaje Japanu da je Koreja u japanskoj sferi interesa;

- Rusija pristaje da napusti Mandžuriju;

- Rusija je prestala iznajmljivati Port Artur;

- južni deo Sahalina Rusija je predala Japanu.

Japan je 1910. anektirao Koreju. Rusija je 1952. povratila Sahalin pod svoj suverenitet Sporazumom u San Francisku.

Posledice

Bio je to prvi veliki poraz jedne zapadne sile. Rusija je izgubila dve flote i prestiž u svetu, a ruski poraz na Pacifiku značajno je uticao i na budućnost Nemačke, koja je planirajući rat sa Francuskom imala veoma oslabljenog saveznika. Rusija je zbog tog poraza započela reformu vojske. Međutim nezadovoljstvo naroda izazvalo je revoluciju 1905. i posejalo seme revolucije 1917. godine.

Japan se nakon ove pobede uvrstio među velike svetske sile i započeo proces japanske dominacije u Kini.

Valja napomenuti da je i Crna Gora kao ruski saveznik objavila rat Japanu. Međutim usled velike geografske udaljenosti učešće Crne Gore je bilo samo simbolično, jer je time iskazivala svoju zahvalnost Rusiji zbog pomoći u ratu protiv Turske. Crnogorski vojnici su se nalazili u neznatnom broju u vojnim jedinicama ruske vojske.
 
eee mrco,ceta mala ali odabrana...mislim na crnogorce koji su po otisli u rat protiv japana
a znas li da crna gora i japan nikada nisu ni zakljucili primirje....verovatno,vest o ratu sa crnom gorom nikada nije ni stigla do japana,zbog udaljenosti:)
mada,i da je stigla,japanci bi se,zboig brojnosti crnogoraca kao nacije,pogotovo u to vreme,ubili trazeci po planu grada tokija,u kojoj to ulici zive ti crnogorci :)
 
Crna Gora je potpisala mir sa Japanom 2006. godine, odmah po sticanju nezavisnosti. Raspitaj se malo, da ne ispada kako si neobavešten. Moj prađed, zastavnik Danilo Andesilić, bio je sa još nekoliko stotina crnogorskih dobrovoljaca u Mandžuriji 1905. A taj svoj sarkazam i cinizam ostavi u stranu.
 
Crna Gora je potpisala mir sa Japanom 2006. godine, odmah po sticanju nezavisnosti. Raspitaj se malo, da ne ispada kako si neobavešten. Moj prađed, zastavnik Danilo Andesilić, bio je sa još nekoliko stotina crnogorskih dobrovoljaca u Mandžuriji 1905. A taj svoj sarkazam i cinizam ostavi u stranu.

ah...da....dobili ste drzavu,i odmah potpisali primirje...vala trebalo vam je
doduse,tako novu istoriju,nisam pratio....pogotovo ne crne gore
ali hvala...treba znati...potpisali ste dogovor oko prevlake....normalizovali odnose sa kosovom...evo i sa japanom
hm,na pravom ste putu......
 
Ovaj ti je komentar pogodniji za pdf Politika. Dobili smo državu, ali time je i Srbija dobila državu, a ja od 1991. živim u Srbiji. Daj ako imaš nešto reći o ratu između Rusije i Japana - izvoli, mani se dnevno-političkih tema.
 
eee mrco,ceta mala ali odabrana...mislim na crnogorce koji su po otisli u rat protiv japana
a znas li da crna gora i japan nikada nisu ni zakljucili primirje....verovatno,vest o ratu sa crnom gorom nikada nije ni stigla do japana,zbog udaljenosti:)
mada,i da je stigla,japanci bi se,zboig brojnosti crnogoraca kao nacije,pogotovo u to vreme,ubili trazeci po planu grada tokija,u kojoj to ulici zive ti crnogorci :)

Ne znam u cemu je tvoj problem ?
Srbin sam kao sto se da videti ali ne znam cemu toliki cinizam i toliko vredjanje nase brace ?
Iako mislim da Crnogorci jesu Srbi, nista im ne fali da imaju svoju drzavu, cak su je i posteno zasluzili...Ko je prvi stao na nasu stranu u srpsko-turskim ratovima, ko je prvi objavio rat Turskoj u prvom balkanskom ratu, ko je stao uz nas u prvom svetskom ratu, ko je ucestvovao u mojkovackoj bici i ko je ginuo da bi se nasa armija i nas narod povukli do Kosova, pa preko Kosova do Albanije, pa preko albanskih planina do grcke ???
Bas me zanima cije su to sve zasluge ?
Kroz ova pitanja razumeces moj odgovor...
Naravno, za Kosovo im zameram ali sta je tu je, to je savremena politika...
Pozdrav
 
Ne znam u cemu je tvoj problem ?
Srbin sam kao sto se da videti ali ne znam cemu toliki cinizam i toliko vredjanje nase brace ?
Iako mislim da Crnogorci jesu Srbi, nista im ne fali da imaju svoju drzavu, cak su je i posteno zasluzili...Ko je prvi stao na nasu stranu u srpsko-turskim ratovima, ko je prvi objavio rat Turskoj u prvom balkanskom ratu, ko je stao uz nas u prvom svetskom ratu, ko je ucestvovao u mojkovackoj bici i ko je ginuo da bi se nasa armija i nas narod povukli do Kosova, pa preko Kosova do Albanije, pa preko albanskih planina do grcke ???
Bas me zanima cije su to sve zasluge ?
Kroz ova pitanja razumeces moj odgovor...
Naravno, za Kosovo im zameram ali sta je tu je, to je savremena politika...
Pozdrav

ako su srbi,i verni srbiji....zasto nisu u istoj??????
kako je moguce da jedan isti narod ima dve totalno razlicite drzave
prvo....srpsko-turski rat 1876-1878.....usli su zbog sebe,i svojih interesa,te ratovali na potpuno drugom delu fronta....srbi kod djunisa a oni na vucjem dolu
ovi oslobadjali staru srbiju,ovi drugi staru hercegovinu...svako shodno svom interesu

u prvom balkanskom ratu isto....cilj im je bio,kao izmedju ostalog svim balkanskim narodima,da oteraju turke i oslobode svoju teritoriju....oni,konkretno deo oko skadra.....koji su im srbi pomogli da zauzmu...ne oni srbima

prvi svetski rat.....ok...tu jesu pomogli srbima...mada postoji teorija koja govori da je mojkovacka bitka bila nepotrebna,jer su srbi tada vec bili ili na krfu ili bar u reonu draca
stoga...posto nikako nisu mogli da ih stignu...austrijanci,ispada,da su se crnogorci opet borili iz svojih razloga,a ne iz srpskih....kako su pokusali da pokazu
jer,kojom logikom bi austrijanci posli preko prokletija za srbima u januaru 1916,a da nisu probali da ih stignu na kosovu,vec su bukvalno obustavili poteru za njima negde kjod raske,i vecinu svojih i nemackih snbaga poslali u rusiju
stoga...ja ponesto malo i znam o vojnoj taktici....i cini mi se da je mojkovacka bitka,bila bitka za pokusaj AU da osvoji crnu goru,a ne za zastitu srba...jer u periodu kada se vodila...jan 1916,srba nije bilo u tim delovima

u posleratnom periodu...mislim,posle 2.s.r....crnogorci dolaze u vece gradske centre srbije,i uspesno i bez imalo otpora od strane starosedelaca preuzimaju sva vodeca i rukovodeca mesta kako u privredi tako i u politici
o tome nebih mnogo govorio.....mislim da nema pottrebe....sve se zna,tako da nemojmo o crnogorcima u rusiji,japanu i srbiji,jer kad vidim te price o bratstvu i jedinstvu sa njima,piskim zeleno;)
tako da....ako nisi poreklom crnogorac...shvatices,ako jesi...zalim slucaj
a sto se tice,srba u cg...srbima se predstavljaju,koliko ja propratih poslednje te izbore vezane za nezavisnost crne gore.....samo ljudi iz privredno najzaostalijih krajeva crne gore,koji nisu u situaciji da drugacije dodju do novca,sem da sa 16 ili 18 god,dodju u bratsku srbiju,obrate se rodjaku za pomoc...pa shodno potrebi,dobiju posao...ili zavrse fakultet,pa potom dobiju posao,i sve sto uz to ide...stan,kola itd
tako da....da se niste otcepili,i dalje biste nam nabijali rogove u sred srbije....jer,ako ste srbi...sto se zovete crnogorci;)
 
Crna mamba...
Koliko vidim po tvojim recima, nije da malo poznajes vojnu strategiju i taktiku vec je uopste ne poznajes ! Sta bi bilo da u srpsko-turskim ratovim crnogorci nisu ucestvovali ?!?
Sav ratni teret bi pao na nas i sigurno je da bi se izborili sami sa turcima ali bi prosli mnogo gore i sa mnogo vecim gubitcima...To neka ti bude u glavi...
A otkud ti molim te podatak da srbi i crnogorci nisu vojevali zajedno u balkanskim ratovima, pa cije su se onda vojske spojile u Sandzaku ?
I na sta uopste mislis kada kazes da je mojkovacka bitka bila uzaludna...
Zar mislis da je Janku Vukoticu dunulo pa pomislio iz cistog zezanja da napadne Autrougare i Nemce ???Hehehehehe...Nemoj molim te pricati nesto sto ne znas...
A ako mi ne verujes da su crnogorci srbi onda pitaj Njegosa (mislim da procitas malo gorski venac ili "pisma iz italije" od ljubomira nenadovica), kad budes procitao sve ce ti biti jasno...
Najvise je problem u tome sto si vredjao iz cista mira crnogorce i salio se na njihov racun...Ako si srbin onda to i budi...
 
Crna mamba...
Koliko vidim po tvojim recima, nije da malo poznajes vojnu strategiju i taktiku vec je uopste ne poznajes ! Sta bi bilo da u srpsko-turskim ratovim crnogorci nisu ucestvovali ?!?
Sav ratni teret bi pao na nas i sigurno je da bi se izborili sami sa turcima ali bi prosli mnogo gore i sa mnogo vecim gubitcima...To neka ti bude u glavi...
A otkud ti molim te podatak da srbi i crnogorci nisu vojevali zajedno u balkanskim ratovima, pa cije su se onda vojske spojile u Sandzaku ?
I na sta uopste mislis kada kazes da je mojkovacka bitka bila uzaludna...
Zar mislis da je Janku Vukoticu dunulo pa pomislio iz cistog zezanja da napadne Autrougare i Nemce ???Hehehehehe...Nemoj molim te pricati nesto sto ne znas...
A ako mi ne verujes da su crnogorci srbi onda pitaj Njegosa (mislim da procitas malo gorski venac ili "pisma iz italije" od ljubomira nenadovica), kad budes procitao sve ce ti biti jasno...
Najvise je problem u tome sto si vredjao iz cista mira crnogorce i salio se na njihov racun...Ako si srbin onda to i budi...

i bugari i srbi su se sreli kod jedrena...pa sta
ko ti kaze da je bitka na vucjem dolu i crnogorski udeo u tom ratu tada bio najveci???
po cemu?
po meni,najveci su teret trpeli hercegovci i bosanci,jer su prvi zapoceli ustanak jos 1874 i 1875
ali mi pojasni,sta bi to bilo sa srbijom da nije crnogorska vojska pomogla
serdar vukotic je branio integritet crne gore
sem toga,procitaj srpsku triologiju i deo o povlacenju kroz crnu goru,pa ces videti da je crnogorska vojska bila izuzetno svesna svoje pripadnosti,a i srpska,da je u tudjoj zemlji
cak sta vise,sropskim vojnicima je na ulasku u crnu goru receno,sada ste u tudjoj drzavi,te se shodno tome i ponasajte,tj,nemojte ni na koji nacin brukati ugled srbije i njene vojske
mislilo se na kradju eventualnu od seljaka...hrane
sve,sto su tada crnogorci davali srpskoj vojsci koja je tim delom isla,naplaceno je,tj,prodato za kes

mani se njegosa......njegos je pravio umetnicko delo,daj mi jos nekopg crnogorskog vladara koji je mislio da je crna gora istop sto i srbija
od petra prvog,preko vladike danila pa preko kralja nikole sve do mila

ako si srbin,ti...budi srbin,mani se crnogoraca
 
Ja sam se njih manuo od kad su zatrazili nezavisnost ali mi nije prijatno da ih neko vredja iz cista mira i da im se podrugljuje jer tada taj sto im se podrugljuje kvari svoj ponos, i svoju drzavu pokazuje u losem svetlu...
Ja pricam o spajanju nase i crnogorske vojske u Sandzaku, zajednickom delovanju na teritoriji Metohije i danasnje Albanije a ti kazes da smo se mi spojili sa Bugarim kod Jedrena ?
Pricas totalno nepovezano pa te molim da sledeci put budes obazriviji, ok ?
Mi se nismo spojili sa njima kod Jedrena vec smo im pritekli u pomoc...Bugari su stvarno BILI jedan pogan i prljav narod...Dogovor izmedju Ivana Gersova i naseg Milovana Milovanovica bio je veoma jasan-Srbi i Bugari su trebali krenuti u susret jedni drugima i tek onda otpocetki veliku ofanzivu na Turke, medjutim, Bugari su glavninu svoje vojske drzali pod Jedrenom, onda je nasa artiljerija odigrala kljucnu ulogu i turska prestonica je pala...Dok smo mi sami vojevali bitke na kumanovskom bojistu i kod Bitolja...Toliko o Bugarima...
Vec sam rekao i ako treba reci cu ti ponovo da su crnogorci zasluzili da imaju svoju drzavu. Prvo knez pa kralj Nikola odrzavao je veoma dobre odnose sa svim nasim kraljevima i bio je veoma postovan u Srbiji ?
Zbog cega mi onda ne bi priznli njihovu drzavu ?
A da je Janko Vukotic branio inetrese Crne Gore, kao sto kazes onda bi odmah kapitulirao i ne bi dopustio da mnostvo crnogorskih vojnika pogine...Nadam se da razumes sta hocu da kazem...
Molim te procitaj "pisma iz Italije" od Ljubomira Nenadovica, potomka velikog Alekse Nenadovica...Bice ti prvo jasno ko je Njegos i sta je zapravo "Gorski Vijenac"...
Ako te mrzi da citas napisacu ti ja bar jedan odlomak u kojem ces shvatiti o cemu se radi...Kao sto sam rekao, veliki sam srbin u bilo kom smislu...Biti srbin ne znaci rugati se crnogorcima, dici tri prsta i reci Kosovo je Srbija...Biti Srbin je velika stvar, pogotovo uzeci u obzir vreme u kojem zivimo...Prvo sto cu uraditi je uzeti pusku i krenuti na Kosovo kad za to dodje trenutak, a uveravam te da ce doci skoro...
 
Njegoš je tu i predstavio Crnu Goru kao poslednji grad srpske nezavisnosti.
Ali to što je on tada pričao jedino mi priznajemo zvanična Crna Gora ne bar u većinskom smislu.
Onamo ‚namo ukinuta himna zbog provokativnog karaktera.
Ljubivoje Nenadović je posle pisama iz Italije napisao Crnogorski Srbin pa je kasnije morao promenuti u Crnogorski Uskok.

Težnja vladara je bila pro Srpska ali volja naroda?
Svuda je sakriven albanski udeo i albanski glas, brojao se srpsski ali znamo da nije bio jedini.
U vreme nezavisnosti pod knjazom Nikollom sa pridodatim osvojenim teritorijama Ulcinjom(60%Albanaca) i Skadrom i zruženim brđanskim plemenima Crna Gora je brojala oko 200000 duša.
O kom etnosu i kojoj narodnoj volji mi danas možemo pričati?
 
@Jovke srbine

stoji da su se srpska i crnogorska vojska srele.....ali zato jer se zemlje granice...neznam gde su nesto mnogo zajedno delovali....jesmo sa njima bili uvek u miru,ali i sa rumunima smo...mislim,shvatas moju poentu
stim....sto je razlika sledeca...a meni licno,vrlo bitna
pazi,ja nekazem da su crnogorci drugi narod,tj,da nisu srbi..........vec,ajdmo da zamislimo sledecu situaciju...imas recimo u familiji rodjaka koji te non stop zove da mu nesto treba,grebe se o tebe,a ti od njega nemas ama nikakve vajde
e to ti je odnos srbija crna gora....brat kom non stop nesto treba,a nikada nista ne daje
ajde mi navedi,sta je to srbija ikada imala od crne gore....a mislim da i sam znas,ako si iz srbije,a kazes da jesi,sta je imala crna gora od nas
pa i sad,ova poslednja floskula,nas zanima turizam sa manjim brojem gostiju,ali vecim cenama...tj,excluzivniji je izduvao,dok se srbi sad opet,neznam ni ja zasto nisu sjatili sredinom avgusta i uterali im pare u dzep
mislim,malo smo bolje tretirani nego u hrvatskoj,gde nismo uopste dobro dosli...cene su jace ngo u grckoj...a usluga nikakva,a ni ponuda
stoga...osim te zelje,da se ode kod nasih ljudi na more,od strane srba,nista drugo ne stoji.....a kako ti oni vracaju???? sa parolama,mi smo znate,vise zainteresovani za ruse ili tako neke,a srbi,eto ako bas moraju da dodju

nego odosmo mi mnogoooo u off toppic

to sto pricas o kosovu su gluposti,osim ako nisi clan nekog lovackog udruzenja...ja sam bio tenkom dole godinu dana.pa smo im ipak predali kosovo
tu odlucuje nekjo mnogo jaci,i srbija je svoju mogucnost da bude u milosti kod tog jakog,izgubila jos 1991
tako da,kosovo...mozda u nekoj buducnosti,neka vrsta konfederacije
 
Ja ne odlucujem o sudbini Kosova ali o svojoj sudbini itekako odlucujem...
Rekao sam da se bavim istoriskim cinjenjicama, nemoj mi nabrajati sta se danas desava...Takodje, istina je to sto si rekao za "rodjake"...
Neka ovo bude kraj ove teme...
PozZz crna mambo...
 

Back
Top