- Poruka
- 5.486
Treba da se okanemo Evropske unije, gde nas ne vole, i okrenemo se zemljama koje nas čekaju široko raširenih ruku. To je teza koja se sve češće čuje u okviru "teorije trećeg puta" koju zagovaraju određene intelektualne i političke "opcije". Kina je jedna od zemalja koja se u tom kontekstu, posle Rusije, najviše pominje.
Može li Kina da zameni EU, može li Kina umesto Unije da bude oslonac i zamajac razvoja Srbije, može li Kina u tom pogledu da bude bilo kakva alternativa? Odgovor je - ne može.
Ne zato što bi Kina bila nešto specijalno protiv, niti što to ne bi htela Srbija. Niti to znači da Srbija i Kina, tj. njihova preduzeća, ne treba da budu partneri gde i kad god im je to u interesu. Ali, činjenice su činjenice.
Robna razmena između Srbije i Kine iznosila je prošle godine 1,35 milijardi dolara, što je pet odsto ukupne robne razmene Srbije (27 milijardi dolara). Robna razmena s EU iznosila je 15 milijardi (55 odsto ukupne razmene), a sa celom Evropom 23 milijarde. Pri tome naš izvoz u Kinu iznosio je pet miliona dolara, dok je izvoz u EU bio hiljadu puta veći (pet milijardi dolara). Koliko bi to trebalo da skače svake godine naš izvoz u Kinu da bi se približio evropskom?
Drugo, šta bismo to mi mogli da ponudimo Kini? Pogotovo u količinama koje se tamo traže. I po tim cenama. Kinezi su od nas, recimo, hteli da kupe vino, ali tako jeftino, tj., tako lošeg kvaliteta, da nismo mogli da udovoljimo njihovom zahtevu, jer (čak ni mi) više ne proizvodimo takvo vino.
Konačno, i ne čekaju nas baš tako raširenih ruku. Pre nekoliko godina Hemofarm je napravio zajedničko preduzeće u Kini. Ali, Kinezi su firmu doveli do bankrota, a onda je preuzeli. Fabrika sad radi, ali je Hemofarm ostao bez investicije. Nije Hemofarm jedina naša kompanija koja se u Kini provela kao bos po trnju.
Mijat Lakićević | 13.04.2008
Može li Kina da zameni EU, može li Kina umesto Unije da bude oslonac i zamajac razvoja Srbije, može li Kina u tom pogledu da bude bilo kakva alternativa? Odgovor je - ne može.
Ne zato što bi Kina bila nešto specijalno protiv, niti što to ne bi htela Srbija. Niti to znači da Srbija i Kina, tj. njihova preduzeća, ne treba da budu partneri gde i kad god im je to u interesu. Ali, činjenice su činjenice.
Robna razmena između Srbije i Kine iznosila je prošle godine 1,35 milijardi dolara, što je pet odsto ukupne robne razmene Srbije (27 milijardi dolara). Robna razmena s EU iznosila je 15 milijardi (55 odsto ukupne razmene), a sa celom Evropom 23 milijarde. Pri tome naš izvoz u Kinu iznosio je pet miliona dolara, dok je izvoz u EU bio hiljadu puta veći (pet milijardi dolara). Koliko bi to trebalo da skače svake godine naš izvoz u Kinu da bi se približio evropskom?
Drugo, šta bismo to mi mogli da ponudimo Kini? Pogotovo u količinama koje se tamo traže. I po tim cenama. Kinezi su od nas, recimo, hteli da kupe vino, ali tako jeftino, tj., tako lošeg kvaliteta, da nismo mogli da udovoljimo njihovom zahtevu, jer (čak ni mi) više ne proizvodimo takvo vino.
Konačno, i ne čekaju nas baš tako raširenih ruku. Pre nekoliko godina Hemofarm je napravio zajedničko preduzeće u Kini. Ali, Kinezi su firmu doveli do bankrota, a onda je preuzeli. Fabrika sad radi, ali je Hemofarm ostao bez investicije. Nije Hemofarm jedina naša kompanija koja se u Kini provela kao bos po trnju.
Mijat Lakićević | 13.04.2008