KOMAD DUSE

Glupachica

Domaćin
Poruka
3.711
Da li ste nekada osetili da vam se od duse otima jedan deo koji ste nekim cudom pronasli,da li ste osetili kako gubite nesto vredno,nevino i cisto,nesto sto se ne srece cesto u ovom svetu lazi i prevara?Ja se upravo tako osecam danas...
 
Da li ste nekada osetili da vam se od duse otima jedan deo koji ste nekim cudom pronasli,da li ste osetili kako gubite nesto vredno,nevino i cisto,nesto sto se ne srece cesto u ovom svetu lazi i prevara?Ja se upravo tako osecam danas...

Da, kada neko drag ode... Ali sada to podnosim lakse jer imam svest "I to ce proci" pa
ne panicim kao nekada. I to ce proci....
 
Ne znam šta je duša. Pokušavali smo da je definišemo pa nismo uspeli. NIKO do sada to nije uspeo.
Možda ta naša duša ne može da se rasparčava - kao što reče Barbara - ali, zaista, zašto se ponekad osećamo kao da je otkinut deo nas? A to osećanje je povezano sa tugom.
 
Да, има место, око тела, кроз тело и у телу - дакле није тело, али га прожима; из тога следи да је тело само неопходна посуда... :)
 
Ako duša ima mesto u telu, to znači da je deo tela - dakle duša je telo; iz toga sledi da ne postoji duša...

Misao nije deo tela ali se radja u njemu, mozda je tako i sa dusom, ali mislim da pitanje nije bilo bukvalno...

I ja se osecam kao Glupacica. Otisao je moj dragim pas... a i deda je u bolnici... kada neki bitni delovi nasih zivota nestanu, tj. prestanu da postoje u materijalnom svetu, ili samo prete da nestanu to izaziva "cepanje duse".
Ja ne verujem u dusu, verujem u misao, ali me i ona cesto prevari, pa ne znam gde stojim...
 
Да, има место, око тела, кроз тело и у телу - дакле није тело, али га прожима; из тога следи да је тело само неопходна посуда... :)

Telo je posuda, a pri tom se i sadržaj posude malo razlikuje od posude - dakle nema duše.

Ja se osećam tako kad se rastajem sa dragom/dragim osobama...

Ja sam srećan kad se rastajem s nekim, jer sam dovoljan sam sebi... slobodan... svoj...
 
ono što nas definiše (kroz ego) jeste osećaj pripadnosti i potvrda vrednosti. kao što snaga reče, ako prihvatimo da je duša sopstvo, onda nije ni čudno što osećamo da gubimo deo nas, kada izgubimo nekog bliskog, jer se i definicija nas gubi sa tom osobom.
 
Sto?!?

"Dusa" je cista hemija. Isto kao i ljubav.
Dok je organizam sposoban da prouzvodi tvari potrebne za za funkcionisanje "duse" do tada smo i zivi. Kada prestane lucenje tih materija - umiremo.
Isto kao u prostoj covjekovoj reprodukciji. Dok god mozemo (mi muskarci) da lucimo spermu i ona bude sposobna da oplodi jajnu celiju do tada cemo praviti djecu. Naravno ima izuzetaka koji ne mogu napraviti djecu. Takvi ljudi su sterilni. Isto tako postoje i "LJUDI BEZ DUSE".
 

Back
Top