Bajkovita biografija o ljubavi i sexualnosti

Dragantaur

Iskusan
Banovan
Poruka
6.984
Ovom po malo biografskom pričom, želeo sam da ispričam o svojoj ljubavi i sexualnosti...


Zla Snežana i vibrator

Uloge :
Dragantaur – Princeza Milena
Dragantaur – Snežana
Patuljci :
- Novaista
- Pil
- Milli80
- Vragana
- Elekta
- Helena 33
- Nešto
Pichwais - Čarobno ogledalo
Dragantaur – Princ Milenko

Mesto dešavanja; dvorac u kom živi princeza Milena i 7 patuljaka.
( dvorac se inače nalazi u sred viševekovne, stoletne hrastove šume )

Scena I
( vidikovac na falusoidnoj kuli koja se dominantno vijorila iznad vrhova hrastove šume )

Princeza Milena : Ogledalce, ogledalce...spavaš li?
Čarobno ogledalo : Hm..ne. Baš se ludo zabavljam. ( ogledalo je širom otvorilo odraz svoje staklene površine..i bolje da nije..pred njim je stajala po malo nakazna, bledolika dvanaestogodišnja princeza Milena, anoreksičnog tela, germansko plave boje kose i lica na kom su se sukobile na stotine ridjih pega )
- Zdravo lepotice moja ( veselo slaga ogledalo )
Princeza Milena : Hihihihihihi... ( zacrvenevši se i pojačavši pegavost lica, princeza se jedno kratko vreme histerično hihotala )
- Oh, a jesam ti lepa ?
Čarobno ogledalo : Kao kap jutarnje rose na latici uvele ruže, moja princezo.
Princeza Milena : A reci mi ogledalce...hoću li se udati za najlepšeg princa na svetu?
Čarobno ogledalo : Udati? I više od toga, moja princezo...za najboljeg..
( Pitanja princeze su pljuštala jedno za drugim,poput jesenje kiše i ako je bio kraj meseca Maja...Ogledalo je lagalo, što je lepše moglo...ali za Princa nije lagao jer...)

Scena II
( ispred ulazno – izlaznih vrata dvorca pojavljuje se Snežana i snažno kuca o ista )

Patuljak br. 1 : Ko je? Da nije možda poštar?
Snežana : Klitoris mi oštar...
( iznenadjeni patuljci očekivanim odgovorom, brzo otvoriše ulazno – izlazna vrata dvorca i horski se oglasiše )
- Say no more, say no more!
( Visoka zgodna žena, kovrdžave kose, očiju crnih poput kože Sudanskih crnaca, punih usana, bujnih i još ne uvelih grudi, uskog struka, plodnih bedara, malo spuštene zadnjice i dugih nogu..Snežana..ubica, lopov, prevarant, podvodačica i nadasve jebozovna i fina ženica, stajala je visoko ispred niskih patuljaka koji su zblenuto buljili u čvornata kolena ove tridesetpetogodišnje žene...žene koja je još poodavno čula za dostižne mogućnosti koje pružaju ovi naivni ali sexualno dezorjentisani patuljci, koji nesvesni opasnosti uvedoše Snežanu u dvorac)

Scena III
( Princeza je konačno prestala da smara ogledalo i sada se već zadihano spuštala niz 444 stepenika kule dvorca i veselo udje u dnevni boravak gde ju je čekalo ne toliko prijatno iznenadjenje )
Princeza Milena : Drugari, mili moji...gde ste? ( imala je šta i da vidi...nepoznata žena je nešto nepoznato radila patuljcima kao i ovi njoj i u momentu preblede jos više, pege na licu joj nestaše u trenu, kosa potamni do boje lešnjaka, oči joj se prevrnu, onesvesti se i lagano utone u desetogodišnji san )
Snežana : Gle,gle...( i dok se princeza Milena facom pozdravljala sa hrastovim patosom, balansirajući na patuljku br. 2 i spretno koristeći usisivač po patuljcima br. 6 i br. 7, Snežani je brzinom munje kroz glavu prolazio njen doskorašnji bogato bedan i ne toliko dosadan život i u trenu shvati da je uhvatila zlatnu koku za jaja )

Medju scena
( samoproglešena Kraljica Snežana, hipnotisanim patuljcima dodelila je izdajničku ulogu i ne svesni situacije, odnesoše princezu Milenu duboko u hrastovu šumu, položiše je u stakleni kovčeg i ostaviše na milosti prsta sudbine,koji je toga dana bio u šlag peni )

10 godina posle...
Scena IV
( jahući snežno belog arapskog konja,hrastovom šumom se probijao princ Milenko, idući u susret već poznate sudbine i usput gundjajući na račun granja hrastovog drveća koje su dodirivale njegovo odelo,snežno bele boje)
Princ Milenko : Oh, sudbino kleta...gle, a juče kupih ovo odelo..i ove blesave grane, kao da namerno žele da me iscepaju...i novu frizuru mi pokvariše...a silne zlatnike bacio ja sam, za šta...oh, za šta? ( i tako gundjajući izbi na čistinu i ugleda na muvolet razdaljine snežno beli dvorac i u trenu umukne, na licu mu izbi široki osmeh, otkrivajući svetu njegove snežno bele zube..cupkajući gore – dole u sedlu i ne skidajući osmeh i pogled koji mu se prikovao za dominantnu kulu dvorca, falusoidnog oblika, princ se polu – kasom snežno belog arapskog konja približavao dvorcu ali i svojoj konačnoj sudbini )
 
Scena V
( visoko gore, na vidikovcu dominantne kule dvorca koja se dominantno vijorila iznad vrhova hrastove, Kraljica Snežana i patuljci su se igrali nove igre koje je smišljalo čarobno ogledalo..ogledalo je dobro došlo Kraljici Snežani i patuljcima...bio je tako svestran u mašti, a i uspešno je lagao tada već oronulu Kraljicu...desetogodišnje bludičenje od nekadašnje lepotice, pretvorilo je Snežanu u nakazno stvorenje koje se pisanim rečima ne da opisati ali probaćemo; nekadašnja crna kovrdžava kosa, sada je bila boje pepela, tek sporadično se držala na nadutoj glavi drage nam Kraljice...nekadašnje crne oči, sada se nisu ni primećivale od podočnjaka boje kokosovog oraha u padu...nakazan osmeh, otkrivao je gornju desnu trojku i donju desnu šesticu...nekadašnje bujne grudi, sada su se poput vodopada spuštale do plodnih bedara – bedra su stvarno bila plodna jer izdržaše 27 abortusa - ; ...nekadašnja po malo spuštena zadnjica, sada se slapovito spuštala do polovine butina koje su ponajviše izgledale poput restorana rezervisanog isključivo za celulit , strije i proširene vene..o dlakama je ne ispisano iz higijenskih razloga )
Princ Milenko : Ujaaa....ima li koga? ( radoznali princ Milenko, operisan od osećaja za privatnost i privatnu svojinu, radoznalo je prokrstario praznim dvorcem i radoznalo se peo niz 444 stepenika dominantne kule dvorca, usput gundjajući na račun prašine koja se radoznalo lepila po njegovim snežno belim kožnim jahaćim čizmama )
Princ Milenko : Oh, sudbo najtužnija..ima li kraja ovim mukama ?( princ se svakih 3 stepenika zaustavljao da bi snežno belim pamučnim maramicama, koje je uvek nosio u obilatom broju, skidao sada već radoznaliju prašinu sa svojih snežno belih jahaćih čizama)
Posle jedno 2 h i 33 min...

Princ Milenko : Ufff, konačno se popeh...Gle, srećom vrata su otvorena... ( i otvori princ vrata...i ugledavši kako se nezahvalna rugoba kotrlja po čudesno lepim, niske rastom stvorenjima, mač koji mu je visio o bedrima, hitro izvadi iz snežno belih korica i više puta izbode čudovišnu priliku i kao završni udarac, odseče rugobi glavu )
Princ Milenko : Prijatelji m...( i zastane princu dah...i polako zažmuri i ponovo pogleda u visini kolena..zar je moguće..tako mali rastom,a čudesna obdarenost i ukrućenost...i dok se princu Milenku sve više i više širio osmeh na već sada rumenom licu, patuljci su polako dolazili k svesti i budili se iz decenijske hipnoze )
Patuljak br. 3 : Šta..šta nam se to dogodilo...zašto smo..? ( i svi patuljci zagledaše se u predelu sopstvenih prepona i bolno i sa setom se prisetiše proteklih 10 godina )
Patuljak br. 5 : Jao, jao..mila naša princeza Snežana.. ( i setiše se patuljci izdaje i usput dok su hitali ka mestu gde su princezu Milenu ostavili, objasnili su princu Milenku šta se sve dogadjalo u dvorcu, a princ Milenko ne uvidevši dalji tok sudbine, ćutke je slušao zadihane patuljke i čekao priliku koja se ne propušta )

Scena VI
( duboko u hrastovoj šumi, kraj staklenog kovčega u kom se nalazila jos uvek uspavana princeza Milena, stajaše patuljci i princ Milenko)
Patuljak br. 1 : Zar je to stvarno ona ?
Patuljak br. 5 : Sigurno je ona.
Patuljk br. 2 : Ali...izgleda drugačije !?
Patuljak br. 4 : 10 godina je prošlo...sigurno je to uticalo na promenu...
Patuljak br. 3 : Ali izgleda poput...
( unutar staklenog kovčega je stvarno i dalje uspavano ležala princeza Milena ali potpuno izmenjenog lika i 10 godina starija...i podsecala je na nekog, nekog ...neku....ali kako...? )
Patuljak br. 7 : Izvadimo je iz kovčega i probudimo je...da li će nas se sećati?
Patuljak br. 6 : Nadajmo se...nadajmo se da će nam i oprostiti.
( i izvukoše oni princezu Milenu i uz par šamara je probudiše i usput vratiše boju na njeno lice boje alabastera..i pomogaše joj da ustane..duga,duga crna kovrdžava kosa, oči crne poput dva vrana gavrana, pune usne kojima se polako vraćala boja, pune i čvrste grudi red veličine lopte za rukomet, uzan struk, prelepo oblikovana zadnjica i pravilne i duge noge...Milena ili Snežana..zapanjeni u neverovatnu promenu, jos jednom su se zapitali..Milena ili Snežana ?...ko je to stajao ispred njih ? )
Princeza Milena : Oh, što sam umorna..Drugari, mili...( i ugleda princeza Milena princa Milenka...i ponovo pogleda u svoje nežne, niske rastom ali obdarene prijatelje..i ponovo pogleda u princa Milenka..i u trenu donese svoju jednoglasnu odluku i ćutke krene, ruku pod ruku sa princom Milenkom uz veselu graju patuljaka ka svom dvorcu)

Epilog
( ležavši u kovčegu i sanjajući desetogodišnji san, princezi Mileni se iznova i iznova ponavljala jedna te ista slika u glavi...dan kada je spoznala moći svojih milih prijatelja i njihove veštine u dnevnom boravku sa nepoznatom ženom..i idući ruku pod ruku sa princom Milenkom, koji je usput gundjao na račun grmlja koje mu dodiruju snežno belo odelo i na račun humusnog zemljišta, koje mu se radoznalo lepilo po snežno belim jahaćim čizmama...princeza Milena shvati da je vreme odluke prošlo, hitro izvuče mač koji je visio o bedra princa Milenka, istog izbode nekoliko puta i kao završni udarac, odseče glavu prijatno iznenadjenom princu Milenku kojega je još dva koraka delilo da sličnu sudbinu dodeli princezi Mileni )

Scena VII
( visoko na vidikovcu dominantne kule dvorca, razgovaraše princeza Milena i čarobno ogledalo )
Princeza Milena : Ogledalce, ogledalce...jesam li najlepša na svetu?
Čarobno ogledalo : Još uvek sanjate da cete se udati za princa?
Princeza Milena : Ah, zar pored milih prijatelja malenih..svaki muškarac je je suvišan..
( čarobno ogledalo je shvatilo problem i seti se..)
Čarobno ogledalo : Lepotica poput tebe, zaslužuje i najboljeg Princa..
Princeza Milena : Tvoje slatke laži, više mi ne pomažu..
Čarobno ogledalo : Vidiš li ovaj kovčeg kraj mog postolja? Otvori ga...
( princeza Milena se sagne, otvori kovčeg i iz njega izvadi nešto sto je podsećalo na ono što je krasilo patuljke i na dominantnu kulu dvorca, falusoidnog oblika...ružičaste boje, po malo izlizan od upotrebe i po malo čvršći od ukrasa milih joj patuljaka )
Čarobno ogledalo : Trobrzinac, druga malo preskače ali zavodljivo ulazi u treću...
Princeza Milena : Hm.. slova su izlizana ali mogu da pročitam, model... Princ XXL..
( princeza Milena se uspravi i stane ispred ogledala držeći snažno Princa svoga...čarobno ogledalo je možda gledalo u budućnost ali sada je gledalo u najlepši osmeh koji se mogao videti dalje od dvorca..i dalje od viševekovne, stoletne hrastove šume...čak do očiju milih nam čitalaca ove po malo tužne priče, a možda i malo dalje...do očiju, kojima je ova po malo duhovita priča i napisana...i oboje, gledajući se...nasmejaše se)

Kraj
 
jel vam nije tesko da mi prepricate, drugari? mislim... nije da me mrzi, nego sam otvorio listu, pa gledam... i na internetu neke sajtove... oni predlazu, al' cesto pogresno... navlakusa, rekli bi mnogi... nego, da pitam ja to carobno ogledalo: ogledalce, ogledalce moje, istinu mi reci, da li ce Srbiji tri gola danas dati Nemci?
p.s. upravo je pocela nemacka pesma na radiju... znaci... kunem se... to mi andjeli kazu da ispostujem osecaj.. .:)
 

Back
Top