Tako su govorili

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
87.649
1. PERIOD DO 1918.

Vladika Danilo

Vladika Danilo, rodonačelnik Dinastije Petrovića napisao je svojom rukom na rukopisnom jevanđelju, izrađenom na pergamentu

Danilo vladika cetinjski Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji, kupi ovo svetoje jevangelije cenoju zlatnu 5 u Ivana Kaluđerovića s Risna, preneseno od zemlji moldavskije njekotorim kupcem...

Vladike Sava i Vasilije
Vladika Vasilije Petrović, u svojoj "Istoriji o Crnoj Gori", koja je odštampana u Moskvi, na ruskom jeziku, 1754. godine, uz ostalo, kaže
...Crna Gora naseljena je većinom doseljenicima, koji u ove gore dobježale poslije propasti carstva srpskoga. Svako takvo pleme pamti i svoga rodonačelnika koji se je preselio u Crnu Goru, svako pleme ima u narodnom predanju, svoju istoriju, svako priča kada su se doselili u Crnu Goru njegovi stari, ko su oni bili, odakle su doselili. Privešću nekoliko primjera. Njeguši pričaju kako su ispod Njegoša planine, iz Hercegovine, došla dva brata Erak i Raić, pa se naselili u Njeguše od kojih se je i prozvalo mjesto Njeguši...

Vladika Sava je pisao 1776. godine moskovskom mitropolitu Platonu:
Zastupi nas pri Porte, što Greki ne bi miješali se u serbskij nacion.

Vladika Petar I
Uoči boja u Martinićima, 1796. godine Petar I poziva Crnogorce i Brđane da dokažu da
u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije

, a pred boj na Krusima, takođe 1796. godine, traži od svojih ratnika da udare na neprijatelja
našeg predragog imena srpskog i naše dražujuće voljnosti

Mitropolit Petar I i Crnogorci poslali su 1796. godine pismo Br�anima, uo�i napada Mahmud pa�e na Brda, u kome ka�u da su mislili
�na sve one nesre�e, koje su se slovenosrpskome rodu na�emu od izdaje i nesloge dogodile� pa su se zakleli da �e se i dalje boriti protiv Turaka, po �primjeru bla�enopo�iv�ih roditeljah i praroditeljah na�ieh, oru�jem svoiem branili od vremena razorija na�ega Srbskago carstva, a potom od doba posljednjega Principa i Gospodara na�eg Ivana Crnojevi�a...�
U svom testamentu, od kraja oktobra 1830. godine, Petar I je zapisao da je novac iz Rusije
�tro�io na polzu svega naroda srbskoga�
Njego�-Vladika Rade
Iliji Gara�aninu Njego� pi�e, 5. jula 1850. godine, i zahvaljuje se na prijemu Stevana Petrovi�a, Njego�evog sestri�a, u Akademiju u Beogradu.
�Nema jednoga Srbina koji vi�e za Srpstvo posluje i misli od Vas, nema jednoga Srbina kojega Srpstvo (vi�e) iskreno ljubi i po�ituje od Vas, nema jednoga Srbina koji Vas vi�e od mene ljubi i po�tuje ...�
Iliji Gara�aninu, Njego� pi�e iz Trsta, 11. novebra 1850. godine:
�...Budite spokojni, po�teni i dragi Srbine, i nemojte nikada pomisliti, a toli vjerovati, da �e vladika crnogorski biti so�len kojekakvih vjetrenja�ah, a toli so�len partije koja protiv mene i cijeloga Srpstva svetinje dejstvuje. Sa strane crnogorske budite sasvim mirni. Mi k Vama drugo negajimo do �iste bratske iskrenosti. Najvi�i je amanet i svetinja na�a poslije imena Du�anova ime Kara�or�ievo. Ko je ovome imenu protivnik taj nije Srbin, no gubavi izrod srpski...�
Knjaz Danilo
U zakoniku knjaza Danila iz 1855. godine stoji u �lanu 92.
�U ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srbske i nikakve vjere do jedine pravoslavne isto�ne.�
Knjaz (kralj) Nikola
O odnosima sa Srbijom, za vrijeme knjaza Mihaila, kralj Nikola pi�e:
�Za slogu i dobro srpsko predlo�im izaslaniku Srbije da sklopimo savez i ugovor izme�u dvije knja�evine u cilju da se po�e ka oslobo�enju i ujedinjenju cijeloga Srpstva...�
O Hercegova�kom ustanku, 1875. godine, kralj Nikola veli
�Zaista, Crnoj Gori tijesno je bilo, i sada je i bi�e sve dotle, dok sav narod srpski ne bude slobodan i ujedinjen, ali isto ona nije mutila i nije ni�ta radila, da ba� ove, 1875. godine bukne ustanak...�
O kr�tenju crnogorskog prestolonasljednika, bilo je veliko slavlje, ali, pi�e knjaz Nikola
�nijesu iskupljeni Srbi samo u�estvovali u radosti jednoga srpskoga vladaoca. Kr�tenje je bilo samo povod, prilika da se skupe na Cetinju bra�a iz svijeh zemalja srpskih��
O oslobo�enju Podgorice i Zete 1878. godine, kralj Nikola pi�e
�Tako se izvr�ilo prisajedinjavanje Zete Crnoj Gori, starodrevne kolijevke dr�ave srpske, u kojoj se odnjihala i podigla prva misao o dr�avnom jedinstvu srpskom. Poslije vjekova najte�ega robovanja, ona se opet povratila u slobodu i zajednicu sa onom dr�avom srpskom, koja je za sve one vjekove hranila slobodu srpsku i koja je za te vjekove prolijevala dragocjenu krv svojih sinova za oslobo�enje bra�e svoje.�
O komemoraciji povodom petstogodi�njice Kosovskog boja 1889. godine kralj Nikola pi�e
�Te iste godine �injen je i u Crnoj Gori kao i svuda po zemljama srpskim pomen petstogodi�njice boja Kosovskog. Ako nije su�eno bilo da iza minulog rata taj dan proslavi oslobo�eno i ujedinjeno Srpstvo, Crna Gora i njezin vladar, ne gube�i vjeru u to, ipak su s rado��u i ponosno �inili pomen kosovskim junacima, vidje�i va�nost i ugled svoj dana�nji, a pomi�ljaju�i na muke, koje je Crna Gora podnosila za minulijeh pet vjekova... �
Na kraju nekrologa kojeg je kralj Nikola odr�ao svom tastu Petru Vukoti�u, ka�e se
�Zbogom Petre Vukoti�u, s �eva ravna, Srpski vojvodo! Zbogom!�
Kralj Nikola je u �Glasu Crnogorca� od 2. januara 1919. godine objavio tekst u kome se ka�e
�Od zvani�ne Srbije i njenih agenata optu�ivan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Me�utim, nijedan pojedinac u Srpstvu i jugoslovenstvu nije vi�e radio na njemu od mene, nastavljaju�i u tome djelo mojih besmrtnih predaka... �
U proklamaciji Crnogorcima 1908. godine povodom aneksije Bosne i Hercegovine, knjaz Nikola ka�e
�Ko stijene na�e budite �vrsti u nadi. Prolazno je dana�nje neodre�eno stanje slobodnijeh djelova srpskoga naroda. Srpsko �e sunce ljep�e sjati, da svakojega brata Srbina bolje zagrije i osvijetli... Moji Crnogorci, pozivam vas, da i od sada kao i u svijem prilikama budete gotovi da me pomognete u najve�im mukama, koje sam uvijek pripravan do kraja moga �ivota zajedno s vama dijeliti za dobro Srpskoga naroda� �
U proglasu Crnogorcima povodom objave rata Turskoj, 1912. godine, kralj Nikola je rekao, uz ostalo, da se ostvaruju
�snovi iz rane moje mladosti, kada sam pjesmom nagovje�tavao ovaj znameniti dan i zagrijavao srpske grudi vjerom da oru�ani moramo po�: onamo, onamo, za brda ona! �
O Bo�i�u 1912. godine, kralj Nikola pozdravlja svoje vojnike u rovovima oko Skadra
�... Ja se ponosim s vama, vitezovi moji, jer sam opijen vjerom da ste kadri biti jo� veli�enstveniji u mogu�im isku�enjima takne li se ko na�ijeh prava i ospori li nam sjesti na ognji�ta va�ijeh �edova i mojijeh pret�astvenika Nemanji�a, Grebljanovi�a, Brankovi�a, Bal�i�a i Crnojevi�a. Sjesti na njihov prijeklad, okupiti se oko njihovijeh grobova - to je i na�a du�nost i na�e nesporno pravo... Sretni nam srpski badnjaci, koje ovu godinu pod vedrim nebom nala�ete...�
Crnogorskim vojnicima, koji se demobili�u poslije dva balkanska rata, kralj Nikola se, avgusta 1913. godine, obratio ovako
� ... Vi, gordi moji vojnici, ispod vedroga neba drage nam Domovine, pobijediste vjekovnog neprijatelja. Njegov je barjak daleko pred vama uzmakao; on ne zahla�uje vi�e Srpske zemlje. Zemlja je Srpska na jugu oslobo�ena od Mora do Dunava. Nade �ivih i umrlih miliona Srba ostvarene su... �
Knja�evi Danilo, Mirko i Petar
Na Badnje ve�e 1912. godine, crnogorski prestolonasljednik, knjaz Danilo, obratio se crnogorskim vojnicima
�Najsre�niji i najzna�ajniji momenat u mom �ivotu je ovaj kad mogu u slavu Ro�destva Hristova, sa ovog mjesta podi�i zdravicu vi�e starog srpskog grada, toga tu Skadra na Bojani, u zdravlje hrabrih na�ih oficira i juna�ke crnogorske vojske, koja je ovako slavno i vite�ki pobrala lovorove vijence gone�i petvjekovnog neprijatelja, ugnjeta�a srpskog plemena, i u zdravlje svakog brata Srbina, pa ma gdje on bio. Danas cijelo srpsko pleme pliva u radosti kad vidi da se na�a oslobo�ena bra�a mogu odu�iti starom srpskom obi�aju da slobodno nalo�e srpske badnjake, koje za 500 godina i vi�e ne smje�e nalo�iti... �
Prilikom ulaska crnogorske vojske u Skadar, aprila 1913. godine prestolonasljednik Danilo je uputio Skadranima, na srpskom i albanskom jeziku, proglas
�... Crnogorska vojska donosi vam, sa oslobo�enjem jo� i po�tovanje svih va�ih zakona i obi�aja, svih va�ih vjeroispovjesti, koje �e u meni na�i svog za�titnika, prema tradicijama sno�ljivosti koja je uro�ena Crnoj Gori i srpskom narodu...�
Na Nikoljdan, 1912. godine, na frontu kod Skadra, knjaz Mirko, sin kralja Nikole, rekao je u zdravici
�... Zdravo svaki Srbin, gdje god je koji.. Zdravo polja i ravnice, zdravo rijeke i planine, zdravo srpsko more. Zdravo i vi bra�o �umadinci... !�
Knjaz Mirko je govorio crnogorskim vojnicima na Tarabo�u, aprila 1913. godine, na glas o kapitulaciji turskog garnizona u Skadru
�Crnogorci, svijetli obraz u junaka i ljudi, neka bude vje�ita slava i rajsko naselje onijem sokolovima, koje ostavljamo na ovijem visovima sokolovima, �ije nas du�e zajedno sa du�ama srpskijeh kraljeva Mihaila i Bodina i drugijeh srpskijeh knja�eva, plemi�a i vitezova, s neba blagosiljaju... �
Knjaz Petar, najmla�i sin kralja Nikole, kao zastupnik komandanta Zetskog odreda, �estitao je, sa fronta kod Skadra, ro�endan svome ocu
�sa toplim molitvama za tvoje dragocjeno zdravlje i dug �ivot, za kona�no ostvarenje tvojih vazda�nih �elja na korist Crne Gore, Srpstva i Slovenstva. �
 
Poslednja izmena:
2. CRNOGORSKI KNJI�EVNICI

Marko Miljanov Popovi�
Marko Miljanov se ovako obra�a svome �itateljstvu
�Dragi brate Srbine, da si ima prilike i da si gleda junake, koje sam ja gleda, ne bi ti dalo srce mira doklen se ne bi ozva junacima koji veselo mru za svoje i svija nas pravo...�
U pismu Novu Spasojevu, ku�kom komandiru, Marko Miljanov veli
�...Svaka sila i kruna nesavjesno se prema Srbima pokazala. Oni (Austro-Ugarska) �ele nas od turskoga tirjanstva da ne pod svoje metnu... ...Recite austrijskom poslaniku da ka�e njegovom caru, kad bi ga Bog na dobro obrnuo, pa da sjedini Srpstvo: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Staru Srbiju pa da je to srpska kraljevina, a Srbi �e znat kako �e biti blagodarni svojemu izbavitelju - bismo mu svakojako dobro �eljeli, vi�e, ako se mo�e no �to mu zla sad �elimo. Ja, Bo�ja ti vjera, radi(ji) bi mu bio bit ta ma konju�ar, no ovako knjaz ili �to vi�e; s jednom rije�i: ako bi obe�a po�tenu rije� da �e caru njegovu kao srpskoga naroda prijatelj govoriti, sretite ga lijepo, a ako ne �edne ni�ta drugo do samo za moju prestonicu, opet vi ka�em, udarite mu tojage, Caru i poslaniku to neka je odgovor...�
Marko Miljanov pi�e Stojanu Popovi�u, ku�kom komandiru, 25. decembra 1900. godine
�...Samo da vi jo� jednu rije� prvo re�em, i ka�em jednu ranu koju ponesoh u srce i du�u s ovoga svijeta na oni, a to je �to Ku�i i Bratono�i�i nema�e dijela od dobiti, koju Srbi Turcima dobi�e, do samo �to pravi dio juna�koga po�tenja na Turke dobi�e, a drugo ni�ta. Sad ako ne umrem, s bogom te dovi�enja i �ujanja a, ako li umrem s Bogom te zanavijek. Kao Ku� mrem prili�no sre�an, a kao Srbin nesre�an i nezadovoljan. �
Marko Miljanov pi�e da su Ku�i dovikivali vojsci knjaza Danila, sastavljenoj od crnogorskih i brdskih boraca, koji su vr�ili poharu Ku�a
�Ne udri brata Srbina, Crnogor�e, crn ti obraz ka ti i jest, mimo bra�e.�
Marko Miljanov, dalje pi�e
�Turci, koji bjeu streknuli od knjaza Danila i srpske sloge, mi�ljaju da su toliko dobili, da te Srbi od Srba bje�at u Turaka i u utok tra�iti, ka �to je i bilo. Turci, veseli, podsmijavaju se Srbima koji su me�u njima, nabrajaju�i sve �to su Crnogorci u�injeli Ku�ima... �
Stefan Mitrov Ljubi�a
Ljubi�a pi�e u �Pripovjesti pa�trovskoj druge polovine osamnaestog vijeka - Pop Androvi� novi Obili�
�Bile su zagrizle i ljuto okrvavile, oko me�a i zemalja, dvije srodne susjedne op�ine, na ime pa�trovska i spi�anska, jedna mleta�ka, a druga turska: spor taj, �to, �ali Bo�e, nije ni dan dana�nji na �istu; te se stoga i ponavljaju �esti i krvavi sukobi me�u onijem naoru�anijem i juna�kijem Srbima, koji su navikli hitati veselo na pograni�ne bojeve kao na slavu...�
U pripovjetci se ka�e da su se sastali susjedi, prvaci Pa�trovi�a i Spi�a, da se mire. Pop Rade Androvi�, Pa�trovi�, je rekao
�... A takomi �etvoro jevan�elja, da mi nije stoga �to smo zalud bra�a Srbi, i �to nam se pod brkom smiju Turci i Latini, ne bih se s vama nikad uzmirio dok mi ne bi pronikle zovke ka prijekladu... �
Stefan Mitrof Ljubi�a je, 18. januara 1877. godine, rekao u Dalmatinskom saboru
�Ja ne znam, du�e mi koji me je narod osudio, no znam koji me je narod pohvalio i odobrio moj politi�ki rad, a to su moji bira�i, moja bra�a Srbi Boke�ki...�
Drugom prilikom je Ljubi�a, tako�e u Dalmatinskom saboru, izjavio
�... Ja znam da vi mene ne trpite, jer sam Srb narodno��u, a pravoslavni vjerom. No izlaze�i odavde tje�im se misle�i da ostavljam u Saboru mladijeh sila, gos. Vujatovi�a i Simi�a, koji, ako ih je Srpkinja zadojila, znati �e braniti zakonita prava svoje narodnosti i vjere, a ja �u im s tremova rukama pljeskati... �
O nacionalnom osje�anju Bokelja, Ljubi�a ka�e
�Bokelji su nagolo Srbi, govore ku�i srpski, a u svijetu nau�e lako tu� jezik. U primorju uz srpski, �uje� najvi�e talijanski...�
 
3. DR�AVNICI, POLITI�ARI ...


Bo�idar Vukovi� Podgori�anin, u svojoj knjizi, iz 1520. godine ka�e da je vidio da Grci i drugi �tampaju �bo�anstvene knjige� na svojem jeziku, pa smatra da bi trebalo da �i na�a srpska i bugarska tako�e se na tipare stave�. U �tampariji Bo�idara Vukovi�a 1536. godine, bio je glavni �tampar jero�akon Mojsije �ot serpskoje zemlji, ote�estvom �eot mjesta naricajemogo Budimlja... �
Crnogorski glavari pi�u ruskom caru Petru Velikom, 21. oktobra 1711. godine (jezik je za ovu priliku osavremenjen)
�...Mi, sva gore navedena plemena i starje�ine sve razumjesmo i Va�em carskom krilu glave priklonismo i Va�eg poslanika, Mihaila Miloradovi�a primismo za na�ega komandanta i pukovnika. I kako su bili njegovi stari izabrani u prva vremena pri na�ijeh blago�esti - vijek i svetopo�iv�ijeh carevih srpskijeh, tako i mi sa radostiju primismo vrloga i hrabroga koji se na boju dobro pona�a i nas oko sebe vrlo sokoli��
Na stavljenim pe�atima razaznaju se imena: vojvode Vukote, kneza Marka Vu�etina, protopopa Vuksana, Dra�ka Popovi�a od Ozrni�a, Vukote Mrvaljevi�a, kneza Stanoja Milo�eva od Cetinja i Rada ��ep�eva (brata vladike Danila).
Septembra 1742. godine crnogorski i brdski prvaci pi�u ruskoj carici, u ime Crnogorskog zbora, obavje�tavaju�i je da je vladika Danilo postavio za �mitropolita i povelitelja� Savu Ivanovi�a Petrovi�a-Njego�a, koji dolazi u Rusiju da izrazi odanost ruskom dvoru. Crnogorski i brdski glavari ka�u da su
�pravoslavno-gr�ke vjeroispovjesti, sinovi crkve isto�ne, koji se nalazimo u srpskoj zemlji, u predjelima makedonskim, tj. u Skenderiji, Crnoj Gori i Primorju... �
U odgovoru kotorskom providuru Justinijanu Bertu, 24. oktobra 1756. godine, crnogorski glavari ka�u da su
�pravoslavne vjere hristijanske i zakona crkve vosto�ne, a roda �estita i sveta slavenosrpskago...�
Crnogorski i brdski glavari �estitaju ruskom caru Pavlu stupanje na ruski prijesto
�...Crnogorska i brdska na�a slovenosrpska zajednica, stari i mladi, padamo pred stopama Va�eg Carskog Veli�anstva i iskreno Vam svi mi �estitamo, Gospodaru, stupanje na praroditeljski i roditeljski prijesto...�
Dokument je napisan na Cetinju 13, decembra 1769. godine, potpisali su ga:
Guvernadur brdski knez Petar �arnojevi�-Davidovi�, guvernadur crnogorski Joko Radonji�, vojvoda Vujadin Vukovi� iz Cuca, vojvoda Simeon �ura�kovi� iz Ceklina, vojvoda Ivan Plamenac iz Crmnice, serdar Rade Marki�evi� iz Spi�a, serdar Staroga vlaha Adrijan Rajkovi�, serdar Lazar Mandi� iz Komana, Tomo �utovi� iz Bratono�i�a, serdar Andrija Vukasovi� iz Grahova, serdar Gavrilo Gvozdenovi� iz Posavlja, serdar Mina Bo�kovi� iz Katunske nahije, serdar Nikolaj Lazarevi� iz Klimenta i serdar Stanko Zotovi� iz Hota.
Guvernadur Ivan Radonji� pi�e, po�etkom jula 1789. godine, ruskoj carici Katarini II
�Sada mi svi Srbi iz Crne Gore, Hercegovine, Banjana, Drobnjaka, Pipera, Bjelopavli�a, Zete, Klimenata, Vasojevi�a, Bratono�i�a, Pe�i, Prizrena, Albanije, Makedonije, pripadamo Va�em Veli�anstvu i molimo kao milostiva na�a majka po�aljite k nama kneza Sofronija Jugovi�a, a poslije toga mi �emo dokazati Va�em Veli�anstvu �ta �emo kadri biti u�injeti protivu ljutog neprijatelja i tirjana svega hri��anstva�.
Crnogorski glavari pi�u 1792. godine mleta�kom Senatu
�Mi smo hvale�i Boga cvijet od vjere i od zakona pravoslavnoga gr�askoga, jezika i slavnoga juna�tva srpskoga�.
Vojvoda Miljan Vukov, vo� Vasojevi�a, pi�e 12. decembra 1870. godine Jovanu Risti�u, kraljevskom namjesniku u Srbiji
�Mili i po�tovani prijatelju, ja Vam davno nijesam pisao, ali opet moje srce vazda kod Vas, ja kao i ostali srbski narod o�ekujem od Vas i od Srbije da ispunite narodno nadanje. Vi ste glavar srbske snage, na koju se mi svi tvrdo uzdamo, pa zato mi svi Srbi koji �elimo da se �to prije ujedinimo pru�i�emo Vam na�e ruke i pomaga�emo Vam u tom velikom poslu koliko god mo�emo. Zadajem Vam tvrdu vjeru da �u ja prvi sa mojom bra�om Vasojevi�ima sko�iti �im �ujem da prvi top na Drini pukne, pa ko drugi stio ali ne stio�.
Lazar Balti�, pi�e knjazu Nikoli, 2. septembra 1875. godine
�Javljam Vi za ustanak pro��enski. �im sam do�a odma sam s dvoje mom�adi me�u Pro��ane oti�a i skupio nji u planini i tu sam i? iskara i pokazao kako se Srbi biju za svaku stranu i oni su odma rekli, da bi odavno ustali da su imali s kim�.
Vojvoda �ako Petrovi�, predsjednik Crnogorske narodne skup�tine, 1906. godine ka�e
�...Vite�ki na� narod demokratske Crne Gore i uop�te sav srpski demokratski narod, vazda je gledao, da dostojno po�tovanje oda svojim velikanima i onim genijalnim duhovima koji su dika i ponos srpskog naroda. Me�u te velikane spada i na� uzvi�eni Gospodar Knjaz Nikola I�
Adresa Crnogorske narodne skup�tine, u odgovoru na besjedu knjaza Nikole, 1906. godine
�...Crna Gora je bila, jest i treba da bude gnijezdo srpskih junaka, i mi s rado��u konstatujemo da nema �rtava koje narod ne bi podnio za spremu na�e hrabre vojske... Narodno predstavni�tvo �eli da izme�u dvije srbske slobodne zemlje - Crne Gore i Srbije bude puna solidarnost��
U rezoluciji Cetinjana, usvojenoj na demonstracijama protiv Austrougarske, koja je objavila ekonomski rat Srbiji, ka�e se
�Cetinjsko gra�anstvo, vjerno idealima, koji sve Srbe odu�evljavaju, i gotovo da za njihovo ostvarenje podnese i najte�e �rtve, du�om i srcem u�estvuje u borbi bra�e iz Srbije za ekonomsku nezavisnost njihove u�e otad�bine�.
Cetinjani su ubije�eni da �e
�bra�a iz Srbije istrajati u zapo�etoj, pravednoj borbi sa neprijateljima srpske i balkanske nezavisnosti i da �e svi Srbi slo�no i pregala�ki raditi na ostvarenju ideala naroda srpskog... �
Na Cetinju je 1914. godine osnovano dru�tvo �Srpski soko� u �ijem pravilniku se ka�e
��lan dru�tva mo�e biti svaki Srbin i Srpkinja i svaki prijatelj srpskog naroda�
Povodom �Bomba�ke afere�, na sjednici Crnogorske narodne skup�tine odr�anoj 28. januara 1908. godine, poslanici su rekli
Risto Bo�kovi�
�Ja nijesam nikakav govornik, ali osje�anja moga srca kao Srbina i Crnogroca, ne dadu mi da i ja ovom prilikom ne progovorim nekoliko rije�i. Mislim da nema nijednoga Srbina ma g�e on bio, koji srpski misli i osje�a, u �ijim grudima bije srpsko srce, koji sa bolom u du�i i gnu�anjem ne osu�uje pakleni plan srpskih izroda, koji su htjeli da uni�te ovu slavom ovjen�anu zemlju i njene ideale, da upropaste slavnu dinastiju Petrovi�-Njego�... Uni�titi onu dinastiju, koja je sre�no i slavno vladala vi�e od 200 godina ovom zemljom-zemljom u �ijim se gorama kandilo srpske slobode i nezavisnosti nije nikada ugasilo...�
Savo Vuleti�
�Crna Gora i Srbija nijesu i ne smiju biti samo svoje, od njih imaju dijela svi Srbi gdje ih je god, na �ta dvije srpske uzdanice ne smiju ni trenutka zaboraviti... �Ja sam obi�ao Srbiju unakrst i svud sam tamo na�ao istovjetne onakve du�e kakve su i kod Ze�ana, me�u kojima sam se rodio. Srbin osje�a bol i radost brata Srbina, ma odakle on bio, narod na jednijem duhom di�e i trebaju mu samo dobre vodilje... Crnogorci, potomci vjekovnijeh zato�enika srpske slobode, moraju u ljubavi, op�te srspkoj slozi i preko nje k op�tesrpskoj slobodi prednja�iti! �
�uro Drecun
�...Knjaz Nikola nije bio samo za�titnik Crne Gore nego i srpstva, i svi u Evropi gledaju u njega kao u takvog... �
Pop Ivan Jovi�evi�
�Doga�aj ovaj u�asno je svakog Srbina, zaprepastio je du�u svakog Crnogorca i ranio srce svakoga pravog sina ovih na�ih slavnih gora... �
U odgovoru crnogorske vlade, na notu vlade Srbije, od 26. septembra 1908. godine ka�e se
�Crna Gora radosno prihvata pru�enu joj bratsku ruku. Te�ko stanje u kome se srpsko pleme na�lo zbog aneksije Bosne i Hercegovine, nagoni knja�evsku vladu, da se odazove pozivu kraljevske vlade, da se baci veo zaborava preko sviju nesuglasica. �
U memorandumu crnogorske vlade vladi Srbije, od 3. oktobra 1908. godine veli se
� ... U ovim te�kim sudbonosnim i punim isku�enja danima, po Crnu Goru, Srbiju i vaskoliko Srpstvo, knja�evska vlada sa najve�om gotovo��u prihvata bratsku ruku Kraljevine Srbije... u �emu knja�evska vlada vidi dokaz i odlu�nost bratske nam Kraljevine, da zajedni�ki sa Crnom Gorom stane na braniku ugro�enih prava i interesa Crne Gore, Srbije i cjelokupnog srspkog naroda.�
Serdar Janko Vukoti� rekao je, oktobra 1908. godine , u odgovoru na zdravicu kralja Petra I, u Beogradu, i ovo
� ...Tradicionalne veze koje poti�u iz vremena slavom uvjen�anoga va�eg pretka Karo�or�a Velikoga i Gospodara Crne Gore Petra I Svetoga, rodbinske veze izme�u vladala�kih Domova Kara�or�evi�a i Petrovi�a, kao i bratske veze izme�u jednoplemenoga naroda u Srbiji i Crnoj Gori pru�aju danas svakom svjesnom Srbinu opravdanu nadu za spas i bolju budu�nost namu�enog srpskog plemena�.
U Rezoluciji Crnogorske narodne skup�tine, od 13. novembra 1908. godine povodom aneksije Bosne i Hercegovine, ka�e se da je
�Austrougarska monarhija u su�tini povrijedila Berlinski ugovor; da je tim �inom nanesen smrtni udarac interesima cjelokupnog srpskog naroda; da je tijem u osnovi poga�eno na�elo norodnosti kojim se danas prosvije�eni svijet rukovodi... Skup�tina izjavljuje da je na� narod gotov podnijeti sve �rtve kada Gospodar za odbranu Srpstva i za �ast ove otad�bine na to pozove...�
 
Komandir Nikola Kova�evi�, obratio se u�esnicima Bitke na Grahovcu ovim rije�ima
� ...Do�li ste i hvala vam, da pred vama mlada, svje�a, obnovljena otad�bina vidi zato�nike srpske slobode, nikad nepoga�enu iskru srpske zavjetne misli, nikad nemalaksalu te�nju i odluku za nezavisno��u i samobitno��u srpskoga plemena�.
U proglasu Odbora za proslavu dvovjekovne vladavine ku�e Petrovi�-Njego�, uz ostalo, pi�e
� ...Te�ki su nastali dani za srpski narod poslije propasti srpske dr�ave na Kosovu... Oko duhovnijeh svojijeh pastira stado�e se prikupljati u Novoj Zeti, u Crnoj Gori, odva�niji sinovi na�ega naroda iz raznijeh krajeva, te po�e�e o�ajni�ku borbu na smrt i na �ivot sa osvaja�em...Potonja iskra srpske slobode i nezavisnosti ugasila bi se da je mjesto dana�nje Crne Gore, te dike srpske, bio kakav pa�aluk, ili �ta drugo, da ne imadosmo ovakvog duha, kao �to bje�e Vladika Danilo i svi njegovi na�ljednici. Srpska dr�avna misao na�la je uto�i�te u Crnoj Gori, za nju su se Crnogorci kroz toliko vjekova juna�ki borili i za nju sve svoje �rtvovali, te tako je dohranili i dana�njim nara�tajima predali... Slava Crne Gore - to je slava cijelog srpskog naroda, jer Crna Gora na pravom mjestu pripada Srpstvu, i sve njene �rtve za srpstvo su prinesene...�
Mitropolit crnogorski Mitrofan Ban, povodom proslave poluvjekovne vladavine knjaza Nikole ka�e
�...Pedeset godina On visoko nosi pred nam kosovsku zastavu slobode, vode�i nas u borbe protivu neprijatelja roda srpskoga, pedeset je godina On nosio pred nama buktinju prosvjete, pjevaju�i, njeguju�i knjigu, podi�u�i �kole i crkve... On je od srpskih vladalaca do danas jedini, koji je slo�io ma� i pero, i time dokazao, da se mo�e biti i prosvije�en i junak... Ma gdje Srbin ognji�ta imao, ma gdje se Crnogorac Bogu molio, neka nam se svi pridru�e i neka se pribiraju da ovo rijetko op�tenarodno slavlje dostojno proslavimo... �
Prilikom osve�enja crkve u Lipovu kod Kola�ina 1899. godine mitropolit Mitrofan Ban je rekao
�Jo� u sedmom vijeku poslije Hrista, na�i predci na dar su od gr�kijeh careva dobili ove na�e zemlje, i od tog vremena mi, Srbi, postali smo zakoniti i pravi na�ljednici zemalja u kojima danas �ivimo.�
U govoru na pogrebu velike vojvotkinje Stane, majke knjaza Nikole, mitropolit Mitrofan Ban je pored ostalog rekao
�Ova velika Srpkinja Bogom je bila odre�ena, da Crnoj Gori rodi uzornog gospodara, koji se u velikim djelima svojijema, za sre�u svoga naroda, sjajno proslavio kao i jedan dosada srpski vladalac. �
Marko �ukanovi�, predsjednik Crnogorske narodne skup�tine, rekao je, predla�u�i progla�enje knjaza Nikole za kralja, 1910. godine
�...Zna se da je prva srpska dr�ava Svetoga Kralja Vladimira nikla na prostoru dana�nje Crne Gore. Zna se da je Zeta bila kolijevka Nemanji�a i ostala mila njihova Djedovina sa povlasticama, kojima se isticala izme�u ostalih strana prostranoga Carstva Du�anova; zna se, po�to je srpsko propanulo Carstvo, da se zetski Gospodar Ivan Crnojevi�, nije pokorio zloj sudbini ostaloga srpskoga naroda, nego se sklonio u ove zetske planine, i tako osnovao Crnu Goru, koja je vjekovima vodila juna�ku borbu, da sa�uva ovu posljednju stopu srpske zemlje, i zna se da je na njoj sa�uvala do dana�njih dana i posljednju iskru srpske slobode i nezavisnosti... �
Predsjednik cetinjske op�tine Janko Drljevi�, obratio se kralju Nikoli, u momentu kad se ovaj proglasio za kralja
��Krst napravljen od ma�eva Obili�evog i Tvog, s natpisom: �Vu�i do ili Kosovo� osta�e u odlu�no��u svoje alternative, vje�ni simbol srpskog heroizma, naizmjenjiva sadr�ina srpske dr�avne ideje, dr�avni program i posljednjih srpskih nara�taja...�
Valtazar Bogi�i� pi�e o �iteljima Crne Gore
�Cijelo je stanovni�tvo plemena srpskog i svi su pravoslavne isto�ne vjere.� On dalje ka�e za Crnu Goru da je �slavni �uvar ostataka srpske slobode�.
Pero Vu�kovi�, crnogorski ministar prosvjete i crkvenih djela, na otvaranju Narodnog pozori�ta na Cetinju
� ...Na�a ratni�ka i juna�ka zemlja dobiva jednu novu tekovinu u svom prosvjetnom napretku koja je otad�bini i Srpstvu jednako potrebna kao nao�tren ma�, kao �eli�no srce... Temelji ove zgrade vode u dubinu du�e onoga svjetloga srpskoga Vladara, koji je bio naj�istiji nosilac srpske misli, tvorac narodne slobode... �
�kolski revizor Nikola Rackovi�, predlo�io je dono�enje u Crnoj Gori zakona o obaveznom �kolovanju, uz ovo obrazlo�enje
�Takav jedan strog zakon donio bi duhovni preporo�aj na�oj domovini. On bi primorao narod da se ho�e�-ne�e�, lati knjige i nauke i na�a domovina na koju sada vi�u da je izostala u prosvjetnom i kulturnom pogledu, postala bi najprosve�enija zemlja na Balkanu. Srpska �parta postala bi i Srpska Atina, dostojna da bude Pijemont potla�enog Srpstva... �
Istori�ar Marko Dragovi� pi�e
�...Crnogorski prvosve�tenici odr�ali su u narodu crnogorskome pravoslavnu vjeru, srpsku svijest i slobodu, te se svaki Crnogorac di�io imenom Srbin, vjerom pravoslavnom i svojom zlatnom slobodom��
Pop Mira� Vuki� rekao je na blagodarenju, na skadarskom frontu, povodom ro�endana kralja Nikole
�Na svemu srpskom nebu sve su zvjezde potamnile, osim jedne i ta sjaji vi�e od 200 godina i kroz to vrijeme davala je svjetlost i ostalijema, kao �to to Sunce Mjesecu daje, a ta je zvijezda na�a sveta i uzvi�ena ku�a Petrovi�a...�
Direktor podgori�ke gimnazije rekao je na banketu u �ast knjaza Petra, najmla�eg sina kralja Nikole, da se
�srpska dr�avna misao, iza pada velike srpske dr�ave, sklonila pod Lov�en, g�e se nikad nije ugasilo kandilo srpske slobode. Orlovi ispod Lov�ena kliktali su svemu Srpstvu: Bori se!�
Dr Sekula Drljevi�, povodom ulaska crnogorske vojske u Skadar, 1913. godine, obratio se manifestantima u Beogradu, pomenuv�i doba
�najcrnje tiranije turske nad srpskim narodom u vremenu kad je srpski narod morao po pe�inama da slavi Uskrs svoga srpskoga Boga i srpsko Ro�destvo�
i podsjetio je na
�epopeju slave srpskog oru�ja u velikom ratu, epopeju pobjeda na Kumanovu, Bitolju, Jedrenu� i da �ne treba dokazivati da nam je slatko pao ovaj novi dokaz slave srpskog oru�ja i srpskog heroizma... �Herojima srpskim neka je slava, a narodu neka su sre�ne tekovine njegovog heroizma a te tekovine �neka budu osnova jednog velikog spoja, davno �eljenog, koji �e biti osnova velike Srpske dr�ave...�
U�itelj Vidak Pejovi� rekao je na pomenu palim ratnicima u balkanskim ratovima, iz sela Orasi (Lje�anska nahija)
��Ka�ite na�im i va�im - u pro�lijeh pet vjekova mukotrpnoga srpskoga vremena - slavno palijema pretcima, da se dva srpska vrhovna vo�da, dva srpska kralja, a sa njima i sve Srpstvo jakom, �vrstom i Bo�e daj - dugotrajnom slogom sveza... �
Crnogorska vlada (predsjednik Janko Vukoti�, ministri: Labud Gojni�, Risto Popovi�, Mirko Miju�kovi�, Ljubomir Baki� i Petar Plamenac), uputila je, 23. septembra 1913. godine , memorandum kralju Nikoli, u kome se ka�e i ovo
�Pro�irenje i oja�anje Kraljevina: Crne Gore i Srbije a naro�ito sastavljanje granica u Sand�aku i Staroj Srbiji pokrenu�e jo� ja�e na�e neprijatelje, da svim mo�nim na�inima ne samo ometaju srpske kraljevine u izvo�enju svojih daljih nacionalnih zadataka, ve� da im uni�te ili bar umanje dosada�nje materijalne, osobito moralne tekovine...�
Kapetan Risto Bo�kovi�, pozdravljaju�i kralja Nikolu u Kola�inu je rekao
�...U najte�im trenucima za Srpstvo, Tvoje veliko srpsko i vladarsko srce, zagrijavalo se idealima za bolju srpsku budu�nost - koje ideale niko Ti nije mogao razbiti - i tijem dao si snage na�oj potla�enoj bra�i da izdr�e u vjeri, da �e iskru slobode, koja �e na ponosnim vrhovima gordoga Lov�ena, �dragog kamena srspke krune�, ostati vje�ito neuga�ena - ozariti njih i da �e kucnuti �as �kad Srbin vi�e ne bude rob� ...�
Na sjednici Crnogorske narodne skup�tine, 19. jula 1914. godine , povodom austrougarske objave rata Srbiji, narodni poslanici su, uz ostalo, rekli i ovo
Milo Do�i�, predsjednik Skup�tine
�Ovaj na� sastanak prije odre�enoga dana izava�e iznenadni doga�aji, koji se ti�u dr�avnoga bi�a na�e domovine i cijeloga Srpstva... Paklena svijest, koja ne mo�e pregoreti skora�nje srpske slavne pobjede, podigla se da smrvi Srbiju i srpski narod. Na� narod u obje srpske kraljevine odmah je shvatio ovu opasnost... On je navikao da se vazda ujedinjava oko ova dva svoja sto�era, osobito kako je Kosovo osve�eno i tijem zanavijek izr�eno na�e ujedinjenje...�
Dr Sekula Drljevi�
�... Davati izjavu o solidarnosti sa Srbijom, zna�ilo bi vrije�ati jedinstvo srpskih kraljevina, jedinstvo odbrane srpskih interesa. Monarhija ne napada samo Srbiju, ve� preko nje napada ujedinjenje srpskih zemalja u jednu srpsku dr�avu. Obje su srpske kranjevine sada jedno i crnogorski narod izvr�i�e svoju du�nost, �rtvuju�i sve za otad�binu za spas i ujedinjenje Srpstva... �alim samo �to pravo jo� nije stvorilo takvu odredbu, da objava rata Srbiji odmah povla�i za sobom i objavu rata Crne Gore. Ali, ovdje su srpske kraljevine sada jedno, i crnogorski narod izvr�i�e svoju du�nost, �rtvuju�i sve za otad�binu Srpstva... �
Janko To�kovi�
�... Nema te srpske i slovenske du�e, koja, znaju�i da je na� dragi srpski Beograd ve� u ognju, ne bi sada radosno poletjela u sveti boj ili drugo Kosovo ili srpsko ujedinjenje...�
Dr Nikola �kerovi�
�... Srpsko roblje pi�ti od Pe�te do na�ih granica. Srpska majka nikad ne propi�ta kao danas. Mi smo mali, ali imamo hrabrosti, imamo vite�ke krvi, koju �e svak sada proliti...�
Mitar Vuk�evi�
�... Nalazimo se pred �valama jedne hijene, pred �eljustima one sile koju smo mi Srbi toliko puta spasili. Svi smo �uli �ta je u ovijeh dana uradila od nevinoga srpskog naroda... �
 
Deklaracija crnogorske vlade na dan objave rata od strane Austro-Ugarske Srbiji
�Austro-Ugarska je na podne Srbiji objavila rat. Nj.V. Kralj odmah je izdao naredbu da se cjelokupna Crnogorska vojska stavi u mobilno stanje. Na�a hrabra vojska nalazi se ve� du� granice, spremna da izvr�i slavnu svetu du�nost, kakvu jo� nikada nije imala, od kako je Crne Gore, od kako je srpskoga naroda. Srbija i Crna Gora sa�injavaju jedan te isti front prema zajedni�kom neprijatelju. One u ovim najte�im danima za srpsko pleme dijele istu sudbinu...�
Po�to se ka�e da �e Austro-Ugarska do�ivjeti slom, u Deklaraciji se dodaje
�...I sudbina je htjela, da joj uzrok slomu bude srpski narod oli�en u njegove dvije ponosne kraljevine Crnu Goru i Srbiju, u ove dvije mu�enice pravde i slobode i svojih odlika, koje ljude izdi�u iznad �ivotinja... �
 
4. OSLOBO�ENI KRAJEVI


Ne�o Stani�, u knjizi �Spomenica sjeni podgori�kih Srba� (1912.), pi�e
�Ali i ta slavna kolijevka, u kojoj je ro�en najslavniji Nemanji� bi osvojena od Turaka. I lijepa Zeta, leglo srpskijeh velikana postade bijedno pastor�e drskog osvaja�a Azijatskoga, i u lijepoj ravnoj Zeti, u kitici ��eher Podgorici�, mjesto dvoglavoga Du�anova Orla zalepr�a se polumjesec, pod njegovom te�inom poteko�e suze Srbinove, i od gorde vlastele postade tu�na raja...�
Ilija Bojovi�, iz �upe nik�i�ke, pi�e vladici Petru Prvom, maja 1830.
��elobitno klanjaju�i se aki solncu mi vam srpskago naroda na�eg molbi prinosimo za izjasniti na�a nevina stradanija na prili�noga vraga na�ega veroispovjedanija Osman kapetana Mu�ovi�a i ostalijeh Turaka, grada Onogo�ta, mnogoljetno gospodine koji je na ovu jadnu sirotinju sko�io velikim hara�ima�.
Gavrilo P. Kuja�i� pi�e knjazu Danilu, 1858. godine, iz Korjeni�a
�...Va�a Svijetlost milostivi gospodare i premilostivi Carju srbski na Cetinju Danil Petrovi�u crnogorski i brdski i sa sre�om pridobitak srbske Hercegovine i okolo Skenderbegovine i vrata od mora - u va�e zdravlje... Mi ponizje�i i pokornjej�i i radostinjej�i, mi tvoji Srbi siroma�ci od Korjeni�a radosno ti ljubimo krepku i svijetlu desnicu, da smo vi na preporu�enije... �
Pop Jovan i pop Lazar Bo�kovi�, sa Orje Luke, pi�u, 13. septembra 1821. godine vladici Petru I, oslovljavaju�i ga ovako
�Visoko prosve��enje�emu i vsemilostvoje�emu gospodaru Mitropolitu i kavaleru Petru Petrovi�u i narodnom srpskom vo�du... �
U �Cetinjskom vjesniku�, 20. januara 1910. , objavljena je informacija iz Berana
�...Izme�u ostalih naredaba, koje skupa su�avaju slobodu Srbinovu, mjesne vlasti iz Berana izdale su jednu, u kojoj se zabranjuje upotreba srpskih gusala - toga omiljenog srpskog instrumenta, koji mu je u najcrnjim danima ropstva lije�io ranjene grudi... �
�Glas Crnogorca�, 20. novebra 1904. godine, objavio je proglas Odbora za obnovu zgrade gimnazije u Pljevljima
�Srpskom narodu. Tridesetog oktobra ove godine, izgorela nam je gimnazijska zgrada i sav pribor �to je bio u njoj. Ta velika �teta prema�uje snagu pljevaljskih gra�ana i pljevaljske op�tine, jer ba� ljubav, s kojom je ova op�tina na�inila gimnaziju ponos ovamo�njeg Srpstva, dovela ju je u nemogu�nost, da sama odjednom nadoknadi sve ono, �to je godinama gra�eno i nabavljano�.
U �Cetinjskom vjesniku�, 5. maja, 1912. godine, objavljena je vijest o jubileju Srpske narodne garde u Boki
�Srpska narodna garda, ta jedina srpska ustanova u Boki Kotorskoj pod oru�jem, koja je u tome pogledu sa�uvala �isto narodni karakter, navr�uje ove godine pedeset godina od kako postoji. Srbi Kotorani rije�ili su da ovu sve�anost o Duhovima �to bolje proslave...�
U Boki je tokom XIX i XX vijeka postojao ve�i broj privrednih, kulturnih i �kolskih ustanova koje su u svom imenu sadr�ale nacionalni atribut, kao �to su
Srpsko pjeva�ko dru�tvo �Jedinstvo� 1839. , Kotor; Srpska muzi�ka zakladna �kola 1854. , Kotor; Srpska narodna garda 1862. , Kotor; Srpska kreditna zadruga 1901. , Kotor; Srpsko sokolsko dru�tvo 1910. , Kotor; Srpska biblioteka 1845. , Morinj; Srpska �tedionica 1850. , Herceg Novi; Srpsko radni�ko dru�tvo 1900. , Herceg Novi; Srpski hotel 1900. , Herceg Novi; Srpska kreditna banka 1904. , Herceg Novi; Srpska �itaonica 1910. , Kamenari; Srpski magazin 1896. , Risan.
Povodom oslobo�enja Budve, 1914. godine, predsjednik op�tine Srzenti�, telegrafi�e kralju Nikoli
�...U ovom sve�anom istorijskom �asu, kad se nad gradom Budvom popela Va�a di�na zastava, mila na�a trobojnica, okupljeni narod odu�evljeno pro�et sre�om nad sre�ama podnosi Va�em veli�anstvu nepokolebljivu privr�enost i sinovoljevu ljubav i odanost, a sve to sa najtoplijim �eljama za sre�u i napredak svega Srpstva... �
�Glas Crnogorca�, 29. oktobra 1909. godine , objavljuje informaciju o Srpskoj Bokeljskoj �tedionici u Kotoru, i Srpskoj kreditnoj zadruzi u Herceg- Novom.

Srpsko-pravoslavna op�tina u Skadru, uputila je 28. novebra 1907. godine , pismo knjazu Nikoli, u kome moli da se ne ukida crnogorski konzulat u Skadru
�Va� slavni Konzulat je uto�i�te bijednih i nevoljnih (potla�enih Srba)... Ne mo�emo vjerovati da �ete Vi... dozvoliti da se ukine Va� konzulat u Skadru, te da prestane lepr�ati se crnogorska zastava u ovom istorijskom gradu i po srpske interese va�noj ta�ki. Zar u Vas, u kog se nada sve potla�eno Srpstvo, da izgubimo Va�u visoku za�titu... �

U potpisu je �u ime Srba skadarskih� sedam gra�ana i �u ime Srba vra�kih�, sedamnaest.
 
5. NASTAVNI PLANOVI I UD�BENICI

U ovom poglavlju su neki podaci o sadr�ajima nastavnih planova u �kolama u Knja�evini, odnosno Kraljevini Crnoj Gori, do 1916. godine, kao i o sadr�ajima nekih ud�benika, u kojima su u�enicima pru�ani osnovni pojmovi o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, �to nije bilo uostalom, ni�ta drugo, do ono, �to su u�enici saznavali u svojim porodicama, od svojih nepismenih o�eva i djedova.
U osnovnim �kolama u Crnoj Gori (IV razred) bili su obavezni ovi predmeti
�zakon Bo�ji, srpski jezik, slovensko �itanje, ra�un, geometrija, zemljopis, srpska istorija, poznavanje prirode, krasnopis, pjevanje crkveno i narodno, gimnastika i vojni�ko vje�banje�.
Po�to se u IV razredu �ponovi jednom zemljopis otad�bine prelazi se na ostale srpske zemlje�. U predmetu �srpska istorija�, obra�uju se �najva�niji doga�aji u istoriji srpskog naroda�.
Razradom nastavnog plana za osnovne �kole propisano je
u okviru predmeta �geografija�, obra�uju se Crna Gora i ostale srpske zemlje; u okviru predmeta �vjeronauka�, - posebno mjesto se daje svetom Savi; u predmetu �crtanje�, - predvi�eno je �crtanje sviju srpskih zemalja�; u predmetu �pjevanje�- pored ostalog su i pjesme; �Ja sam Srbin, srpski sin�, i svetosavske pjesme: pored ostalih �Tropar svetom Savi�; predvi�ene su i ove pjesme: �Ustaj, ustaj Srbine�, �Rado ide Srbin u vojnike�, �Onamo-namo�, �Uzo deda svog unuka�, �Sokolovi moji pti�i� i �Srpsko kolo (Brankovo) �.
Prema Zakonu o ustrojstvu gimnazija u Kraljevini Crnoj Gori, od 30. avgusta 1890. godine, u gimnazijama je bio obavezan slede�i nastavni plan
nauka vjere, srpski jezik i knji�evnost, latinski jezik, gr�ki jezik, ruski jezik, staroslovenski jezik i knji�evnost, geografija i istorija (op�ta i srpska), matematika, prirodopis, fizika, filozofska propedeljtika, crtanje, krasnopis, gimnastika i vojni�ko vje�banje, pjevanje i muzika.
U Uputstvu za primjenu nastavnog plana, propisanog za Bogoslovsko U�iteljsku �kolu, ka�e sljede�e
�U prakti�noj omilitici, u�enici se vje�baju po ruskijem i srpskijem besjednicima�. U III razredu u okviru predmeta �zemljopis�, obra�uju se �srpske dr�ave nezavisne, pod�injene i okupirane oblasti srpske zemlje. Glavni gradovi, varo�i, varo�ice i poznatija sela u Srpstvu�.
U Cetinjskoj gimnaziji u okviru predmeta �srpski jezik� u I razredu su, pored ostalih i teme. �Srpska majka�, i �Sveti Sava� u II �Zidanje Ravanice�, i �Kosovka djevojka�; u III �Milo� Obili�; u IV razredu se �itaju �Odabranija djela iz srpske knji�evnosti�.
U okviru predmeta �geografija� u IV razredu gimnazije izu�avana je
�Specijalna geografija srpskih zemalja uz kratku srpsku istoriju� i �Op�ti pregled srpske zemlje...� U Zemljopisu za tre�i razred osnovnih �kola u Knja�evini Crnoj Gori, u prvom poglavlju, sa naslovom �Na�a domovina-Crna Gora� stoji
�Svi ljudi koji �ive u na�oj domovini, jesu Srbi, ve�inom pravoslavne vjere, a ima ih malo rimokatoli�ke i muhamedanske. Svaki Srbin u Crnoj Gori treba da iskreno i svesrdno ljubi svoju slobodnu domovinu Crnu Goru i svoga kralja Nikolu�
U �lanku �Istorija u osnovnoj �koli�, ka�e se
�Me�u va�nije predmete u osnovnoj �koli spada istorija... Ona je izvor iz koga �e omladina pocrpsti ljubav k Srpstvu i svemu �to je srpsko, a daje temelj djeci, da u zrelijim godinama svojim mogu zrelo politi�ki presu�ivati...�
 
6. ZELENA�I

U ovom poglavlju su izvodi iz knjiga, govora i �lanaka �iji su autori zelena�i, protivnici ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom, 1918. godine , i pobornici �Obnove Kraljevine Crne Gore� pod dinastijom Petrovi�a. Od 1923. godine, zelena�i imaju svoju politi�ku partiju - Crnogorsku federalisti�ku stranku, koja se deklarativno zalagala za autonomiju Crne Gore u Jugoslaviji. Stoga je veoma interesantno pogledati �ta su zelena�i govorili i pisali o svojim nacionalnim osje�anjima u me�uratnom periodu. Ovdje je najvi�e izvoda iz tekstova objavljenih u podgori�kom nedjeljnom listu �Zeta�, koji je bio poluzvani�no glasilo zelena�a.
Biv�i ministar kralja Nikole Jovo Popovi�, pi�e u svojoj bro�uri �Pogled na crnogorsko pitanje�
�... Jo� u IX vijeku, Skadar bija�e prva prijestonica srpska, na zemlji�tu dana�nje Crne Gore, od tada, i pokraj sviju najezda neprijateljskih, teritorija Crne Gore ostade sve do polovine XIX vijeka jedini oltar slobode i �asti cjelokupnog naroda srpskoga... �
U Proglasu vo�stva zelena�a, uo�i parlamentarnih izbora 1923. godine ka�e se
�...Va� Lov�en bio je kroz vjekove, zajedno s Komom i Durmitorom, otad�bina srpskih vila... �
Na upadicu, u Narodnoj skup�tini, u Beogradu, 23. maja 1923. godine : �To je moglo biti tako samo pod Gospodarom�, zelena�ki (federalisti�ki) narodni poslanik, Risto Popovi� izjavio je
�...Ja sam slu�io jednom velikom Srbinu i velikom patriotu, i �ta imate tu da prigovorite. Ja se time ponosim... �
Narodni poslanik Mihailo Ivanovi�, nosilac liste crnogorskih federalista, zelena�a, na parlamentarnim izborima 1923. godine izjavio je 9. februara 1924. godine u Narodnoj skup�tini u Beogradu
�...Gospodo, mi Srbi stojali smo na �elu pokreta nacionalnog oslobo�enja, meni bi bilo vrlo �ao kad mi Srbi ne bi bili u prvim redovima pokreta za propagiranje politi�kih sloboda. Ovaj re�im ne mo�e imati simpatije i pomo� srpskog naroda sve dotle dok se bezobzirno bori �ak protiv najva�nijih principa slobode: da oni koji upravljaju odgovaraju onima nad kojima upravljaju...Mi smo Crnogorci politi�ki narod koji je svoju dr�avu stvorio sopstvenom snagom i o�uvao je u najmu�nije doba istorije na�e rase. Nemamo ambicije da budemo srbijanski okrug, ili ma �ija provincija. Crna Gora bila je vazda srpska i mora ostati srpska, ali... sa najvi�e prava, jer u jedinstvo unosi najvi�e zasluga, a najmanje dugova, tra�i samo ravnopravnost i to u interesu jedinstva sa Srbijom i ostalim provincijama biv�e Austrougarske monarhije...�
�Crnogorac�, glasilo Crnogorske federalisti�ke stranke, pi�e, 3. januara 1925. godine
�...Svi istori�ari od najstarijih vremena priznavali su vam, Crnogorci da ste bili ne samo najbolji junaci no i nahitriji i najsposobniji politi�ari. Zato ste imali vo�stvo srpskog naroda u svojim rukama... �
U istom broju �Crnogorca� objavljen je �lanak �Klevetanje Crne Gore i Crnogoraca�, u kome se polemi�e sa stavovima istori�ara Vladimira �orovi�a u njegovoj knjizi �Velika Srbija�
�...Nijesu Crna Gora i Crnogorci ni prilikom sloma Srbije 1915. godine ni uop�te u Svjetskom Ratu bili ono �to veli za njih g. �orovi�. Naprotiv, ba� tada su oni Srpstvo zadu�ili i slavu mu pronijeli �to nikada dotle... �
�Crnogorac�, 27. aprila 1925. godine pi�e
�...Crna Gora je bila etni�ki jedno sa Srbijom i onda kada je bila suverena dr�ava. Bila je i osta�e klasi�na zemlja srpske slobode i nacionalne svijesti... �
Dr Sekula Drljevi� je rekao u Skup�tini, 16. februara 1926. godine
�...Tu tradiciju na�oj vojsci (odnosi se na vojsku Kraljevine SHS) nema ko drugi dati sem vojska, do ujedinjenja nezavisnih dr�ava Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, dakle dviju srpskih nezavisnih dr�ava, a to je vojska srpskoga naroda... Po pojmu na�ega naroda postojali su samo juna�ki Crnogorci i juna�ki �umadinci, postojao je samo juna�ki srpski narod...�
U Narodnoj skup�tini, u Beogradu, Drljevi� je rekao, 27. marta 1926. godine
�...Srpski narod u jednom istorijskom momentu bio je sav ujedinjen, ali ujedinjen u ropstvu pod Turcima. Crna Gora odbila je to ujedinjenje i razjedinila se sa srpskim narodom zadr�av�i u svojoj �vrstoj hajdu�koj ruci Kosovski Krsta� barjak Bo�ka Jugovi�a i dr�avnu misao na onom snopu kr�evitih planina koje vise o Lov�enu kao grozd o peteljci... �
Zelena�ki narodni poslanik Savo Vuleti� rekao je, 27. jula 1925. godine, u Narodnoj skup�tini, u Beogradu
�...Crnogorci nijesu nikad ni�ta o�ekivali od Italijana. Oni su se uvijek borili za Srpstvo i Slovenstvo. Vjekove i vjekove su oni provodili u toj borbi, kada su drugi spavali i robovali, pa �e se boriti i sad kad do�e u pitanje Srpstvo i Slovenstvo, hitaju�i prvi od sviju i svakog... Ostavimo, gospodo, na stranu simpatije i antipatije, ali svi moramo priznati da je Crna Gora mnogo u�inila za Srpstvo i Slovenstvo, pa treba da dr�ava Crna Gora uvijek poma�e sa onim �to joj je potrebno... �
Prvog marta 1926. godine Vuleti� je rekao u Skup�tini
�Mi Srbi bili smo naro�ito zle sudbine da smo �itavih �est vjekova bili odro�avani na razne na�ine. Ne samo �to smo izdisali na kolcu i konopcu, nego smo: tur�eni, bugareni, mad�areni, arnau�eni... �
U debati o pravcu jadranske �eljezni�ke pruge, Vuleti� je 25. marta 1927. godine rekao u Skup�tini
�...Ja nijesam stru�njak i ne mogu kao stru�njak da govorim o tom pitanju ali govorim kao �ovjek iz naroda i govorim sa srpskim instiktom. Taj instikt mi ka�e da je prijeka potreba da se sredina Srbije najhitnije ve�e preko Crne Gore za Jadransko more... �
U bro�uri �Crna Gora i proboj Solunskog fronta�, (1929.) Pero �o� pi�e
�...Slom Srbije i Crne Gore, bio je najve�i udar, koji je ikad na� narod pre�ivio u svojoj istoriji. Prvih dana januara 1916. godine, nije bilo ni pedlja slobodne srpske zemlje. Srpski vladari stari kralj Nikola i stari kralj Petar sa svojim prestolona�ljednikom Aleksandrom obreto�e se bez zemlje, bez naroda, sa ostacima vojske - na tu�em zemlji�tu. Bez zajedni�kog ratovanja Crnogoraca i Srbijanaca, Du�anov orao ne bi se sa oba krila vratio na carske kapije� �
Dr Novica Radovi�, u svojoj knjizi �Crna Gora na savezni�koj golgoti�(1938.) pi�e
�...U svojoj petstogodi�njoj borbi za vjeru, �ast i slobodu srpskoga plemena vi�e puta su Crnogorci sami podnijeli mu�eni�ki krst na golgotu, ali u trenutku raspe�a bljesnula bi zvijezda vodilja na njihovom nebu naj�istijem slovenskom nebu, koja bi ih odvela od poraza pobjedi, kao �to je njihove pretke poslije Kosovskog poraza, ta ista zvijezda odvela u kr�e pri Lov�enu, da tu u katunima sa�uvaju kontinuitete srpskoga carstva, ne po veli�ini prostora, nego po veli�ini �asti, slobode i pregnu�a i da sa�uvaju vje�iti spomen juna�tva, oli�enog u Obili�u, pra�en zvukom gusala��
U �Zeti�, 1. septembra 1940. godine, objavljen je �lanak Novice Radovi�a o dvadesetpetogodi�njici Mojkova�ke bitke
�...Ali ono �to je Leonidin podvig sa drugovima a Termopilu bio za �partu, to je i vite�tvo na stotine i hiljade Leonida iz Rovaca, Mora�e, Uskoka i Vasojevi�a bilo za slobodu i egzistenciju srpske �parte: po�rtvovanje onih nije spasilo �partu od propasti, samoodricanje ovih Crnu Goru od pada...�partanci su izginuli za �ast svoga oru�ja i cijeloga srpstva i o�uvanje slobode, �rtvuju�i za to svoje �ivote, svoga kralja, svoju slobodu... �
U �Zeti�, maja 1939. godine objavljen je uvodnik o Bo�idaru Vukovi�u
Ro�enje, oko 1450-te, u onda imu�noj srpskoj porodici Vukovi�a, a 1493. godine �nikla je na Obodu, u prvoj srpskoj dr�avi Zeti, prva jugoslovenska �tamparija�. Zatim Vukovi� odlazi u Veneciju. �Njegova je te�nja da se �irenjem knjiga ne ugasi vjera srpskog naroda kao �to se ugasio njegov politi�ki �ivot�.
Savo Vuleti� je, u svojstvu predsjednika Odbora za podizanje spomenika Bo�idaru Vukovi�u, na otkrivanju ovog, rekao
�Iza nas je veliki ponos, �to je tek oko dvadeset godina poslije �tampanja...prve Njema�ke knjige ponikla u Zeti prva ne samo srpska no uop�te slovenska �tamparija, �irilskim slovima, i �tampala srpsko-slovenske knjige�. Vukovi� je odigrao veliku ulogu u �radu za odr�avanje na�e nacije kroz vjekove srpskog ropstva. Njegove knjige su krstarile svud u Srpstvu i slu�ile mu kroz vjekove�.
U redakcijskom napisu �Zna�aj i uloga na�ih narodnih pjesma�, u �Zeti�, 4. juna 1939. godine, veli se
�Srpske narodne pjesme su najljep�a kita cvije�a u cjelokupnoj cvjetnoj ba�ti �ivota srpskog naroda. One su pravo ogledalo du�e Srbinove i izvor �ivota, na kome se srpski narod u najte�im danima istorije napajao i gasio svoju duhovnu �e� u i��ekivanju bolje i sre�nije budu�nosti... �
Vojin Pavi�evi� polemi�e, u �Zeti�, od 25. februara 1940. godine, sa generalom Vojislavom Maksimovi�em
�...Pominju�i pored slavnih i mnoge manje zna�ajne bitke Srbijanske vojske, pisac prelazi preko istorije ratovanja Crne Gore i Crnogoraca, istorije koja je svakako i du�a i kravavija od istorije ma koje pokrajine koju Srbi naseljavaju, du�a jer je po�ela od propasti Srpske dr�ave, i nije prestajala sve do stvaranja nove dr�avne zajednice - Jugoslavije... �injenica je da je i posljednji crnogorski vojnik mislio na Srpstvo i borio se za Srpstvo... �
U memorandumu koji je Jovan S. Plamenac 1919. godine uputio predsjedniku SAD Vudro Vilsonu, pored ostalog stoji
�...�to se ti�e prava naslje�a nad srpskim zemljama uop�te, Crna Gora, kao srpska dr�ava, ima nad tim zemljama mnogo pre�e pravo nego Srbija. Crna Gora je osnovatelj Srpske dr�ave... �
Jovan S. Plamenac je 31. januara 1925. godine uputio pismo kralju Aleksandru u kojem se ka�e
�Va�e Veli�anstvo, Sav moj politi�ki rad bio je od prvog dana mog javnog �ivota posvije�en: slavi, napretku i veli�ini moje Otad�bine i moje Dinastije, kao i oslobo�enju i ujedinjeju srpskog naroda... U tim mojim svetim naporima za Crnu Goru i za Srpstvo, bili su mi neprijatelji samo oni, koji su bili, ili neprijatelji Crne Gore i njene Dinastije, ili Srpstva... �
 
Krsto Popovi� je preko �Glasa Crnogorca� od 10. decembra 1919. godine, dao odgovor Ivu Pavi�evi�u, opunomo�eniku Kraljevine SHS u Crnoj Gori, u kome se pored ostalog ka�e
�Pavi�evi�u! �itavom svijetu je poznato da evo �est vjekova od kada Crna Gora postoji, da su njeni sinovi najstariji i najvjerniji pobornici nacionalne ideje, i da je Crna Gora ona zemlja �e se �uvala i sa�uvala iskra slobode Srbinove. Crnogorci se kao lavovi borahu sa do ju�e silnom Otamanskom Carevinom, pod �ija kopita mrtvijem snom spavahu ostali Srbi i Jugosloveni. I kada svi Srbi svoj umiru�i pogled u gordi Lov�en upirahu da ih otuda ogrije sunce slobode.�
 
7. CRNOGORSKA �TAMPA

Januara 1871. godine na Cetinju je iza�ao prvi broj lista �Crnogorac�. U redakcijskom komentaru, uz prvi broj, pi�e
�...I Crna Gora, koja je do sada u nebrojenim brojevima prolijevala svoju dragocjenu krv za slobodu srpsku, dobila je evo novo sredstvo za svoj stari rad, dobila je javni narodni organ, otvorila je novo polje za junake, otvorila je novo boji�te za slobodu... �Crnogorac� izlazi za to i samo za to, da bude stalna proklamacija, da bude stalna proklamacija narodu srpskom, iz koje �e uvijek �itati:ljubimo se i prikupljajmo snagu na�u, pa ustanimo da povratimo slobodu na�u i da ujedinimo raskomadane dijelove naroda na�eg� U ime naroda dakle, u ime slobode njegove, u ime na�e zajedni�ke te�nje -ujedinjenja narodnoga, pozivamo svoje rodoljube, omladinu srpsku, da nas pomogne u radu na�em... Pokretanje takvoga lista na Cetinju samo iz tijeh pobuda pozdravi�e, o tome smo tvrdo uvjereni, najradosnije svaki Srbin i brat Sloven��
U listu od 3. aprila 1871. godine od�tampan je pozdrav utamni�enom Svetozaru Mileti�u
�Iz srpske slobodne Crne Gore pozdravljamo vam Vaskresenje Hristovo u ma�arskoj crnoj tamnici.�
U �Crnogorcu�, 19. juna 1871. godine, objavljen je uvodnik �Vidovdan�
�...Pet vjekova u�asnoga ropstva i muke, pet vjekova ne�uvena srama i poni�enja! Jesmo li Srbi, jesmo li jo� ljudi. Ima li jo� kapi krvi Milo�eve u potomcima kosovskijeh mu�enika, koji su to sve pre�ivjeli i mogu jo� i danas da �ive ne di�u�i se da svete Kosovo... �
�Glas Crnogorca�, 21. januara 1906. godine objavio je izvode iz predavanja na svetosavskoj proslavi na Cetinju
�...Koliko to mnogo vrijedi u �ivotu jednoga naroda, to �to je Vuk nama izradio, i kakav uticaj to vr�i na du�evni �ivot jednoga plemena, vidi se po tome, �to se je odmah iz njega, �tavi�e i istodobono � njim, pojavila na polju srpske knji�evnosti �itava plejada pjesnika, knji�evnika i drugih umnih ljudi. U taj mah sinu�e i oba dosad najve�a poetska genija u Srba: burni pjesnik Branko Radi�evi�, na jednom kraju, i dubokumni poeta Petar Petrovi� Njego�, na drugom kraju��
O pedesetogodi�njici Boja na Grahovcu, �Glas Crnogorca�, 21. maja 1908. godine , objavio je dva napisa. U prvom se ka�e
�...�itav zavjet pregnu�a, sva su�tina borila�ke ideje za slobodu, sva odluka i na posljednju borbu za nezavisnost, za neponi�eno dostojanstvo i �ovjeka i Srbina - na Grahovcu prije pedeset godina dobijaju jasan ovaplo�en izra�aj, kakav se dotle nije mogao bilje�iti na stranicama na�e istorije, od kako je srpsko pleme u jednome svome dijelu namijenilo sebi te�ku ali �asnu pregala�ku ulogu -nejednaku borbu sa osvaja�em za svoj opstanak...�
�Glas Crnogorca�, 22. novembra 1908. godine, objavio je proglas nik�i�kog Centralnog odbora za sakupljanje priloga za crnogorsku vojsku, u kome se ka�e
�...Kad smo u svakom trenutku gotovi da na�e �ivote prinesemo na oltar ljubljene nam otad�bine i Srpstva, to se i na�osmo pobu�eni, da ovaj apel uputimo na sve vas, - sinove ove oblasti, te da po mogu�nosti podnesemo i materijalnih �rtava za dragu vojsku di�ne nam Domovine i vite�kog joj Gospodara knjaza Nikole... �
�Glas Crnogorca�, 2. aprila 1911. godine, objavljuje nekrolog Obrenu (Jolevu) Nikoli�u Trebje�aninu, okru�nom kapetanu u peziji
�...Testament pokojnog Obrena prava je i lijepa slika �ivota njegova i du�e njegove. Taj ga testament pokazuje kao dobra i pa�ljiva prema svakome...Pokazuje �irinu njegova shvatanja jer se u testamentu sjetio i ustanova u svojoj u�oj otad�bini Crnoj Gori i svojoj �iroj otad�bini - Srpstvu... Laka mu bila ova srpska zemlja, koju je iskreno ljubio, a vje�ni mu spomen me�u nama��
U informaciji o proslavi Badnje ve�eri, 1912. godine na frontu kod Skadra, �Glas Crnogorca�, navodi
�Lijepi srpski obi�aj proslavljanja Badnjeg ve�era proslavila je na�a vojska u Zetskom odredu na takav na�in da �e to ve�e ostati u trajnoj i neizgladivoj uspomeni sviju pristunih, naro�ito vojske, koja je to ve�e provela u neopisanom raspolo�enju��
U �Glasu Crnogorca�, 5. marta 1917. godine �tampanom u Parizu, objavljen je uvodnik �Sedamdesetogodi�njica Gorskog vijeca�
�Ovijeh se dana navr�uje sedamdeset godina kako je srpska poetska knji�evnost dobila �Gorski vijenac� neumrlog pjesnika Vladike Rada. Pripreman u �asovima pjesni�ke osame, pleten za krst muka, nada i strepnja. Toliko ku�anoga rada, �Gorski vijenac� se pojavio tre�ega mjeseca 1847. godine, vremena koje se u srpskoj knji�evnosti pominje kao lijep danak u godini. Od toga dana do sada niko u Srpstvu nije nadpjevao remek djelo velikog pjesnika, niko se u nadpjevavanje ni upu�tao nije...�
 
9. STRANCI O CRNOGORCIMA

Engleski pisac i diplomata, Endrju Ar�ibald Peton, bio je u Crnoj Gori 1846. godine. Evo �ta pi�e u svojoj knjizi objavljenoj u Londonu, 1849. godine
�Sve do danas srpski junaci su ostali i crnogorski. Kad im govorite o hrabrosti Du�ana Silnog, njihove grudi se nadimaju od nacionalnog ponosa i vojni�kog zanosa, a govorite li im o nesre�i i vrlinama Lazara, posljednjeg njihovog vladara, njihove o�i pune se suzama... �
Francuz Anri Delari, sekretar knjaza Danila 1856-1859, objavio je , 1862. godine, u Parizu, bro�uru �Crna Gora� u kojoj ka�e
�Oko malog srpskog naroda u Crnoj Gori, koji je jedini od sviju branio svoju vjeru i nezavisnost, zdru�ile su se kroz petovjekovnu borbu, simpatije i nade sviju onih Srba u Turskoj koji su sa�uvali hri��anstvo... �
Englez Denton bio je u Crnoj Gori 1865. godine . U londonskom �asopisu �Dobre rije�i �, 1866. godine, objavio je svoje utiske o susretu sa knjazom Nikolom
�Tu bija�e i mti knja�eva, ozbiljna gospo�a crnogorska, mirna i veli�anstvena u svom pona�anju... Srpska rasa doista je vrlo znamenita sa svog jednostavnog pona�anja i svoga samoprijegora... Vidjev�i crkvu i �kolu odem da pohodim vojvodu Mirka, oca sada�njeg knjaza, lijepi ideal crnogorskog juna�tva... No, Mirko ne umije samo vje�to komandovati i voditi , nego on ima jo� i lijep pjesni�ki dar; njegove pjesme i balade vrlo su popularane kod Srba, ne samo onih u Crnoj Gori no i kod Srba u Srbiji, Dalmaciji i Bosni... �
U svojoj knjizi �Crna Gora� (1890.), Italijan Viko Mantegaca pi�e
�... Crna Gora, koja je bila kolijevka Srba na Balkanskom poluostrvu, koja im je dala slavnu dinastiju Nemanji�a, postala je kao �to rekoh, pribje�i�te pora�enih na Kosovu... � Autor pi�e o sve�anosti osve�enja kamena temeljca crkve u Nik�i�u, kojom je prilikom knjaz Nikola odr�ao: �jedan vatren govor koji je, mada novine o tome nijesu izvje�tavale, imao velikog odjeka kod svih Srba Knja�evine, kao i kod onih koji su jo� uvijek pod tu�inskom vla��u. Govor je zavr�io mole�i svetog Vasilija da potpomogne i u�vrsti jedinstvo svih Srba.�
Povodom 400-godi�njice Obodske �tamparije, engleski dr�avnik V.J. Gledston je rekao
�...U prvoj srpskoj dr�avi Crnoj Gori �tampale su se knjige kad su u velikoj Engleskoj �tampare u tamnice bacali i na smrt osu�ivali.�
�vedski poslanik u Rimu, istori�ar Bildt depe�irao je, svojoj vladi, u vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine, novembra 1908. godine
�... Srbi iz kraljevine Srbije nijesu tako hrabri kao Srbi iz Crne Gore, i nema izgleda da �e se baciti grudima na austrijske topove, ali su oni kadri da ubiju austrijskog ministra ili da zapale poslanstvo. Do kakvih bi komplikacija sve to dovelo.�
Ruski istori�ar Pavle Rovinski pi�e u svom djelu �Crna Gora u pro�losti i sada�njosti � (1897)
�... Do desetog stolje�a... bilo je okon�ano naseljavanje tog kraja (Zete) srpskim plemenima. U njih je otpo�eo politi�ki �ivot koji se u XI stolje�u toliko bio razvio da je dao podstreka objedinjavanju srpskoga naroda u jednu veliku dr�avu... �
Njema�ki slavista Gerhard Gezeman, zapisao je u svoj dnevnik, pisan pri odstupanju sa srbijanskom vojskom, 1915. i 1916. godine slede�e
�... Ja, me�utim, u razgovoru sa Crnogorcima-i obrazovanim i neukim nalazim za�udo malo �crnogorskog� dr�avnog osje�aja i dr�avne svijesti. Oni su izvanredno dobri Srbi. Njihovo srpsko nacionalno osje�anje i nacionalna svijest nesumnjivi su kao kod �umadinaca ili bosanskih revolucionara... Jedina razlika koju Crnogorci izme�u sebe i �drugih� isti�u jeste da su oni �bolji Srbi�, jo� bolji Srbi nego drugi...�
 
Gavro Vuković:

Knjaz na mene pravedno sumnja i drži da sam ja most između Srbije i Crne Gore...

U pismu serdara Rada Plamenca, 5. aprila 1874, kaže se da "svaki Srbin,koji ima srpskoga osjećaja ljubi svoje pleme, taj ljubi svakog poštenog Srbina, jerbo nema čojeka, koji sačinjava jednu porodicu, a kamo li jedno pleme, nego viši na jednija misla, želja, težnja, sačinjavaju pleme, pak kakvi su ovi onako je pleme. Nas Srba nema mnogo ovakvija iz mnogo uzroka i prepona; tu je stvarnost, pocijepanje, nemaština, a ima još dosta poroka i prepona..." ("Zapisi", mart 1938, Cetinje).

Četvrt vijeka docnije, serdar Plamenac piše:
"Javljam Vi za ustanak prošćenski. Čim sam doša odma sam s dvoje momčadi među Prošićence otiša iskupo nji u planini i tu sam i, iskarao i pokazao kako se Srbi biju na svaku stranu i oni su odma rekli, da bi odavno ustali da su imali s kim. I što nijesu za kaluđerom (arhimandritom Mihailom Dožićem - B. J.) pošli oni kažu da im on nikakva reda nije pokaza, nego ji je silom nagonio..."

Vojvoda Mašo Vrbica uputio je poziv Crnogorcima i Hercegovcima u Srbiji, da se jave u Crnogorsko-Hercegovački leteći kor pod njegovom komandom, za učešće u ratu Srbije protiv Turske 1877:
"... Dakle, svikolici gdje god vas ima u redovima Srbijanske vojske ili po unutrašnjosti Srbije, koji se osjećate vrijednim dičnog imena Srpskog, koji shvaćate zašto se zavio ovaj krvavi sveti rat sa starijem srpskim krvnikom - Turčinom; koji ste dični sa uzoričnog junaštva vaših djedova, očeva i braće, koji danas dobijaju sjajne pobjede po Hercegovini i Albaniji, i Srbima obraz osvještavaju - vi svi, sokolovi, odmah pohitajte na Deligrad..."

Profesor Filip Radičević piše o Pivskom manastiru i njegovim znamenitostima:
"... U drugim narodima, ako se potreba i ne osjeća u ovijem duhovnijema rasadnicima koji podgrijevajući religiozno osjećanje služe za očuvanje vjere i narodnosti, doista su za srpski narod svi manastiri naši ostali duhovne spasavajuće lađe, koje smo i danas dužni čuvati i pomagati po svima zemljama gdje Srbi žive".

Radičević je zapisao da u Pivskom manastiru ima 17 "ćemera i pojaseva srebrnih koje su umjetnici srpski izrađivali". Naveo je da ima 48 srbulja, koje je "letimice sve prešao, no iste potrebuju od stručnoga srpskoga književnika mnogo veće posmatranje i proučavanje, da bi se mogao značaj svake pojedine srbulje i starine javnosti predati, kako bi svako vidio koliko književno blago u Pivskom manastiru počiva". ("Prosvjeta", april-maj 1890. Cetinje).

Učitelj Stanko Bulatović piše o rovačkom vojvodi Vuksanu Bulatovu:
"... Po svim krajevima naše otadžbine, osobito u rodnom mjestu ovog Srbina, mnogo se o njemu govori u pričama i pjesmama, i njegovo se junaštvo, kao god i drugijeh starijeh srpskijeh junaka uz gusle i u pričama crta natprirodno, nazivajući ga "pobratimom vila", tvrdeći, da je imao "krilatog konja" itd..." ("Glas Crnogoraca", 20. oktobar 1899, Cetinje).

Vojvoda Šako Petrović, predsednik Crnogorske narodne skupštine, 1906, kaže, uz ostalo:
"... Viteški naš narod demokratske Crne Gore i uopšte sav srpski demokratski narod, vazda je gledao, da dostojno poštovanje oda svojim velikanima i onim genijalnim duhovima koji su dika i ponos srpskog naroda. Među te velikane spada i naš uzvišeni Gospodar, knjaz Nikola I". ("Narodna misao", 12. novembar 1906, Nikšić).

U Adresi Crnogorske narodne skupštine, povodombesede knjaza Nikole, 1906, kaže se, pored ostlog:
"... Crna Gora je bila, jeste i treba da bude gnijezdo srpskih junaka i mi s radošću konstatujemo da nema žrtava koje narod ne bi podnio za spremu naše hrabre vojske...
Narodno predstavništvo želi da između dvije srpske slobodne zemlje Crne Gore i Srbije bude puna solidarnost. Jer održavanje stalnih bratskih veza sa jednokrvnom braćom u Kraljevini Srbiji garancija je bolje budućnosti srpskog plemena...
" ("Glas Crnogoraca", 20. novembar 1906, Cetinje).
 
1917. godine crnogorske komite, pokret otpora protiv okupacije Centralnih sila, su proglasile stvaranje ujedinjene srpske države i oslobođenje Crne Gore kao dijela oslobođene Srbije i kao dio veće oslobodilačke akcije. Crnogorski oficiri, koji su se vratili iz austro-ugarskog zarobljeništva, izdaju kolektivnu izjavu 4. novembra 1918. godine:

Naše pokoljenje, vjerno tradicijama svojih predaka, pokazalo je u bezbrojnim bojevima tri potonja rata u mukama i patnjama, koje je naš narod, kao deo srpskog naroda, pretrpio što može da uradi Srbin Crnogorac za velike narodne ciljeve. Gladan, go, bos i nenaoružan, nesnabđeven, golim prsima i snažnom desnicom rušio je Skadarske bedeme, razbijao na Glasnicu strašnu organizovanu neprijateljsku premoć i svaki klanac, svaki vrh od Lješa do Ulcinja, od Bregalnice do Sarajeva svojom krvlju je oblio... Njega napustaju Vrhovne vođe, stvorivši mu bezizlazan položaj...

On biva predan na milost i nemilost neprijatelju, i nastade golgota srpskog naroda u Crnoj Gori... Za sve to, jedini krivci, jedini tvorci sramne kapitulacije jesu: Vrhovni vojnički i politički vođi našeg naroda, a ne narod i vojska, koji su do kraja, požrtvovanjem, vršili svoju dužnost prema Domovini, Srpstvu i Saveznicima.
 
Mitropolit Danilo, rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš, napisao je svojom rukom na rukopisnom jevanđelju, izrađenom na pergamentu, sledeće:
"Danilo, vladika cetinjski, Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji, kupi ovo svetoje jevangelije cenoju zlatnu 5 u Ivana Kaluđerovića s Risna, preneseno od zemlji moldavskije njekotorim kupcem. I semu mi od našega truda upravismo srebro - obraz Hritov i 4 jevanđelista i s druge strane počeh od srebra pet - u sve pečah 10 i priložih ga u Patrijaršiji pećkoj hramu Voznesenija Hristova..." (Ljubomir Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi, Beograd, knjiga úú, strana 91).

U cetinjskim "Zapisima", za oktobar 1939, objavljen je prepis sledećeg teksta, pisanog rukom mitropolita Danila:
"Va ljeto 7207 (1698) mjeseca julija 17 na neđelju Svetih otec, da jet vjedomo kako kupih siju duše spasniju knjigu Žitije Svetogo Savi, prvago arhiepiskopa i učitelja srbskago az grešni i smireni Danil, narečeni vladika cetinjski..."

Na Mitrovdan 1714. godine, mitropolit Danilo je uputio ovu poruku Crnogorskom zboru i glavarima:
"Mila bi mi bila smrt da ste vi htjeli da svi ujedinjeni izginemo časno i slavno, kao što je to učinio sam Knez Lazar i Miloš Obilić koji ubi cara na Kosovu, pa najzad i sam pogibe sa svojim gospodarom i svih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije sebe slavu i čast... Kao što sami znate, u vaše vrijeme, za teškog bečkog rata, koliko je hrabrih Srba, Grka i Bugara, Ugara i Njemaca propalo.." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).

Mitropolit Danilo piše u Beču, 2. decembra 1714, Gavrilu Golovkinu, predstavniku ruskog cara Petra Velikog, kod cara Austrije:
"A sada mene su ovdje zaustavili... Ne znam šta će biti od mog života u tuđem carstvu, jer bih ja prvo sebe obeščastio, a zatim naša srpska plemena, kada bih molio pomoć od drugih država, i rugale bi nam se druge vjere..." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).

Mitropoliti Sava i Vasilije. U pismu patrijarha srpskog Atanasija i crnogorskog mitropolita Save Petrovića Njegoša, datiranom 25. maja 1752, na Cetinju u "Rezidenciji cetinjskih mitropolita", koje je u Rusiju nosio arhimandrit (potonji mitropolit) Vasilije Petrović Njegoš, uz ostalo, piše:
"... Naročito je svakog saučešća dostojna srpska zemlja koja ne samo da je svakog svog prava lišena, nego i stalno leži pod nogama protivnika, i njena stradanja i uzdahe teško je opisati...

Jedina slobodna knjaževina crnogorska koja je svoju vjeru i hrabrost, kao i ranije, uvjek gotova pokazati cijelom našem slovenosrpskom narodu..." (Politički i kulturni odnosi Rusije sa jugoslovenskim zemljama u XVII veku, Moskva, 1984, str. 159).

Mitropolit Vasilije Petrović Njegoš, u svojoj "Istoriji o Crnoj Gori", koja je odštampana u Moskvi, na ruskom jeziku, 1754, uz ostalo, kaže:
"Za velike grijehove naše, a osobito za ubistvo mladoga cara Uroša, Bog se je razgnjevio i dopuštio te su Turci zavladali gotovo cijelijem srpskim carstvom...

... Crna Gora naseljena je većinom doseljenicima, koji u ove gore dobježaše poslije propasti carstva srpskoga. Svako takvo pleme pamti i svog rodonačelnika koji se je preselio u Crnu Goru, svako pleme ima, u narodnom predanju, svoju istoriju; svako priča kad su se doselili u Crnu Goru njegovi stari, ko su oni bili, odakle su se doselili itd. Privešću nekoliko primjera. Njegoš na primjer pričaju kako su ispod Njegoša planine, iz Hercegovine
(to je sada nikšićki kraj - B.J.), došla dva brata - Erak i Raič, pa se naselili u Njeguše od kojijeh se je i prozvalo mjesto Njeguši, a od ova dva brata postala su dva jaka sela: Erakovići i Raičevići...

... Pri izboru knjaza Lazara za cara srpskoga, bili su svi srpske velmože, osim zetskoga i crnogorskoga ercoga, koji je u to vrijeme bio Balša, sin Stracimirov, koji je naslijedio ercogstvo, poslije Jovana I ercoga, koji je proizilazio od familije knjaza Vukana, Simeona Nemanje sina, i zvao se Jovan I Crnojević...

Balša, kojega sam prije spomenuo, došao je na Kosovo treći dan poslije one nesrećne bitke 897. od stvorena svijeta, od rođenja Hristova 1389. junija 15. Balša je bio odveć žalostan što nije stigao da bude u boju na Kosovu..."


Posle toga se u ovoj istoriji govori da je mitropolit Vasilije "stupio u političku i bratsku svezu sa okolnijema Crnoj Gori srpskijema plemenima. On je stupio u bratsku svezu sa Srbima Boke Kotorske, nekijema plemenima Hercegovine, sa junačkijema Brđanima..."
 
Odmah kad su glavari okolnih srpskih plemena primili ovu knjigu od vladike i glavara crnogorskijeh, skočili su na noge junačke te počeli vojsku okupljati, da hitaju u pomoć Crnoj Gori, svojoj uzdanici, na koju gledahu svi Srbi kao na zemlju odakle će im zasijati sunce, kao na svjetilnik koji svijetljaše u tami, koja bješe pokrila srpske zemlje, i kazivaše im da još nije sve nebo srpsko pokriveno tamom, da nije sve sunce srpsko oblak pritisnuo, no da ima još na nebu srpskome jedna svijetla točka koja svemu srpskome narodu ulivaše zračak nadežde na opšte narodno oslobođenje.

Braća se braći bratski odazvaše i pritekoše im u pomoć u muci i nevolji ljutoj..
" (Marko Dragović, Mitropolit crnogorski Vasilije Petrović Njegoš ili istorija Crne Gore od 1750. do 1766. godine, Cetinje, 1884).

Mitropolit Vasilije je u posveti svoje "Istorije o Crnoj Gori" grofu M. Voroncovu, ruskom državniku, napisao:

"Nalazeći se pri najsvetlijem dvoru Njegovog Imperatorskog Veličanstva, ja smireni pastir slovenosrpskog crnogorskoga naroda, očekujući najmilostiviji otpust u svoju otadžbinu i odlazak duhovnom stadu, uzeh smjelost ovaj opis položaja i ranijih vladalaca černogorske zemlje i s prilogom o svetim carevim a srpskim i despotima, ko su oni i otkuda su oni bili, podnijeti vašoj grofovskoj svjetloti kao trudoljubivom i za strane narode zainteresovanom ministru". (Gligor Stanojević, Mitropolit Vasilije Petrović Njegoš i njegovo doba, strane 123, i 124).

Mitropolit Vasilije je izjavio ruskom knjazu Aleksandru Galjicinu, 1765, da je u vezi sa zahtevom Turaka da im Crna Gora plati harač, rekao ovima da je Crna Gora odveć siromašna. "Vi ste, Turci, uzeli Crnogorcima i ostalim Srbima carstvo, prostrane zemlje i gradove, šta hoćete od nas koji živimo u ovim gorama". (Gligor Stanojević, n. djelo, str. 126).

Mitropolit Vasilije u svojoj "Odi Nemanji" piše:
"Serbski sveti kralji vastanite,
Caru Hristu molbu satvorite,
Muhamedsku vjeru izložite,
Ot vašego otačestva iždenite!
Hristijanskom caru pomognite,
Otačestvo vaše obnovite!
Arhijereji serbski ne lezite,
No svu nošt Boga Molite,
Carstvo serbsko paki vastavite,
Pravdaju i blagočetvji proslavite


(Milorad Pavić, Istorija srpske barokne književnosti, Beograd, 1970).
Mitropolit Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski)

Arhimandrit Petar Petrović (potonji mitropolit Petra I), guvernadur Ivan Radonjić, i serdar Ivan Petrović, pišu austrijskoj carici Mariji Tereziji, 1779:
"Želimo da Mitropolit crnogorski zavisi od pećkoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadašnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov nasljednik bude rukopoložen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom običaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potčinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne možemo da ga slobodno pošaljemo u Peć." ("Zapisi", za mart 1939, Cetinje).

Uoči boja na Martinićima protiv Turaka, 1796, Petar ú poziva Crnogorce i Brđane da dokažu da "u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije", a pred boj na Krusama, takođe 1796, traži od svojih ratnika da udare na Turke, neprijatelja "našeg predragog imena srbskog i naše drage slobode". (Dr Đoko Pejović u debati o Kulišićevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici).

U poslanici Belicama, iz Manastira Stanjevići, 20. decembra 1807, Petar ú, uz ostalo kaže:
"... Ja mislim, da nijesu ovi Ozrinići u to djelo sdogovornici i ništa više ne žalim nego sramni glas, koji po svijetu ide, da Crnogorci pomagaju Turcima klati i daviti hristijane. U Vrijeme, kada je Bog sojedinio srpski narod, da se od turskog jarma oslobodi... Ali se nadam da ostali Crnogorci neće to ime i sramotu na sebe nositi nego da će biti što i ostali pošteni junaci srbski, koji su sebe oslobodili, pak idu da i druge Srblje pomognu osloboditi..." ("Zapisi", 1935).

U pismu Petra ú beogradskom mitropolitu Melentiju, od 5. avgusta 1812, pored ostalog, kaže se:
"... Podvizajte se i u napredak, brate moj, o polzi ljubeznjejšeg otečestva, a najviše radite svojim blagorazumnim sovjetami i naukami na saždat na srca gospode srbske prežde pomenutu ljubav i soglasje, da bi oni ne pustili sebe rod čelovječeskago neprijateljnicu zavist, koja ne zna predpočitati poleznaja i koja silna i prostrana carstva obraća u poroboščenije i u nevolju pod tuđi jaram, kao što je i naše carstvo obratila. Ja znam kako je u grečeskom narodu carstvuje gordost i kičenije tako u našemu, za nesreću svojih, zavist i pamjkatozlobije, na kojih kada pomislim ništa me oveseliti ne mo, bojeći se ove neprijateljnice, jerbo ona svako zlo i nesreću i pogibelj ne povremenu, već vječnu, proizvodi. Mi znamo šta je učinila nesloga od našega carstva, a vidimo šta je proizvela sloga. Ima ne mali dio naroda, koji se naziva Srbin, a ne veseli se srbskoj slozi, nego ga ona muči i grize više nego jaram, pod kojim se nahodimo, iako koji iz takvoga naroda dođe i prilijepi se pri kojemu gospodinu srbskome trudno bih povjerovao da će polezan biti opštemu blagopolučiju naroda srbskog..." ("Zapisi", jul 1938).
 
U pismu Mitropolita Petra ruskom caru Aleksandru, iz maja 1828, piše:
"Cijelo hrišćanstvo, sav slovenski narod, sljedstveno tome i Srbi Crnogorci čajut blagopriznateljnago ozarejnija Materi svojoj i pokroviteljnici moćnoj Rusiji i nadjeljutsja s davni vremen jeju Bogom hranimoju i vozvišajemoju ulučit svoje suščestvovanije na zemlji...

Po upadeniji Serboskogo Gosudarstva ninješnaja Crna Gora s predjelom sosjednom Zetoju imjela sopstvenogo knjazija iz familiji Čarnojevvičev...
" ("Zapisi", avgust 1940).

U svome testamentu, od kraja oktobra 1830. godine, Petar I je zapisao da je novac iz Rusije "trošio na polzu svega naroda srbskoga". (Dr Đoko Pejović u debati o Kulišićevom pamfletu "O etnogenezi Crnogoraca.)

Mitropolita Petra II narodu u Crnoj Gori je zvao Vladika Rade (po svetovnom imenu Radivoje). Uobičajeno je da se za Mitropolita Petra II upotrebljava naziv Njegoš.

Njegoš piše, 1833, iz Petrograda, Vuku Karadžiću:
"... Imadem i Homera na ruskom jeziku Gnjedićem prevedena. Srpski je Homer u narodnoj poeziji ko ju hoće razumjeti i kome je Srpskot mila, a ko neće, zalud mu sva dobra kačestva prave poezije u narodnim pjesmama, u kojima se nalaze".

U pismu knjazu Aleksandru Karađorđeviću, sinu Karađorđevom, 3. januara 1841, Njegoš zahvaljuje na portretu "viteza i oca jednoplemene meni Srbije, kojega su slavili podvizi još kada sam ja mlijeko maternje posao, jako na tablici duše moje napisati i koji će vječno ostati ogledalo viteštva, ne samo među malijem narodom srpskim i nego i među velikijema narodima i u vsemirnoj istoriji". Njegoš kaže da "nikakav dar na ovome svijetu ne bi meni prijatniji bio". Knjaz Aleksandar je tada bio vladar Srbije; portret je bio Karađorđev.

U pismu knjazu Aleksandru, 27. oktobra 1843, Njegoš veli:
"O kako mi je dobro došlo Tvoje pismo od 27. septembra ove godine. Opšta naroda srpskoga radost, moja je radost. Slavna i besmrtna djela Karađorđa oduševljavaće Srbe dovijeka. Tvoje je, srećni i dragi knjaže, narodu srpskome na prijestol knjaževski praznik najdraži njihovim dušama - bez isključenija cijelome Srpstvu, od maloga do velikoga, a meni draže i milije od ijednog srpskog sina. Božije su sudbe neispovijedime. Njegova je pravda nad Tvojom glavom knjaževskom zablistala za sreću i slavu cijelog Srpstva".

Pismo knjazu Aleksandru od 2. februara 1844, Njegoš završava stihovima:
"Kakav će to Srbin biti, koji neće Tebe ljubiti".

U pismu Simu Milutinoviću, od 25. septembra 1844, Njegoš uz ostalo kaže:
"Fala Ti za svagdanju Tvoju naklonost, k ovome tvrdome i krvavome kraju, no srpskome od iskona. Mnogi su Srbi izlepršali na literarno poprište, no gotovo svi oni prebiraju tuđe posle, u tuđe atare žežu srpski tamjan, klanjaju se i udivljavaju tuđinstvu, a srpsko sve prenebrežu - srpsko, koje je sjajnije, bez ikakve basnoslovne primjese no mnogijeh drugijeh s njinima basnama. Ti gotovo sam dičiš se sa Srpstvom i Srpstvo s Tobom. Šta će ovo reći te Srbi svoje prenebrežu? Ovo je što mi nemamo jošt blagorodne gordosti narodne, a ona se imati ne može bez pravoga prosveštenija..." Na kraju pisma Njegoš moli Milutinovića da "preporuči pokroviteljstvu knjaza (Aleksandra - B. J.) i njegovom praviteljstvu naš narod koji se iseljava iz Crne Gore u Srbiju, da budu kako braća Srbi primljeni i da ih blagovole naseliti na onijem mjestima koja su fizičeski i klimatom prilična njinom otečestvu..."

Sestriću Stevanu Petroviću, Njegoš u pismu skreće pažnju da uvek ima na umu da je "od onoga plemena gorskoga" koje se, otkako su Turci u Evropu došli, istaklo "svojim muževstvom" i koje se "u pjesmama srpskijema" slavi.

Njegoš obaveštava, 8. novembra 1848, Đorđa Stratimirovića, da mu šalje dar:
"Ovo je lik Obilića, lik najvećega junaka koji se dosad na zemlji pojavio. Kojim se znakom mogu toliko dičiti srpski rodoljupci vitezovi koliko ovim".

Njegoš piše, 14. januara 1849, vojvodi Stevanu Knićaninu:
"Diko roda našega! Ti mi potpuno opravda ime vojnika Dušanovih i Karađorđevih. Moja i svakog pravoga Srbina velika je priznateljnost k tebi...

Iz čiste priznateljnosti tvojim podvizima šaljem ti na dar lik besmrtnoga Obilića. zato ga primi, mladi vojvodo vitezova srbijanskih s onom iskrenosti i ushićenjem s kojim ti ga pošalje uz najsrdačniji bratski pozdrav, Vladika crnogorski P. P. Njegoš
"

Medu Puciću Njegoš piše, 23. aprila 1849:
"... Ej, kukavni Srbi, svačija ih sablja siječe, istrijebiti ih ne moga, nikakvi tirjanski lanci ne mogoše održati da robuju, a glupi ih misionari sa vojim lažima okužiše i utriješe: razlučiše Srbe puke i nevine, svaki na svoju stranu, otuđiše brata bratu, krvavu sablju među Srbima izvadiše i otiskoše rijeke bratske krvi... Bog znade hoće li se Srbi ikada od ove smrtne rane izliječiti..."
 
U pismu knjazu Aleksandru, verovatno 1849, Njegoš uz ostalo kaže:
"... Da jednom može buknuti entuzijazam silnoga našega naroda u Turskoj, s podobnim mjestopoloženijem, Srbima ne bi niko mogao vrha glavadoći. Meni se vidi da mi ovo svagda možemo raditi kada šćeti bude Vaša Svjetlost i Vaša Srbija. Ja sam o ovom poslu govorio i sa g-n Jankovićem, koji će Vam moje namjerenije raskazati, koliko ga je mogao razumjeti..."

U drugom pismu knjazu Aleksandru, 1849, Njegoš pored ostalog kaže:
"Vaša blagorodna požrtvovanija i velika pomoć našoj braći u Vojvodstvu (Vojvodini - B.J.) Vama su pred Srpstvom osvjetlali obraz i besmrtno ime u povjesnici ostaviše. I to mi je drago bilo čuti da ste sve one grdne partije koje kuže Srbiju spovršili. I u najprosveštenijema narodima ne smije se čovjek sasvijem odati i u raspoloženije baciti a kamoli neotesanima prostacima, koji najblagorodnije postupke i ophoždenija znaju krivo tolkovati i na zlo upotrebiti. Po volji Vaše Svjetlosti naznačio je g-n popečitelj Garašanin g-na Matiju Bana da se njim mogu sporazumijevati i Vama dovoditi do znanja o našoj opštoj stvari. Meni se ovaj način dopada i smijem se ispovijedati pred Bogom i Srptvom, kako malo sporazumjenije bude i čim tome i koliko blagoprijatno vrijeme dođe da ćemo mnogo lakše nego što nam se čini želajemu cjel postići."

U pismu Iliji Garašaninu, 5. jula 1850, Njegoš kaže:
Burna katedra
"Fala svijetlome knjazu i gospodaru i Vama, njegovim sovjetnicima, što se, ako i katkad sjetite ovoga srpskoga krvavoga krša...
Dragi i počitajemi g-ne Garašaninu, srpske stvari, koliko su nazadne u našem vijeku, nije čudo e me je gotovo umorila ova krvava i burna katedra, na kojoj sam se popeo evo 20 godina. Svaki je smrtan i mora umrijeti. Meni ničega sada žao ne bi bilo do što nijesam neki napredak u cijelome našem narodu vidio i što mi se nije dalo da na neki način utvrdim osnovu vnuternemu upravleniju crnogorskomu...

Nema jednoga Srbina koji više za Srpstvo posluje i misli od Vas, nema jednoga Srbina kojega Srpstvo (više) iskreno ljubi ipočituje od Vas, nema jednog Srbina koji Vas više od mene ljubi i poštuje...
"

Iliji Garašaninu, Njegoš piše iz Trsta 11. novembra 1850:
"... Budite spokojni, pošteni i dragi Srbine, i nemojte nikada pomisliti, toli vjerovati, da će vladika crnogorski biti sočlen kojekakvih vjetrenjačah, a toli sočlen partije koja protiv moje i cijeloga Srpstva svetinje dejstvuje. Mi k Vama drugo ne gajimo do čiste bratske iskrenosti... Najviši amanet i svetinja naša poslije imena Dušanova je ime Karađorđevo. Ko je ovome imenu protivnik taj nije Srbin, no gubavi izrod srpski..."

Na kraju dugačkog pisma Dimitriju Vladisavljeviću, iz Napulja, 31. januara 1851, Njegoš veli:
"Molim ne zaboravite mi svesrdno pozdraviti dične naše Srbe tršćanske. U meni je toska po godine, niđe Srba čuti ni vidjeti, koliko da sam zapanuo na ostrvo Javu. Pune su mi uši mlakavila i tuđinstva, pa se bojim nehotice da se ne prelijem u tuđem kalopu..."

Knjazu Aleksandru Njegoš piše 12. jula 1851:
"O, kuda bi ta sreća za srpski rod da su sovjetnici dične Srbije jednodušni, pa da ne trče neprijateljskijima, te njima špijaju i izdaju šta se u Sovjetu radi. To je grdna raka svakom dobromislećem Srbinu po srijedi duše i srca. Da nije ova nesreća, ja znadem da Crna Gora ne bi Srbiji polusestra bila, no cijela i rodna sestra. A kud su druge naprednosti koje ta podla zloba zbija?"

U znamenitoj Posvesti prahu oca Srbije, u "Gorskom vijencu", Njegoš, uz ostalo, kaže:
Iz mrtvijeh
Srba dozva...
"Al, heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
sve prepreke na put bjehu, k cilju dospje velikome:
duže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
Evo tajna besmrtnika; dade Srbu stalne grudi,
od viteštva odviknuta u njim, lafska srca budi!
Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge..."
Njegoš posvetu završava ovim stihovima:
"Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće,
al, heroje ka Požarske, divotnike i plemiće,
gle, Srpkinje sada rađu! Blagorodstvom Srpstvo diše!
Bježi, grudna kletvo s roda - zavjet Srbi ispuniše!"
 
U odgovoru, od 30. januara 1853, na "proglašenije" Omer-paše Crnogorcima, knjaz Danilo, uz ostalo kaže:
"... Koliko nam o turskom gospodarstvu nad Crnom Gorom govoriš, mi se tebe, Omere, čudimo, jer nijei sljepčkog anadolskog roda, da ne znaš kako je Crna Gora kadra bila za više stoljetija hrabro svoju slobodu održati, i da je ona svagda viteški tursku silu suzbijala...

Nemoj, Omere, sakriti Jevropi razrušenje crkava i manastira od varvarske i nevaljale tvoje vojske, i kaži istinu kako si sultanu obećao, i pred glupim se Turcim apohvalio, da ćeš za malo dana svu Crnu Goru pokoriti,uničtošiti, i svojeh nas pogubiti.

No kada si se tako hvalio, i kada valjda si tako i mislio, ti si se,Omere, u nebrojane čete tvoje vojske uzdao, zaboravljajući svetu riječ naših starih Srba: da je sila u samoga Boga i da je ova kadra u oka magnoveniju cijela carstva, vojske i narode istrijebiti.

Znaš, Omere, da je silni Mahmud-vezir, kako i ti, proglašenija kroz Crnu Goru razdao, al, ga niko poslušao nije, i junački ga naši stari dočekaše i cijelu mu vojsku razbiše, a eto mu glava na Cetinju za vječnu spomen i našu slavu; tako se, Omere, i trebe može dogoditi, kada bi ti kako stari Muhamedovi sinovi u boju naprijed išao, a ne kako lisica za vojskom stajao. Iziđi, Omere, pred nama, pa ćemo se u višnjeg Boga uzdati, da ćemo i tvoju pored Mahmudove glave pčostaviti...

Nemoj zaboraviti, Omere, da je sama šaka Srba kako vidiš u Crnoj Gori kadra držati vu turksu silu na skoku, a što bi dakle bilo da ostala braća hristijanska,koja nesrećom svojom pod hudim turskim praviteljstvom žive, što bi, govorimo, bilo da oni pristanu braći svojoj u pomoć? Eh, Omere, vjeruj da se ne bi tebe, tvojoj vojsci, baš ni samom tvojem sultanu traga znalo.

Pošlji, Omere, ovaj naš list Sultanu, tvome Gospodaru, neka znade on i cijela Evropa kako hrabri Crnogorci misle.
" ("Luča". jul-avgust 1898, Cetinje)

U "Zakoniku Danila Prvog, knjaza i gospodara Slobodne Crne Gore i Brdah, ustanovljen 1855. godine na Cetinju", u članu 95. piše:
"Iako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske i nikakve druge vjere do jedino pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živjeti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kao i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa." ("Državno-pravna historija jugoslovenskih zemalja, HúH i HH veka, zagreb, 1959.)

U pismu knjazu Aleksandru Karađorđeviću, aprila 1856, knjaz Danilo zahvaljuje na poslatim udžbenicima:
"Djelo ovo služi za zalog novog i krijepkog bratskog jedinstva, koje će biti osnov budućoj našoj svezi bratskog soglasja, osnov boljoj budućoj sreći jednorodnog naroda srpskog.Knjaz crnogorski nosi na skrižali svojega srca urezano čuvetvo ljubavi i predanoti ne samo za svoj narod, većza sve Srpstvo i za sve ono, što se srpsko zove i imenuje..." ("Zapisi", 1937, Cetinj.)

Stari sukobi

U proklamaciji Kučima, 1852, knjaz Danilo, pored ostalog, kaže:
"Spomenite se, o junački narode, starije srpskije junaka, kako su se oni hrabro borili, da ne robuju pod turskim igom, da im izmet ne čine, da im tajin ne davaju, da im puteve ne napravljaju i konje provodaju...

Nemojte, da ova moja vruća preporuka kod vas pogine, jer Srbin danas nema nikoga do Boga i svoga brata Srbina...
" ("Zapisi", maj 1931, Cetinje.)

"Ja sam se mnogo puta obraćao carskoj vladi" - piše knjaz Danilo, u pismu od 27. februara 1858, autrijskom ministru spoljnih poslova, grofu Buolu - "da bi poradila kod Porte, da se dođe do mira i razgraničenja s Turskom. Saopštevajući Vam događaje iz potonje tri godine, nadam se, da sam carsku vladu uvjerio, da je držanje Crne Gore zaslužilo priznanje velikih sila... Razmirice među Crnom Gorom i Turskom starog su datuma. Borba je počela nazad pet vjekova, poslije bitke Kosovske."

Za volju naroda

Srbi Crnogorci ustupajući pred turskom silom povukli su se u planine, gdje su živjeli i branili se pod svojim narodnim vladarima. Turska nije nikad uspjela, da u Crnoj Gori postavi svoju vladu. Promjena u Formi vladavine diktovana je uvijek voljom naroda, nezavisno, slobodno od svakog stranog uticaja... ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912.)

Stavljajući opšte srpske interese iznad ličnih i dinastičkih, knjaz Danilo je poručio vladaru Srbije, knjazu Mihailu Obrenoviću;
"Neka samo započne knjaz Mihailo, ja mu sa svojim Crnogocima pođoh na susret, da oslobodimo srpski narod, pa ma ja bio u vojsci knjaza Mihaila prosti vojnik..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912).
 
Knjaz (kralj) Nikola Petrović Njegoš
Knjaz Nikola piše knjazu Mihailu Obrenoviću, vladaru Srbije, 26. novembra 1860:
"Vi se sad nalazite na onoj tački, s koje treba da zasja zrak sreće i slobode svakom Srbinu. Ne smećite samo s uma da imate svuda braće, i lijevo i desno, koja na Vas pogleda; ne zaboravite, Vaša Svjetlosti, na mene ovdje, koji Vam od svega srca čestitam uzvišenje na vladu i želim svaku sreću i koji sam gotov pokoravati se Vašoj volji, gdje bi godsreća srpskog naroda to zahtijevala."

Sutradan je knjaz Nikola uputio knjazu Mihailu novo pismo:
"Primio sam mnogouvaženo pismo Vaše Svjetlosti, koje ste mi poslali po g. Vuku Karadžiću i pročitao ga s najvećom radošću i zadovoljstvom. Ja sam u njemu našao sve što odgovara želji mojoj i svakog pravog Srbina, zato se i saglašavam sa predloženijem Vaše Svijetlosti..."

Na krštenju kćerke knjaza Nikole bio je prisutan specijalni izaslanik knjaza Mihaila Obrenovića, Lešjanin. Tim povodom knjaz Nikola se zahvaljuje knjazu Mihailu, u pismu od 4. septembra 1866. Knjaz Nikola, uz ostalo, kaže, da je Lešjanin, čovjek "koliko uman i razborit toliko skladan i u svemu čestit". Knjaz Nikola "ne bi želio Srpstvu bolje sreće, koliko da mu se broj sličnih muževa ustostruči".

U pismu Namesništvu u Srbiji, uspotavljenom posle ubistva knjaza Mihaila, knjaz Nikola piše, 18. januara 1871, da se u javnosti iznosi "da se Srbija i Crna Gora dobrim okom ne gledaju".

"S druge strane", piše knjaz Nikola, "na tečaju ove godine, ako Bog da, mladi knjaz Milan postaje punoljetan i prima u svoje ruke krmilo nad sudbinom Srbije. Težak bi zazor bio da taj sretni momenat ne zateče dva srpska glavara, dva rođena brata Srbina u slozi i ljubavi, oduševljena istovjetnim željama i namjerama, odlučna na svaku žrtvu u postizanju opšte cijelji..."

Evo najkraćih mogućih odlomaka iz memoara kralja Nikole, koje je pisao posle 1905. godine. O ratu Crne Gore sa Turskom, 1860-1862, kralj Nikola, uz ostalo, piše:

"Izgleda i izgledaće čudno i u potonja vremena, da je mala Crna Gora sama ratila, sa velikom, silnom Carevinom Turskom. A ja sam taj rat prihvatio lako, bezbrižno, rado i s velikim oduševljenjem. Jedna želja preovlađivaše sve druge: da mi je cijelo prikupljeno Srpstvo zagrliti, da mi je sve njegove neprijatelje spržiti...

Mihailo Latas, Ličanin, bivši podoficir austrijski, a sada maršal turski, htio je da se nasledi tijem, da mu dođe na noge kgaz crnogorski, koji ne zna za cara do onoga svoga, što mu na Kosovu pogibe..."

O odnosima sa Srbijom, za vrijeme knjaza Mihaila, kralj Nikola piše da je "za slogu i dobro srpsko" predložio izaslaniku Srbije da sklope "savez i ugovor između dviju knjaževina u cilju da se pođe ka oslobođenju i ujedinjenju cijeloga Srpstva..."

Kralj Nikola kaže da je smatrao da "treba da se nešto žrtvuje za vjekovne žrtve i bijede srpskoga naroda", da su mu defilovali pred očima "milioni srpskih mučenika od Kosova... i tajni se ugovor sklopi i potpisa, a žalosno se Srpstvo ni do sada ne oslobodi i ne ujedini..."

"Zašto se ovako desilo" - piše kralj Nikola - " i koji su bili uzroci naše nedaće, to će docnije istorija zabilježiti. za sebe mogu reći da sam od svakoga više na oltar otadžbine položio: položio sam dobrovoljno krunu i svoj mladi život namijenio sreći i veličini srpskoj sa oduševljenjem i vrućom odlukom, neka mi je Bog svijedok..."

O Hercegovačkom ustanku, 1875, kralj Nikola piše:
"Zaista, Crnoj Gori tijesno je bilo, i sada je i biće sve dotle, dok sav narod srpski ne bude slobodan i ujedinjen..."

Knjaz Danilo
Petrović Njegoš
U odgovoru, od 30. januara 1853, na "proglašenije" Omer-paše Crnogorcima,knjaz Danilo, uz ostalo kaže:

"... Koliko nam o turskom gospodarstvu nad Crnom Gorom govoriš, mi se tebe, Omere, čudimo, jer nijei sljepčkog anadolskog roda, da ne znaš kako je Crna Gora kadra bila za više stoljetija hrabro svoju slobodu održati, i da je ona svagda viteški tursku silu suzbijala...

Nemoj, Omere, sakriti Jevropi razrušenje crkava i manastira od varvarske i nevaljale tvoje vojske, i kaži istinu kako si sultanu obećao, i pred glupim se Turcim apohvalio, da ćeš za malo dana svu Crnu Goru pokoriti,uničtošiti, i svojeh nas pogubiti.

No kada si se tako hvalio, i kada valjda si tako i mislio, ti si se,Omere, u nebrojane čete tvoje vojske uzdao, zaboravljajući svetu riječ naših starih Srba: da je sila u samoga Boga i da je ova kadra u oka magnoveniju cijela carstva, vojske i narode istrijebiti.

Znaš, Omere, da je silni Mahmud-vezir, kako i ti, proglašenija kroz Crnu Goru razdao, al, ga niko poslušao nije, i junački ga naši stari dočekaše i cijelu mu vojsku razbiše, a eto mu glava na Cetinju za vječnu spomen i našu slavu; tako se, Omere, i trebe može dogoditi, kada bi ti kako stari Muhamedovi sinovi u boju naprijed išao, a ne kako lisica za vojskom stajao. Iziđi, Omere, pred nama, pa ćemo se u višnjeg Boga uzdati, da ćemo i tvoju pored Mahmudove glave pčostaviti...
 
O odnosima sa Srbijom, za vrijeme knjaza Mihaila, kralj Nikola piše da je "za slogu i dobro srpsko" predložio izaslaniku Srbije da sklope "savez i ugovor između dviju knjaževina u cilju da se pođe ka oslobođenju i ujedinjenju cijeloga Srpstva..."

Kralj Nikola kaže da je smatrao da "treba da se nešto žrtvuje za vjekovne žrtve i bijede srpskoga naroda", da su mu defilovali pred očima "milioni srpskih mučenika od Kosova... i tajni se ugovor sklopi i potpisa, a žalosno se Srpstvo ni do sada ne oslobodi i ne ujedini..."

"Zašto se ovako desilo" - piše kralj Nikola - "i koji su bili uzroci naše nedaće, to će docnije istorija zabilježiti. Za sebe mogu reći da sam od svakoga više na oltar otadžbine položio: položio sam dobrovoljno krunu i svoj mladi život namijenio sreći i veličini srpskoj sa oduševljenjem i vrućom odlukom, neka mi je Bog svijedok..."

Oda Karađorđu

O Hercegovačkom ustanku, 1875, kralj Nikola piše:
"Zaista, Crnoj Gori tijesno je bilo, i sada je i biće sve dotle dok sav narod srpski ne bude slobodan i ujedinjen..."

"...Karađorđe diže i oslobodi Srbiju" - bilježi u svojim memoarima kralj Nikola. "Hita da se združi s Crnom Gorom, da dignu i oslobode sav narod srpski... I da ne nastupi katastrofa u Srbiji, ustanka i rata poslednjega ne bi bilo (ustanak 1875. i rat 1876-1878., - B. J.), srpski narod još tada bio bi slobodan i ujedinjen..."

..."Dok snaga Crne Gore nije bila spremna za veći rat ona je svojim četama podržavala ratobornost, duh pouzdanja u narodu srpskom svud oko sebe, a tijem je lomila silu tursku, koja se pojavljivala u bezvlašću i žeđi za neograničenijem nasiljem...

I zato istorija događaja tijeh godina i ne počinje samo pojavom ustanka u Nevesinju, no je njihov začetak ondje, gdje je zastala borba godine 1862., borba koja se ne počinje, nego produžava jednako od Kosova, borba, koja se ne završuje, no jednako nastavlja dok god Ujedinjeno srpstvo ne nastane...

"... Od velikijeh sila nije knjaz Nikola (u većem dijelu memoara kralj Nikola govori u trećem licu - B.J.) nikada nije očekivao da bi one stvari srpskoga naroda preuzele i riješile u njegovu korist. Njihova međusobna zavist i nemogućnost da slože svoje prave i uobražene interese prema Turskoj, jedino je učinilo da je ova azijatska navala pregazila srpsku državu i dolazila pod Beč..."

Svi na okupu

O saborima u manastiru Ostrog, kralj Nikola piše:
"... Do deset hiljada duša stjecalo bi se tu iz Crne Gore, Boke, Zete, Stare Srbije, Hercegovine i Bosne. Mnogi su dolazili ćivotu Sv. Vasilija, da u čistoj vjeri u Boga traže i nađu lijeka, dugijem i teškijem bolestima svojijema, a najviše njih je dolazilo, da nađu utjehe ili ukrepljenja bolovima svoje srpske duše. Knjaz Nikola je znao značaj ovijeh skupština i on, u to vrijeme, nije propuštao one svečanosti, da zadovolji ona čuvstva svojijeh Srba. Dohodio je u Ostrog sa biranom vojskom i velikom sjajnom pratnjom. Radost je bila gledati zagraničnijema Srbima svoga srpskoga gospodara i svoju srpsku vojsku..."

O pojavi prvih novina na Cetinju, kralj Nikola piše:
"... Da svoje misli baci jače i šire, knjaz Nikola je 1871. učinio, da se na Cetinju izdaju novine, prve u Crnoj Gori ("Crnogorac" - B.J.). Ove novine bile su, jasna truba kojom je knjaz bez prestanka zvao narod srpski pod barjak slobode i jedinstva srpskog. Ovaj list je iznosio sve neprestane muke i žrtve naroda srpskoga koje je snosio i prinosio u ropstvu turskom...

... Cetinjski list dovikivaše:
Pet vjekova su užasnog ropstva... Ima li još kapi Miloševe krvi u potomcima kosovskih mučenika, koji mogu još i danas da žive ne dižući se da osvete Kosovo...

... Ovi pokliči s Cetinja dejstvovali su silno na sve strane srpske"...

O krštenju crnogorskog prestolonašljednika, bilo je veliko slavlje, ali, piše, knjaz Nikola "nijesu iskupljeni Srbi samo učestvovali u radosti jednoga srpskoga vladaoca. Krštenje je bilo samo povod, prilika da se skupe na Cetinju braća iz svijeh zemalja srpskih..." Na sastanku, tom prilikom, "uglavljeno je šta i kako da se radi za oslobođenje i ujedinjenje naroda srpskoga. Ustanovljen je Glavni odbor na Cetinju i odbori u svijema predjelima srpskim..."

Povodom rata sa Turskom, 1876., knjaz Nikola se obratio Crnogorcima:
"Skoro su pet vjekova, kako sila turska gazi veći dio naroda našega i pustoši najljepše zemlje stare velike države srpske.
 
Crnogorci zastava slobode i nezavisnosti, koja se i poslije Kosova vazda ponosito jedino još vila na našijem krševima, nije bila samo zastava slobode i nezavisnosti Crne Gore nego i znamenje buduće slobode i nezavisnosti svega naroda srpskoga..."

A Hercegovcima se, istim povodom knjaz Nikola ovako obratio:
"Vođen Božjim proviđenijem, pozivom svojim i moje male ali slobodne i hrabre državice, bratskom ljubavlju prema vama, željom da se narod srpski oslobodi i ujedini, koju sam ljubav i želju od svojih predaka naslijedio, a neprekidno najživlje njegovao, ja sam evo ušao u Hercegovinu da presiječem ropske lance, koji ve vjekovima stezahu..."

O oslobođenju Podgorice i Zete, 1878., kralj Nikola piše:
"Tako se izvršilo prisajedinjenje Zete Crnoj Gori, starodrevne kolijevke države srpske u kojoj se odnjihala i podigla prava misao o državnom jedinstvu srpskom. Poslije vjekova najtežega robovanja, ona se opet povratila u slobodu i zajednicu sa onom državom srpskom, koja je za sve one vjekove (ropstva pod Turcima... B.J.) hranila slobodu srpsku i koja je za te vjekove prolijevala dragocjenu krv svojih sinova za oslobođenje braće svoje..."

U proglasu Crnogorcima, povodom objave rata Turskoj, 1912., kralj Nikola je rekao, uz ostalo, da se ostvaruju" snovi iz rane moje mladosti, kada sam pjesmom nagovještavao ovaj znameniti dan i zagrijevao srpske grudi vjerom da oružanim moramo poć": Onam onamo, za brda ona". ("Cetinjski vjesnik", 26. septembar 1912).

Marta 1914, kralj Nikola predlaže kralju Petru I Karađorđeviću, vladaru Srbije, stvaranje vojne, diplomatske i finansijske unije između Kraljevine Crne Gore i KraljevineSrbije:
"...Jest, ostavićemo tako našim sinovima jednom dušom sjedinjeno snažno Srpstvo, bogato plodnim ravnicama, ispreplijetano rijekama, ukrašeno šumama, bogato rudama, a kupano Sinjim morem našim, Slobodnim Srpskim morem...

Po tom prostranom Srpstvu, najljepšem kraju svijeta, širiće se na stotine hiljada jedrih srpskih momaka, da sve to očuvaju i radom i kulturom proljepšaju i obogate...
" ("Zeta, 12. januar 1941, Podgorica.)

Zajedno u rat

Prilikom stupanja Crne Gore u rat protiv Austrougarske, u Prvom svjetskom ratu, rame uz rame sa Srbijom, kralj Nikola se obratio Crnogorcima ovim riječima:
"... Još ne dospjeste, da krv sperete sa hrabrih vaših mišica, a vaš stari kralj primoran je, da vas i po treći put za nepune dvije godine dana pozove pod oružje; da vas i po treći put povede u rt - u sveti rat za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva...

Austrija je objavila rat našoj dragoj Srbiji, objavila ga je nama, objavila ga je Srpstvu i cijelom Slovenstvu...
Ko je junak, nek slijedi koracima dva stara srpska kralja: da ginemo i krv prolivamo za jedinstvo i slobodu zlatnu...
Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski junački, a blagoslov vašeg starog kralja pratiće vas u svim vašim podvizima...
Evo dijela stihova knjaza (kralja) Nikole, u kojima iznosi svoja srpska nacionalna osjećanja.


Svuda ista pesma
Iz Barskog kola:
"Srbi, Turci i Mlečići
grabiše se izmjenice
oko njega, te mu često
nakapaše krvlju lice.
Na vrata mu znamenja se
često znaci mijenjaše;
Srb bijelog svoga orla,
Mlečić lava svog metaše...
"

Iz Čevsko-Bjeličkog kola:
"... Sud Lazarev kad bi sio
da junačka djela sudi,
il Obilić iz vječnoga
sana da se sad probudi,
ne bi naša da nas iko
u junaštvu pretjerao,
niti više na oltaru,
domovini žrtva dao..
."

Iz Grahovskog kola:
"... Ka Kosovu, orošeno
krvlju devet Jugovića,
Grahovo se natopilo
krvlju deset Petrovića...
Ma Grahovac sve završi,
naš Grahovac, čudo novo;
on osveti zlo i pokor,
što se sruči na Kosovo...
"

Iz Piperskog kola.
"O tankome brašnjeniku
stizao je Piper svuda
da održi srpsko ime
činio je jadan čuda...
"

U pjesmi "Pjesnik i vila".
"Na Ribnici samom ušću
Nemanja je dvor dizao,
pa otole zemlju Rašku,
i sve Srpstvo sabirao...
"

U "Spomeniku svojega oca" (1858.):
"On, suzama na očima
pričao mi što je bilo;
zakleo me da poslužim
iz sveg srca Srpstvo milo...
"

"Onam onamo!..." (1867.):
"Onam onamo... za brda ona,
gdje nebo plavo savija svod;
na srpska polja, na polja bojna,
onamo, braćo, spremajmo hod...
Onam onamo... za brda ona,
Milošev, kažu, prebiva grob,
onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob...
"
(Svi citati iz pisane riječi knjaza - kralja Nikole uzeti su iz "Cjelokupnih djela Nikole I Petrovića Njegoša", Cetinje, 1969.)
 
U pripovijeci "Kakva jeđa, takva međa" Ljubiša pripovijeda o jednoj piperskoj babi koja je kupila ikonu i odnijela je popu da je osvešta. Baba je htjela da na ikoni bude sveti Nikola, a na ovoj je sveti Stevan. Tužila je ikonopisca sudu. Na raspravi izjavljuje:

"Svu sam dragu noć mišljela kukavica bez doma, kako da oplačem svoju napast, a da vama ne dosadim! Otkad su se Srbi prekrstili, moj dom slavi svetoga Nikolu zimnjega. A kad su me u nj svati doveli iz Progonovića, zatekog starinsku kutnju ikonu, koja šćaše pred kakvijem domaćijem čudom pući, kao orah pod zube..."

U pripovijeci "Nešto nešta izjelo, pak nešta nešto ostalo", prepiru se Kuč i Arbanas. Ovaj prvi kaže: "Ako je zla sreća prorijedila Srbe u vašem selu, nije, Bogu hvala u Zeti i u ostalome svijetu..."

Pripovijetka " S tuđa konja na sred polja" ima za sadržaj nastojanje Primorca da na sudu dokaže da ne treba da plaća porez. On tamo kaže:
"Ali danas, nakon dva pasa ljudi, jer jedno čobanče nije nadojilo čabrom varevine lakomu kuju Vuka Dojče, pada mu na um da nas podarači, kao istražujući stare nerazloge, kao zbilja da smo mi udomazećeni Morovlasi, a ne zaludu Srbi starosjedioci od zloga Kosova!"

Ljubiša pripovijeda o sveštanju crkve u jednom primorskom selu. Seljaci nikako da se dogovore kome svecu da je posvete. Jedni predlažu ovoga, a drugi onoga...
"Šesti bi želio Svetome Savi, Srbu i zemljaku, jer ostali svečevi imaju dosta posla da se brinu svojim bratstvom, pak se nemaju kad obzirati na tuđicu, kad mu se moli..."

U pripovijeci "Ko pruža noge mimo bilja zebe", jedan Humčanin (Zećanin) kaže:
"Minula hiljada godina na sred krsta, da su se Srbi ugnijezdili za župana Vukana na jugu, pošto su satrli Alamanine iz bijela svijeta, pak se tri brata stanila na ovoj zemlji i ogradila na Humcu stanovnik, crkvu i vodenicu, a pritisla svo Zetsko plje nad svim dobila pronjarstvo od njih... Evo jutros dišu trista ubojnika, koji nijesu ništa gori od ostalih Srba..."

U "Šćepanu Malom" (crnogorskoj propovijeci iz osamnaestog vijeka), Ljubiša opisuje slavu Markovića u Mahinama. Gost "Tanović, lijep i govorljiv Srb poče da priča o caru, o moškovskoj gospodi, kakvi su carski dvori..."

S glave pogibosmo

Drugi gost veli:"Mi Srbi s glave pogibosmo. Viđi tamo preko vrha kad Crnojević pođe ženinom pameću u tazbinu, pak se preseli a upisa u zlatnoj knjizi, kao da mu bijaše zazorno srpsko plemstvo ostavi vladanje vladici da krstom upravlja raspušteni narod... Bez stege pučina ko stoka bez čobana. Najade je vladika održati sedam nahija, a kamoli da se spušta da traži đe mu se đela đedovina, ili da se barem do Dečanjih proširi. A ja mnim da Bog propusti prognanoga Petra da mu se Srpstvo o vratu objesilo.

Ovo je Šćepan slušao iz postelje..."
"...Mali je Gospođin dan na Cetinju. Hram i narodni svetac. Tu se okupi množi velika naroda, na svetkovinu i zavjete iz sve Crne Gore, Primorja i obližnjih zemalja. Tu padnu osvakud slijepci, koji uz gusle pjevaju junačke pjesme, propast Srpskoga carstva i srpske gospoštine....


Nije moglo biti naroda na svijetu tvrdijega u zadanoj vjeri što srpskoga. Kad izgubi svoju nezavisnost i spusti u hajdučke borbe za slobodu, nije nikad ni Turčinu prevjerio zadatu riječ. Ako je ova poštena junačka vrlina, na mnogim mjestima gdje Srbi žive danas malaksala, to se pripisuje sramotnome primjeru onijeh koji su š njima himbeno vladali.

Susret u Napulju

... Knez Vojinović se susreo sa Dolgorukim u Napulju. Vojinović je nagovorio Dolgorukog da pođe u Crnu Goru, tu da se upozna s narodom i svojom glavom da zavadi Srbe s Turcima..."

U pripovijeci "Prodaja patrijare Brkića", Crnogorac Grujo Milošev, Građanin, kaže:
"... Kad Bajo (Balša), Zećanin, propade, a gradovi banovine Skadar, Drač, Ulcinj, Budva, podpadnu Mlečiću, Dubrovčani, ovi vazdašnji srpski prijatelji, prevezu iz Pulje pod tuđim imenom Stevana Crnojevića..." koji "svojim junaštvom učuva gorje zetske gradove Spuž, Žabljak i Kolašin od čestih turskih navala".

Grujo Milošev govori o Ivanovim sinovima: "Staniša prevjeri i ode u Turke, pak mu huda unučad, Mahmud i Ibrahim, sjednu zemanom na skadarski pašaluk, i budu najgori srpski mučitelji..."
 
Na ponudu pobratima Luke Stanojevića, iz Brajića, da patrijarha Brkića prodadu za pet stotina dukata duždevom prijatelju Bubiću, katoliku, Grujo kaže:
"Ja se bojim - da je to prijevara i da ćemo utopiti dušu, a neka što mi ne bi već bilo zaklona u Crnoj Gori ni življenja među Srbima."

Pop sela Građani kaže:
".... Prisiljeni od straha turskog biča da živimo u ovoj planini na kremenu od puške, gladni, goli, bosi, najljepše vrline duševne, što su Srbima prirodne, možemo za čas zaboraviti, ali nipošto izgubiti. Prostota i siromaštvo mogu nas naćerati na kakvo zlo, no opet urođena ćud junačkog poštenja ne dava da ga ispunimo...

"Na kraju pripovijetke se kaže: "Luka nauči da ne trguje u svece, a Bubić i Mlečići da Srbi ne prodaju ni izdaju gosta".

U "Kanjošu Macedonoviću" (priči paštrovskoj iz petnaestog vijeka) glavni junak, Kanjoš, pripovijeda o Veneciji i o duždevom zahtjevu da pošalju nekog ko bi zamijenio mletačkog gospodara na megdanu. Kanjošu odgovara jedan Paštrović:
"Ne šćaše li biti bolje da smo se držali za jedno uže s ostalim Srbima i branili svoju neovisnost na šiljku mača?"

Novi Obilić

Drugi Paštrović veli:
"Što ste rekli da bi bolje bilo da smo se držali sa ostalim Srbima, ja pitam a gdje su? ... Pade zetska banovina a narod pribježe u te planine..."

U "Skočiđevojci" (pripovijesti paštrovskoj izmakom petnaestog vijeka), paštrovski knez poziva sestrića Stevana da idu u pomoć Mlečićima, u borbu protiv Turaka kod Skadra. Stevan kaže:
"... Kad bi samo za nas dva mislili, mi bi morali s ove stope se seliti, jer taj boj dobili ne dobili, pritećiće Srpstvo u okove..."

Ljubiša piše u "Pripovijesti paštrovskoj druge polovine osamanestog vijeka" - "Pop Andrović novi Obilić".
"Bile su zagrizle i ljuto okrvavile, oko međa i zemlje, dvije srodne i susjedne opštine, na ime paštrovska i spičanska, jedna mletačka, a druga turska; spor taj, što, žalibože, nije ni dan današnji na čistu; te se s toga i ponavljaju česti i krvavi sukobi među onijem neoružanijem junačkijem Srbima, koji su navikli hitati veselo na pogranične bojeve kao na slavu...

Mahmut Bušatlija, oholi i obijesni skadarski paša, davao je Spičanima i svoj barskoj opštini praha, olova i kremena, nek se Srbi bolje trijebe bratskom vraždom, kako bi mu bilo lakše pašovati i oslabljenu raju stezati po turski...
"

U pripovijeci se kaže da su se sastali susjedi, prvaci Paštrovića i Spiča, da se mire. Pop Rado Andrović, Paštrović, je rekao:
"....A tako mi četvoro jevanđelja, da mi nije stoga što smo zalud braća Srbi, i što nam se pod brkom smiju Turci i Latini, ne bih se s vama nikad umirio dok mi ne bi pronikle zovke na prijekladu..."

Pripovijetka "Sud dobrih ljudi" ima za sadržaj mirenje tasta i zeta, koje obavljaju kmetovi. Jedan kmet kaže:

Zao običaj

"U nas se Srba uveo zli običaj, da se ženimo kradimice ili kradom. Ako se ovoj rani lijeka ne nađe zlo veliko..."

Stefan Mitrov Ljubiša je, 18. januara 1877, rekao u Dalmatinskom saboru:
".... Ja ne znam, duše mi, koji me je narod osudio, no znam koji me je narod pohvalio i odobrio moj politički rad, a to su moji birači, moja braća, Srbi bokeški..."

Drugom prilikom Ljubiša je, takođe u Dalmatinskom saboru, izjavio:
"... Ja znam da vi mene ne trpite, jer sam Srb narodnošću, a pravoslavni vjerom. No izlazeći odavde tješim se misleći, da ostavljam u Saboru mladijeh sila, gos. Vujatovića i Simića, koji, ako ih je Srpkinja zadojila, znati će braniti zakonita prava svoje narodnosti i vjere, a ja ću im s tremova rukama pljeskati..."

O nacionalnom osjećanju Bokelja, Stefan Mitrov Ljubiša kaže:
"Bokezi su nagolo Srbi, govore kući srpski, a u svijetu nauče lako tuđ jezik. U Primorju uz srpski, čuješ najviše talijanski..."

Marko Miljanov Popović

(Svi citati, koji se navode u ovom poglavlju, uzeti su iz "Cjelokupnih djela Marka Miljanova, Titograd (sada Podgorica) 1965).
Marko Miljanov se ovako obraća svome čitateljstvu:

Ne zaboravlja se

"...Dragi brate, Srbine, da si ima prilike i da si gleda junake, koje sam ja gleda, ne bi ti dalo srce mira dokle se ne bi ozva junacima koji veselo mru za svoje i svija nas pravo...

...Ali, rasudi, brate, je li pravo da se zaboravi sveti rad pravi junaka, a cvijeće i rosa, potočić, ljepota ženska, pjesma slavuja u lug, maovina, magla i vazduh - ništa se ne zaboravi...

... Piše se o glavarima i zapovjednicima, no Vule Neškov i Rade Mučin, s dostinom, nije bio glavar, ni slavuj! 1 Pjevaj, o brate, o tome slobodno! O brate, da znaš Vula i Rada, s družinom, što su učinjeli, opisa i bi prije drugoga. No, koliko više da i ne natruniš poštenje, kao što je mnogima natrunjeno, a to kad mu pridaš, te od male slave učiniš veliku. Ako si Srbin, znadi da je šteta u pridavanju a ne u korist...
"
 
Kad je turska vojska na Kuče krenula, neću nabrajati Srbe koji su mito iz Turaka primili i s Turcima na Kuče vojevali, za izdajnike je neđe drugo rečeno; a ođen da rečem, za neizdajnike..."

Tomu Oraovcu M. Miljanov piše:
"... Tomo, ako dođe oni poslanik iz Beča prijed no ja dođem i donese mi od cara austrijskoga knjaževsku titulu za Arbaniju pozvaćeš Nova i Jovana i Pavića i još koga oćeš, pa ga dobro dočekajte ka carskoga poslanika i srpskoga dušmanina; udrite mu po stotinu tojaga, ili ako oćete ka velikome, sto i jednu."

Nema kupovine

"... Ja znam da s ovijem nećemo učinjet usluge otadžbini, ali mi je milo pokazat bar toliko bečkome caru da mu ne želim manje zla no on Srpstvu što želi. Ova njegova za Srpstvo želja otrovana, na svako se mjesto Srbinu jednako pokazala... Oni će se rugat našemu siromašnome prkosu s tijem što nemamo sile da i smetamo, ali ćemo se mi njima rugati, zašto nemaju blaga ni sile za koje će me kupiti . Sad viđite može li se sa srpskijem krvnikom bez najgore što se može..."

U pismu Novu Spasojevu, kučkom komandantu, M. Miljanov veli:
"... Svaka sila i kruna nesavjesno se prema Srbima pokazala. Oni (Austrougarska -B.J.) žele nas od turskoga tirjanstva da ne pod svojem metnu...

Ja ne bi toga Austrijanca bio ni poganio ka slugu svoje otadžbine, kad bi služio svoju, a čuvao moju. Da oće tako i mi bismo drukčije... Mi možemo našu ličnu uvredu praštat i zaboravljat, ali uvredu srpskoga naroda neću zaboravljat, niti ju i za čim zamjenjivat, sa zadovoljstvom svojijem ni drugijem. Sebe ću svaku štetu činjet koliko bidnem moguć, teke srpski dušman da od mene nema koristi...

... Recite austrijskom poslaniku da kaže njegovom caru, kad bi ga Bog na dobro obrnuo, pa da sjedini Srpstvo: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Staru Srbiju, pa da je to srpska kraljevina, a Srbi će znat kako će biti blagodarni svojemu izbavitelju - bismo mu svakojako dobro željeli, više, ako se može, no što mu zla sada želimo. Ja, Boža ti vjera, radiji bi mu bio ta ma konjušar, no ovako knjaz ili što više; s jednom riječi: ako bi da obeća poštenu riječ... da će caru njegovu kao srpskoga naroda prijatelj govoriti, sretite ga lijepo, a ako ne šćedne ništa drugo do samo moju prestonicu, opet vi kažem: udarite mu tojage. Caru i poslaniku to neka je odgovor...


Marko Miljanov piše Stojanu Popoviću, kučkom komandantu 25. decembra 1900.
"... Ja iako mi se daleko vrijeme činilo da idem u Biograd, pa iako nijesu moje knjige što više da obogate srpsku književnost, mene su na veliku brigu bile, bojeći se da mi ne ostanu u zaborav, jer Ljubo Kovačević nije moga sam, zato što je bio jedan dio pisama kod njega, a drugi kod mene...

...Samo da vi još jednu riječ pravo rečem, i kažem jednu ranu koju ponesoh u srce i dušu s ovoga svijeta na oni, a to je što Kuči i Bratonožići nemaše dijela od dobiti, koju Srbi Turcima dobiše, do samo što pravi dio junačkoga poštenja na Turke dobiše, a drugo ništa. Sad ako ne umrem, s Bogom te do viđenja i čujanja, a ako li umrem s Bogom te zanavijek. Kao Kuč mrem prilično srećan, a kao Srbin nesrećan i nezadovoljan."

Marko Miljanov piše da "treba ne propuštit ono što se može stignut jer može doj vrijeme da se ne može ono što se prijed moglo, ni ovo što se bi i sad moglo u prvu priliku koja bi se pokazala. Ali to će, ako Bog da, znat oni Srbi koji se za to bidnu rodili da znaju samo kazati, ja da ne govorim, ka što nijesam o (d) šta može Srbinu štete bit..."

Polatili danak

U djelu "Srpski hajduci" M. Miljanov opisuje život Raka Đurića, iz Metohije, i Ilije Turova, iz Kuča. Rako i Ilija su štitili metohijske Srbe od turskih zuluma. Ilija, na jednom mjestu kaže:
"Neka Bog da i svi Božji sveci da on (iguman manastira Dečani - B.J. vidi objema očima đe su Turci Srbima platili i on da je najprvi učasnik".

Crnogorski državnici, političari, istoričari,oficiri,
prosvetari, sveštenici... o svojoj pripadnosti srpstvu

Crnogorski glavari pišu ruskom caru Petru Velikom, 21. oktobra 1711. godine:
"... Mi, sva gore navedena plemena i starješine sve razumijesmo i Vašem carskom krilu glave priklonismo, i Vašeg poslanika, Mihaila Miloradovića, primismo za našega komandanta i pukovnika. I kako su bili njegovi stari izabrani u prva vremena pri našijeh blagočastivijeh i svetopočivšijeh carevah srpskijeh, tako i mi sa radostiju primismo vrloga i hrabroga koji se na boju dobro ponaša i nas oko sebe vrlo sokoli..." (Original se nalazi u Centralnom državnom arhivu starih dokumenata, Moskva, fond 86, Op. 1711, e.h. 2.1.9-10).

Septembra 1742. crnogorski i brdski prvaci pišu ruskoj carici, u ime Crnogorskog zbora, obavještavajući je da je mitropolit Danilo postavio za mitropolita Savu Petrovića Njegoša, koji dolazi u Rusiju, da "izrazi odanost ruskom dvoru".

Crnogorski i brdski glavari kažu da su "pravoslavno-grčke ispovjesti, sinovi crkve istočne, koji se nalazimo u srpskoj zemlji..." (Istorija Crne Gore, knjiga III. 1975, Titograd (Podgorica).

U pismu crnogorskih glavara vladaru Male Rusije, 1752, kaže se da su oni "u dalekim stranama srpske zemlje, u predjelu crnogorskom", (Marko Dragović, Materijal za istoriju Crne Gore, Beograd, 1895.).

Juna 1789, glavari "cijele zajednice Srba Crnogoraca" pišu ruskoj carici Katarini II, i pored ostalog, kažu da se nadaju "mi siroti Srbi i Crnogorci da nećemo biti ostavljeni... bez pomoći, a naša braća Srbi, koji žive među Turcima, svaki čas očekuju pomoć od vašega slavnoga dvora...

Kad bismo imali organizaciju i džebanu mi bismo svu našu slavnu srpsku zemlju ispod iga varvarskoga oteli, s našom braćom Srbima koji se sada nalaze naoružani s namjerom da udare na neprijatelja sa svih strana..." Potpisnici pisma mole, u ime svih Srba "najmilostiviju carsku ličnost" da bude njihov "blagotvoritelj i zaštitnik". (Original se nalazi u Arhivu spoljnih poslova Rusije, Moskva,Odnosi Rusije sa Crnom Gorom, dok. 22, 1. 4-5).

Crogorski i brdski glavari čestitaju ruskom caru Pavlu stupanje na ruski prijesto:
"... Crnogorska i brdska naša sloveno-srpska zajednica, stari i mladi, padamo pred stopama Vašeg Carskog Veličanstva i iskreno Vam svi mi čestitamo, Gospodaru, stupanje na praroditeljski i roditeljski prijesto..." Dokument je napisan na Cetinju 13. decembra 1796. godine; potpisali su ga: guvernadur brdski, knez Petar Čarnojević Davidović, guvernadur crnogorski Joko Radonjić, vojvoda Vujadin Vuković iz Cuca, vojvoda Simeon Đurašković iz Ceklina, vojvoda Ivan Plamenac iz Crmnice, serdar Rade Markićević iz Spiča, serdar Staroga Vlaha Andrijan Rajković, serdar Lazar Mandić iz Komana, Tomo Šutović iz Bratonožića, serdar Andrija Vukasović iz Grahova, serdar Gavrilo Gvozdenović iz Posavlja, serdar Mina Bošković iz Katunske nahije, serdar Nikolaj Lazarević iz Klimenata, i serdar Stanko Zotović iz Hota. (Arhiv spoljnih poslova Rusije, Fond: Odnosi Rusije s Crnom Gorom, d. 29, list 17-18).

Istog dana, kad je poslata čestitka caru Pavlu, potpisnici su sastavili sledeće:
"Punomoćje
Izdato vjernom obervojvodi naše crnogorske i brdske zajednice i venecijanskom pukovniku grofu Nikoli Čarnojeviću Davidoviću, blagorodnom sinu našeg guvernadura, da biste se Vi, gospodine obervojvodo Davidoviću, predstavili u naše ime Njegovom Veličanstvu Imperatoru Velike Rusije, i molili za nas Sloveno-Srbe koji živimo u Crnoj Gori i Brdima, i idemo stopama svojih predaka,koji su uvijek vjerno služili Ruskoj Imperiji, od Petra Velikog i prije...
" (Arhiv spoljnih poslova Rusije, Odnosi Rusije s Crnom Gorom, d. 29, list 113-114).

Guvernadur Ivan Radonjić piše, početkom jula 1789, ruskoj carici Katarini II:
"Sada mi svi Srbi iz Crne Gore, Hercegovine, Banjana, Dobnjaka, Pipera, Bjelopavlića, Zete, Klimenata, Vasojevića, Bratonožića, Peći, Kosova, Prizrena, Albanije, Makedonije, pripadamo Vašem veličanstvu i molimo da kao milostiva naša majka pošaljete k nama kneza Sofronija Jugovića, a poslije toga mi ćemo dokazati Vašem Veličanstvu šta ćemo kadri biti učinjeti protivu ljutog neprijatelja i tirjana svega hrišćanstva". (Gligor Stanojević, Mitropolit Vasilije Petrović i njegovo doba, str. 455).

Crnogorski glavari pišu, 1792, mletačkom Senatu:
"Mi smo, hvaleći Boga, svijet od vjere i od zakona pravoslavnog agrčaskoga, jezika i slavnoga junaštva srpskoga". (Istorija Crne Gore, knjiga III, Titograd (Podgorica), 1975).

Grof Čarnojević Davidović, piše, 29. juna 1797, nekom ruskom državniku:
"Oprostite što sam se osmjelio da Vas potsjetim na molbu koju sam predao lično Njegovom Carskom Veličanstvu i u kojoj je istaknuta svesrdna želja Sloveno-Srba koji žive u Crnoj Gori i Brdima da stupe u službu Ruskog Imperatora..." (Arhiv spoljnih poslova Rusije, Odnosi Rusije sa Crnom Gorom, dok. 29,list 144).

Nikola Čarnojević Davidović, izaslanik mitropolita Petra ú, piše, 1798, ruskom caru Pavlu:
"Još Imperator Petar Veliki pozvao je crnogorski Sloveno-Srpski narod gramatama, preko svojih izaslanika, Mihaila Miloradovića i Ivana Lukčevića, da ratuje protiv Turaka..." ("Dan", mart 1911, Cetinje).

Gavrilo Popović Korjenić, piše velikom vojvodi Mirku Petroviću, bratu knjaza Danila, 1858:
"I cjelujem Vašu gospodsku desnicu, hrabru pobjednicu od Graovca i prije Graovca. Braćo Srbi i srpska gospodo, nema ljeta bez Đurđeva dana i dobitka bez Vojvode Mirka, Petrovića dvora gospodarskog, srbskoga otačestva..." ("Zapisi",novembar 1938, Cetinje).

Vojvoda Miljan Vukov, vođ Vasojevića, piše 12. decembra 1870, Jovanu Ristiću, kraljevskom namesniku u Srbiji:
"Mili i poštovani prijatelju, ja Vam odavno nijesam pisao, ali opet moje je srce vazda kod Vas, ja kao i ostali srbski narod očekujem od Vas i od Srbije da ispunite narodno nadanje.
 
Vi ste glavar srbske snage, na koju se mi svi tvrdo uzdamo, pa zato mi svi Srbi koji želimo da se što prije ujedinimo pružićemo Vam naše ruke i pomagaćemo Vam u tom velikom poslu koliko god možemo.

Zadajem Vam tvrdu vjeru da ću da prvi sa mojom braćom Vasojevićima skočiti čim čunem da prvi top na Drini pukne, pa ko drugi stio ali ne stio.


Most između

Knjaz na mene pravedno sumnja i drži da sam ja most između Srbije i Crne Gore..." (Dr Rastislav Petrović, Školovanje Gavra Vukovića, Zbornik radovabr. 2,Beograd, 1968).

U pismu serdara Rada Plamenca, 5. aprila 1874, kaže se da "svaki Srbin,koji ima srpskoga osjećaja ljubi svoje pleme, taj ljubi svakog poštenog Srbina, jerbo nema čojeka, koji sačinjava jednu porodicu, a kamo li jedno pleme, nego viši na jednija misla, želja, težnja, sačinjavaju pleme, pak kakvi su ovi onako je pleme. Nas Srba nema mnogo ovakvija iz mnogo uzroka i prepona; tu je stvarnost, pocijepanje, nemaština, a ima još dosta poroka i prepona..." ("Zapisi", mart 1938, Cetinje).

Četvrt veka docnije, serdar Plamenac piše:
"Javljam Vi za ustanak prošćenski. Čim sam doša odma sam s dvoje momčadi među Prošićence otiša iskupo nji u planini i tu sam i, iskarao i pokazao kako se Srbi biju na svaku stranu i oni su odma rekli, da bi odavno ustali da su imali s kim. I što nijesu za kaluđerom (arhimandritom Mihailom Dožićem - B. J.) pošli oni kažu da im on nikakva reda nije pokaza, nego ji je silom nagonio..."

Vojvoda Mašo Vrbica uputio je poziv Crnogorcima i Hercegovcima u Srbiji, da se jave u Crnogorsko-Hercegovački leteći kor pod njegovom komandom, za učešće u ratu Srbije protiv Turske 1877:
"... Dakle, svikolici gdje god vas ima u redovima Srbijanske vojske ili po unutrašnjosti Srbije, koji se osjećate vrijednim dičnog imena Srpskog, koji shvaćate zašto se zavio ovaj krvavi sveti rat sa starijem srpskim krvnikom - Turčinom; koji ste dični sa uzoričnog junaštva vaših djedova, očeva i braće, koji danas dobijaju sjajne pobjede po Hercegovini i Albaniji, i Srbima obraz osvještavaju - vi svi, sokolovi, odmah pohitajte na Deligrad..."

Profesor Filip Radičević piše o Pivskom manastiru i njegovim znamenitostima:
"... U drugim narodima, ako se potreba i ne osjeća u ovijem duhovnijema rasadnicima koji podgrijevajući religiozno osjećanje služe za očuvanje vjere i narodnosti, doista su za srpski narod svi manastiri naši ostali duhovne spasavajuće lađe, koje smo i danas dužni čuvati i pomagati po svima zemljama gdje Srbi žive".

Radičević je zapisao da u Pivskom manastiru ima 17 "ćemera i pojaseva srebrnih koje su umjetnici srpski izrađivali". Naveo je da ima 48 srbulja, koje je "letimice sve prešao, no iste potrebuju od stručnoga srpskoga književnika mnogo veće posmatranje i proučavanje, da bi se mogao značaj svake pojedine srbulje i starine javnosti predati, kako bi svako vidio koliko književno blago u Pivskom manastiru počiva". ("Prosvjeta", april-maj 1890. Cetinje).

Učitelj Stanko Bulatović piše o rovačkom vojvodi Vuksanu Bulatovu:
"... Po svim krajevima naše otadžbine, osobito u rodnom mjestu ovog Srbina, mnogo se o njemu govori u pričama i pjesmama, i njegovo se junaštvo, kao god i drugijeh starijeh srpskijeh junaka uz gusle i u pričama crta natprirodno, nazivajući ga "pobratimom vila", tvrdeći, da je imao "krilatog konja" itd..." ("Glas Crnogoraca", 20. oktobar 1899, Cetinje).

Vojvoda Šako Petrović, predsednik Crnogorske narodne skupštine, 1906, kaže, uz ostalo:
"... Viteški naš narod demokratske Crne Gore i uopšte sav srpski demokratski narod, vazda je gledao, da dostojno poštovanje oda svojim velikanima i onim genijalnim duhovima koji su dika i ponos srpskog naroda. Među te velikane spada i naš uzvišeni Gospodar, knjaz Nikola I". ("Narodna misao", 12. novembar 1906, Nikšić).

U Adresi Crnogorske narodne skupštine, povodom besjede knjaza Nikole, 1906, kaže se, pored ostalog:
"... Crna Gora je bila, jeste i treba da bude gnijezdo srpskih junaka i mi s radošću konstatujemo da nema žrtava koje narod ne bi podnio za spremu naše hrabre vojske...

Narodno predstavništvo želi da između dvije srpske slobodne zemlje Crne Gore i Srbije bude puna solidarnost. Jer održavanje stalnih bratskih veza sa jednokrvnom braćom u Kraljevini Srbiji garancija je bolje budućnosti srpskog plemena...
" ("Glas Crnogoraca", 20. novembar 1906, Cetinje).

Predraga braća

Istoričar Živko Dragović, u članku "Češkim sokolima" veli, uz ostalo:
"Mnogo je vremena prošlo, od kada su se ono Karlo IV Češki i Stefan Dušan Srpski u prepisci nazivali "predragom braćom". Mnogo je mučnih dana nabrojao narod češki, i još više ih je nabrojio naš srpski narod, ponajviše, pak, ovaj dio njegov, naša malena i kršna otadžbina Crna Gora, kojoj je dosuđeno bilo, da bude jedina nositeljica Srpske državne ideje, i kroz dugi niz vjekova jedina predstavnica slobode na jugu od Save i Dunava..." ("Ustavnost", 2. septembar 1906, Cetinje).

U Rezoluciji Cetinjana, usvojenoj na demonstracijama protiv Austrougarske, koja je objavila ekonomski rat Srbiji, kaže se:
"Cetinjsko građanstvo, vjerno idealima, koji sve Srbe oduševljavaju, i gotovo da za njihovo ostvarenje podnose i najteže žrtve, dušom i srcem učestvuju u borbi braće iz Srbije za ekonomsku nezavisnost njihove uže otadžbine."
 

Back
Top