- Poruka
- 6.825
Rusko-japanski rat (10. februar 1904. - 5. septembar 1905.) je bio rat između carske Rusije i Japanskog carstva za prevlast nad Mandžurijom i Korejom. Najveće poprište rata bila je južna Mandžurija, tačnije poluostrva Ljaotung i Mukden u Kini. Pomorski rat se odvijao u Žutom moru i morima oko Koreje i Japana. Rat je započeo Japan, pošto je Rusija odbijala da im preda severnu Koreju.
U ratu sa Japanom koji je usledio ruska vojska je doživela težak poraz. Izgubila je pacifičku i baltičku flotu. Na taj način izmenio se balans snaga u Istočnoj Aziji. Japan je postao nova svetska sila. Porazi su u Rusiji izazvali veliko narodno nezadovoljstvo sa neefikasnom carskom i autokratskom vlašću. Ti događaji doveli su do ruske revolucije 1905. godine.
Uzroci rusko-japanskog rata
Nakon Mejđi restauracije 1868. u Japanu je nova vlast prekinula sa nekoliko vekova dugom izolacijom Japana. Odlučili su da prihvate zapadne ideje, tehnološke novosti i običaje. Do kraja XIX veka Japan je za relativno kratko vreme izašao iz izolacije i transformisao se u modernu industrijsku državu. Japan je nastojao da ga priznaju kao jednakog zapadnim silama.
Rusija je bila velika sila i imala je imperijalne ambicije na Istoku. Do kraja XIX veka Rusija je proširila svoju imperiju duž centralne Azije sve do Avganistana i pri tom je apsorbovala lokalne države. Rusija se protezala od Poljske na zapadu do poluostrva Kamčatke na istoku. Izgradnjom Transsibirske železnice do Vladivostoka Rusija se nadala da će osigurati i ojačati svoj uticaj i prisustvo u tom području.
Kinesko-japanski rat
Kina je izgubila u ratu sa Japanom, pa je 1895. po sporazumu iz Šimonisekija predala Japanu Koreju, Tajvan i poluostrvo Ljaotung, sa Port Arturom. Na to su intervenisale tri zapadne sile - Rusija, Nemačka i Francuska - i prisilile Japan da se odrekne poluostrva Ljaotung. Rusi su 1898. prisilili Kinu da sa njima potpiše ugovor o iznajmljivanju pomorske baze Port Artur na 25 godina. Port Artur je bio jedina ruska luka na toplim morima na obali Pacifika i imala je ogromnu stratešku vrednost. Japan je u međuvremenu pokušao da preuzme Koreju, što dovodi do pakta sa Kinom i Rusijom. Rusija je tada zauzela većinu Mandžurije i severne delove Koreje.
Ito Horibumi je započeo pregovore sa Rusijom. Verovao je da je Japan preslab da joj se suprostavi, tako da je predložio da Rusija uzme Mandžuriju, a da Japanu preda severnu Koreju. Međutim, umesto toga Japan je sklopio savez sa Velikom Britanijom 1902. godine. Nameravali su da blokiraju upotrebu ruskih luka Vladivostok i Port Artur, kao što je to Britanija ranije radila tokom Krimskog rata, kada je blokirala luku Sevastopolj. Japan je uz podršku Britanije bio mnogo slobodniji da traži od Rusije što više.
Nakon propasti pregovora sa Rusijom, Japan je 31. decembra 1903. poslao Rusiji ultimatum. Japan je Rusiji objavio rat 8. februara 1904. Japan je napao luku Port Artur tri sata pre zvanične objave rata.
Pohod 1904.
Port Artur na jugu Mandžurije bio je utvrđen u najveću rusku pomorsku bazu. Pošto su Japanci nameravali da ratuju protiv Rusa na kopnu najpre su morali da neutrališu rusku flotu u Port Arturu. Po noći 8. februara 1904. japanska flota pod komandom admirala Hejačiro Togoa započela je rat iznenadnim napadom torpednih čamaca na ruske brodove. Teško su oštetili dva ruska broda. Taj napad se pretvorio u bitku kod Port Artura, koja je obuhvatala niz neodlučenih okršaja. Admiral Togo nije mogao da napadne rusku flotu jer je bila zaštićena obalskom artiljerijom, a ruska flota s druge strane nije izlazila iz luke, posebno nakon pogibije admirala Makarova.
Ta bitka omogućila je da se Japanci neometano iskrcaju kraj Inčona u Koreji. Japanci su posle toga zauzeli Seul i ostatak Koreje. Već krajem aprila japanska vojska je bila na reci Jalu, spremna da pređe u Mandžuriju. Japanska strategija je bila da brzo zauzmu što je moguće više. Rusi su odlagali akcije da bi dobili dovoljno vremena da im stignu pojačanja transsibirskom železnicom. Bitka na reci Jalu 1. maja 1904. bila je prva velika kopnena bitka toga rata. Japanci su nakon neometanog prelaska reke lako savladali ruske snage. S druge strane iskrcali su se i na nekoliko tačaka na mandžurskoj obali i potisnuli rusku vojsku do Port Artura. U tim bitkama Japanci su imali ogromne gubitke napadajući Ruse u dobro utvrđenim rovovima. Rusi, međutim, i pored toga nisu kretali u kontranapade, nego su se bazirali samo na odbranu.
Nakon početka rata Japanci su pokušali da spreče Ruse da koriste luku Port Artur. Tako su 13. februara potopili nekoliko parobroda da bi sprečili ulaz u luku. Ali potopili su ih preduboko. Na sličan način su pokušali isto da učine i početkom maja. Obe strane su postavljale mine na moru. Dotada su mine uglavnom bile odbrambeno sredstvo. Japanska taktika postavljanja mina pokazala se veoma efikasnom kada su 12. aprila potopili dva ruska bojna broda - Petropavlovsk i Pobeda. Petropavlovsk je potonuo i na njemu admiral Makarov, koji je bio najefikasniji ruski strateg pomorskog ratovanja. Rusi su brzo naučili japansku taktiku ofanzivnog polaganja mina, pa su dva japanska bojna broda stradala 14. maja 1904. Na brodu Jašimi stradalo je i 450 mornara.
Rusi su u junu bezuspešno pokušali da razbiju japansku blokadu. Japanci su započeli dugu opsadu Port Artura, koji je bio jako dobro utvrđen. Rusi su pokušali proboj 10. avgusta u odlučnoj bici u Žutom moru. Japanci su znali da Rusima dolazi u pomoć još jedna flota, a oni su imali samo jednu flotu. U toj bici ruski komandni brod Carević je direktno pogođen i na njemu admiral Vitgeft. Rusi su se posle toga vratili u luku. Ruska flota je bila ugrožena i od japanske artiljerije oko Port Artura, pa su pokušali da oslabe opsadu, ali nisu uspeli. Posle kopnene bitke kod Ljaojanga, u avgustu, ruske snage su se povukle do Mukdena (Šenjang). Port Artur je pao 2. januara 1905.
Na moru Rusi su slali baltičku flotu oko Afrike do Azije. Zamalo su izazvali rat sa Velikom Britanijom 21. oktobra 1904. Dok su prolazili kraj Doger benka pucali su na britanske ribarske brodove, jer su smatrali da su to torpedni čamci. Taj događaj je poznatiji kao „Halski incident“.
U ratu sa Japanom koji je usledio ruska vojska je doživela težak poraz. Izgubila je pacifičku i baltičku flotu. Na taj način izmenio se balans snaga u Istočnoj Aziji. Japan je postao nova svetska sila. Porazi su u Rusiji izazvali veliko narodno nezadovoljstvo sa neefikasnom carskom i autokratskom vlašću. Ti događaji doveli su do ruske revolucije 1905. godine.
Uzroci rusko-japanskog rata
Nakon Mejđi restauracije 1868. u Japanu je nova vlast prekinula sa nekoliko vekova dugom izolacijom Japana. Odlučili su da prihvate zapadne ideje, tehnološke novosti i običaje. Do kraja XIX veka Japan je za relativno kratko vreme izašao iz izolacije i transformisao se u modernu industrijsku državu. Japan je nastojao da ga priznaju kao jednakog zapadnim silama.
Rusija je bila velika sila i imala je imperijalne ambicije na Istoku. Do kraja XIX veka Rusija je proširila svoju imperiju duž centralne Azije sve do Avganistana i pri tom je apsorbovala lokalne države. Rusija se protezala od Poljske na zapadu do poluostrva Kamčatke na istoku. Izgradnjom Transsibirske železnice do Vladivostoka Rusija se nadala da će osigurati i ojačati svoj uticaj i prisustvo u tom području.
Kinesko-japanski rat
Kina je izgubila u ratu sa Japanom, pa je 1895. po sporazumu iz Šimonisekija predala Japanu Koreju, Tajvan i poluostrvo Ljaotung, sa Port Arturom. Na to su intervenisale tri zapadne sile - Rusija, Nemačka i Francuska - i prisilile Japan da se odrekne poluostrva Ljaotung. Rusi su 1898. prisilili Kinu da sa njima potpiše ugovor o iznajmljivanju pomorske baze Port Artur na 25 godina. Port Artur je bio jedina ruska luka na toplim morima na obali Pacifika i imala je ogromnu stratešku vrednost. Japan je u međuvremenu pokušao da preuzme Koreju, što dovodi do pakta sa Kinom i Rusijom. Rusija je tada zauzela većinu Mandžurije i severne delove Koreje.
Ito Horibumi je započeo pregovore sa Rusijom. Verovao je da je Japan preslab da joj se suprostavi, tako da je predložio da Rusija uzme Mandžuriju, a da Japanu preda severnu Koreju. Međutim, umesto toga Japan je sklopio savez sa Velikom Britanijom 1902. godine. Nameravali su da blokiraju upotrebu ruskih luka Vladivostok i Port Artur, kao što je to Britanija ranije radila tokom Krimskog rata, kada je blokirala luku Sevastopolj. Japan je uz podršku Britanije bio mnogo slobodniji da traži od Rusije što više.
Nakon propasti pregovora sa Rusijom, Japan je 31. decembra 1903. poslao Rusiji ultimatum. Japan je Rusiji objavio rat 8. februara 1904. Japan je napao luku Port Artur tri sata pre zvanične objave rata.
Pohod 1904.
Port Artur na jugu Mandžurije bio je utvrđen u najveću rusku pomorsku bazu. Pošto su Japanci nameravali da ratuju protiv Rusa na kopnu najpre su morali da neutrališu rusku flotu u Port Arturu. Po noći 8. februara 1904. japanska flota pod komandom admirala Hejačiro Togoa započela je rat iznenadnim napadom torpednih čamaca na ruske brodove. Teško su oštetili dva ruska broda. Taj napad se pretvorio u bitku kod Port Artura, koja je obuhvatala niz neodlučenih okršaja. Admiral Togo nije mogao da napadne rusku flotu jer je bila zaštićena obalskom artiljerijom, a ruska flota s druge strane nije izlazila iz luke, posebno nakon pogibije admirala Makarova.
Ta bitka omogućila je da se Japanci neometano iskrcaju kraj Inčona u Koreji. Japanci su posle toga zauzeli Seul i ostatak Koreje. Već krajem aprila japanska vojska je bila na reci Jalu, spremna da pređe u Mandžuriju. Japanska strategija je bila da brzo zauzmu što je moguće više. Rusi su odlagali akcije da bi dobili dovoljno vremena da im stignu pojačanja transsibirskom železnicom. Bitka na reci Jalu 1. maja 1904. bila je prva velika kopnena bitka toga rata. Japanci su nakon neometanog prelaska reke lako savladali ruske snage. S druge strane iskrcali su se i na nekoliko tačaka na mandžurskoj obali i potisnuli rusku vojsku do Port Artura. U tim bitkama Japanci su imali ogromne gubitke napadajući Ruse u dobro utvrđenim rovovima. Rusi, međutim, i pored toga nisu kretali u kontranapade, nego su se bazirali samo na odbranu.
Nakon početka rata Japanci su pokušali da spreče Ruse da koriste luku Port Artur. Tako su 13. februara potopili nekoliko parobroda da bi sprečili ulaz u luku. Ali potopili su ih preduboko. Na sličan način su pokušali isto da učine i početkom maja. Obe strane su postavljale mine na moru. Dotada su mine uglavnom bile odbrambeno sredstvo. Japanska taktika postavljanja mina pokazala se veoma efikasnom kada su 12. aprila potopili dva ruska bojna broda - Petropavlovsk i Pobeda. Petropavlovsk je potonuo i na njemu admiral Makarov, koji je bio najefikasniji ruski strateg pomorskog ratovanja. Rusi su brzo naučili japansku taktiku ofanzivnog polaganja mina, pa su dva japanska bojna broda stradala 14. maja 1904. Na brodu Jašimi stradalo je i 450 mornara.
Rusi su u junu bezuspešno pokušali da razbiju japansku blokadu. Japanci su započeli dugu opsadu Port Artura, koji je bio jako dobro utvrđen. Rusi su pokušali proboj 10. avgusta u odlučnoj bici u Žutom moru. Japanci su znali da Rusima dolazi u pomoć još jedna flota, a oni su imali samo jednu flotu. U toj bici ruski komandni brod Carević je direktno pogođen i na njemu admiral Vitgeft. Rusi su se posle toga vratili u luku. Ruska flota je bila ugrožena i od japanske artiljerije oko Port Artura, pa su pokušali da oslabe opsadu, ali nisu uspeli. Posle kopnene bitke kod Ljaojanga, u avgustu, ruske snage su se povukle do Mukdena (Šenjang). Port Artur je pao 2. januara 1905.
Na moru Rusi su slali baltičku flotu oko Afrike do Azije. Zamalo su izazvali rat sa Velikom Britanijom 21. oktobra 1904. Dok su prolazili kraj Doger benka pucali su na britanske ribarske brodove, jer su smatrali da su to torpedni čamci. Taj događaj je poznatiji kao „Halski incident“.